Printable View
kuzim ja tebe tatek. vjerojatno namamo istu sliku poslusnosti pred ocima.Citiraj:
tatek prvotno napisa
meni je ona (valjda zbog nasljeda :mrgreen: ) izrazito negativna.
a i nemamo ni priblizno tako teske situacija sa inom kao vi vase sa vedranom , koje ti opisujes u postovima.
drzim fige. :)
tatek potpisujem te i cesto se nalazim u tvojim razmisljanjima :)Citiraj:
ZA mene poslusnost nema tako ekskluzivno negativan prizvuk kao vama (mozda vi imate i neku drugu pozitivniju rijec), jer "poslusnost" je i kada dijete prihvati razumnu roditeljsku odluku iako se bas i ne slaze sa njom.
Ja ne mogu prihvatiti da mi se dijete tokom voznje odveze u sjedalici niti da jedno dijete tuce drugo tokom voznje - to je situacija u kojoj me moraju poslusati i prestati to raditi taj cas ... a na meni je da im za 5 minuta dam odmor ako je potreban ili izgladim neki drugi sukob ... no to sigurno ne mogu napraviti u srednjoj traci zelenog vala u 16:45. U tom casu terbam poslusnost tj. da poslusaju moju zelju/naredbu.
mozda cinjenica da i ti i ja imamo po dvoje djece skoro iste dobne razlike igra tu neku ulogu :mrgreen:
Kazu psiholozi da se ljudske osobine i karakteri pola nasljedjuju, a pola formiraju svojim zivotnim iskustvima.Citiraj:
emily prvotno napisa
Zivotna iskustva (barem posljednjih godina) su nam ocito slicna, zivot sa dvoje djece, pa jos ovakve dobne razlike, je definitivno razlicit od onoga sa jednim djetetom (a i od onoga sa 3,4,5 ...) ...
... a tko zna, mozda imamo i nasljednih slicnosti. :mrgreen:
evo i mene k vama!Citiraj:
emily prvotno napisa
joj, strašno!
jesper said this, jesper said that!!!!
ja bi dala svoje dvije zdrave ruke u vatru da sve vi zajedno znate bolje od jespera.
ma čovjek je divan i to stoji al je strašno koliko straha se uvuklo u ove redove radi njega...
poslušno dijete!? joj nije dobro?
neposušno?! surašuje ovako, surađuje onako!
pa zar nas je toliko intuicija napustila?
uživajte u svojoj djeci, a manje citirati jespera
Ma, uzivamo mi u svojoj djeci, no kad negdje zapne, onda pitamo druge za savjet ... a meni je jednako dragocjen savjet gospodina J.J.-a koliko i emily i a zakaj, anchie ili bilo koje druge mame/tate ovdje s Foruma, a i sire.Citiraj:
Inja55 prvotno napisa
A sad zakaj najvise citiramo bas JJ-a: njega u napisanom obliku ima vecian nas jer je priznati strucnajk na tom podrucju ... a misljenja i savjeti nas nepriznatih :mrgreen: mozemo naci tu i tamo ovdje na Forumu dok en nestanu iza naslaga drugih postova.
Meni je JJ u zivotu isto toliko vazan kao i planinarska karta na izletu: pokazuje mi generalni smjer ... no, ja cesto na izletu sklopim kartu i bacim ju u ruksak i krenem kud me nos ponese, za instinktom. Ako se malo zagubim, pogledam opet kartu, pronadjem se i zatim opet svojim putem.
Vjerujem da bi mi knjige od emily i a zakaj (da su ih napisale) bile u najmanju ruku jednako vazne kao i JJ-ova, jer sa njima imam dosta zajednickih tocaka u obiteljskoj situaciji, a i u razmisljanjima. ;)
Na poslušnost djece gledam vrlo slično kao tatek. Za mene dječja poslušnost nije, kako reče Seni, "bespogovorno, neupitno slusanje i izvrsavanje naredbi nekoga tko se je proglasio autoritetom". nego "prihvaćanje racionalnih odluka roditelja" kako reče tatek.
Naprosto, tu poslušnost djece doživljavam u kontekstu činjenice da su roditelji odgajatelji, da dijete nije odrasla osoba - može donositi mnoge racionalne odluke, ali mnoge i ne može. Dijete se tek uči odgovornostima i zato ih ne može snositi, a roditelji ih moraju snositi. Dijete ne može samo sebe odgojiti, odgajaju ga roditelji, što znači da ih dijete mora u mnogim stvarima poslušati ili slijediti ili bilo koji drugi glagol koji vam više paše, ali u biti znači isto. To ne znači da dijete nema pravo na mišljenje, na iskazivanje mišljenja i ne znači da roditelj neće nikada prihvatiti mišljenje djeteta i promijeniti odluku u skladu s tim mišljenjem. Ali znači da roditelj ipak mora često ostati kod svoje odluke i provesti je, a dijete mora poslušati.
Poslušnost također gledam i kao poštivanje pravila, a to se zahtijeva i od odraslih. Nipošto ne mislim da moj sin bez razmišljanja i bez otpora treba poslušati ono što tata ili ja od njega zahtijevamo i ulažem veliki napor da on uvijek shvati zašto to i to tražimo. Kad on to shvati, obično nema problema, posluša.
Što konkretno smatram pod poslušnošću: npr. kad ga zovem ujutro da ustane, a ne da se razvlači pola sata (kad mene "zove" budilica i ja nju poslušam), kad serviram ručak da "samo malo, mama" traje samo malo, toliko da se dovrši nešto što trenutno radi, a ne pola sata; da mi da ruku na opasnim mjestima, da prihvati pravila ponašanja u određenim situacijama i na određenim mjestima, da na vrijeme ide spavati. Jučer me je, primjerice, pitao, zašto mi smijemo ostati budni, kad on ide spavati. Ja sam mu objasnila zašto djeci treba više sna nego odraslim ljudima. Negodovao je, ali je prihvatio i to s osmijehom, kad sam ga podsjetila da ću mu, ako bude na vrijeme u krevetu, pročitati 3 umjesto dvije priče o dr. Dollitleu.
Na koncu, poslušnost djeteta gledam i u kontekstu priučavanja na poštivanje drugih osoba, prije svega mene same i tate. Ako on ne posluša moj poziv na ustajanje, ja ću izderati grlo ponavljajući stoput istu rečenicu, uzrujati se, možda zakasniti na posao itd. Ako mi se ne odazove na ručak, jelo će se ohladiti, pa ću ga morat podgrijavati. A zašto bih morala dva puta raditi isti posao? On mora naučiti da i ja imam svoje obaveze, pa i svoje granice.
Poslušnost se može drugim riječima nazvati suradnja ili prilagodljivost, onda možda nije tako iritantna za uši. Ali, meni ne smeta ni riječ poslušnost, ni poslušno ponašanje. I uopće se ne bojim za osobnost mog sina, naprotiv, vidim da je čvrsta i da je skroz svoj, samosvjestan i dostojanstven mali čovjek, iako mora poštivati neka pravila.
Godine prolaze i želim ga pripremiti na vrijeme prijelaza u odraslu dob, kada će morati sam odlučivati o sebi, vršiti važne izbore i preuzimati ozbiljne odgovornosti. Mislim da ga za to treba pripremiti tijekom ranog djetinjstva, a poštivanje pravila je dio te pripreme.
Ja mislim da mi svi pricamo manje vise o istoj stvari samo je drugacije zovemo :)
da, to je pitanje terminologije.
kad meni kazes suradnja, onda ja imam sliku onoga sto zdenka prica.
(a kod toga naravno svatko ima svoje granice. pa su moje recimo elasticne. pa cu ja recimo u vecini slucajeva tolerirati duze "samo malo, mama" od napr. moje prijateljice koja mene globalno smatra premalo autoritativnom)
medutim uz sav moj trud, meni rijec poslusnost (kao sto rekoh, vjerojatno pitanje nasljeda) izaziva cak fizicke reakcije tipa skupljanja ramena, nelagode u solarnom plexusu, itd....
Da, ta riječ može imati dosta negativne konotacije. Ali, meni još više grčenje u trbuhu izaziva riječ permisivnost. Dobro je već istraženo i dokumentirano da je najbolji odgoj autoritativni odgoj, a da permisivan odgoj ne odgaja cjelovitu, odgovornu osobu. Zato mislim da poslušnost, shvaćena onako kako sam već objasnila, treba biti dio odgojnog paketa.
Ovdje se šlepam uz ancičin post 8)Citiraj:
Ancica prvotno napisa
zdenka2, bas lijepo napisano... Tocno tako i ja razmisljam.
Mene muci upravo ovo. Ako po 100 puta na dan pokusavaju da urade upravo to sto ne smiju i ja isto toliko puta smireno kazem da se to ne smije (jer je struja opasna, noz ostar itd) a oni prvo pocnu da placu, pa da vriste i na kraju dodjemo do valjana i histerisnaj po podu. Ja im ne mogu dozvoliti da se u ovakvim slucajevima "na greskama uce" ali osjetim i da nemam autoriteta. Citala sam sta je Zdenka2 napisala i slazem se potpuno samo mi treba primjera kako im postaviti te granice. Kako da reagujem u situacijama kao ova gore? Ja bih zeljela da sa svojom djecom imam korektan odnos, da oni imaju svoje misljenje i svoje ja ali i da ja u 'konacnici posjedujem autoritet" kao sto rece Ancica. Moja djeca su blizanci i imaju 2,5 godine i ja stvarno nemam vise metoda pa molim vase savjete.Citiraj:
aqua prvotno napisa
Hocete li moj danasnji prilog na temu? ;)
Vrijeme za vrtic, MZ sprema Zrinku, ja uz Vedrana (inhalira se, cita strip, a ja pripremam odjecu), sve spremno za ici, no njemu se en da oblaciti, iako sam ga na vrijeme upozorio kad se krece. No, kaze on, nece u vrtic ... Jos sam ga pokusao nagovoriti 2-3 minute na oblacenje (sam ili uz moju pomoc), no niej islo i onda sam ga morao polugolog (u gacama, odjeca u vrecici) iznijeti van u auto da se oblaci (naravno, uz pratecu vrisku).
U drugoj turi sam donio Zrinku i njene stvari, a Vedran je u to vrijeme ipak obukao majicu pa smo zajedno dovrsili stvar.
Dosli do vrtica, nece izac iz auta ... ajd, nosi ga opet gore (Zrinka je sva srec htjela hodati), onda opet cirkus 10 minuta, drzi mi se za noge, nece se obuc ... onda dodje njegov najbolji prijatelj pa ga odvuce unutra i za 2 minute vec sav sretan trci, dolazi mi dati pusu ... :/
Ovo mozda nije toliko vezano uz poslusnost, vec vise uz "Predstavu" za roditelje (sutra nek MZ bude uz njega, danas je Zrinka cicala dugo),a li opet ... ako je vrijeme za polazak zelim da me se ozbiljno shvati.