tata cestitam :)
super ti je slicica :)
Printable View
tata cestitam :)
super ti je slicica :)
Tata76 svaka čast! Iako nisam trudna svog dragog nagovaram na to ali nekako mu to i nije neka ideja.Bila sam na nekoliko poroda(te sam struke) i znam kako je upravo tada ženi najpotrebnije da je netko uz nju.Imamo još vremena da promjeni odluku ako ne - ultimatum! :evil:
Mislim da je bitno da sam tata osjeti da to želi. Mene je bilo strah prisustvovati porodu jer se užasno bojim igala, bolnica i krvi. Ali čim sam ušao unutra i vidio svoju dragu kako leži, u tom trenu mi je nestao sav strah.
Cijeli porod mi je prošao brzo kao da je trajao par minuta, a ne par sati :D
Probaj s mužem razgovarati, al ga nemoj nagovarati. Bitno je da on ŽELI biti s tobom, a ne da MORA! Bitno je da on shvati da reprize poroda nema.
Ja sam se odlučio da budem sa svojom ženom, jer se nisam mogao zamisliti da sjedim tri sata u nekoj birtiji i čekam da mi jave da sam postao tata i nisam si mogao zamisliti da moram čekati dan, dva da bi na par sekundi vidio svoju Petru.
p.s. jučer je Petra napokon počela cicati (nisam bila gladna cijeli dan)
:D :D :D :D :D
Svaka cast TATA76! :D
Ja sam se najezila od glave do pete kad sam citala tvoj post, jer sam se sjetila naseg poroda :D
I najbolje mi je to sto si rekao: REPRIZE NEMA! 8)
To i MM govori "ne bih ja mogao gledati da tebe boli a ja ne mogu tu ništa napraviti"! U biti čuo je previše stašnih priča iz rodilišta od prijatelja,rodbine...pa mu je to sve strašno. Gledati rođenje nepoznatog djeteta preeedivan je osjećaj a tek svoje....
Tata76, suuuuuuuuuuuuuuper si :D
Ovo sliči na onaj vic kad žena pere suđe u kuhinji, dok muž, zavaljen u fotelji, gleda TV. Onda kaže: "Draga molim te zatvori vrata, ne mogu gledati kako se mučiš."Citiraj:
Minky prvotno napisa
A osim toga uopće nije istina. Ako ti na neki način može pomoći, onda je to tako da bude tamo. Prvo što će te zbog njegovog prisustva medicinsko osoblje vjerojatno bolje tretirati, drugo što se sigurnije osjećaš uz nekog poznatog, treće jer ti može pomoći u ostvarivanju eventualnog plana poroda itd.
mislim da je u ovome bit i da tu mnogi ocevi grijese....Citiraj:
Minky prvotno napisa
nije otac na porodu samo da bi pomogao mami da ju ne boli, nego da sam prodje iskustvo prisustvovanju poroda , da sam prisustvuje rodjenju svog djeteta i da bude uz mamu, da je vodi, da je masira, da joj pomaze koliko moze....a to je dovoljno...
mislim da nijedna rodilja ne zeli muza uza se da radi toga sto ocekuje da ce je on totalno osloboditi boli, nego radi osjecaja sigurnosti, radi osjecaja zajednistva u tom jako vaznom zivotnom trenutku za sve troje (mamu, tatu, bebu).......
mozda treba ocevima reci da se od njih ne ocekuje nemoguce, jer se mnoig smatraju nedorasli zadatku, misleci kako joj ja mogu pomoci, pa ja ne znam, nego da shvate to kao idemo skupa u ovo iskustvo, idemo docekati nase dijete, zajedno smo ga radili, zajedno cemo mu pruziti dobrodoslicu....
Plavva, je li vama uspjelo? Znam da je vec pola godine od tada ali nisam nigdje vidjela je li i tata bio.
U srednjoj školi bila sam 2 tjedna na praksi u rađaonici,tako da sam prisustvovala na dosta poroda.U biti sam porod i nije problem nego ti pusti sati u predrađaonici ili box-u.Žene su same,preplašene(sestre uvijek imaju nekog posla) i prepuštene same sebi i to naravno satima! Ne mogu vam opisati zahvalnost tih žena kad bi mi uz njih sjedile,pričale s njima ili ih samo držale za ruku!
Znam jednu curu koja je iz rađaonice svakih pet min. obaviještavala svoju sestru " Dali su mi klistir;sad su me obrijali; ajme koji trud; podsjeti me da zadavim muža; i sl. Ona kaže da joj je to pomoglo jer se nije osjećala sama. I zato drage trudnice ili buduće trudnice imamo zadatak educirati naše muževe!!!!!!!!
Da li mi moze netko reci nesto ?? Moj muz ce ici sigurno samnom na porod al zanima me da li ce on vidjeti krv ?? Da li ima neka pregrada u radjaonici ili ??
Unaprijed velika HVALA na odgovoru . :)
mostarka, pitaj u rodilistu u kojem namjeravas roditi da li imaju tecaj za roditelje, bilo bi dobro da odete skupa na tecaj (u nekim tecajevima odvedu vas do radajonice, pokazu sve...)
Jedina krv koju sam ja vidio pri porodu MŽ je bila prilikom rezanja pupčane vrpce (a nije bilo nikakve pregrade, naprotiv). Tako da će vrlo vjerojatno vidjeti. Ali to stvarno nije nikakav problem, osim ako netko ima baš problem kad vidi krv (pri vađenju krvi ili kod rane).
Podižem malo ovu temu iz prašine!
Naime, ovdje se moglo puno pročitati o mišljenjima mama sa poroda na kojem su prisutvovali njihovi muževi/dečki, odnosno partneri, zanimaju me prije svega mišljenja muškog dijela publike, pa bi molila iskusne mame da ih malo opišu gledano sa muške strane.
Zašto me to zanima, hm! Od početka silno želim da moj muž na taj poseban dan za nas oboje/troje i on bude prisutan, naravno i on dijeli istu želju, no kako se bliži taj čas javile su mi se neke sumje, jer u poslijednje vrijeme na par mijesta sam čula priče žalosnih žena kako su nakon poroda manje poželjne svojim muževima iz razloga koji muževi navode, kao što su sva ta krv, sluz na porodu, jednostavno, od tad im nisu više seksualno privlačne. :cry:
Neznam zašto me to toliko muči ali si jednostavno ne mogu pomoći i molim vas za pomoć. Nadam se da su ovo izolirani slučaji za koje sam ja čula i da se radi samo o konzervativnim ljudima (ajmo reć muškarcima) i molim vas da podjelite sa mnom vaša i iskustva i tako me oslobodite dileme, maknete mi tu "bubicu iz ušiju" i riješite me tog straha da se ne "zgadim" svom vlastitom suprugu (koji je normalna i racionalna osoba) nakon što vidi porod. Kakav vam je sada život i da li ste i dalje seksualno privlačne svojim muževima.
Iz mog iskustva mogu tvrditi da ovo nije ni najmanje istina, s. život nam je (bio i ostao) odličan :mrgreen:Citiraj:
Mimolina prvotno napisa
Šalim se, no MM nije imao problema s tim (a sasvim je normalna i racionalna osoba). Virio je kad je L izlazio (kasnije mi je prepričao detalje), raspitivao se o posteljici, virio kako izgleda posteljica, gledao epi i šivanje (na ćemu bih ja vjerojatno pala u nesvijest). Doma mi je gledao šavove i mazao ih..
I još uvijek se aktivno sek... ;)
Mislim da bi trebalo naglasiti da je partner na porodu jedino i isključivo da bude potpora ženi a ne "da gleda porod".
Tek nakon poroda može se govoriti o nekom jačem povezivanju s djetetom i povezivanju obitelji.
Ovi muškarci koje ti spominješ očito nisu došli u rađaonu da bi bili potpora ženi, već da bi odgledali porod i poslije se hvalili kako su to izdržali.
Mislim da je jako bitno da i pratnja na porodu bude jednako informirana i pripremljena kao i žena koja rađa.
Također je bitno da partner na porodu bude zaista potpora, netko tko će vas dirati kad vam to paše i pustiti na miru kad to zatražite, netko tko će pričati sa vama ako vam se priča ili samo sjediti uz vas, netko tko će reći osoblju vaše želje kad vi zbog trudova to ne možete ili ne želite, netko tko vas neće stalno nešto zapitkivati i smetati vam, netko tko će znati što vam točno u tom trenutku treba i odgovara.
Ako smatrate da je ta osoba vaš muž, onda je njegovo prisustvo na porodu neupitno i prije svega povezivajuće.
Meni je beskrajno puno značilo to što je mm bio uz mene na porodu, ulijevalo mi je neku mirnoću i sigurnost. I neopisiv mi je bio osjećaj kad sam dobila L u naručje,a on nas je zagrlio obje i dok sam ga gledala kako sjedi s tek rođenom bebicom u rukama dok sam ja rađala posteljicu. I njemu su ti trenuci bili jednako tako neopisivi, i oni su razlog zašto će i drugi put, sigurna sam, biti uz mene na porodu.
Kažem, sigurna sam, jer je on nakon poroda rekao da nije siguran, jer mu je bilo ''prestresno''. Ne sam porod, nego smo imali malo problema na kraju i bebica nije baš imala idealan apgar pa se jako uplašio da nešto nije u redu. Ali mislim da je to samo još bio pod dojmom. :mrgreen:
To čega se bojiš, nama nije predstavljalo problem, i mislim da netko tko ulazi u rađaonu iz pravih razloga i informiran, ni ne doživljava to tako.
I potpisujem poslid od riječi do riječi.
potpis.Citiraj:
Poslid prvotno napisa
Poslid, ja se u pooootpunosti slažem s tobom
Moj muž naravno da neče gledati porod,a to i babica kaže da inače muževi ne stoje ispred žena,niti da oni to daju nego kraj žena.
Moj muž,a vjerujem i ostali ne razmišljaju tako u detalje o porodu kao mi žene, i sigurna sam da on baš i nema predodžbu kako to stvarno izgleda i što on treba raditi,ali će se informirati ful i biti uz mene i raditi ono što meni treba u tom trenutku i ono što bi ja htjela tad,a vjerujem da to tada neču moči izboriti sama zato je on tu da se bori za mene
Rekla sam mu da ako on to ne može ili misli da se on tamo neče prepirati s babicama,da mi reče jer u tom slučaju neče iči sa mnom.
Stvarno mi treba netko tko će raditi za mene,tražiti da smanje svijetlo kad mi to odgovara,tražiti da šute ili da se bar stišaju,natezat mi spavačicu da ne stojim baš gola i raskečena kad to ne treba i tako...te sitnice o kojima ja vjerujem ne razmišlja ne samo moj muž nego i večina ostalih.
Ja sam presretna što tamo neču biti sama i ponekad se mislim da je možda samo to i dovoljno...
MM je stajao pokraj moje glave.... po potrebi se okrenuo jer je jako gadljiv.... nije htio prerezati pupčanu vrpcu.... gledao je meni u lice, a ne među noge.... i nije vidjeo ništa puno više nego ja... a ni ja nisam puno vidjela
Puuno mi je pomoglo što je tamo.... vodio me kroz disanje jer sam se gubila pa me držao za ruku i glasno disao sa mnom... i to mi je jaaako pomoglo... vlažio mi je usne s vodom
Ići će i opet na porod :heart:
I, da, ništa mu se nisam zgadila, dapače :aparatic:
Moj dragi je bio sa mnom na porodu. I meni i njemu je bilo jako stalo da zajedno dočekamo naše dijete kad dođe na svijet. I sad, skoro 8 mjeseci nakon poroda iznimno smo sretni da smo sve to prošli zajedno. On kaže da ne može uopće zamislit situaciju da nije bio tamo i da svaki tata koji ne doživi rođenje svog djeteta mnogo, mnogo propušta.
I prije samog poroda puno smo razgovarali o tome i on je znao sve što ja od njega trebam i očekujem u tom trenutku. Velikim djelom je i on zaslužan za prekrasan porod. Mislim da bi i odnos bolničkog osoblja prema meni bio bitno drugačiji da u rodilište nismo došli sa jasnim i čvrstim stavom oko toga kakav porod želimo. Ja usred trudova nisam imala snage da se s njima borim oko toga hoće li mi bušit vodenjak ili ne, hoće li mi dati drip- ali zato je moj dragi savršeno odradio svoj zadatak. Vjerujem da bi prošla i sa epiziotomijom da on sto puta nije rekao "nema rezanja" :) . Da ne spominjem sad sitnice, koje su ipak bitne, imao mi je tko dodat vodu, prigušit svijetlo, upalit klimu...i ono najbitnije, držat me za ruku, mazit me. Sama njegova prisutnost ulijevala mi je sigurnost.
Ima li išta ljepše nego sa osobom koju volite najviše na svijetu, sa osobom s kojom ste i stvorile novi život, taj mali život dočekat kad dođe na svijet?
Ja doista imam tu sreću da mogu reći da smo nas dvoje zajedno rodili naše dijete :love:
ajme ovo je diiiivno.
Ja isto to želim i isto mislim da če mi i tad to biti bitno.
Ja svom mužu pokušavam baš točno ovo objasniti i sad ču mu dati da pročita ovaj tvoj post!!!
A što se rezanja tiče tu se moram fuul potruditi da do toga ne dođe!!
Nadam se da ču ja isto ovako govoriti kao ti sad!!
Pozz
Ne bih htjela uvrijediti nekoga, nego samo hocu reci da mi je puna glava prica raznih ljudi bilo onih koji su u medicini ili pak laika.
Istina je da se cesto dogodi da osoblje ima vecu brigu oko oca nego oko same rodilje ( npr. onesvjeste se i padnu na nezgodno mjesto- zeni medju noge, u sudoper gdje treba oprati dijete, medju instrumente... Pa ih uhvati panika, zenu polijevaju sa vodom bez da pitaju ikog, itd). To sto se preporuca da ne budu uz zenu ako nisu sigurni u sebe skroz je u redu. Bitno je da na vrijeme izadje.
Ali ne sviđa mi se kad govore da je porod samo zenina stvar i da se otac ne smije mijesati. I spike da se muzu zgadi zena ako ju gleda dok porađa mi ne drže vodu. Mislim da je ljubav jaca, naravno ako je ima dovoljno. :roll:
Svi muzevi koji bez gađenja svojoj ženi gledaju šavove, mažu i vode brigu o tome su posve normalni i svaka pohvala takvima! :)
Naši se prijatelji tj.njegovi zgražaju nad tim što će biti sa mnom,a pogotovo im to ne paše jer se neče moči napiti...što mi je uuužasno.
Moj m nije seljačina koja će dijete dočekati na šanku obližnje kafane.
A mamica mu je rekla da što će on tamo,zar nije dovoljno meni teško što moram rađati a još da i njega operečujem da to i gleda ??????
meni je rekla da ništa neču dobiti s time da je on tamo.Ja sam joj samo kratko odgovorila da ona niti ne zna koliko ću dobiti što će on biti tamo.
Ponekad se i ja pitam jeli spreman on na to,zna li uopće što ga ćeka,ali hoče da ide i nek ide, hoču i ja...nipošto ne idem sama,ne idem bez ikog svog...nema šanse!
iskreno bebac, ja si isto ponekad mislim da možda i nije najbolje da me pamti u tim trenucima,jer možda ja fakat (tako kažu) zaboravim na porođaj,ali on siiiigurno neče....i nisam sigurna koliko bi mi ugodno bilo da me se sječa takve.Citiraj:
bebac123 prvotno napisa
Citiraj:
Netipična prvotno napisa
Moj dragi je na porodu vidio opsolutno sve, ali sve i glavicu kad je izlazila i zaista nisam primjetila da se na bilo koji način promijenio njegov odnos prema meni.
I sam mi je nebrojeno puta naglasio koliko mu je drago da je bio tamo i kolko je ponosan na mene. Ali ti sama najbolje znaš kakav odnos imaš sa svojim mužem i što je za nega previše i nemoj se opterećivat sa time što ti drugi govore. :*
Ja sam rodila u petrovoj i muz nije mogao biti uz mene jer nismo imali vremena pohađati njihov tećaj...
Cesto razmisljam bi li mi bilo lakse da je bio, manje me ne bi boljelo, nego barem ne bih onoliko dugo bila sama u box-u.
A opet se bojim da bi jadnicak bio u panici i strahu od mog kukanja i plakanja. Jos nisam zaboravila muke poroda.
Muz me tjesi i zna da mi je bilo tesko sve te dane u rodilistu. Cijeli dan trudovi, nisam jela preko 30 sati, premorena, krvava spavacica koju sam nosila 3 dana jer mi nitko nije dolazio i drugu donio, cimericama su non stop dolazili i donosili klopu i sokove... A moj dragi je sam prao i pripremao sve za bebu te dane jer smo naknap nasli gdje cemo dovesti dijete. Ja sam bila ocajna i zadnji dan sam najvise plakala a moja rođena majka mi je javila da se raspitala i da su joj rekli da cu morat ostat jos 2 dana. Tulila sam i jecala joj da ne mogu vise a ona meni da ce zvati odjel da mi uzmu dijete i mene posalju u vrapće. Strašno! :cry: Sat vremena poslije toga na dj.viziti nas je najnormalnije pedijatrica pustila doma. Mama nije htjela doci po nas. Oprostite sto sam rekla puno toga sto je OT. Nazalost morali smo puno toga ruznoga proci. Sto ne ubije, jaca.
Nego, neki muzevi zele biti na porodu jer ih to zanima i bas im je fora. Ne dozivljavaju to toliko duboko i emotivno. Njihove zene mozda misle da ce se promijeniti takva osoba kad vidi sam cin.
Upoznata sam sa slucajem u kojem je buduci otac bio na porodu i 2 i pol mjeseca nakon toga brutalno iscipelario svoju dragu, bez imalo opravdanih razloga.
dunja&vita:-))), svaka pohvala tvome muzu. :) Mozes biti sretna i ponosna sto je takav.
Netipična, potpisujem dunja&vita:-))) sto ti je rekla. ;)
U rodilištu nam je rečeno da mužu ne daju da gleda dalje od ženine glave,iako znam neke muževe koji su sve to snimali i sve gledali.
Ma ipak ja ne bi da on gleda kako beba izlazi :)
Ali kad bi mi reko da mu je fora da ide da to gleda,a ne da ide da mi pomogne,zahvalila bi mu se i rekla da ne mora niti ići:)
bebač,žao mi je da ti se to tako dogodilo na porodu.Ja isto imam slične strahove
moj muž definitivno ide sa mnom na porod (ako ipak odem u bolnicu roditi).
na to je odmah pristao.
a ja sam mu rekla "samo , molim te, ne gledaj dolje..." :lol:
moja svekrva i moja mama se zgražaju nad time.
jako mi ide na živce kad netko krene s pričama o tome kako "žale muškarce koji moraju na porod sa ženom."
čekaj...ja ću rađati 20ak sati i proživljavati svu tu fizičku bol, a oni njega žale zato jer će me držati za ruku i biti mi moralna podrška???
šta me briga.
ja ga uopće ne žalim.
neka vidi šta je napravio :lol:
Death-of-Art, He he he! :lol: Dobra ti je ova! :lol: ;)
Netipična, Nemoj se bojati. Donijet ces svoje sunce na svijet bio suprug uz tebe ili ne. Kad dodje trenutak kad treba ici u rodiliste, spontano cete reagirati. Sta bude neka bude! Bitno je da se volite :love:
I od tada ce vas najbolje instinkti i necete si moci vjerovati kako stvari idu kako treba! Sto manje ljudi petljate u vasu obitelj, to je bolje. ;)
Ja mislim da dosta žena danas želi da im muž bude na porodu jer je to "moderno" a muževi idu jer im je to "fora" ili jednostavno žele udovoljiti ženama. Skroz krivo, nažalost. Muževi bi trebali znati što žena očekuje od njih a i žena bi trebala biti svjesna što želi. Nije stvar u tome "neka vidi kako se patim pa če me više voljeti". Ženi je potrebna podrška osobe koju voli, uz koju se može opustiti i prepustiti tom najljepšem i najprirodnijem činu. Treba joj netko uz koga će se osjećati mirnom i opuštenom, a ne netko za koga treba misliti "da li će mu se gaditi" ili "da li će me pamtiti takvu". Ako se ne možete opustiti uz svog supruga i porod doživjeti kao nešto normalno, onda možda i nije najbolja ideja da ga vodite sa sobom. Nismo svi isti. Ja se ne bi mogla opustiti a još bi i mislila da li će on to izdržati (pošto i od igle poblijedi :/ ) .
A svekrve se svakako ne bi trebale petljati u vaše odluke. Njihov sin je dovoljno odrastao da sam zna što želi, i ako želi i može pomoći svojoj supruzi u tom trenutku, zašto ne
Nedavno je kumin muž pitao mog, onako u povjerenju, kako je "to" bilo, prisustvovati rođenju Lucije i zabrinuto dodao "a kaj, su u pravu, niš se ne vidi, jelda?". Na to je ovaj moj rekao da je on sve vidio. Nije da se gurao ali vidio je bebu pri izlasku i nije mu to bio problem ni tad niti mu je sad.
Oboma nam je drago što je bio tamo. Bojala sam se poroda i neopisivo mi je značilo što je tamo. I nisam ga mrzila u tom trenutku (s tim su ga plašili "vidjet ćeš ti, kad počne vrištati na tebe da si joj ti kriv što je sad tu", kao da se mene nije pitalo :mrgreen: ). Dapače, u jednom trenutku sam ga zabrinuto pitala stišćem li mu ruku prejako :lol:
Naša je ljubav samo ojačala poslije svega toga :love:
Meni je normalno da mm sudjeluje u čemu god može. Nije mogao biti trudan umjesto mene, ne može roditi, ali može biti dio toga i biti mi partner u tom važnom događaju za sve nas.
Bio je sa mnom na prvom porodu i ide opet sa mnom na drugi. Vidio je sve što je htio vidjeti, nitko ih ne sili da gledaju ako im je problem. Meni je bilo važno da znam da je tu i da možemo to doživjeti skupa! Čak kad se prisjećamo, on se puno više sjeća nego ja.
mm je bio na oba poroda sa mnom u petrovoj (nije trebao nikakav tečaj).
mislim da je kao i u svakoj stvari pa i u ovoj to ovisno o osobi. MM je htio biti sa mnom a i ja sam to htjela. Više mi je pomagao do samog čina izgona negoli tada. U izgonu nisam ni marila tko je oko mene :lol: . Ali dodati mi maramice, otići po kahlicu , pozvati sestru kada je trebalo to je bilo važno.
Svatko ima svoje iskustvo. Meni je bilo super vidjeti ga kada su nam davali bebe....nadam se da će i na ovom trećem moći biti jer to će biti prava stvar...dvoje zaredom... :mrgreen:
MM je bio samnom na oba poroda i kaže da je to nešto najljepše što je u životu vidio. Na prvom porodu je bila frka pa su ga kod izgona izbacili van jer kraj njih 10-ak nije stao u box. Na drugom je bio svih 14 min. kolko smo proveli u rađaoni. Gledao je bebu kako izlazi i bio naprosto oduševljen. Njegov odnos prema meni se nakon oba poroda promijenio. Ali na bolje. Mislim da me na neki način više cijeni i kao mamu i kao osobu i naravno zahvalan je do neba što sam nam rodila dvoje prekrasne dijece. Sad navija za treće.
Sretno cure i ako žele VM s vama, povedite ih. U svakom trenutku im možete reć da odu ako vam budu smetali.
Evo jednog drugačijeg iskustva :mrgreen:
Na mom sljedećem porodu, bude li ga, sigurno neće biti ni MM, niti itko drugi- u tom se smislu slažem sa teoretičarima prirodnog poroda (a i curama koje su u praksi "odradile" porod kod kuće) da prisustvo druge osobe samo smeta. Ja bih najradije bila sama, i stvarno mi je odgovaralo da nije bilo ni drugih rodilja niti su me dr ili babice prečesto posjećivali.
MM mi je išao neopisivo na živce, a nije sirot radio ništa krivo. Bio je tih i miran, dodavao mi vodu, brisao mi čelo, ma sve by the book, ali zauzvrat je od mene dobio urlanje, psovke, tukla sam ga ručnikom i slično... Zapravo je krivica u meni, jer sam se brinula kako on to podnosi (isto tako blijedi od igle i samo što ne pada u nesvijest na scene krvi), a ta briga mi nije trebala. Eventualno bih imala doulu, ali mislim da mi zapravo ne treba nitko.
To je, dakle, s mog stajališta. On, naprotiv, kaže da mu je drago što je bio, a i ja pamtim taj izraz lica kad mu je babica dala Ivana u ruke :heart:
I da odgovorim na pitanje-ne, nipošto me ne gleda drugačije otada, ali je on ionako dobro pazio da ne skida pogled s mog lica :mrgreen:
mm mi je mogao ići na živce isključivo u tranziciji-i on i svi-i jest. Inače mi je trebao u pauzama trudova.
NEgo, nitko ne spominje njegov pogled na činjenicu da prisustvuje rođenju svojega djeteta, mislim, mm ne ide zbog mene, nego zbog sebe(i jer meni odgovara, nebi išao da meni NE ODGOVARA, tj. da mi smeta), on kaže da mu je to toliko nevjerojatno i veličanstveno i nebi propustio ni za šta.
ja se sva raznježim kada se sjetim tih trenutaka..... :love2: