Nastavnicima moje djece

Citiraj:

---

Ako im se dobro objasni-shvatit će.

---

Jel to stvarno tako? Pitam jer evo trenutno sam morala joj nesto objasnjavati iz matematike i morala sam se malo odmaknuti od nje jer mi je doslo papir da pojedem od muke. Zasto? Jer ona u to gleda kao da nema pojma o cemu ja pricam i kao da tako nesto nikad nije vidjela u zivotu. Vjerujem da su na tome radili ako je donjela kuci takvu zadacu. I sad do koga je do mog djeteta ili do predavaca????????????????????????????? Ima super uciteljicu a i ona je solidno pametna. I sad se ja pitam ko koga tu.
A iskreno ni sama neznam.

Citiraj:

---

Natasa30 prvotno napisa

Vjerujem da su na tome radili ako je donjela kuci takvu zadacu. I sad do koga je do mog djeteta ili do predavaca?

---

To što je donijela zadaću kući ne znači da su gradivo vezano za nju dobro prošli. Isto tako, možda danas nije bila koncentrirana na satu, a možda je i kod kuće bila umorna i prezasićena. Kad je takva prilika i kad vidim da mi je M. daleko od zadaće 3 svjetlosne godine ja je obično prekinem i započnem s njom neku potpuno drugu aktivnost, nevezanu za školu. Kad vidim da je spremna koncentrirati se samo je podsjetim na nedovršeni posao.
Druga stvar su i zadaci. Neki su zaista nejasno postavljeni. Sjećam se da smo oko takvih raspravljale po pola sata. Nikad nisam dala rješenje nego sam je navela da ga nađe sama. Pokušaj problem koji imate postaviti nekako drugačije, da baš nema veze s gradivom. I ne sumnjaj u svoje dijete. Može ona to, samo joj se možda nekad radi nešto drugo s tobom ;) .

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Ja bavljenje djetetom tumačim drugačije. Po mom mišljenju to je odgovaranje na milion i jedno pitanje, otkrivanje interesnih sfera djeteta, slušanje njegovog doživljaja svijeta i događaja, objašnjavanje životnih pitanja, prenošenje stečenog znanja na dijete kroz igru i razgovor....Za sve to, srećom, imam vremena samo zato jer dragocijena dva-tri sata dnevno koje imam za nju ne moram "potrošiti" na razjašnjavanje školskog gradiva.

---

Tako je. Potpisujem. I dodajem:
To je i kad MM s njima igra navečer stolni tenis u podrumu, kad MM i sin zajedno baki i djedu donesu drva za loženje, to su naši zajednički izleti u prirodu i šetnje, prilikom kojih dolazi do spontanih razgovora i sasvim neočekivano otkrivamo što našu djecu čini možda nervoznima ili tjeskobnima...
Ali na ovom forumu otkrila sam još nešto: oprostite još jednom dragi nastavnici, kao prvo ima vas zaista divnih :heart: , a i oni manje divni (koji nisu na ovom forumu, sigurna sam), baš i nisu za sve krivi. Čini mi se da ima i preambicioznih roditelja koji poprilično pridonose "udaranju tempa", na taj način uprežu i nastavnike, a onda u svemu posredno sudjeluje i Ministarstvo...
Mala opaska: sjetih se jedne divne učiteljice koju sam upoznala na jednom putovanju. jedna joj je mama stalno "visila" na informacijama jer je htjela da njen sin uči više od drugih jer će on jednog dana biti doktor :/ Dok je ona nije jednom lijepo "otpilila"- draga gospođo, neka on bude jednog dana doktor, ali ja kao učiteljica vašeg djeteta ne mogu zaboraviti da je on sa sedam godina prije svega - dijete...

moje najstarije je prvašić i svaki dan s njom radim poslije škole,mat. sama napiše o no što zna isto sama a ja poslije pregledam ali s čitanjem lomimo koplja.Ima i suza i ljutnje i uvjeravanja ali nikako da j0oj krene to čitanje,nikako ju zainteresirat za to.U isto vrijeme radim s mlađim koji sada na jesen kreće u školu a pošto nije išao u vrtić-nije primljen- ja doma s njim radim pripremu za školu i to mi nije lako jer je jako zaigran.
U isto vrijeme imam bebicu od mjesec i nešto sitno dana.Sve sredim dok mala ne dođe iz škole tako da svaki dan imam ,čitaj napravim,vremena za rad s djecom.To jednostavno moram i nije mi teško.Nažallost,učiteljica jako puno traži od djece i nema baš puno razumjevanja a i program je naporan i puno ih je u razredu-27- i jednostavno sam i ja ponovo u školskoj klupi sa svojom djecom.To je tako i nemojte mislit da se žalim i da mi je to teško.To je moj izbor i radim taj posao s ljubavlju :heart:

tiskar, a kako radite na citanju? jel samo odradujete citanje iz zadace ili vam je prvenstveno citanje opcenito? koliko vi njoj citate? pitam jer, kad nam klinci pocnu uciti citati zna nam se desiti da zaboravimo mi njima citati, da fokus prebacimo na njih.

ja sam se ulovila u tome s Robijem (ne sjecam se je sam li imala taj period s Petrom), da poticem citanje onih knjiga koje on moze citati ili koje ce mu dati izazov, al onda potrosimo svo vrijeme na to umjesto da i odslusa koju pricu od mene (ili tate). kad sam se skuzila, vratili smo se nazad prvenstveno citanju njemu, s tim da je njegov zadatak da on nama procita "njegove" knjige (skolske zadace) tako da i on postane citac kao i mama i tata, a prvenstveno zato sto i mi (odrasli) straaaasno volimo kad nama netko nesto cita :saint:

zaboravila sam spomenuti dvije stvari. prva je ta da je, da bi dijete bilo uspjesno u citanju (i tu ne mislim samo na pretvaranje slova na papiru u rijeci vec i na razumijevanje), od kljucne je vaznosti da dijete osjeca ljubav prema citanju opcenito (to ukljucuje i kada mu netko drugi cita) te saznanje da je u pisanoj rijeci carolija, avantura, uzbudenje, ma cijeli drugi svijet. Da bi se to postiglo, djetetu se mora citati.

druga stvar je ta da je to sto su ti klinci u odlicnom starosnom rasponu da mozes, kak bi covjek rekao, ubit jednim udarcem dvije muhe. Paula i Petar su dovoljno blizu u godinama da ih iste knjige zanimaju, a Lovro je sitnicki i njemu je svejedno, samo nek ti lezi na krilu i slusa tvoj glas dok citas Pauli i Petru.

Napravite si raspored pa npr. jednom tjedno poslije skole prosecite svi skupa do lokalne knjiznice i posudite nove knjige, nek klinci izaberu. to ce vam pomoci u stvaranju ljubavi prema citanju.

vidjet ces, za cas ce Paula skuzit da je prekrasno znati citati i onda ce ti biti problem odvojit je od knjige :mrgreen:

Ancica,da ti odgovorim na pitanje.Ja obično prvo njoj pročitam to što imaju za naučit čitat i često čitamo zajedno ono što oni izaberu a ja sam osoba koja jako puno čita i od malena me djeca viđaju sa knjigom u ruci.Jučer sam bila u knjižnici i donijela sebi nešto za čitat-Sillmariona od Tolkiena,njegov sam poklonik još od školskih dana- i moja P. kaže da bi ona čitala gospodara prstenova,ja kažem ok , čitaj ali tek kada naučiš školsko štivo možeš u slobodno vrijeme čitat ono što ti želiš.Imaju ionako poprilično svojih knjiga za čitanje.
Mislim da ima malo samopouzdanja a ne znam kako da joj ga podignem :( i ne prihvaća kritiku.Uvijek sam željela da moja djeca zavole knjigu kao i ja.Prva stvar koju sam kupila kad sam saznala da sam s njom trudna bila je knjiga dječijih priča.Doći ćemo mi do željenog cilja,samo moram imati puno strpljenja.

Vidiš mim ja pod bavljenjem djecom podrazumijevam i igru i zabavu. Znači i školu i šetnju i izlete i ...

Žao mi je što ćeš ti na pola života svoga djeteta gledati kao na nešto što nije tvoj posao jer je to trebao netko napraviti u školi.

Ne možemo podrazumijevati da će djeca svo gradivo jednako upiti i jednako razumjeti iz prvog puta. A i radne navike trebaju steći. Ili ih i to treba netko drugi naučiti.

Citiraj:

---

jvk prvotno napisa

Vidiš mim ja pod bavljenjem djecom podrazumijevam i igru i zabavu. Znači i školu i šetnju i izlete i ...

Žao mi je što ćeš ti na pola života svoga djeteta gledati kao na nešto što nije tvoj posao jer je to trebao netko napraviti u školi.

Ne možemo podrazumijevati da će djeca svo gradivo jednako upiti i jednako razumjeti iz prvog puta. A i radne navike trebaju steći. Ili ih i to treba netko drugi naučiti.

---

Svašta :roll: . Pa zar se za dijete koje samoinicijativno uz pomoć roditelja kod kuće uči još jedan (treći) strani jezik, ide u glazbenu školu u kojoj je odlična učenica, savladava sve svoje zadatke od prvog dana sama, čita od 4. godine jer je to sama naučila... ne može reći da ima razvijene radne navike???? Moja kćer voli učiti, ljubav prema znanju općenito stekla je kod kuće. I što bih ja sad trebala? Sjediti s njom i prolaziti gradivo samo zato da jednog dana....što točno? Zna sjediti nad knjigom???? Oprosti, ali ovo što si rekla za mene je glupo. Pa ne namjeravam trenirati guzu svoje kćeri za sjedenje ako će joj to jednog dana trebati. Ako joj sad treba 45 min da napiše zadaću da je zakucam za stolac čavlima samo zato da nauči sjediti nad knjigom???

Ako si uopće pročitala moje postove možeš vidjeti da mi zaista nemamo problema sa školskim gradivom ni sa savladavanjem istog nego s nemarnom i nestručnom osobom (grijeh mi je nazvati je profesoricom jer ona za mene to nije) koja previše griješi u svom poslu. I iz tog razloga ne namjeravam dijete posjesti i provjeravati kako je naučila npr. prirodu jer iz svih testova ima petice. Radje s njom radim nešto drugo. Molila bih te da pažljivije čitaš jer mislim da sam jasno iznijela problem.

@jvk, oprosti, ali ne znam imaš li ti djecu? Ili si učiteljica/profesorica? Usput, ne smatram da je pola života mog djeteta škola i školsko gradivo. Dalo bi se o tome dulje raspravljati, ali trenutno se s M. spremam raditi nešto pametnije od domaće zadaće koju je već sama napisala. Srećom pa je tako i srećom što je naša učiteljica i danas opravdala moje povjerenje i dobro obavila svoj posao.

Citiraj:

---

jvk prvotno napisa

Vidiš mim ja pod bavljenjem djecom podrazumijevam i igru i zabavu. Znači i školu i šetnju i izlete i ...

Žao mi je što ćeš ti na pola života svoga djeteta gledati kao na nešto što nije tvoj posao jer je to trebao netko napraviti u školi.

Ne možemo podrazumijevati da će djeca svo gradivo jednako upiti i jednako razumjeti iz prvog puta. A i radne navike trebaju steći. Ili ih i to treba netko drugi naučiti.

---

Kuzim sta pricas..cini mi se logicno.
Meni je ko klinki bilo super kad bi mama samnom ponavljala gradivo..bilo ono zanimljivo ili nezanimljivo. Skola je u to doba naprosto velik dio zivota..htjela sam da i mama u njemu sudjeluje.. Ne kuzim zasto je to nekim roditeljima problem?!
ljiljan@,tvoj post namjenjen meni nisam uopce shvatila..sta je pisac htio reci,sta te zanima, kako je moje dijete zaceto? U bracnoj zajednici nakon vodenja ljubavi bez kontracepcije.
A to sto ti povezujes alkohol s radanjem..sta to znaci..cim se neko celjade napije odmah ce se ic ...? Ma daj molim te.. :roll:

Da, došlo je do nesporazuma. U prvoj ti rečenici fali riječ, predikat ti je nepotpun. Nema veze, zanemari moj post, osim dobrih želja. A što se tiče tvog pitanja - iskreno, nakon svega mislim da je na ovom forumu bolje ne iznositi individualno mišljenje akoje suprotno kolektivnom.

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

iskreno, nakon svega mislim da je na ovom forumu bolje ne iznositi individualno mišljenje akoje suprotno kolektivnom.

---

Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

iskreno, nakon svega mislim da je na ovom forumu bolje ne iznositi individualno mišljenje akoje suprotno kolektivnom.

---

Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.

---

A ja mogu svoju glavu na panj dati i reci da to sto posto nije istina. Svi se mi razlikujemo a da smo svi isti bilo bi nam dosadno. :)

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

iskreno, nakon svega mislim da je na ovom forumu bolje ne iznositi individualno mišljenje akoje suprotno kolektivnom.

---

Iskreno, ja ovo samo mogu potpisati.

---

Mogu samo reci u svoje ime da se nadam da cete i dalje nastaviti pisati i iznositi svoje misljenje. Pa nismo valjda Borgovi i imamo kolektivnu svijest. Cemu bi sluzio forum kada bi se svi slagali i isto mislili. Da se medjusobno tapsemo po glavi? :taps:

No, smatram da uvijek treba biti dosljedan i stati iza svog misljenja. I spreman na kritike.

Odgoj djece se nikako ne može svoditi na neku prokušanu formu ili obrazac: četiri sata u školi, dva kod kuće ili slično. Upravo to nas, u dvije osnovne odrednice, razlikuje od svih drugih bića na Zemlji - individualno se beskrajno razlikujemo i posjedujemo razum da to osvijestimo.
Postoje dobri učitelji i oni malo lošiji, postoje izvrsni učitelji, ali i oni koji nisu zaslužili ni da se približe djeci. Postoje lako odgojiva djeca, postoje ona koja će ostariti bez da na njih utječe i jedan segment namjernog odgoja, postoje djeca koja uče a da to i ne znaju, a postoje ona kojima ni sva stručna pomoć ovog svijeta nije dovoljna da učine vidljiv pomak svog obrazovnog statusa, postoje dobri dani i oni totalno nemotivirajući, postoje roditelji za koje struka ima naziv "roditelji - helikopteri" jer dočekujući djecu poslije nastave umjesto pozdravne puse, otvaraju bilježnice i već stvaraju ambiciozne planove kako će do sutra to sve naučiti, a postoje i oni koji ni ne znaju u koji razred im dijete polazi. Sve u svemu, razlike su ogromne, a, na žalost, jedan je nastavni plan i program. No, dobar učitelj s početka ove priče će taj PIP diferencirati, zadatke prilagoditi, individualizirati, poučiti roditelje što i kako, ali još uvijek kostur PIP- a ostaje isti i za darovito dijete i njegova ambicioznog roditelja kao i za zanemareneo dijete sa smetnjama u razvoju.
Voljela bih da na kraju čitanja ovog posta shvatite da je moje skromno mišljenje da ste svi u pravu, ali dajmo djeci da dišu i da, ma kako mladi i mali bili, neke odluke polako počinju formirati sami. Kako odluke o vlastitom napretku i uspjehu, tako i navike kako to postići. Nemojmo im slati jasne poruke da u školu idu po ocjene, nego neka radije u školu idu s osmjehom.
Roditeljstvo nije uvijek bajkovito. Idilična slika majke- žrtve koja s beskrajnim strpljenjem sve kućanske i profesionalne poslove ostavlja i sjedi satima za stolom sa svojim djetetom/djecom, koja blaženo sa zahvalnošću gledaju u nju pišući zadaće s veseljem, a na podu se kockicama smireno igra malo dijete gugućući gotovo je izumrla (Ponekad se pitam je li uopće realna ili je to samo plasman filmske mašte!). Ako ste roditelj koji vječito kasni, ostaje na poslu dulje, moli susjede ili rodbinu da mu uzmu dijete iz škole ili provjere što radi samo kod kuće, ako svaku večer preispitujete sami sebe zašto ste opet planuli kad su se vaša djeca međusobno posvađala, ako vaša beba vrišti bez vidljivog razloga, ako opet niste stigli u školu na projektnu nastavu i dan otvorenih vrata, ako tjednu rastrganost pokušavate djeci kompenzirati nedjeljnjim izletom u prirodu koji se pretvori u noćnu moru jer je jedno, eto gladno, drugo bi radije lijevo, a ne desno, a suprugu kroz sat- dva započinje nešto jako važno, vjerujte da niste loš roditelj. Niste čak ni u manjini! Vaše dijete je jednako sretno kao i svako drugo. Unatoč tome što sutra neće znati pjesmicu u školi, znat će da je pokušalo i da će pokušavati i idući puta, ali i da je potpuno normalno da se sva očekivanja uvijek ne mogu ispuniti i da ga zato nitko neće manje voljeti.

moram samo nešto primjetiti i bježim s ovog topica:

većina onih koji su napali ljiljan@-u nemaju školsku djecu! :mrgreen:

evo ja prvi put potpisujem nekog dunja :love:

Dunja 8)

Samo što, nažalost, ima djece koja će se zbog nenaučene pjesmice ili nenapisanog rada osjećati nevoljeno jer će im sredina sugerirati da nisu ispunili očekivanja.

U bliskoj okolini imam (sada već odraslu) osobu s kojom je majka doslovce sjedila nad knjigom pokušavajući iz petnih žila stvoriti radne navike, ne dopuštajući ni jedan nenapisan domaći rad... Dogodilo se da natprosječno inteligentna osoba nije uspjela završiti ni srednju školu jer joj se takvo bavljenje zgadilo već u prvim razredima osnovne.

Dakle, dajmo djeci (i) da dišu ;)

Citiraj:

---

tiskar32 prvotno napisa

i moja P. kaže da bi ona čitala gospodara prstenova,ja kažem ok , čitaj ali tek kada naučiš školsko štivo možeš u slobodno vrijeme čitat ono što ti želiš.Imaju ionako poprilično svojih knjiga za čitanje.

---

Mozda joj je skolsko stivo dosadno? (Meni je puno toga u hrvatskim citankama koje sam vidjela dosadno - previse rijeci, premalo slika za nekog tko tek pocinje citati). Mozda bi pomoglo da upravo idete suprotnim smjerom, da prvo procita nesto sto zeli, pa tek onda ono sto mora (a ne zeli), pa onda mozda ti njoj nesto sto ona zeli. Mozda bi to vise odgovaralo njenom temperamentu?

A i ako mora prvo citat nesto sto ne zeli da bi tek onda citala nesto sto zeli, ako ono prvo zaista ne zeli, krajnji rezultat ce biti da nije nista procitala sto je sigurno losije od opcije citanja barem neceg, makar i ne neceg sto je propisano.

Vidiš mim ja jako dobro čitam tvoje postove, ali u svojima ne govorim o tvom problemu s nekom osobom.
A ako sama čitaš svoje postove upravo si napisala citiram "...samoinicijativno UZ POMOĆ RODITELJA..." što znači da ipak s njom moraš raditi htjela ti to ili ne.

Zaboravila si pretpostaviti da nisu baš sva djeca u četvroj naučila čitati i da ne uče treći strani jezik samoinicijativno.

Što se tiče izjave da je škola pola života i dalje ostajem pri njoj jer ako si u osnovnoj 8 godina pa u srednjoj 4 pa na fakultetu 4 ili više onda koliko je to nego pola (i više) ako smo u tridesetima.

A da na ovom forumu ne možeš iznositi svoje mišljenje nemojte mi pričati jer ste to i ti i ljiljan@ učinile nebrojeno puta. Smo što ste opet zabotravile da se ne moraju svi s vama slagati i da ne morate sve ljude uvjeriti da je ono što vi mislite jedino i ispravno.

Ja kažem živjela demokracija i bilo bi nam uostalom dosadno da svi jednako mislimo,ovako nam je zabavno
Mislim da P.treba prvo riješit zadaću pa je tek onda slobodna,tako radimo svaki dan jer se ja drugačije ne mogu organizirat,tj teže nam je svima.Do 3-4 zadaća je napisana pa onda možemo u šetnju ili na zrak ili skupa raditi neke druge aktivnosti.Uostalom,nemaju toliko puno pisanja a čitamo samo jednom ili dvaput ako imaju za čitat pa onda još jednom ili dvaput naveče prije spavanja ako je potrebno.Vikendom ne učimo i ne vježbamo,ali čitamo lektiru ako je imamo-jednu ili pola stranice dnevno,ovisi o količini teksta.Ne tražim od svoje djece da budu savršena ali isto tako znam koliko mogu pa toliko od njih i tražim.
Mislim da joj zadnjih dana doprlo nešto i do glave od svih mojih silnih priča jer se pomalo pokrenula i ona i mali,vjerujem da MORAMO biti uporni i ne popuštat im pa da ćemo na kraju dobit po svome.Stalno govorim da s klincima igram igru nadmudrivanja i tko će prvi popustit.
Kad gledam druge roditelje iz njenog razreda i njihovu djecu zahvalna sam na svojim klincima,ljepo su odgojena,ne lažu mi ,barem zasad i mogu u njih imati potpuno povjerenja.
Evo,danas je među svojim knjigama našla Pinokia pa tko zna,možda ga i počne čitat :mrgreen:

Citiraj:

---

jvk prvotno napisa

upravo si napisala citiram "...samoinicijativno UZ POMOĆ RODITELJA..." što znači da ipak s njom moraš raditi htjela ti to ili ne.

---

To što sam napisala znači da je M. željela da je počnemo učiti talijanski jer smo na tom jeziku razgovarali MM i ja kad je ona bila mala u prilikama kad nismo željeli da nas razumije ;) . Da, uz pomoć roditelja, nego kako drugačije?? Naravno da zastupam mišljenje da treba učiti s djecom, puno, ali NE ŠKOLSKO GRADIVO. Hoće li mojoj kćeri nedostajati to što nisam rješavala s njom zadatke iz matematike (o kojoj puno razgovaramo i učimo, ali nešto drugo, ne ono što uče u školi)? Sumnjam da hoće. Nažalost, ne razumiješ ono što želim reći. Ja itekako hoću i volim učiti sa svojim djetetom, obje podjednako uživamo u tome. To je "posao" majke i ja ga obožavam. Ali odbijam raditi tuđi posao (ovaj puta bez navodnika jer posao učitelja i profesora je da djecu nauče većinu onog što pripada školskom programu).

Citiraj:

---

Smo što ste opet zabotravile da se ne moraju svi s vama slagati i da ne morate sve ljude uvjeriti da je ono što vi mislite jedino i ispravno.

---

Bez brige, neću ni pokušavati. Samo mi je žao što nisi rekla sudjeluješ li na neki način u odgojno-obrazovnom procesu djece. Nekako sam sve sigurnija u to ;) . Nevažno za našu priču, ali mi je žao ako na jednaki način pristupaš djeci u školi i očekuješ instant-zadaće i znanje koje će steći kod kuće, a ne kod tebe na satu. Ja osobno volim vidjeti rezultate svog truda. Kad objašnjavam nešto ljudima koje imam na edukacijama volim vidjeti u njihovim očima interes za ono što govorim i kasnije čuti kako im je sve jasno, a izgledalo je tako teško. Ako to mogu ja koja po struci nisam profesor mislim da to mogu postići i oni kojima je to struka. Sve je stvar truda.

Evo citam vas vec par dana i konacno da se i ja javim na ovu temu. Doduse, moji jos nisu skolarci, a moja jos uvijek svjeza sjecanja na skolske dane i na strasno nepoticajan sustav skolovanja tjeraju me da ozbiljno razmisljam i o mogucnosti kucnog obrazovanja tj. popularnom HE.
No prvo cu malo kvotati mim, njeni postovi su mi nekak najvise zapeli za oko:

Citiraj:

---

Ja itekako volim učiti sa svojim djetetom, ali ne školsko gradivo. To nije moj zadatak. Netko za to dobiva plaću.

---

Citiraj:

---

Eto, Maria71 je profesorica koju učenici vole, vjerojatno i njihovi roditelji. Zašto i ostali ne bi bili takvi? A jednako su plaćeni.

---

Sto je u tome cudno kad je u Hrvatskoj dosta veliki broj ljudi koji NE radi posao za koji su placeni (u sudstvu, zdravstvu, policiji, adminiostraciji), i to cesto i puta bolje placeni nego prosvjetari

Citiraj:

---

E, sad, nemoguće je da baš svi prepišu krivo s ploče, ali je očito moguće da u školi radi žena koja nema osnovno znanje jezika kojeg predaje. Eto, to me ljuti. I institucija koja joj je dala diplomu (ako je uopće ima ). Ili ja griješim pa postoji neki novi engleski u kojem se piše bal, sandwitch, robott...

---

A to da je za dosta predmeta, pogotovo za nastavu stranih jezika problem pronaci strucni kadar, je vec stara prica. Svojedobno sam neko vrijeme zivjela u manjem gradicu gdje su nastavu engleskog (i to u srednjoj skoli) drzale studentica kriminalistike i studentica hoteljerstva! Tako da ne samo da nisu imale ni strucno znanje o predmetu, vec nisu nikad ni odslusale ni jedan jedini sat psihologije, pedagogije, didaktike ili metodike, dakle strucnih predmeta vezanih uz nastavu!
:mrgreen: Prokuzile ste valjda vec, i ja sam djelomicno prosvjetarske struke (i radila sam svojevremeno kao nastavnica engleskog, doduse u skoli stranih jezika, jer se jos nisam potrudila doc do diplome)!
Dakle, sto htjedoh reci - idealno bi bilo kad bi se mogla glavnina krivnje prebacit na nastavnike i njihovu (ne)strucnost, no bojim se da je i u ovome slucaju problem mnogo siri i ja osobno nemam pojma kako bi ga se moglo rijesiti.
Da navedem samo neke (uglavnom dobro poznate cinjenice):
1. EDUKACIJA I dok vecina obrazovnih ustanova koja "obucava" buduce nastavnike ima neke pedagoske predmete, glavnina nastave je i dalje usmjerena na "strucni" dio, dakle npr. postanete usko specijalizirani za engleski o kojem znate sve moguce i nemoguce finese, ali nakon odslusanih metodike, didaktike, psihologije i pedagogije i nije vam puno jasnije sto i kako s nastavom. Npr. ja sam svoju nedostatnu praksu iz metodike odradila pred mentoricom (nastavnicom) u osnovnoj skoli koja predaje vec desetak godina i kojoj je jedino bilo vazno da je moj sat sto slicniji njenom, a nije ju bilo briga sadrzi li i jedan propisane suvremeni element i sl.(ponavljanje starog gradiva, uvod u novo, obrada, vjezbanje, zadavanje zadace i zavrsetak sata...)
2. NASTAVNI PROGRAM Svi znamo da je preopsiran, cesto lose isplaniran, da su postavke hrvatskog skolstva zastarjele i tesko da ce HNOS uspjeti tu na brzinu nesto ispraviti. Gradiva je puno, cesto se vec na pocetku godine desi da vam fali sati, ako vi kao predavac budete koji puta bolesni, za kratkotrajno odsustvo tesko je pronaci zamjenu, tj. to cak nije niti praksa, a odrade ne vole ni ucenici ni roditelji. Zbog toga se zna dogoditi da treba u jednom nastavnom satu obraditi gradivo namijenjeno za 2 ili vise sati, ucenika ima mnogo i cesto ni najbolji ucitelji ne mogu dovoljno detaljno objasniti gradivo. Jos ako je prema rasporedu sat u neko "nezgodno" vrijeme (npr. nastava popodne, zadnji sat petkom kad svi vec misle na vikend i ne sljive nastavu ni 5%)
Osim toga, i u nastavnickoj profesiji, kao i u svakoj drugoj, steceno znanje bi trebalo obnavljati i povremeno osvjezavati, a nisu bas bile ceste drzavne skole u kojima se puno ulagalo u dodatno usavrsavanje nastavnika i na pracenje trendova u obrazovanju.
3.MOTIVACIJA Da bi dobro obavili svoj posao ljude treba motivirati. U zadnjih desetak godina ugled nastavnickog zvanja sve vise slabi, i sam po sebi nije dovoljna nagrada, place su relativno male, a osim toga i obeshrabrujuce djeluje cinjenica da za 30ak godina rada (i mozebitnog strucnog usavrsavanja) mozete doci do povisice od cak cca 1000 kn na osnovnu pocetnicku placu. Dakle, obicno oni ambiciozniji u startu odaberu neko drugo zanimanje i mahom u nastavnickom zvanju ostaju "losiji" tj. neambiciozniji, inertniji, jer znaju da ih nitko nece dirati i da je u drzavnoj sluzbi jako tesko dobiti otkaz. Cast iznimkama, ali gledajuci ljude koji su sa mnom studirali, tko je bio imalo ambiciozniji ili snalazljiviji, odabrao je bolje placen (i pocesto manje zahtjevan) posao van nastavnicke struke ili bar van drzavnih skola (ili su se neke moje kolegice zaposlile u drzavnoj skoli kako bi dobile stalan posao i za koju godinu "u miru" mogle na rodiljni dopust).

Pa i ja sama sam otisla iz nastavnickih voda kad mi se ukazala prilika da radim kao prevoditelj, prvo u uredu, kasnije samostalno. Nema vise problema s time kako dobro organizirati sat, kako "disciplinirati" prvasice dosle iz vrtica u kojem su se cijelo vrijeme mogli slobodno igrati i kretati i natjerati ih na sjedenje u klupama (u nasim starinskim dosadnim ucionicama potpuno nepodobnim za interaktivnu nastavu - a ako probas mijenjati raspored ucionice i klupe poredati npr. u krug ode ti glavnina sata...). Nema vise preambicioznih ili nedovoljno zainteresiranih roditelja, koji ponekad tesko shvacaju da je djeci vazno kod kuce barem malo popricati o skolskim zadacima zato sto je skola djecji posao i njima je vazna bas kao i nama nas posao (kako biste se vi osjecali da doma npr. muzu zelite ispricati kakav vam je bio dan na poslu, a on ne zeli slusati jer misli da je vaznije da zajedno odete biciklom na Jarun?). Osim toga, vise ne moram kod kuce smisljati pripreme, vuci sa sobom tonu stvari da "animiram" nastavu (kazic, kartice, slikice, casopise...) jer rijetkost je da u nasim skolama nastavnik ima "svoju" ucionicu, posebno opremljenu bas za taj predmet
U uredu odradim svoje "9 to 5" i doma imam vrijeme samo za sebe, ak taj dan nisam najornija za posao uvijek mogu malo prosurfati po netu, dic se od kompjutera i popit kavu, otici na wc kada trebam (a ne tek kad zazvoni za odmor) i sto je najvaznije, kad odem doma znam da sam u tome sto sam radila dala najbolje od sebe i da to je to. Kad bih odlazila iz skole znala sam da sam i tamo dala najbolje od sebe, ali nisam nikada znala hoce li to biti dosta i hoce li zadovoljiti i tudja ocekivanja - djece, roditelja, ravnatelja...
I iako sam najsretnija sada, kad sam sama svoja sefica, sama krojim radno vrijeme i biram sto zelim raditi, ipak mi ponekad fali taj rad s klincima, ta luda enrgija koju daju, to veselje i nepredvidivost. Eh da je barem nase skolstvo malo drugacije sada od onog kakavo je bilo kad sam ja isla u skolu!
I nadam se da ce u neko skorije doba i sve nase skole doci do rada u jednoj smjeni, tako da djeca u oviru svoga skolskog dana obave i ucenje i igranje i kvalitetan obrok i zadace i da popodne dodju roditeljima slobodna od bilo kakvih obaveza; tako da mame i tate ne moraju u 17h nabrzaka kuhati rucak jer im je dijete do tada bilo na sendvicima; razvozit klince na dodatne aktivnosti (koje se isto mogu nekim dijelom obavit u skoli, npr. razni sportovi i dr. programi), pisati zadace ili npr. veci dio dana brinuti o tome sto njihovo npr. 7godisnje dijete radi samo od kada skola zavrsi (cca 11.30) do vremena kad se roditelji obicno vrate kuci (sto postaje sve kasnije i kasnije).
Eto naposlijetku, mislim da ipak i mi kao roditelji moramo jako puno sudjelovati cak i u tom, institucionalnom aspektu djecjeg zivota (nemaju uzalud "americke" skole toliko puno programa u kojima moraju sudjelovati i roditelji!). I iako bi bilo idealno reci: "Nije to moj posao, netko je drugi za to placen!", bojim se da je danas takvo vrijeme da sve moramo znati obavit i sami, preuzeti odgovornost za sve aspekte naseg zivota, npr. od provjere kakvu hranu jedemo, kako nas lijece, kakve nam proizvode prodaju do toga kao nam obrazuju potomke!

Evo da mim bude lakše na duši i da joj zadovoljim znatiželju moram ti reći da su ti zaključci 100% krivi.
Ne. Nisam prosvjetar i sa svojom strukom nikada neću biti.

Nisam otvarala ovaj post dugo i moram priznati da bi mi bilo bolje da nisam ni sad. Odbijat raditi tuđi posao?!!! :shock: U 45 minuta (ili u mojoj školi 40 minuta!), u razredu od 30 (pa i više učenika) jedva da se stigne objasniti gradivo. Možda kada škola bude organizirana cijeli dan, možda će roditelji biti oslobođeni učenja s djecom. Ja razumijem da ima profesora koji ne znaju objasniti gradivo. Pa imala sam i ja takvog iz matematike u gimnaziji i moji su se naplačali novaca za instrukcije.

Citiraj:

---

Kad objašnjavam nešto ljudima koje imam na edukacijama volim vidjeti u njihovim očima interes za ono što govorim i kasnije čuti kako im je sve jasno, a izgledalo je tako teško. Ako to mogu ja koja po struci nisam profesor mislim da to mogu postići i oni kojima je to struka. Sve je stvar truda.

---

Ne znam što bi rekla na to. Ne znam gdje radiš ali bi te voljela vidjeti tjedan dana u osnovnoj školi. A što se truda tiče, pitaj mm-a koliko sam plakata nacrtala, bojica ima po cijelom stanu, ubijam se od traženja zanimljivog materijala. Dođem u razred a pol njih smatra da su preveliki za to (radim od 1-4.r.), postavim pitanje dijete nešto izmumlja ja ga pitam Molim? a on meni jasno i glasno odgovara Opalim te golim! :shock: (3. razred OŠ). Znam da o odgoju djece nije bilo riječ, ali budem užasno ljuta kada netko kaže da se trebamo truditi, da roditelji ne trebaju pisati zadaće (provjeravati) jer pobogu što mi nastavnici radimo. Pa dragi roditelji, sjedimo za katedrom i lakiramo nokte!!!!!! :evil:

Citiraj:

---

Gemini prvotno napisa

moram samo nešto primjetiti i bježim s ovog topica:

većina onih koji su napali ljiljan@-u nemaju školsku djecu! :mrgreen:

---

:lol:
A pogotovo ono što imamo nas dvije - u dvije varijante:
A) školarci gemini + mala beba (ja)
B) školarka + gemini bebe (ti).

Citiraj:

---

nelitza77 prvotno napisa

I nadam se da ce u neko skorije doba i sve nase skole doci do rada u jednoj smjeni, tako da djeca u oviru svoga skolskog dana obave i ucenje i igranje i kvalitetan obrok i zadace i da popodne dodju roditeljima slobodna od bilo kakvih obaveza; tako da mame i tate ne moraju u 17h nabrzaka kuhati rucak jer im je dijete do tada bilo na sendvicima; razvozit klince na dodatne aktivnosti (koje se isto mogu nekim dijelom obavit u skoli, npr. razni sportovi i dr. programi), pisati zadace ili npr. veci dio dana brinuti o tome sto njihovo npr. 7godisnje dijete radi samo od kada skola zavrsi (cca 11.30) do vremena kad se roditelji obicno vrate kuci (sto postaje sve kasnije i kasnije).

---

Da samo znadeš kako maštam o tome!!! Dok ova moja najmanja maza krene u školu, valjda će tako biti! Jer da još jednom zdravu radnu energiju na poslu gubim pitajući se kako su prešli iznimno prometnu cestu na putu kući, da li ih je autobus prevezao stanicu dalje, da li je moju malenu prignječio vratima (i to se jednom dogodilo) to mi je bilo još puno teže nego sav rad s njima.
Inače, ja sam svoje od petog razreda privikavala samostalnosti u radu i nemam s njima nikakvih problema. Uvijek naglašavam da je potrebno biti jako pažljiv na satu zato što na taj način naučiš 80% gradiva.
Ne namjeravam takav pristup niti sada mijenjati.

Baš mi je drago što se razvila rasprava jer se inače teško može čuti pravo mišljenje roditelja i pravo stanje stvari što se odgoja tiče. Nema nikakve koristi u beskrajnom potpisivanju tuđih postova. Ne namjeravam se složiti s vama i, nažalost, čudit ću se i dalje školskom sustavu koji dozvoljava da nestručni kadar obrazuje djecu. Također ću se čuditi i dalje roditeljima koji pod svaku cijenu sjede s djetetom i pišu zadaće (možda iz razloga da dijete bude instant-odlikaš, hm....). I uživat ću u trenucima koje provodim sa svojim djetetom, družeći se s njom točno na onaj način na koji to ona želi i treba. Sudjelovati u školovanju vlastitog djeteta može se na tisuću načina. Nastojim biti aktivna u školi u aktivnostima koje učiteljica provodi od 1. razreda (za nas HNOS postoji oduvijek ;) ), baš suprotno vašem mišljenju-i roditelji koji ne pišu zadaće sa svojom djecom itekako mogu doprinijeti tome da djeca imaju kvalitetnu nastavu. No, ne namjeravam mijenjati svoj stav o samostalnom rješavanju zadaće niti ću biti jedan od onih roditelja koji će dijete poslati u školu mireći se time da tamo netko "sfuša" svoj posao i svali ga na tuđa leđa. Radje ću "potrošiti" vrijeme da npr. sa svojom kćeri vodim beskrajne rasprave o negativnim brojevima jer mi je draga učiteljica omogućila te sate druženja s njom učeći ih tablicu množenja na satu.
I, da napomenem: moja kćer obožava svoju učiteljicu i školu. Zato ću učiteljici biti beskrajno zahvalna zauvijek i upravo zato ona može računati na moju podršku i pomoć u svakom trenutku. Trenutno nemam razloga sumnjati u svoje pedagoške metode jer imam kod kuće sretno dijete, a to je najvažnije, zar ne :heart: ?

Uh Sorci,vec se poceh zabrinjavati zato sto volim ponekad sjediti kraj moga prvasica i gledati sto radi iz domace zadace,kad naletjeh na tvoj post na pocetku.
Mislim da je jos mali i razigran (ma mozda i nije,mozda ga krivo navikavam) pa volim prekontrolirati sto radi i kako radi.Veliki dio zadace radi sam,ali ponosan je na svaku moju pohvalu,makar i za jedan red ispisana slova ili jedan tocno rijesen zadatak iz matematike. U pocetku sam bila cijelu zadacu uz njega.Sad kaze vidis da znam ,idi sad,pokazat cu ti kad zavrsim.To je valjda zacetak samostalnosti?Njegova uciteljica :mrgreen: ,zena puna dobrih ideja,zena kojoj hnos ne predstavlja novost (osim u cibnjenici da je po hnosu morala i trebala dobiti vise materijala za rad,ali i dalje sve financiraju roditelji,jer sredstva nisu adekvatno rasporedjena po zupaniji).Moj sin skolu ne voli(tako gundja) zato sto sad ima jako puno obveza (svakim danom vise zadace i gradiva).No ipak svaki dan radosno pakuje skolsku torbu. :roll:

Sexualni odgoj..hm..mojoj djeci nije potreban,imamo otvoreni odnos i vrlo cesto iz odredjenih scena na tv-u ili clanka u novinama ili neke emisije polako navedem razgovor na pricu .Kcer zna da ce uskoro samnom do ginekologa na razgovor.I nije joj zbog toga ni neugodno ni strasno.Zna da je to prevencija,zna sve i zna da je to njen izbor.Samo njen.

Kod nas je nastava samo ujutro, osim 7. i 8. razredi, koji će biti samo ujutro od iduće školske godine. :D

Citiraj:

---

klia prvotno napisa

Usput, nisam ubrala o kakvom boravku govorite?
Ako je u njemu organizirano barem pisanje domaćih, to je super, jer ostavlja roditelju vrijeme za rad na onome što "šteka". A ako možda ima i topli obrok, još jedna briga manje. Nažalost, u školama u Zd to još nemamo (možda privatna).

---

Ima boravka. U "Petru" sigurno, a vjerojatno i jos neka skola.

Raspitat ću se.

Petar, Arbanasi i privatna ;)