Kod nas je granica bila 2 god i 8 mjeseci. Koja će granica biti s D - ne znam. Ali sigurna sam da ćemo je osjetiti i on i ja.
Printable View
Kod nas je granica bila 2 god i 8 mjeseci. Koja će granica biti s D - ne znam. Ali sigurna sam da ćemo je osjetiti i on i ja.
Ništa nije crno bijelo.
Imam frendicu koja ima dečka od tri i pol godine godine koje i dalje redovito doji.I pitam ja nju tako jer smo bliske i prijateljice pa samim tim smijem i pitati nešto intimnije,što misli o tome što tako dugo doji,što misli o skorom prestanku?
Ona će meni-udala se i otišla živjeti izvan svog mjesta,daleko od svoje obitelji,imala posao koji ju nije zadovoljavao,ponekad kaže i da se zeznula što se udala,svekrvu s kojom živi ne podnosi ne podnosi i tako.
Kaže da je taj anđelak sve što ima i da voli tu posebnu povezanost koju dobiva sa dojenjem,da je to jedna od rijetkih stvari što ju čini sretnom,ima "opravdanje" što je mali strašno vezan za nju i da i zbog toga ne želi natrag na posao........
To je samo primjer,jedan,znam da nije većina ali kad sam postavljala pitanje o psihološkom profilu majki koje dugo doje pala mi je i ona na pamet.
zasto se mora uperiti prstom na tu "granicu"?
jel se bas mora reci 2g? 4g? 7g? 14g?
jer znamo da ni sva djeca nisu podjednako emocionalno zrela sa 2, 4, 7, 14g.
ta granica nece sigurno biti ista za mene, tebe, anu, ivu....kao ni za nasu djecu.
zato se kaze "dokle god oboje zele" jer je ta granica previse osobna i individualna. onog trena kada netko od dvije strane vise ne zeli, e to je TA granica za NJIH.
zasto se sve mora stavljati u neke kalupe i obrasce?
Odgovor na pitanje "do kada dojiti" je specificna domena, ali ne toliko koliko ljudi misle. Stvar je u pogresno postavljenom pitanju. Pogresan dio je odredivanje granice u godinama. Zasto? Evo zasto - povuci cu zanimljivu paralelu.
Ajmo. Zanemarite granicu koju vam (mozda) postavlja vjera. Pitanje glasi " Sa koliko godina je u redu spavati s nekim?" s tim da vam pitanje ne postavlja dijete, vec neka odrasla osoba kojoj ne morate postavljati granice kako bi ih (opet mozda) postavili djetetu.
Tocan odgovor glasi: Kada se osjetis dovoljno spreman i zreo, i ako je ta osoba netko koga volis i (ajmo dodat i siguran si da) voli tebe. Nije poanta u dobnoj granici , to je nesto individualno u svakom covjeku, a ovisi o vremenu, prostoru, partneru... i tisucu drugih stvari, koje su tocne samo za taj jedan primjer.
Sa dojenjem je isto. Tocka prestanka je induvidualna, ovisi o majci i djetetu i najbolje vrijeme za prestanak je ono kad su oboje spremni.
ono s majkama koje vezu djecu za sebe....
ovako: treba prestati sa dojenjem kad dijete to vise ne zeli. Kako znamo da zbilja ne zeli? Podoji se POSTEPENO smanjuju, i na kraju dijete vise ne trazi.
ima majki koje doje zato sto zele vezati dijete za sebe. medutim, pricamo li o manipulaciji, ona moze biti prisutna i na mnogi drugi, PUNO SLABIJE VIDLJIVI nacin, tako da mi ta argumentacija bas i ne stoji.
maja, hvala ti na pojasnjenju :heart: hmmm... mozda je iz perspektive (jos) dojilje tesko odgovoriti na ovakva uopcena pitanja. i najvjerovatnije da sam u slicnoj situaciji prepustila bih vremenu da ucini svoje... u svakom slucaju, meni sasvim dovoljno objasnjenje. recimo, ova mi se granica od 7 godina, koliko god se meni osobno cini jako visoka, nekako (za sada, na osnovu do sada procitanog) kao neka najgornja granica (ako tako smijem reci) cini razumljiva. ima neku logiku, za mene. barem za sada. hvala na trudu.
naravno da je individualno i svatko to za sebe treba odrediti, al to ne znaci da je samim tim nuzno i dobro (pa cak i u tom individualnom smislu). tj. ne mora znaciti da je takav vid povezanosti dobar za svakoga (pa svi trebamo tome stremiti), niti je garancija da u konkretnom slucaju ce se (u daljem zivotu) pokazati dobrim.Citiraj:
Tocka prestanka je induvidualna, ovisi o majci i djetetu i najbolje vrijeme za prestanak je ono kad su oboje spremni.
ako netko doji svoje desetogodisnje dijete, to mozda u tom trenutku odgovara i majci i djetetu, i ne smatram da bi se takvo dijete trebalo na silu odvajati od majcinih grudi jerbo evo dosli smo do magicne granice i sad tup prestajemo. nego mislim da se postepeno treba ici ka tom cilju. tesko mi je povjerovati da majke bas nemaju toliko (suptilnog) uticaja na tu odluku...
i u slucaju ovog primjera kojeg si ti navela, stoji cinjenica "kad se osjecas spreman i zreo". al ipak nije bas da pedijatri il psiholozi ne spominju okvirno neke granice ispod kojih dijete jos nije spremno i zrelo (ako nista drugo, onda barem fizicki).
stoji, al kao sto rekoh, dojenje je tu samo jedan vid izrazavanja te posesivnosti (a i ti na to mislis, ako se ne varam). a ne jedini niti odlucujuci faktor. ako je zena posesivna, ako nema nikakvog drugog smisla u zivotu i sve svoje frustracije usmjerava prema djetetu, umjesto ljubavi od partnera, trazi ju u i od djeteta, sav svoj smisao vidi da od jutra do mraka samo se posveti djetetu, jer nema svog vlastitog zivota, nema nikakvih interesa vise (a i ja osobno poznam takav jedan primjer) onda izmedju ostalih njenih ponasanja prema djetetu (ne dopusta ocu da promjeni pelenu, ne dopusta ocu da malu sam izvede napolje, sve je u sekundi isplanirano, ne postoji mogucnost da se i 15 min duze negdje zadrzi itd itd) jedan indicij moze biti i produzeno dojenje. za mene je to samo indicij. nece dijete zbog dojenja imati traume, nego uopceno zbog posesivnosti majke. a nije da nema takvih slucajeva. ja ih - s manje-vise razlicitim intenzitetom - vidim kod nekoliko mojih poznanica (neke su dugo dojilje, neke nisu). i moram zakljuciti da su to uistinu zene koje inace nisu uspjele postici ono sto su zeljele u zivotu, pa su mislile da ce se barem moci dokazati u cinjenici da su se udale i dobile djecu.Citiraj:
ima majki koje doje zato sto zele vezati dijete za sebe. medutim, pricamo li o manipulaciji, ona moze biti prisutna i na mnogi drugi, PUNO SLABIJE VIDLJIVI nacin, tako da mi ta argumentacija bas i ne stoji.
Ja se ne mogu oteti dojmu da neke mame koriste odgojne metode tipa "ako ti je teško( tužan si/potišten/povrijeđen) evo ti sisa a kad malo porasteš možda se naučiš na neki drugi način tješiti".Nemojte me krivo shvatiti,ne mislim na nikoga konkretno ali jednostavno smatram da nema velike razlike između dojenja i sisanja palca,dude,nosanja dekice i bilo koje druge dječje "ovisnosti".
Da se radi o dudi varalici sa 5 godina zgražale biste se.
Nisam dobila nijedan normalan odgovor osim:JA OSJEĆAM i JA ZNAM DA JE TO NAJBOLJE.Ali po čemu znate?Po čemu se to vaše dijete razlikuje od onih koji nisu dojeni tako dugo?Pa družite se s drugim ljudima,viđate tuđu djecu...Vidite li kakve promjene,da li su emotivno stabilniji....bilo što da se vide stvarne pozitivne razlike između dugodojene i druge djece?
Pitam jer me zanima,čista znatiželja je u pitanju.
E da,još sam nešto zaboravila napisati-odustajem od ove teme :bye:
Trina, ako želiš možeš upoznati moju djecu pa prosudi sama.
Slučajno poznajem 2 djece koje su mame dojile mislim negdje do 5 godina ili čak više...sad imaju jedno 10 ,jedno 12
nisu na netu
to 2 djece kao nebo i zemlja....
jedno je samostalno, samouvjereno, puno života
drugo je cendravo,vezano za majku, nedruželjubivo, nekomunikativno
i kad ih pogledam ,fakat ne vidim, kakve veze ima dulje dojenje s njima
jer ovo drugo bi bilo isto takvo cendravo da je dojilo i 3 mjeseca ,jer mu je mater takva
Po iskustvu ljubavi i suživota s vlastitom djecom?Citiraj:
Trina prvotno napisa
To i nije samo u domeni dojenja... Kada Maja govori o tome, mislim da govori i o svemu drugome što je vezano za naš odnos sa djecom.
I ja je u potpunosti potpisujem.
Pa to ja pokušavam reći čitavo vrijeme.Pravilan odgoj, pravilno emocionalno usmjeravanje i velika sigurnost između djeteta i majke nema nikakve veze s dojenjem nego majkom i djetetom i njihovim odnosom.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Eto,rekla sam da neću više ali ovo sam morala komentirati jer si sad dala odgovor na moje pitanje.
Bravo Trina, ali moja ponuda i dalje stoji.
Sad cu ovo ispricati zbrda-zdola, jer mi je to MM samo prepricao ulomak iz knjige Richard-a Dawkins -a (britanski biolog) The Ancestor's Tale, no mogu iskopati tocan citat. Ako se nadje netko strucniji neka me slobodno ispravi.
Uglavnom, radi se o tome da je gen koji je odgovoran za proizvodnju laktaze (enzim koji razgradjuje laktozu) najmladji, tj. dozivio je mutaciju prije samo nekoliko tisuca godina. Ta mutacija nam omogucava da tokom cijelog zivota razgradjujemo mlijecne proizvode. Na svijetu jos uvijek postoji veliki broj naroda koji nisu u stanji u odrasloj dobi probavljati mlijecne proizvode (kinezi, sjeverno-americki indijanci itd., ima ih zacudjujuce dosta).
Ono sto je meni zvucalo zanimljivo (da ne kazem znakovito;o)) je da se kod tih naroda laktaza proizvodi negdje do (otprilike) CETVRTE godine i tek tada gen iskljucuje proizvodnju.
Ne bih sad isla interpretirati ovo detaljno, no to je jedna od stvari koja me donekle tjesi sto moje dijete i dalje zeli dojiti. Izgleda da je to tisucama godina bilo O.K.
Jer danas se i ja pitam, zasto ne prestaje, u cemu je problem, svi mi kazu da ne bi trebala i crv sumnje je uvijek tu koliko god mali bio.
Koje se to moje neuroze i nedostaci prenose na nju i sprecavaju je da postane samouvjerena i samostalna cetverogodisnjakinja koja na vecer kaze: Laku noc, roditelji! i ode sa plisancem u sobu.
Na kraju dana, njoj cika treba, a ja vazem na vagi traumu nasilnog odvikavanja sa "traumom" produzenog dojenja. Mislim da je svaki odgovor individualan.
Pa ne ide to baš tako:"Laku noć roditelji i ode u krevet".Scenarij je malo drugačiji:Mama i tata legnu skupa s djecom u krevet,svi skupa pričaju što se sve događalo taj dan,kako je što bilo itd,maze se,izljubakaju i djeca zaspu sretna,sigurna i zadovoljna?Zar još nešto fali?Što bi tu cica bila bolja od ovog mog načina?Bilo bi jednostavnije možda dati sisu i dijete zaspe.Meni je ovako bolje,punije,kompletnije...I fakat ne mogu zamisliti da dojim moju 4,5 godišnju kćer.Ali to sam samo ja.
Tvoje dijete ako je nesigurno i povučeno razlog treba pronaći u nečemu drugome.Niti će je sisa izliječiti,niti je čini nesigurnijom ili sigurnijom. To je samo njezin večernji ritual isto kao što bi bio da jede nešto na bočicu dok leži u tvom naručju.To je bar moje mišljenje.
Samoj sebi sam dosadna jer sam rekla da se neću više javljati na ovoj temi ali prsti me češkaju dok čitam :mrgreen:
:roll:Citiraj:
Bilo bi jednostavnije možda dati sisu i dijete zaspe.Meni je ovako bolje,punije,kompletnije
molim te
moje 4godišnje dijete doji.
uvečer legnemo skupa u krevet, prvo pričamo o svemu i svačemu, pa pročitamo nekoliko slikovnica. onda ugasimo svjetlo, malo dojimo, a nakon dojenja se samo mazimo i slušamo priču s cd-a dok ne zaspe.
zar ti stvarno misliš da mame dugodojilice uvečer samo uvale sisu, bez razgovora, maženja, slikovnica i ostalog???
Hvala za :roll:
pa evo Lea ima nepunih 14mj. i nakon dojenja se mazimo a ponekad i igramo.
a i tata ju zna uspavati. a nema sisu.
(ocu reci da je jos uvijek "mala" a ne uspavljuje se "na sisi" niti mi je to metoda uspavljivanja. na sisi zaspe samo ako je premorena, a tako bi zaspala i da je zagrlim)
Da li itko implicira da fali?Citiraj:
Pa ne ide to baš tako:"Laku noć roditelji i ode u krevet".Scenarij je malo drugačiji:Mama i tata legnu skupa s djecom u krevet,svi skupa pričaju što se sve događalo taj dan,kako je što bilo itd,maze se,izljubakaju i djeca zaspu sretna,sigurna i zadovoljna?Zar još nešto fali?
Time sam samo htjela ilustrirati kako postoji veliki pritisak od okoline da to MORA izgledati bas kako si ti to opisala. To je norma, a ovaj dodatak na kraju (dojenje) kod nas, nije norma, nije u redu, i "toga se trebamo rijesiti".
Ne, ona uopce nije ni nesigurna ni povucena, bas suprotno. Ovdje sam htjela reci kako osuda okoline stvara u meni sumnju o tome da li je normalno to da zeli dojiti.Citiraj:
Tvoje dijete ako je nesigurno i povučeno razlog treba pronaći u nečemu drugome.
No, to sve i nije bio vazniji dio mog posta, vec onaj prvi.
nema odgovora... :)Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Pa naravno da ne mozes zamisliti. Zar ti mislis da mi svi koji dojimo toliko dugo da smo mastali, i siiiilno zeljeli dojiti bas 3/4/5/etc. godina? Yeah right :mrgreen: Niti sam se mogla zamisliti da dojim 4-godisnjaka, niti se trenutno mogu zamisliti da dojim 6/7/9-ogodisnjaka.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Neznam jel si procitala moju pricu, baci oko na nju mozda ti razjasni neke stvari.
A sto se ovog tice
Kod nas to i ide tako. Jel to problem? :mrgreen: Neke veceri citamo price, pricamo, mazimo se i onda laku noc pusa i zaspe. A neke veceri nista od navedenog, nekad samo kaze "odo ja spavat".Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ne dojimo prije spavanja vec dosta dugo.
Meni ni jedno ni drugo nije "bolje, potpunije ni kompletnije". Kako sam svoju djecu dugodojila, ili dugodojim, ne mogu znati kakvi bi oni bili da ih nisam dojila, ne možeš isto dijete i dojiti i ne dojiti, a vjerojatno bi to bio jedini pravi test u ovom smislu u kojem Trina priča. Tada bi jedino mogli sa sigurnošću usporediti i reći: evo, ovo je dojenje donijelo. (?)
Niti mi već jako dugo ne dojimo za uspavljivanje, a i kada jesmo, uvijek sam bila s njima u krevetu, i od otprilike godine dana Janu čitam redovito pred spavanje (Noli valjda onda i od ranije, jer bi ona bila na cici dok bi njemu čitala, kad je bila beba).
osim što potpisujem Trinu u svim njenim postovima, moram dodat da mislim da povezanost majke i djeteta nema veze sa dojenjem.
Moja kćer od 5,5 god. je bila dojena 3 mjeseca, a povezana je s menom više nego ijedno drugo dijete koje poznajem....a to mislim da ima itekako veze sa odgojem i načinom života.
Inače, zdrava je poprilično, sve motoričke i druge sposobnosti je izvršavala u granicama normale...
dapače, u nekim stvarima je daleko naprednija od svojih vršnjaka, po samostalnosti također....
Dakle, eto ako može poslužiti za usporedbu kao jedno recimo nedojeno dijete
;)
ps. što više čitam između nje i vaše dijece koja "dugo" doje uopće nema razlike :mrgreen:
Iako ne spadam na ovaj PDF (još malo :mrgreen: ) ovo mi je jako zanimljiva tema. Naime, čvrsto sam odlučila dojiti. Naravno, ne znam do kad. OK mi je ova teorija da dijete prestaje biti dojeno kad samo to želi, pa imam par pitanja za majke koje doje dulje od 3 god.:
1. Da li dijete normalno priča o dojenju drugim ljudima i djeci i kak reagira na njihovo čuđenje i komentare? Ili se možda srami?
2. Ako ima koja mama čije je jedno dijete prestalo s 2 godine a drugo s npr. 4 da li primjećuje kakvu bitnu razliku kod njih koja bi bila s tim povezana?
Ako nitko ne želi odgovoriti nema veze... :*
Što se tiče dudica i bočica i potrebe za sisanjem, ja sam bila dojena cca mjesec dana, a jesti i piti na bočicu sam prestala čim sam mogla jesti "normalno". Dudicu nisam nikad imala jer mi se gadila i tjerala na povraćanje. Znači, ima nas svakakvih... :mrgreen:
Vidiš, M&T, ja s foruma uopće ne mogu "iščitati" kakvo je nečije dijete i zapravo vjerujem da dobro poznajem samo djecu mojih prijatelja s kojima sam provela po nekoliko dana, na ljeotvanjima, zimovanjima i slično.
Samo još nešto prije nego klisnem doma, meni su vaši argumenti sasvim nejasni, odnosno, ne razumijem u što me pokušavate uvjeriti.
Nisam ja dugo dojila svoju djecu da bi bila bolja (superiornija) od druge djece (štogod to značilo) ja sam ih dugo dojila jer vjerujem da je to najbolje za NJIH (konkretno dvoje moje djece), odnosno jer su mi signali koje su mi oni slali govorili da im je to potrebno. A ja nisam smatrala da je štetno, dapače. Samo tako.
Sirius Black, mogu ti odgovoriti na 1. pitanje. :)
Leda je u dobi od cca 2 god. skuzila da je ljudi gledaju i komentiraju dok doji, pa je trazila dojiti UVIJEK kad bi bili medju puno ljudi (npr. kad dodju gosti, na dj. rodjendanima i sl.) samo zato da bi bila u centru paznje. Trebalo mi je 3 mjeseca da je prokuzim. :roll:
Na 2. pitanje mislim da nema pravog odgovora. Moje su cure od samog pocetka potpuno drugacije: sto jedna jest, druga nije. To jednostavno nema veze s dojenjem.
super mi je ovo čitati na podforumu gdje se vrlo često govori o prevelikoj povezanosti majki s dugodojećom djecom.Citiraj:
M&T prvotno napisa
pa i ovaj topic je baziran na tome.
dojenje je jedan od vidova roditeljstva, ljubavi, suživota...
a dijete će biti povezano s majkom (a i s kime bi drugim bilo), ovisno o vlastitom karakteru.
dojenje je samo jedan dio te veze,
ali jako, jako velik.
:heart:Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ja tebe ne želim uvjeriti u ništa nego sam htjela da ti mene uvjeriš u to da je iz određenih razloga zaista dobro i pametno dojiti veliku djecu.Ali objektivnih razloga,nisam tražila opis prekrasnog osjećaja i silne ljubavi dok se doji,jer to i sama znam.Tražila sam neke odgovore ali ih nisam dobila.Ali kao što si i sama rekla,za ono što ja želim znati,jedno dijete moralo bi biti dojenno i nedojeno u isto vrijeme da bi mogli znati o kojim naprecima ili eventualnim štetnostima(mada u ovo i sama ne vjerujem) se radi.Citiraj:
Maja prvotno napisa
Trina, recimo ja svojoj djeci nisam morala davati lijekove kad su bili bolesni, baš nikakve, samo sam ih dojila i ozdravili su. Jel to dovoljno materijalistički argument?
mame koje nisu (dugo) dojile - treba li vama objektivnih razloga i dokaza da je dobro da svoju djecu grlite, ljubite ili im čitate prije spavanja? hm, tko zna je li dobro nasred trga bana jelačića tješiti dijete koje je razbilo koljeno..? a ono kad ste ga prošli vikend odveli prijatelju na rođendan... postoje li studije o štetnosti rođendanskih proslava?
kužite? ;)
Ja o dugom dojenju ne mislim ništa loše. Kad pričate kako je do toga došlo, razumijem o čemu se radi, i ako i osjetim nelagodu kad se govori o baš velikoj djeci, suzbijam je u sebi jer mislim da je ta nelagoda "običajna". Stvarno ne vidim razloga zašto se djeca ne bi dugo dojila. To što je mnogima čudno jer nisu navikli, svakako ne bi trebao biti razlog. (Ali i ne vidim razlog zašto to ne bi mogla biti tema razgovora)
Ali imam nekoliko komentara vezanih za temu.
Ovdje sve dugodojeće mame okreću očima kad neko spomene sisu kao lakši put. To se ne mora odnositi na vas, ali ja definitivno znam više mama koje su sisu koristile upravo tako - otprilike kao što druge mame riješe stvar dudom, one bi je riješile sisom. Možda ni u tome nema ništa loše, ali zašto se pretvarati da je to potpuno nemoguće.
Dalje, malo o potrebi za sisanjem. Ja stvarno ne pretendiram da znam potrebe bilo čije djece, osim moje, a sigurno i tu ponekad promašim. Međutim, pratim pomalo ove podforume o dojenju, i mogu slobodno reći da savjeti dojiljama idu u smjeru maksimalnog poticanja učestalih podoja i onda kad to (po mom mišljenju) i nije više potrebno. Npr., mama ima bebu od 11 mjeseci koja jede dohranu i mama se sad brine doji li dovoljno jer sisa samo(!) 4 puta po danu i 2 puta po noći. I onda se savjetuje npr. da svakako što više iskoristi noćne podoje zbog noćnog oksitocina, bebin polusan jer tada puno posisa i nešto u tom smislu. Meni je van pameti ubacivati noćne podoje velikoj bebi s kojom je očigledni sve ok. I puno takvih sličnih savjeta. Ja bih rekla da je to i te kako aktivno stvaranje navike sisanja od strane mame, a ne praćenje djetetovog ritma. Mislim da bi bilo fer tim mamama onda reći i da je to način s kojim će se vrlo vjerojatno naći u situaciji da ili jako dugo doje (što njima ne mora nužno biti ok) ili da dijete odvikavaju od sise na relativno traumatičan način.
Imam pitanje za mame koje doje djecu do 4-5 godina. Kako usklađujete poslovne obaveze s time ? Pogotovo kad morate provesti 10-tak sati na poslu (i više po potrebi), i često putujete ?
Isto tako, kad vam za tih 10-tak sati posla treba puna koncentracija, koju ne možete dobiti uz noćna dojenja, buđenja i uspavljivanja (3-4 u prosjeku). Da li baš možete držati takav ritam tih 4-5 godina (ili dulje) ?
kad mame nema - dijete ne doji. jednostavno. :) i dijete od godine dana se lako navikne na to, a kako neće četverogodišnjak. u toj dobi podoj nije obrok pa da se mora obaviti u točno određeno vrijeme kako dijete ne bi ostalo gladno.
moje dijete ima tri godine, skoro godinu dana ne doji noću a ipak se budi 2-3 puta. jedino što bi njega moglo uspavati na cijelu noć je... apaurin valjda. :roll: u foru o povezanosti dojenja i buđenja odavno ne vjerujem...
La-mama, nisam vec godinama prespavala noc bez budjenja, nakon 5-6 sati u komadu se osjecam odmoreno, a prije mi je trebalo 7-8. Covjek se navikne na sve.
A sto se tice dojenja, kad me nema, nema me!
F u vrticu zaspi bez dojenja, doma sa dojenjem. Kad sam bila na sluzbenom putu 8 dana, tata je uskocio sa uspavljivanjem. Kad sam se vratila, nastavili smo gdje smo stali.
Jako sam se nervirala uoci svake promjene, no dijete je sve to puno bolje podnijelo nego ja.
Postavilo se smiješno pitanje gdje se produženo dojenje poistovjećuje sa intenzivnom povezanošću sa svojim djetetom, pa onda opet pitanje da li je štetno, pa je u pitanju roditeljstvo, pa tko je normalan, a tko nije?
Medicina je egzaktna znanost, što znači SVE se temelji na rezultatima istraživanja najčešće klinički dvostruko slijepih pokusa, dakle ona nema osjećaje, simpatije, ne preferira nikoga, služi nam kao kamen temeljac da bi na njoj gradili svoje ljudske zaključke i tek tada u ordinaciji ili u bolnici u kontaktu sa ljudima dolazi subjektivni faktor - "naše" tumačenje stvari , što je ponekad dobro, a ponekad nije.
O psihologiji ne znam mnogo, ali pretpostavljam da je slična stvar i kod nje - objektivno na kraju prelazi u subjektivno.
WHO svoje smjernice temelji na medicini, a kada se slije znanje svih znanstvenika, statističara, liječnika, biokemičara, psihologa i inih širom svijeta nešto dobro i korisno proizađe.
Medicina može na pitanje o produženom dojenju samo odgovoriti - do 1 god. života majčino mlijeko je esencijalno, najvažnije zbog hrpe razloga; iza prve godine više nisu toliko bitne imunološka funkcija mlijeka i prehrambena u užem smislu (u prehranu se uvode raznolike namirnice), već psihološka - bliskost majke i djeteta, majčina prsa postaju sigurna luka za "isplovljavanje" u nove avanture, nešto što dijete još nije doživjelo i utočište kada je tužno, povrijeđeno, željno topline barem i kao minuta predaha od igre. Kada se dijete osjeti dovoljno sigurnim da samostalno (donekle) kroči ovim svijetom, spontano prestaje i potreba za dojenjem.
Mislim da nitko ne može dati odgovor do kada dojiti dijete, jer je to u potpunosti individualno. Da se pitaju djeca, vjerojatno bi drugačije odgovorila u odnosu na njihove majke koje moraju raditi i boriti se za puko preživljavanje rame uz rame sa svojom polovicom ili same. TAko i to dojenje gubi svoju subjektivnu formu i pada na takve grane da se mora promovirati u rodilištima, na tv-u, na plakatima. Još će početi davati i novčane naknade za dojenje!!!Žalosno, ali nije daleko od istine.
Liječnici i medicina se ovdje previše individualiziraju, dobijaju imena i prezimena, koja uopće nisu reprezentativna, a naj taj način se nas ostale isto tako etiketira. Vjerovali ili ne ima nas normalnih, suosjećajnih, koji promiču dojenje, daju savjete, ali u isto vrijeme slušaju što im pacijenti ili roditelji govore, voljni i spremni učiti, ne drže se ko pijan plota samo za knjigu. Takva se medicina treba prakticirati. Nažalost, ljudi su samo ljudi.
Sa Katjom trenutno u glavi imam plan barem ju dojiti do 2 god., izabrat ću posao gdje nema noćnih dežurstava, a koristit ću i zakonsko pravo da ne dežuram do njene 3. godine. Ako se njoj prohtije i duže dojenje, zašto ne, dok god ona nije spremna.
S druge strane, imam svoje mišljenje o dojenju djeteta sa 7,8 god.
Stvarno je esej, al mi je ležalo na duši!
Eh, da mi ja bar uhvatit tih 5-6 sati u komadu preko noći, ko sretniji od mene :(
Ma jasno mi je da mali neće dojiti dok sam na sl. putu, i to je OK. Za sada sam odbijala puteve jer mi je bilo žao bacati izdojeno mlijeko, a ne znam baš da li ga se može prenijeti preko carine :oops:
Pitala sam iz čisto praktičnih razloga - obaveze na poslu i produljeno dojenje. Iz svog iskustva mogu reći da sam se vratila na posao ima 2 mjeseca. Još uvijek radim sa svojih 30% kapaciteta - rezultat neispavanosti, čestih buđenja itd već znate kako to ide. Ne vjerujem da mogu održati takav tempo idućih nekoliko godina, pa me samo zanimalo kako to vama uspijeva ?
Napominjem da kad odem ujutro oko 7, nema me idućih 10tak sati natrag ... nije baš neko idealno radno vrijeme :(
Ms Ivy i Deedee potpisujem.
Potpisujem i Vertex i pti tome želim naglasiti da je dojenje djeteta koje se hrani i drugom hranom drugačije od onoga koji samo doji. Postoje jednogodišnjaci koji samo doje i nisu na dohrani, normalno je da takvi ne izdržavaju noć. Postoje i jednogodišnjaci koji imaju samo jedan dnevni obrok druge hrane. Postoje i jednogodišnjaci koji imaju samo dva dnevna obroka hrane. Postoje jednogodišnjaci koji jedu vrlo malo makar su na dohrani. Ima svega pa im se i noć razlikuje...na sve treba misliti kad se nešto procjenjuje da li valja ili ne valja.
E da postoje i ovi koji nisu s mamom preko dana pa pokusavaju bar preko noci.