http://www.montessori.hr/
pod rubrikom "prostor" imaju fotke njihovog dvorista, koga zanima
Printable View
http://www.montessori.hr/
pod rubrikom "prostor" imaju fotke njihovog dvorista, koga zanima
Ja sam nešto načula da je cijena ove godine 1900kn.Je li možda netko zvao i pitao za cijenu?
Da ne otvaram novu temu:
Da li iko zna da mi kaže gdje se nalazi (ako postoji) i kako se zove vrtić u Sarajevu koji radi po tom Montessori ili waldorf programu? Zamolila me jedna prijateljica da joj to pronađem, ali ja uz sav trud nisam uspjela naći...Upomoć...
Lanche, kopirala sam tvoj post na temu o vrtićima u Sarajevu, možda ćeš tako brže dobiti odgovor (ili ga pronaći među već napisanim postovima).
Hvala.. :-)
waldorf je na vracama
montessori se, nacuh, otvara u septembru ove godine negdje iza ohr-a
Pozz
Jel zna netko od vas jel ima kakav montessori vrtić na relaciji gorica - sisak?
Otvorilo se dosta montessori vrtica po gradu tako da danas fakat postoji izbor i ova pedagogija je i kod nas postala cjenjena kao i u cijelom svijetu
"Na žalost ako se više plati ne znači uvijek da će se više i dobiti"
.... Slažem se. Vrlo smo razočarani sa radom u Montessori vrtiću u Mandićevoj-Trešnjevka (iza Remize), tako da smo evo napokon sretni jer smo djecu ispisali iz te ustanove. Mislim da nešto ne štima od same glave i odnosa, jer su odnosi malo čudni. Dosta se polaže važnosti na to od kuda ste i tko ste. To je naš dojam. Na prvo mjesto se stavlja novac, pa odgajatelji i djeca dolaze najzadnja. Doslovce se ide tako nisko da se kaže, ako vam ne paše, odite negdje dalje. Cijenimo Montessori metodu odgoja, znamo puno o tome, ali ovdje nešto ne štima.
istina djeca su švercala igračke u džepovima. naš sin je svako juto molio da ponese autić, ali uvijek je govorio: 2samo da ga teta adrijana ne vidi2 bojao se i bio je pod stresom. kriomice ga je stavljao u ladicu. Nisu sve tete bile iste, ali se jako bojao i tu je nastajala drama. Pokušali smo razgovarati, bez uspjeha. Razgovor sa ravnateljicom je uvijek završavao. "ja vjerjem svojim djelatnicama koje su predivne" to nas je jako pogodilo. Slijedeći odogovor bi bio: "Nije sve tako kako kaže vaše dijete"... našem djetetu se nije vjerovalo, a radi "utvrđivanja istine" su se druga djeca iste ili manje dobi pitala što se desilo. Kada smo pitali kako to da provodite duple snandarde, jednima vjerujete, a jednima ne vjerujete, odgovor bi uvijek bio:"žao mi je ali ja vjerujem svojim djelatnicama"...sramotno za jednu ustanovu koja osim vrića ima i osnovnu montessori školu.
Vesele me forumaši sa 3 do 5 postova i jednom jedinom misijom - dođi i ocrni.
O boljiživote, nadam se da ćete doista pronaći bolji život. za sebe i djecu.
I ja sam mama i tražim što boljiživot za svoju djecu, pa oni već četiri godine idu u montessori vrtić. Očito isti, ali iskustva su nam različita potpuno.
Moja su djeca tamo sretna, a mi kao roditelji prezadovoljni. Stariji sin ide već 4 godine, a mlađi tek dva mjeseca. S tetama smo oduševljeni, sa prostorom još više, kao i radom sa djecom. Moram priznati da je bilo problema, stariji sin je svoje "probleme" (ljubomoru) kada se braco rodio rješavao u vrtiću, tako što bi nekoga udario ili ogrebao. Ali nitko to nije doživio kao katastrofu. Naravno, mi smo se ispričali roditeljima čije je dijete udario!!!, a sa tetama i psihologicom jednim razgovorm riješili problem. Krasno je to kada vrtić i roditelji surađuju. Krasno je kada osbolje institucije ima svo vrijeme ovog svijeta za vas, kada relativno malo djece čuva velik broj stručnih teta, kada djeca obitavaju u higijenski izrazito čistom i sigunom prostoru. O radu, i bavljenju njima neću niti pričati, zauzela bih peviše forumskog prostora.
Vidim da se dogodio neki mali rašamon. Što me doista čudi, jer ljudi koji dođu u naš vrtić od tamo rado ne odlaze. Ali kako se kaže "sto ljudi sto čudi" ili "ako nemaš što lijepo za reći, bolje šuti!"
E, da, i mala opaska....čudno da je dijete uz dozvolu roditelja tijekom tjedna nosilo autiće! Jer mi djecu učimo poštovati pravila, a pravilo je da tijekom tjedna nema igračaka, pa igračke uz našu dozvolu nose samo na tzv Veseli petak. Ali, kao što već rekoh, sto ljudi, sto ćudi!
potpisujem mama dadu. uvijek su mi sumnjivi nickovi sa 5 postova i to odmah s konkretnim vrtićem kojega ocrnjuju ili hvale. na kraju ispadne da su ovi koji hvale ravnatelji tih vrtića, a ovi koji ocrnjuju direktna konkurencija ili privatni neprijatelji. nadam se da tako neće ispasti na kraju :unsure:
Prvo lijep pozdrav Mami Dadi i pusa njenim sinovima koji su stvarno posebna vrsta malih genijalaca.
Imam potrebu se osvrnuti na nezadovoljstvo Boljeg života jer sam dugo godina radila kao odgajatelj u toj ustanovu i ništa od navedenog ne mogu prihvatiti kao opravdani razlog nezadovoljstva.
Još i sada osjećam sjetu za odličnom ekipom, super klincima i mrak roditeljima (rijetko kada se to posloži)
U montessori programu nema igračaka i to nema veze sa djecom ili odgajateljima takva su pravila svih montessori kuća jer imaju adekvatno rješenje za igre umjesto autića. Dijete može autić donjeti do vrtića ali ga u sobu ne može unjeti i sprema ga u svoj ormarić.
Strahovi i nezadovoljstvo su nejasno navedeni, neznam na šta se točno odnosi, ali kao pedagoškoj ustanovi nama je zadovoljstvo roditelja i zadovoljavanje dječjih potreba uvijek bilo primarno a suradnja s roditeljima od bitnijih stavki.
Unutar kuće vlada jedan prijateljski i kvalitetan pristup i odnos među djelatnicima, takav odnos se nastoji ostvariti i s roditeljima jer svi imamo isti cilj = zadovoljstvo djeteta (u vrtiću il u školi)
Ponekad se može desiti nerazumjevanje između dviju strana, nezadovoljstva mogu postojati ali ona su motivacija da budeš još bolji u svom poslu.
Ponekad se roditelji ili dijete ne snađe u montessori programu i za njih je bolje probati probati nešto drugo, hvala bogu danas izbora ima.
I još samo da dodam, da ravnatelj koji vjeruje svojim djelatnicima i na demokratski način vodi svoje ljude poželjan je u svakoj radnoj organizaciji i zato ne razumijem nezadovoljstvo Boljegživota :"ja vjerujem svojim djelatnicama koje su predivne" to nas je jako pogodilo"
Teško je roditelju biti objektivan kada ne čuje ono što očekuje.
Ti si radila u tom vrtiću, gdje je i škola? Znaš li što o školi i da li bi svoju djecu upisala u tu školu? Sve me zanima, od učitelja, organizacije, atmosfere, druge djece...
Pošto smo bili odbijeni u tri gradska vrtića bili smo primorani uzeti privatni vrtić. Moj klinac je bio u Montessoriju tjedan dana na privikavanju i moram priznati puno priče malo toga od metode Marije Montessori na dijelu. Nakon nekog vremena odlučili smo malu prebaciti u drugi vrtić i odlučili smo se za Indianu u Španskom. To je tek bila prevara. Reklamiraju se kao vrtić, a u biti su jezični centar. Svi klinci od 1-6 godina su u istoj grupi i zajedno se igraju što baš i nije logično za klince. Ravnateljica je vrhunska špreherica...Nemaju dvorišni prostor nego se djeca igraju u javnom parku u kojem se igra gomila djece, šeće gomila ljudi i blizu je vrlo prometne ceste. Iskreno privatni vrtići su nužno zlo. Puno koštaju, puno se reklamiraju sa posebnim programima, a od toga sve skupa ništa. Na svu sreću dobili smo gradski vrtić i sve ide onak kak treba. TOPLA PREPORUKA: Ukoliko upišete djete u privatni vrtić tražite uvid u stručnost osoblja i s vremena na vrijeme uletite u vrtić pogledati djete...
Gita oprosti što ti još nisam odgovorila, nisam dugo bila na ovoj temi, sad sam tek vidjela tvoj upit.
Da sam u zagrebu da dala bi djecu u tu školu i bila bi opuštena i zadovoljna zbog te odluke.
Okružje u školi je prijateljsko, sa djecom se puno radi i na edukaciji i na osobnom razvoju, razredi su mali, mislim da je 15 djece maximum, ne sjećam se više. Okolina za učenje je poticajna, učitelji su uvijek spremni za suradnju, puno rade na zajedničkim projektima i sjećam se da su malci osvajali nagrade na natjecanjima.
Evo na brzinu pa ako te još nešto interesira slobodno pitaj
Hvala na odgovoru. Sa sinom sam bila na danima otvorenih vrata i svidjelo se i njemu i meni, samo dani otvorenih vrata su jedno, a stvarnost može biti sasvim drugačija. Čula sam puno oprečnih informacija, od toga da je savršeno pa do toga da je škola užas, ali sve te informacije su bile iz druge ruke.
Po forumima zadnje vrijeme čitam puno negativnih komentara, ali nekako imam osjećaj da su svi komentari od jedne te iste osobe i nekakvih nerješenih računa na osobnoj razini.
Baš najviše negativnih komntara koje sam čula (sve iz druge ruke) se odnosi na ravnateljicu i dvostruke kriterije preme djeci, ovisno o imovinskom statusu i tko su roditelji.
Lijepo mi je pročitati pozitivan komentar nekoga tko je bivši djelatnik pa je neke stavri vidio kako uistinu funkcioniraju. Spominjalo se još i da roditelji koji su osnivači udruge za svoju djecu očekuju bolji tretman. S druge strane sam čula za neke roditelje koji su prezadovoljni školom i svime vezanim za tu školu.
Ja se stvarno dvoumim, vidim kako mi je dijete procvalo otkad ide u montessori grupu u vrtiću i da sam sigurna da škola tako funkcionira, upisala bih ga tamo bez razmišljanja, bez obzira što bi mi to bilo jako veliko financijsko opterećenje.
Kakvo je tvoje mišljenje o razini znanja koja postužu djeca u toj školi i o njihovim socijalnim vještinama u sredini van škole? Za znanje ne mislim na djecu koja odlaze na takmičenja jer takva djeca i u običnim školama imaju visoku razinu znanja, nego na sasvim prosječnu djecu? I da li je istina da se učitelji i profesori prečesto mijenjaju?
nadam10 - danas postoji sto montessori vrtića. žao mi je da ste imali takvo iskustvo, ali ne bih generalizirala. Niti su svi privatni vrtići loši, niti su svi montessori vrtići loši.
Bok gita
opet ja kasnim sa odgovorima, al razumjeti ćeš mamu s blizancima kad ti kažem da su mi slobodni trenuci opskurni i raritetni.
Dakle škola je nastala kao želja roditelja da djeca koja su zavrsila montessori vrtic imaju priliku nastaviti skolovanje po montessori pedagogiji.
S obzirom da to nije bilo ostvarivo jer nije postojala montessori škola osnovali su udrugu i sami krenuli u taj projekt.
Zahvaljujući njihovom entuzijazmu, odricanju i upornosti uspjeli su otvoriti školu i nakon par godina dobiti prostor u Mandićevoj koji je bio ruševno skladište koje nitko nije htio.
Neki od tih roditelja i rade u toj školi i normalno je da su angažirani oko svoje djece malo više jer su u stalnom kontaktu sa njihovim učiteljima ali ja nisam doživjela da je to ikad bilo na uštrb druge djece ili razreda, niti su njihova djeca bila u mogućnosti previše to koristiti.
Što se tiče ravnateljice mogu samo reći da je Narcisa divna i otvorena osoba, koja se zajedno s drugim roditeljima trudi da omogući montessori pedagogiju dostupnu i drugim ljudima a ne samo onima sa dubljim đepom. Ideja nije bila snobovsko društvo ali škola se sama financira, od države nikakve koristi a to košta. Znam da su se borili za veće sudjelovanje države kako bi smanjili školarinu i čak je donesen zakon kojim se financiraju i alternativne škole, al neposredno prije krize i kako je pukla kriza država nije u mogućnosti da ih plaća.
Novac nije nikad bio mjerilo kvalitete i znanja u toj školi, mada je svaka donacija dobro došla, da li se šta promjenilo u ove 2 god nisam upućena, nadam se da nije.
Kvaliteta znanja koja se postiže u školi je zavidna zahvaljujući učiteljima i profesorima koji ulažu i vrijeme i volju u rad sa učenicima, a i puno je lakše raditi sa 15 tak učenika u razredu nego sa 30, zar ne?
Meni se posebno sviđa taj opušten, prijateljski odnos učenik-učitelj-roditelj u kojem svi sudjeluju jednako, zavisno od njihovih uloga u cilju kvalitetnog obrazovanja i odgoja djeteta.
Možda ti se čini da sam ih nahvalila ali ja sam tamo uživala dok sam radila,bili su mi nekako najbliže mojoj osobnoj procjeni kakvo školstvo treba izgledati, uvijek može bolje al za Hrvatsku ovo je fenomenalno.
Ima roditelja kojima se taj koncept neće sviđati i ne snalaze se u njemu i osjećaju se prevarenim jer ga nisu usvojili, oni imaju pravo na svoje mišljenje i nezadovoljstvo i na izbor za nešto drugo,kao što ja imam pravo na svoje zadovoljstvo s ovom školom i kolegama.
I još da ti odgovorim u vezi zamjena, kad sam ja odlazila neke su učiteljice ostale trudne(hvala bogu) pa se malo ekipa izmjenila, uglavnom onaj tko je tamo došao je i ostao a mogao bi biti bolje plaćen drugdje. Al uvijek ima izuzetaka.
Sretno šta god da odlučiš, to je ipak vaša osobna odluka.
Intenzivno razmišljam o tome da umjesto u kvartu gdje živim (a gdje nismo upali prošle jeseni) probam upisati dijete u neki drugi vrtić bliže poslu, pa me izrazito privlači Montessori.
Mama Dada, možeš please napisati još malo o svojem iskustvu s privatnim Montessori vrtićem na Trešnjevki, kako funkcioniraju grupe, koliko djece ima u grupama, kakve su tete, kako su ti dječica zadovoljna tamo u vrtiću, da li se uči strani jezik... Isto tako kakva je procedura s upisom, da li se može upasti ili ima poduža lista čekanja?
I zanima me ako nečije dijete ide u vrtić Vrbik u jednu od Montessori grupa kakva su iskustva, tete, kakav je program, da li se uči strani jezik, kako su dječica zadovoljna, da li je lakše upasti u taj vrtić ili su i ovdje velike gužve prilikom upisa?
Mi smo prezadovoljni vrtićem.
Nema grupa. Grupa je jedna jedina i u njoj su integrirana djeca svih dobnih skupina. 3+
Grupa broji dvadeset i nešto djece, redovno dolazi dvadesetak. Imamo 4 savršene super mrak tete :-)
Uče se njemački i engleski, dva puta tjedno, isključivo kroz igru.
Uz jezike tu je još i glazbena radionica jednom tjedno.
Za upise ne znam, najbolje je da nazoveš i pitaš.
Hvala :) to baš sve super zvuči.
Ma kolega s posla od MM je upisao svoju malecku u taj vrtić (mala je malo mlađa od moje curice, znači nepune 3 godine) i oni su isto prezadovoljni. Malecka je bila prvih par dana malo plačljiva, ali sad kažu da ide s totalnim guštom u taj vrtić, tako da se čak popodne ne da doma :) plus kažu da jako napreduje zbog interakcije sa starijima. Mi smo sad u intenzivnom premišljanju da bi možda tamo upisali. Jedino me muči što vrtić nema dvorište, a nekako mi vrtić bez dvorišta nije "pravi vrtić" (sad im navodno grade terasu). Mislim da sam negdje pročitala da klince vode u obližnji parkić koji je 2 min od vrtića.
Inače mi se jako sviđa to što su razne dobne skupine, obzirom da se moja curica obožava igrati sa starijima i baš puno nauči na taj način, a i ovo mi se čini baš kao jako bogat program posebno 2 strana jezika. Nego, kaj oni nemaju i neku dvoranu za tjelesnu aktivnost, jel koriste možda dvoranu od škole?
Budemo se baš raspitali i otišli pogledati kako izgleda uživo, možda s maleckom da vidimo kakva je njoj "vibra" tamo.
Je, park je mana. Ali oni svaki dan idu van, šetnja + park. Tako da im zraka ne nedostaje.
Postoji dvorana. Curice imaju ritmiku, dečki taekwandoo, ali to nije obavezno.
Dođite pogledati, ne znam kada planirate upis, ali u petom mjesecu svake godine su dani otvorenih vrata i škole i vrtića. to bude jako zanimljivo.
Ne znam jesam li pohvalila hranu i stupanj higijene.
Interakcija između manje i veće djece je predivna po meni, mali uče od velikih, veliki se uče empatiji, a mala djeca imaju poticaj za razvijanje samostalnosti.
Škola i vrtić inače imaju stalnu psihologicu, koja je prekrasna, normalna i uvijek na raspolaganju i lgopeda, čija je sobica pokraj vrtića, a svi obožavaju tetu logopedicu.
Jedina mana osim parkića je da vrtić ne radi od 01.08. do 01.09. Nema dežurstva. Kolektivni godišnji. Ali mi smo se do sada uvijek nekako snalazili.
Nadam se da se vidimo :-)
jel ima netko nekakve novije informacije u montessori vrtiću u Malešnici? i to nam je opcija za iduću godinu
A da li netko ima informacije kako je u Montessori vrtiću na Pantovčaku - Srčeko?
Dogovorit ćemo se s muževim kolegom s posla pogledati kad on ide po malu, pa da bacimo malo oko, a naravno i kod ravnateljice bi se neovisno o tome najavili jedan dan raspitati.
Za 8.mjesec bi se snašli da dida i baka ulete s čuvanjem, ili malecku pošaljemo u Dalmaciju s njima ili planiramo ljetovanje tokom 8.mj umjesto kraj 6. i početak 7.
Ma najbitnije mi je da nam je dijete u poticajnoj okolini, jer su te prve godine najvažnije u formiranju ličnosti, a nekako mislim da u takvom vrtiću može jako puno naučiti baš od starije djece. Ove godine su im Dani otvorenih vrata u ožujku: Dan otvorenih vrata održat će se 24. ožujka 2012. godine od 10 do 14 sati.
o srčeku sve najgore. :raspa:
ako me sjećanje dobro služi lasica je već pisala o Srčeku, mislim da je čak i radila gore...
mi smo u DV Vrbik i zadovoljni smo s našom Montessori grupom obzirom na iskustvo u redovnoj skupini.
Imamo 3 tete no nažalost jedna se razbolila tako da smo ostali na 2 tete iskusne i treća koja je na tzv zamjeni...
No od te tri jedna je krasna i radi za sve tri :( druga je na bolovanju a treća je flegmatična i pred mirovinom ...
Njemački ih nešto malo podučava ta jedina što radi full na način da npr. ujutro pozdrave na njemačkom, potom broje tko je prisuta, komentiraju vrijeme, dane u tjednu, kad idu prati zube i sl... no to je stvarno minimalno od onog što smo očekivali...
No zadovoljni smo s montessori priborom i načinom na koji se svakodnevno koristi i djeca lakše usvajaju apstraktnije pojmove... Atmosfera je dobra... imaju dodatno vjeronauk opet vodi ista radišna teta... potiču samostalnost u velikoj mjeri i ima brzog efekta :)
Jedino bi pojačala edukaciju od strane teta i veću zastupljenost dodatnog jezika...
Pa otkad je vjeronauk u vrtiću? :-o Kaj je to sad po defaultu da vjeronauk postoji u vrtiću? Već se i ovako bediram kako ćemo s tim vjeronaukom kad krene u školu, a sad je vjeronauk već krenuo i u vrtiću? Jel vjeronauk obavezan ili pola djece može na neku drugu aktivnost umjesto vjeronauka? Općenito mi se ne sviđa ideja vjeronauka u školi, a kamoli u vrtiću. Bez obzira što sam imala vjeronauk u djetinjstvu u sklopu crkve i išla na prvu pričest i potvrdu (što mi je bilo totalno ok, jer je bilo na dobrovoljnoj bazi, tko hoće-ide), smatram da vjeronauku nije mjesto u obrazovnim ustanovama :roll:
I mi smo u Montessori grupi na Prisavlju. Djeca vrtić jako vole, tete su tri, puno nauče i potiču samostalnost. Vjeronauk je dobrovoljan, neka djeca idu, neka ne, tete uvijek pitaju dijete želi li na vjeronauk, bez obzira što su roditelji dali pristanak. Oni koji ne idu na vjeronauk ostaju u prostoru i s njima se za to vrijeme nešto radi, tako da nitko nije oštećen.A vjeronauk je sjajan, po Montessori programu, pa svi koji idu idu veselo.
Ove godine nije bilo jezika (što je loše), a nešto se malo uči i u grupi, no nesustavno i uistinu ograničeno. Od sljedeće godine bit će ponovno ponuđen, kao dodatni program, jezik. Od dodatnih aktivnosti tu je i sport i ritmika.
Nedostatak je loše uređeno dvorište, praktički bez ikakvih sprava, no zalaganje teta i vedra atmosfera čini to da djeca, kad se dođe po njih, ne žele kući, pa nikako da ih dočekamo. :roll:
Osobno, mogu samo reći da smo jako, jako zadovoljni sa svime, osobito sa sjajnim tetama.
Odgojna područja u Montessori programu su: praktični život, senzomotorika, matematika, jezik, kozmički odgoj i odgoj u vjeri: kateheza dobrog pastira. Dakle to je dio Montessori programa: ili hoćeš montessori ili nećeš. To ti je kao da ti dijete krene u školu i ti kažeš: ali ja ne bih da uči matematiku. Nemaju oni nikakav vjeronauk svaki dan, niti mole na koljenima. Povremeno u krugu razgovaraju o Bogu, o Isusu, uglavnom oko blagdana. Pričaju o Božiću, Uskrsu, o tome što ti blagdani znače, pričaju o običajima vezanim uz te blagdane. Sve je to dio opće kulture i ja u tome ne vidim ništa loše, dapače meni je to lijepo.
Više o katehezi dobrog pastira imaš ovdje, s tim da taj vrtić iz linka vjerskog odgoja primjenjeuje puno više jer vrtić vode časne sestre.
http://www.montessori-nazaret.hr/rel...e_kateheze.php
Znam to, ali sam mislila da se taj vjerski odgoj odnosi samo na taj vrtić u Slavoniji kojeg vode časne sestre. Ma sve je meni to ok obilježavanje Uskrsa, Božića i ostalog, ali zatupljivanje djeteta sa previše vjerskih detalja mi baš nije poželjno. Po meni bi opća kultura bila da djeca u školi uče o svim vjerama svijeta, to bi mi bilo puno zgodnije od vjeronauka.
Mama Dada jel i u Montessori vrtiću u Mandićevoj isto imaju ovo zadnje područje: odgoj u vjeri?
samo ukratko na brzinu,nikako da stignem više i temeljitije,ali i pisala sam na nekoj drugoj temi o srčeku.nisu mi se sviđale odgojiteljice koje su bile hladne i poprilično flegmatične,djeca koja su pohađala vrtić su uglavnom bila djeca poznatih i svašta im se toleriralo samo valjda da ostanu u vrtiću,ali i s druge strane poprilično se lagalo roditeljima istih oko nekih stvari vezano uz djecu.nelegalno dodatno naplaćuju upis,što nam je pismeno potvrdilo i ministarstvo.tehnički uvjeti boravka osim zlatne sobe nisu nešto,dvorišta nema,a soba gdje su mali mi je koma.ravnateljica se rastapa kao i svi drugi dok se ne upišeš,a onda nestane ako imaš kakvih prigovora.u cijenu je kao sve uključeno a onda pomalo počnu kapati dodatni troškovi.no,sve je to mačji kašalj spram odnosa teta.to mi je bilo najgore ili apatija ili agresija.osim možda dvije koje su bile u starijoj grupi koje su mi se činile solidne.o nesankcioniranju nasilja da ne pričam.i moje dijete je prvi dan kad je došlo na adaptaciju plakalo samo u kutu i nitko ga nije ni pogledao ni tješio ni animirao "da se ne navikne na pažnju teta". itd.itd..ovo je sve bilo 2008-9 ne znam kako je sad.inače,imala sam osjećaj da ravnateljica baš i ne zna što joj rade tete.
Zanima me da li netko ima iskustva sa montessori grupom u DV Siget?
Nema odgoja u vjeri u našem vrtiću....