Ovo je prekrasno rečeno,eto meni dolazi peta srečica, i stvarno smo sretni jer nam ništa ne fali.Osječam se prekrasno sa mojom dječicom,ma najbogatija sam na svijetu. :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:Citiraj:
litala prvotno napisa
Printable View
Ovo je prekrasno rečeno,eto meni dolazi peta srečica, i stvarno smo sretni jer nam ništa ne fali.Osječam se prekrasno sa mojom dječicom,ma najbogatija sam na svijetu. :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:Citiraj:
litala prvotno napisa
:zaljubljen: :zaljubljen: :zaljubljen: :zaljubljen: :zaljubljen:Citiraj:
dijanam prvotno napisa
imamo dvoje i ostajemo na dvoje :love:
Bar troje-no malo me strah jesam li sposobna (psihički) za više od dvoje koliko ih sad imamo.
Dvoje planirano i dvoje imamo :heart:
zbog godina,financija i stambenog prostora mislim da ćemo i ostati na tome
Ja bih troje..trenutno dogovaramo početak rada na drugom ...biće to radno ljeto.. ;)
ja bih isto troje, ali kako je krenilo, ako bude jedno bit će čudo.....
uvijek mi je bilo lijepo recimo dvoje starijih, razlika 2-3 godine, pa onda jedno malo kad oni budu oko 10ak godina
mi uglavnom sve riješavamo u hodu :mrgreen:
sad smo u iščekivanju drugog... taman nam je stan za nas četvero,
mislim da bi nas 5 bilo too much al ionako kroz koju godinu namjeravamo
seliti u našu kuću i onda bi poradili na trećem, makar smo razmišljali
i o posvojenju....
stvarno :shock: tko je ovo iskopao :mrgreen:
ja sad mogu reci - zaokruzili smo svoju pricu :heart:
nakon treceg srca pod srcem, evo nam se u petak pridruzila i cetvrta srecica i mi smo sada - svi na broju :heart:
tako se osjecamo i mm i ja.
ispunjeno :heart:
Mi smo za sada na dvoje, pretpostavljam da će tako i ostati...but, you never know! Razmišljala sam ja odmah o trećem ali nekako razum mi je govorio da se ipak treba malo i odmoriti i ugrabiti vremena bar malo za sebe...mislim na mm-a i sebe....znate na šta mislim...
Mi imamo dvoje za sada :/ ,razlika između njih je 9 god. možda za 9 god idemo po 3 :mrgreen:
____________
D 1998.
I 2007.
ja imam jedno a glasala sam za 3+. :mrgreen:
hocu imati veliku obitelj i da bude graje, vriske i cike kako bi se to reklo u narodu. najmanje 3 molim. 4 i zahvalna sam do groba.
najmanje troje :mrgreen:
četvero :tele:
dvoje imamo, s malom razlikom od (samo) dvije godine. idealno bi bilo još dvoje s tako malom razlikom kad ovo dvoje velikih pošaljemo u školu.
ne želim se ograničavati kvadratnim metrima ili stanjem na računu. di ima za dva, ima i za četiri. uvijek se nekako spoji kaj s krajem, sve dođe na svoje, nikad nam nije škripalo, i smatram nas dovoljno sposobnima da nam nikad niti neće (daj Bože).
Mi sad čekamo prvu bebu, a planiramo imati troje. Meni je važna financijska situacija da im mogu priuštiti sve što želim.
Ono što bih ja htjela je:
- da ne moramo razmišljati što ćemo jesti, odnosno kuhati samo ćušpajze
- da se djeca mogu normalno oblačiti i imati ostale potrepštine, tj. da se ne osjećaju siromašnima u odnosu na većinu
- da si možemo priuštiti ljetovanje i poneki izlet a da ne dižemo kredit zbog toga
- da se djeca mogu baviti sportom, učiti strane jezike, odlaziti u kino i sl.
- da im mogu financirati školovanje, u slučaju da moraju plaćati faks
- da im mogu osigurati nekakvu ušteđevinu a ne da idu od nule kad se osamostale
Za sve navedeno i uz trenutna primanja, troje mi je maksimum.
Iako smo se u svim životnim pitanjima i odlukama uvijek jednoglasno složili, u ovom se mm i ja razilazimo.
On je oduvijek želio dvoje djece i što se njega tiče, Megica i Linda su ostvarenje svih njegovih najljepših snova o roditeljstvu i ne može niti zamisliti još jedno dijete pored njih dvije. Kao razloge navodi sve pomalo, iako ja mislim da je svar čisto subjektivne prirode, jer objektivno mislim da imamo uvjete za još jedno maleno.
Iako i mene moje cure u emotivnom smislu upotpunjavaju do maksimuma, teško mi je zamisliti da više nikad neću biti trudna, da više nikad neću imati svoje novorođenče, gledati prve koračiće... hm, možda su to sve sebični razlozi, a ionako bi me i nakon trećeg opet spopala ista pomisao. Ipak, svaki put s dozicom zavisti gledam na trudnice i mame malih bebica, pa je to vjerojatno znak da bih željela još jedno.
Kompromis je da ostajemo na dvoje, a ako se neplanski dogodi, bit ćemo sretni.
Mi bismo htjeli 5ero, ako Bog da. Zasad smo na dvoje, al smo još mladi.
Držimo se onog načela gdje čeljad nije bijesna kuća nije tijesna. A i novci nisu ključni u tome da im priuštim ono što žele. Bitna je volja i želja.
Jer realno gledajući nemamo uvjete ni za ovih dvoje, ali ako ću čekati sve uvjete onda ću rađati sa 60.
A djeca su mi sretna i ništa im ne fali makar nemaju svoju sobu i cipele za 300kn.
Ja sam oduvijek željela dvoje djece, postojala je velika mogućnost da nikada neću imati niti jedno, ali eto ipak sam u životu nagrađena. Ako treće dijete izabere mene i MM za roditelje bit ćemo opet jako iznenađeni. :)
MM bi troje, a meni su sasvim dovoljne moje dvije ljepotice :heart: . Pomisao na trudnoću i porod mi izaziva blagi užas. Možda sam sebična, ali odlučila sam misliti (uz moje dvije cure) malo i na sebe i svoju karijeru. Dakle više djece ne dolazi u obzir. Ovako nam je baš lijepo.
ja zasada planiram jedno - MD bi 6ero da se njega pita (ali ga se ne pita :) )
stambeni prostor i financije su bitni, želim pružiti djetetu sve, u najmanju ruku, barem ono što sam ja imala dok sam odrastala
ali važan čimbenik mi je i posao, vrijeme (uz 10satno radno vrijeme neću imati vremena za 4djece) te čuvanje bebe - volim svoj posao i želim ga nastaviti raditi, a mislim da u toj situaciji nije pošteno roditi 3djece i onda ih uvaliti baki na čuvanje jer ja moram na kongres, put ili sl.
za sada imamo jedno i mene u zadnje vrijeme muci zelja za jos jednim. jako me privlaci ideja o kuci punoj djece (citaj 3) ipak se sa mm-om ne mogu dogovoriti ni o drugom. tek od nedavno spavamo, jedemo pizzu, pijemo kavu i zadnju godinu smo dvaput bili u kinu i jednom na veceri. on zeli vremena za nas i za svoj posao, a smatra da ako imamo jos jedno dijete to jos bar tri godine necemo moci. i mene malo muci pomisao na dvije godine nespavanja i nemanja vremena za tusiranje a kamoli koju slozeniju radnju. isto tako prvi put sam krou trudnocu prosla ne razmisljajuci a sad kako puno vise o svemu znam patila bih od raznih strahova. ne znam voljela bih jos ali ne znam kada.
sto se financija tice ne opterecujem se. mi zivimo tako da kad imamo imamo a kad nemamo nemamo. takva nam je vrsta primanja.
Glasala a 3.
MM veli isto. Doduše - kad se vratio iz kupaone rikavao je od smijeha. Ja pitam kaj se smije, a veli on - Jesi mislila sad 3 (i pokaže na trbuh) ili općenito?! :shock:
Rekoh, općenito. 8)
meni je ovo koliko nebitno toliko i naivnoCitiraj:
Sirius Black prvotno napisa
JER
ko mi garantuje da neću doživjet neku nesreću i ostat bez primanja i to možda baš kad rodim treće dijete
ili da se neću razboliti
ili da moja djeca neće htjeti studirati
ili ili
i ja bih više voljela djecu koja sama inzisitiraju da startaju od nule bez pomoći MM i mene.
Naravno, mi bismo uvijek bili tu(ako budemo živi) za njih, ali volim samostalne ličnosti.
Više bih voljela da se trude da dobiju stipendiju i da se "samofinansiraju" nego da gledaju samo u mene.
Više bih voljela da si zarade džeparac i onda sa "svojim novcem" putuju po svijetu, nego da smatraju normalnim da ću ja to sve platiti.
A što se tiče osjećaja siromaštva, osjećaj se stavra u kući...
Pogotovo kad ti iskopčaju struju :mrgreen:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Ovo što sam napisala odluka je moja i MM-ova. On od 15. godine nije dobio kunu od roditelja, jer jednostavno nisu imali. Ni poklon za rođenda n nije dobio. Radio je razne poslove preko student servisa, na crno itd., ali ne zato da si plati putovanje po svijetu nego roditeljima, kad su platili hranu i kredit za stan, nije ostalo dovoljno za režije. Njegova želja da ide na fakultet u takvim okolnostima smatrana je sebičnom, jer onda još neko vrijeme ne bi mogao dovoljno zaraditi. To je ono što za svoje dijete nikako ne želimo.
Ja vodim doma financije i najjednostavnije je izračunati koliki su ukupni prihodi minus kredit, benzin, režije, hrana i osnovne potrepštine, pa vidjeti koliko mjesečno ostane i izračunati što se s tim može. Ako mi najosnovniji troškovi prelaze prihode i stalno sam u minusu, onda mi izjave poput "snaći ćemo se nekako..." i "gdje ima za 3 ima i za 5" zvuče naivno...
ja sam glasala za troje i to mi je kao ideja super, imati troje djece, pogotovo iz perspektive kada jednog dana budu veći
realno, tek sam u fazi ogromne dileme imanja drugog djeteta..
i ne slažem se da su financije nebitne, danas su standardi viši i djeca dosta 'koštaju', a ja želim da je mom djetetu što udobnije..ovisi kako ko živi, mi volimo dosta ići okolo, a to i košta, priuštiti djetetu robu i hranu mi je preelementarna kategorija da se o tome uopće raspravlja..tko to nije u stanju, zbilja bi trebao sačekati s djetetom dok to ne može, imati djecu nije imperativ, to je i odgovornost
Mi smo nekako željeli troje, ali malo nam je priroda promijenila planove, pa smo na dvoje.
makar nije još kasno, možda se još i predomislimo.
Sirius Black :*
samo bih htjela naglasiti da ja nisam govorila o elementarnim potrebama tipa hrane struje vode i sl :shock:
nego relativnom raskošu, shodno okolnostima i uslovima okoline u kojoj živimo :/
Dvoje. Imama dečka, sada bi curu. :love: