savršeni

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moja djeca su djeca. Nisu roboti niti su u strahu od moje reakcije ako ne naprave svaki put sve što od njih tražim. Trude se da ne mrve po stolu, ali im to uvijek ne uspije. Trude se da ne prolijevaju, ali im to uvijek ne uspije. Koji put im dozvolim da naprave pravi kaos u kuhinji, ali moraju kasnije pospremati zajedno sa mnom. Ne stojim s bičem iza njihovih leđa.

Učimo ih da ne upadaju u riječ, ali to uvijek ne uspije. Učimo ih da spremaju svoje stvari, pa ih još uvijek jaaaako često treba podsjetiti na to. Trik je u tome da postoji PERIOD UČENJA u kojem se djeca neće ili ne mogu ponašati kao starmali odrasli. Nadam se da moji nikad neće takvi ni biti.

NE uzimam k srcu njihove nepodopštine (što ne znači da im je sve dozvoljeno).
NE galamim na njih kad se ne pridržavaju pravila, ali razgovaramo o tome.
NE uzrujavam se ako precvikaju stolnjak dok režu kruh na daski, pa im se omakne.
NE korim ih ako se zaprljaju dok se igraju ili ako im klopa padne u krilo. NE korim ih za ocjene (uglavnom su dobre, ali možda bi mogle biti i bolje) - razgovaramo o tome. I o svemu drugom.

Moja djeca imaju pravo na svoje mišljenje, ali ako se mi ne slažemo (što je često) razgovaramo o tome.

Ne očekujem da usvoje moj model ponašanja u svakoj situaciji. Često se zapitam što je primjereno, a što previše i razgovaram s mužem o tome.

Evo primjera - jednom davno prigovorila sam svekrvi kad je od mog trogodišnjeg sina tražila da njenom liječniku (nepoznatoj osobi) govori VI, a meni to ispričala sa zgražanjem. Mislila sam da je to pretjerano. To su više-manje savladali do polaska u školu. I danas mislim da bih isto učinila ako bi netko pred moju djecu stavljao zahtjeve koji su previsoki i neprimjereni.

---

to jos uvijek nije odgovor na pitanje zasto "ona druga djeca nisu djeca"
i otkud bi mogli znati da su oni takvi kakvi su "slomljeni", "dresirani.".

moje veliko dijete nije jos savladalo posprenmanje svoje sobe (na zalost).
da li su druga djeca kojoj to uspijeva "dresirana".
da li je moje dijete jedinica za mjeru dijete? (ovo sam "maznula" od marije 71 svidjelo mi se :) )

Meni se ne cini da je netko skako ili za "musavo" ili "nemusavo" krivio djecu. Pa nece se valjda djeca kriviti za ono sto jesu, ili kako su odgajana?

ja ne krivim ni roditelje, njihova djecu, njihov odgoj - navedenu rodicu (koju, btw. smatram sestrom jer smo obje jedinice i odrasle zajedno) obozavam, kao i njezinu djecicu. Prije su me smetali komentari okoline, i to ne na usporedbu, jer svoje dijete ne usporedjujem s drugima, bas kao ni sebe, nego pilanje po mojim zivcima od strane ljudi koje ne mogu nikako izbjeci, a vezano za moj (ne)odgoj. Dugo su mi takvi komentari isli na zivce jer su bili svakodnevni, od istih osoba, neizbjezni...
Sad me definitivno ne tangira ni to, na jedno udje, na drugo izadje... ;)

Ne, znam, stvarno volim djecu (jedino se ne volim družiti s agresivnom djecom), bilo da su mirna (iliti "nit prde nit smrde" :mrgreen: ), ili da su živo srebro.
Dijete koje "nit prd nit smrd"i nije pravo dijete?

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Potpis na Anitu A-Z.
Nekako mi se čini da Rozu više smeta što ti "savršeni roditelji" dobivaju recimo više odobravanja za svoj odgoj, nego ona za svoj. (na temelju "rezultata"). Mislim da ako je čovjek siguran da odgaja dijete najbolje što zna i na način na koji to želi, neće ga pogoditi primjedbe. Hoću reći, možda ne treba tražiti odobravanje od nekih trećih osoba. Kužim da može teško padati ako neki kritiziraju naš odgoj, nabijajući na nos nekakav drugi tip odgoja, ali se onda tim ljudima ili lijepo kaže da svak ima svoje, a ako ne prestanu, pa..ima i drugih ljudi za druženje. ;)

---

xx kratko i jezgrovito. :)

Meni i moj Marko ide na živce kad krene kričati i skakati ....

Hehe - sad sam dobila ovaj vic, pa nisam zdržala, nego ga evo (pardon na zadnjoj riječi!):
Probudila sam se. Umila se brzo, pomuzla krave, dala jesti kokošima i
zečevima, izgnala koze i krave na pašu.

Probudila sam djecu, napravila im doručak, spakirala ih za školu, odvezla
ih u školu, pokosila travu.

Otišla sam na posao, posvađala se s nadređenim, izbacila ga van iz ureda,
zarađivala novce, zaradila novce.

Došla sam kući, iscijepala metar drva, skuhala ručak, podigla djecu u
školi, nahranila ih, prijavila porez na dobit, išla u polje obraditi kupus
i krumpir do mraka, stigla na frizuru.

Vratila sam se kući, ugnala krave i koze u štalu, spremila večeru,
obnovila osiguranje za auto, nahranila djecu, okupala ih, stavila ih u
krevet, oprala mašinu veša, platila račune putem net bankinga, pregledala
poštu, objesila veš, pojela koru kruha s maslom i medom.



Kad sam se konačno spremila krenuti leć', pade mi na pamet:

''AJME UŽASA! Moj muž! Cijeli dan leži na kauču neizjeban!!!''

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

---

X

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ne, znam, stvarno volim djecu (jedino se ne volim družiti s agresivnom djecom), bilo da su mirna (iliti "nit prde nit smrde" :mrgreen: ), ili da su živo srebro.
Dijete koje "nit prd nit smrd"i nije pravo dijete?

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

---

to ti je vrlo ineteresantno. meni cesto ljudi kazu (misleci da nam rade kompliment) koko oni vise vole takve "zivahne" curice kakva je nasa, od onim mirnih.
ja se pristojno smjeskam, ali mi je to :( . uvijek nekakve ladice....te savrsene, te musave..

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Sad ispada i da bi djeca trebala biti "divlja" da bi bila "prava djeca".
Uopće ne kužim šta će ikome takve kategorizacije i generalizacije. :/

---

dijete je dijete kakvo god je i treba ih prihvatiti takve. nema krive i prave djece.
niti je dijete koje je živo nemaženo i nepaženo, niti je mirno dijete mirno zato što ga je netko silom slomio.

seni, :klap: odlična argumentacija... stvarno se slažem s tobom... zašto bi neko dijete bilo manje dijete nego ono drugo dijete?

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali :love: i zavidimo im na tome...

eto, ja zato ipak osjećam veću privrženost prema jednoj maloj, neodgojenoj, divljakuši L. nego prema jednoj velikoj sjedilici Z koja plače kada joj komadić torte na rođendanu padne po haljinici... i ne plače zbog haljinice nego zbog toga što ona nije čista :shock:
a volim obje jednako jer su sestre - djeca moje kolegice iz osnovnjaka :love:

ma meni se više čini da je taj grč u želucu više zbog toga što se nas kao roditelje one djece koja nisu "savršena" stavlja pod povećalo. i sami se preispitujemo. jer, kao, svi imamo mogućnosti i predispoziciju da ih odgojimo da budu takva. i onda smo nervozni jer nam se čini da smo podbacili, jer i naša djeca bi mogla biti takva da smo se više potrudili. i onda smo nervozni na našu djecu jer su drukčija od "onih". a kao mogla bi biti takva - nikad.

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali :love: i zavidimo im na tome...

---

ja i mislim da je svako dijete "nesavrseno" (ajme koji glupi izraz.. ali kuzite sto hocu reci), samo sto svi na prvi pogled gledaju te "mrvice na stolu" i slicno. vjerojatno i ova djeca iz price (siroti, sigurno im se stuca) imaju svoje "musice" koje se vide na "drugi" pogled.

a meni se (opet) čini kako svi pred sebe stavljamo previsoke zahtjeve, neke nerealne slike "idealne obitelji", "idealne djece"...
pa kad malo odmaknemo od te zamišljene/izmišljene slike, osjećamo se loše.
zato je meni krasno na svim Rodinim događanjima jer vidim kako su sva djeca različita i toliko ista u svojim različitostima.

a kad se sekiram zbog nestašluka svoje kćeri... uvijek na kraju vidim kako samo ja vidim sve to što ona radi, svima ostalima je normalno.

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

ali ipak, mislim da dobar dio nas ipak naginje onoj strani da dijete jednostavno mora biti nesavršeno - uči i dok uči mora se isprljati, izmusati, mora divljati i skakati... jer su djeca i kao takvi bi trebali imati svu onu energiju koju smo mi odavno ispucali :love: i zavidimo im na tome...

---

A ja se slažem sa seni da "biti dijete" nije jednoznačno. I da nije na djeci da ispunjavaju naše unaprijed stvorene predodžbe. Ovo isticanje kako djeca trebaju biti divlja i musava je reakcija na zastarjeli stav da djeca trebaju biti takva da ih se "vidi, ali ne čuje". Pa koliko je u redu dati legitimitet manje gracioznim dječjim izražajima osobnosti, toliko je bezveze omalovažavati urođenu staloženost i urednost neke djece.

Ma ok, štrigice, ali zašto bi uopće pričali u kategorijama "savršeno i nesavršeno." Kao da znamo što je to uopće. :/
Moja nećakinja (2g) npr. uvijek pruža rukice da joj obrišeš dok jede. Takvo je dijete, jednostavno ne voli imati zmazane rukice.
Moja će još uvijek radije usta obrisati rukavom, iako joj je kuhinjski papir pored tanjura. Ne znam zašto, vrtićka navika, brže joj je...ko bi ga znao. Sad tu ima posla za ispravljanje, a kod moje nećakinje jedan posao manje.
Ali to moju nećakinju ne čini ništa "savršenijom" od moje kćeri. Niti moju kći čini savršenijom od nje, to jer ide na spavanje bez problema (i u njenoj dobi).

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I da nije na djeci da ispunjavaju naše unaprijed stvorene predodžbe.

---

ovo mi je super receno!

ps. nisam jednoumna, makar sam u par minuta par puta potisala vertex. :mrgreen:

vertrex, ja nisam napisala da sva djeca moraju biti divlja i musava da bi bili djeca nego da ja (a i 99 % ljudi s kojima komuniciram) osjećaju veću privrženost onoj divljijoj djeci i mislim da je to zato što im zavidimo na energiji koju imaju a mi smo je potrošili...

dijana, konstantirali smo već ranije da savršeno i nesavršeno nisu pravi izrazi ali eto koristimo ih jer nismo našli bolje :)

Zavidimo na energiji koju imaju - će se opet pokazat kao krivo sročena misao pa unaprijed molim da ne shvaćate svaku riječ doslovno...

moja su djeca savršena u svoj svojoj nesavršenosti...
Pa na mene su...
i ja ih obožavam baš takve

Ma sve ok, štrigice, sto ljudi sto ćudi. :)
Priznam da ti u tom nisam slična, volim biti i s djetetom koje je u stanju sat vremena slagati puzzle, a volim i nabijat loptu i sa malim "divljakom". :) U svakom djetetu nađem nešto što mi se sviđa, meni to nije energija (ne hvatam se za riječ), već ono nešto baš dječje, što se ne može ni definirati (možda opisati da, ali ja ne znam ni to :mrgreen: )

Citiraj:

---

puhovi obožavaju smokve prvotno napisa

Citiraj:

---

loryblue prvotno napisa

a u savršenstvo ti baš i ne virujem. uvik mi nešto zvoni na uzbunu. pa se pitam šta se krije i kakav odgoj iza 4 kućna zida kad nitko drugi ne vidi i ne svjedoči odgoju.

---

da, fakat, i ja se pitam kojim su ih to metodama istrenirali da ko mali roboti poslušno izvršavaju svaku naredbu? :shock: idu u krevet sami, bez pogovora, i sami se uspavljuju... nemrem si to zamislit!

---

Ovo je i meni palo na pamet.

Roza, jesi ti sve nabrojano baš vidjela ili oni to tako pričaju?

Naime, sjetila sam se one Kishonove humoreske u kojoj svi roditelji jedni drugima lažu da im djeca idu spavati točno u devet i bude se točno u sedam, a kad jedni drugima dođu u goste, sasvim budna djeca bauljaju stanovima čitajući knjige, rješavajući križaljke i tako to. :mrgreen:

Ja duboko vjerujem da će nam se uloženo na bilo koji način vratiti, dapače, već sad (nepune tri godine) primjećujem da su se neke stvari isplatile, iako ga je okolina okarakterizirala kao zločesto, hiperaktivno dijete, a mene i muža kao preblage roditelje... jer smo ga nosali, nismo puštali da plače ni minute, sve objašnjavali, pregovarali...

Meni je on savršen baš takav kakav je! :heart:

moje savršeno dijete
- nije musavo jer čim si zaprlja rukice i usta trči za mnom da ih obrišem i plače ako ne obrišem isti čas...
- skače po lokvicama, kopa po travi, ali ne ide u pješčanik (jer ja to ne dozvoljavam)
- pleše i pjeva, svira po cijele dane (bubanj, truba, šuškalice, gitare, klavijature...), ali ne lupa po stolu, regalu, staklima, vratima (jer ja to ne znam)
- cendra kad nešto nije po njegovom a ja ne dozvoljavam, ili kad je pospan...
- posprema igračke ako ga nečim motiviram (pr. idemo usisavati - a to obožava)
- ne trpi razbacane plišance po krevetiću, niti razbacane papuče/cipele, upaljena svjetla po stanu...
- aktivno je 24/7, stalno juri i žuri, nikad nema vremena za bit 5' na miru, i koliko god poželila da je miran kao susjedin mali, toliko mi je drago što je takav kakav je...

e sad bih još potpisala i neke dijelove raznih postova od seni i vertex i mariu i sanju i anitu i mnoge... ali bi trajalo predugo...

seni je tako lijepo opisala sto osjecam da ju mogu samo potpisati, rijec po rijec :)

jednako kako mi smeta kad se stavljaju na pijedestal djeca koja su mirna, poslusna, jelte savrsena, tako mi smeta kad se neizravno porucuje da su samo musava i divlja djeca - ona prava djeca. savrsena na moderan nacin. ona druga su - roboti. :roll:

generalizacija je generalizacija, u kom god smjeru isla. :/

i uopce ne sumnjam da ima hrpa roditelja koji su vicniji roditeljskom poslu od mene. nazvali ih savrsenima ili ne. roditelji u rozinom konkretnom primjeru po mom misljenju to definitivno nisu, zbog cry it out-a. ali zasto ne bi postojale osobe koje su zaista dovoljno smirene, intuitivne, u dodiru s vlastitim djetetom (jos ako je po naravi lako odgojivo...), da uz puno manje truda, muke i suza postizu ono sto ja, nesavrsena mama, tako tesko postizem? (i potpuno razumijem frustraciju roditelja kao sto sam ja kad se susretnu s roditeljima kojima sve ide lako od ruke - zar to nije ljudski i normalno?)

OT: mc i maria71 mi imaju pregenijalne potpise!! :lol:

Citiraj:

---

Sanja
Roza, jesi ti sve nabrojano baš vidjela ili oni to tako pričaju?

Naime, sjetila sam se one Kishonove humoreske u kojoj svi roditelji jedni drugima lažu da im djeca idu spavati točno u devet i bude se točno u sedam, a kad jedni drugima dođu u goste, sasvim budna djeca bauljaju stanovima čitajući knjige, rješavajući križaljke i tako to. :mrgreen:[/quote]

---

čim sam pročitala prvi post pomislila sam na Kishona ( često se sjetim njegovih priča kad pomislim kak su drugi klinci mirniji, poslušniji...)

Gdje je to, u Nije fer, Davide?
Kako se toga ne sjećam...

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Gdje je to, u Nije fer, Davide?
Kako se toga ne sjećam...

---

Kod kuće je najgore.
Naslov priče je: Moje zlato spava. Moja omiljena :)

ma, nitko nije rekao da su rozina djeca više djeca od ove "savršene" djece.
izraz "djeca su djeca" i "pusti dijete da bude dijete" je zapravo jedna kategorija koja opisuje roditelje a ne djecu samu....Odn. njihov utjecaj na dječje faze odrastanja...Zato je većini normalno da dijete od 3 godine ne može savršeno mirno sjediti na trosjedu 3 sata i šutjeti, ne pomaknuvši se... Jer to, valjda, nije u prirodi djeteta...Tu se osjeti upliv roditeljske "nadmoći" nad djetetom..ja to zovem konstruiranim djetinjstvom...većina nas se ježi na tu pomisao...

i sad dosta..jer zvat ću decu... decooooooooooo!

Citiraj:

---

Tashunica prvotno napisa

Citiraj:

---

mama_jos_malo prvotno napisa

Jede za stolom i ne rasipa okolo, u restoranu je pristojna, zaspe bez predstava i cirkusa, uredna je...Draga Saveta je li moje dijete savršeno??? :mrgreen:

Nošena je, dojena, voljena i pažena i njezino ponašanje tumačim upravo time.
Bez cry-out metode i sličnih dresura (bez uvrede!).

Ne znam zašto se pristojnost kod djece odmah smatra postignutom nasilnim metodama? I ne razumijem zašto se uredno i ne-musavo dijete često smatra sputanim?

---

hm, što bi značilo da su živa djeca nedojena, nevoljena i nepažena ili????
ono o čemu roza priča treba doživjet, to je posebna vrsta ljudi.

naravno da pristojnost nije postignuta nasilnim metodama, to su jednostavno takva djeca.
moj nije takav, ali ja ne planiram lomit njegov karakter da bih dobila mirno i pristojno dijete. naravno da mu neću dozvoliti da nosa po dućanu teglu kiselih krastavaca koju je on zapikirao ili da se vješa po retrovizoru od auta, ali ga vjerojatno još dugo neću pridobiti da mirno sjedi i jede.

što se tiče musavosti, ne mislim da djeca trebaju hodat musava po gradu, ali mi nije problem ako se, kao jučer u šetnji, sav umrlja kruškom, a ja nemam pri ruci maramice.

---

Da pojasnim, navela sam ovo jer je to mojoj okolini bio argument kad su me upozoravali da ovim metodama djeca postaju "neodgojeni divljaci" , a o "rajskim šibama" ni neću :roll: ...

kad ono tamo: Savršena :mrgreen:

Citiraj:

---

petarpan prvotno napisa

i sad dosta..jer zvat ću decu... decooooooooooo!

---

:lol: :lol: :lol:

Nisam savršena niti vidim savršene ljude oko sebe, bolje/smirenije/organiziranije/odmornije/veselije roditelje viđam ali ne i savršene. Davno sam prestala težiti ka savršenstvu ali zato težim ka boljemu jer znam da se uvijek može bolje. Jedino što mi je dijete savršeno :lol:

moje je dijete musavo, nemirno ... jednom riječi dijete. I vjerujem da takva treba biti.
Ako je na kraju dana potpuno čista ili dan nije bio dobar ili je bolesna. ja potenciram njenu znatiželju, da stavi ruke u blato, da klekne u lokvu.
Bez uvrede, meni je osobno nekako žao takve savršene djece.

Citiraj:

---

gitulja prvotno napisa

moje je dijete musavo, nemirno ... jednom riječi dijete. I vjerujem da takva treba biti.
Ako je na kraju dana potpuno čista ili dan nije bio dobar ili je bolesna. ja potenciram njenu znatiželju, da stavi ruke u blato, da klekne u lokvu.
Bez uvrede, meni je osobno nekako žao takve savršene djece.

---

moje dijete je potpuno čisto na kraju dana, ali zato jer ga:
1. presvlačim kad dođe iz vrtića/parka/šetnje
2. voli se brisati (takav je oduvijek)
3. tuširamo se kad dođemo navečer iz vana

i ne potičem ga da gura ruke u blatu niti da kleči u lokvama...
ali ga niti ne sprečavam ako to sam napravi...

ali isto kao i tebi, bez uvrede, žao mi je djece koja se u pješčaniku posipaju pijeskom, jedu drekece po parkiću...

Ja sam bila mirna, poslušna, uredna, od prvog dana spavala cijelu noć, odličan učenik... nisam poludila u pubertetu. Nikada ni najmanjih problema sa mnom nije bilo. Nisu me trenirali ni tjerali. Takva sam i danas.

A ja sam dobila (zasad) malu haharicu koja od 1. rođendana ne spava nikako, ima crve u guzici koji rade na motorni pogon, kući me uglavnom ne doživljava, plače za svaku sitnicu... uglavnom, nisam imala sreće kao moji roditelji. :mrgreen:

Za jedenje dreka ok, ali sta fali pijesku?

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Za jedenje dreka ok, ali sta fali pijesku?

---

ako je pješčanik u osiguranom prostoru (od pasa i mačaka) još ću progutati...
ali javni pješčanici - kod mene ne prolaze...

ustvari, mališi ne dozvoljavam da jede išta osim hrane i onog što može tome poslužiti - trava, cvjetići...
i ne mislim da je time istraumatiziran...

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Za jedenje dreka ok, ali sta fali pijesku?

---

X

Kad nismo mogli izaći na kraj s pješčanicima u kvartu, mi smo na gruntu nasipali hrpu pijeska, ogradili ciglama i djeca su uživala nekoliko godina, dok to nisu prerasli. A da ne velim - grunt smo i kupili zato da imaju mjesto gdje će se moći zabavljati i zaprljati nezagađenim stvarima!

dobro mislim da ste me malo krivo shvatile.
ja ju isto tako tuširam na kraju dana, ponekad i kad dođemo iz parka. mislila sam da se vrlo rijetko događa da je od ujutro u istome a da je to čisto na kraju dana, a ne da ju presvučem 5 puta pa je zato čista. ne tjeram ju da gura ruke u blato, ali ako to napravi nije kraj svijeta, ruke se operu.
kad je 500-ti put pokušala kleknuti u lokvu ispred zgrade, rekla sam joj da to i napravi. namočila se, bilo joj je hladno, otišle smo doma se presvući i prestali su pokušaji kupanja u lokvama.
u pijesku se igra, a drek ne jede.

roza malo si ljubomorna i to je ok 8)

[quote="yaya"]

Citiraj:

---

petarpan prvotno napisa

Nisam savršena niti vidim savršene ljude oko sebe, bolje/smirenije/organiziranije/odmornije/veselije roditelje viđam ali ne i savršene. Davno sam prestala težiti ka savršenstvu ali zato težim ka boljemu jer znam da se uvijek može bolje. Jedino što mi je dijete savršeno :lol:

---

Ovako i ja. Ima dana kada smo M i ja u potpunoj harmoniji i usklađeni, a ima dana kada se ništa ne uspijemo dogovoriti. Ponekad bh voljela da i mene moje dijete posluša bez pogovora, kao neka druga djeca svoje roditelje, a ne da se oko svega moramo natezati. Ali takav je, tvrdoglav, svojeglav, kreativan, maštovit, i obožavam ga zato što je moje dijete.

Ne mogu suditi o tome na koji način roditelji s početka posta odgajaju djecu, ali i sama sam se uvjerila da se djecu trpa u kalupe i određene norme. M ide u igraonicu četiri puta tjedno po 1,5 sat i teta me je pozvala na informacije jer se M dva puta jako neutješno rasplakao i jedva ga je uspjela smiriti. Inače je osjetljiv i vrlo emotivan, do nedavno se je na svaku tužnu pjesmu rasplakao, i sada je malo iskočio iz njenog viđenja kakvi bi dečki trebali biti pa me odmah zove na razgovor. Kako da ja njoj sada objasnim da je on jedinstven i da se razlikuje od druge djece? Ne treba nikakav poseban tretman, ali neka poštuje njegovu osobnost.