Printable View
da pojasnim jos malo ovo o "izbornom predmetu" kod kuce......pa da, jako je pohvalno to sto radite. ali ako jednog dana vase dijete bude na fakultetu imalo, npr, bas taj strani jezik koji ste ga vi ucili, ne cini li vam se da je onda vase dijete unaprijed u boljem polozaju od onoga koji to nije ucio? naime, od toga je krenula rasprava, jesu li djeca koja uce nesto sa roditeljima u boljem polozaju od onih koji ne uce. ne uvijek, ali generalno gledajuci - jesu.
Zapeli ste za moje ljekovito bilje i strani jezik kao prije toga za šminkanje u razredu. Da, to ste vi. Mi smo malo drugačiji. I, vjerujte, lakše je kćer naučiti talijanski nego depilirati se ispod pazuha jer za ovo prvo ima interes, a drugo joj ide na živce, ali mora jer joj smetaju dlačice: radi to bez emocija pa je rezultat traljav :mrgreen: .Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Tako je. Zato ni ne očekujem da mi kćer sve zna jednako dobro. To će valjda uočiti i profesor pa će uložiti više truda da djeci protumači dio gradiva koji im teže ide.Citiraj:
a mozda bi i roditelji trebali shvatiti da 5 znaci da je izvrsno savladala tekuce poglavlje, a ne mora s istom uspjesnosti savladati i slijedece. svi imamo svoje granice.
Budući da smo se složili da:
- nam je zajednički cilj da djeca nauče gradivo
- nismo bezgrešni
- sustav školovanja današnje djece ima dosta propusta i negativnosti
- postoje dobri i loši predavači
- djeci treba pomoći, ali ne uz njih sjediti i pisati s njima zadaće (hm...jesmo li se i oko toga složili?? :/ )
možemo ovu mukotrpnu raspravu privesti kraju bez ponovnog spominjanja mog ljekovitog bilja ;).
Za kraj-odgovor:
Da, naravno. Čak i ako im to ne bude trebalo kao neko stvarno i iskoristivo znanje, čak i ako se time nikad u životu ne budu bavila.Citiraj:
jesu li djeca koja uce nesto sa roditeljima u boljem polozaju od onih koji ne uce. ne uvijek, ali generalno gledajuci - jesu.
Ono što ja želim je da formalno i zakonski propisano gradivo savladaju jednako sva djeca, neovisno o tome iz kakvih obitelji potječu, a tu profesori mogu puno.
[quote="YosephK"]:lol:Citiraj:
dakle, ponovno pitam, i mim i sladjanuf (a i sve one koji dijele njihovo misljenje): jeste li ikada sjeli sa svojim djetetom i pisali zadacu? ispitivali ih pred test?
moje dijete će tek najesen u školu. i naravno da ću s njom sjediti i pisati zadaće i ispitivati ju pred test - zato što je to nužda hrvatskog obrazovnog sustava.
meni moji roditelji nisu pomagali pisati zadaće, a još manje su me ispitivali pred testove. a nu mene, profesorica...zamisli samo :roll:
@ mim: odlicno, napokon smo se slozili u nekim stvarima. i da, zbilja se slazem da ako neko gradivo ide teze, da se profesor treba dodatno potruditi. tome uostalom (pa dobro, barem donekle) sluzi na godisnjem planu i programu stavka "planirano sati" za svaku pojedinu jedinicu. pa da, i onda treba bolje zagrijati stolac - i ucitelj da planira kako to sto bezbolnije obaviti, ali i ucenik.
@ profesorica sladjanaf: izvrsno, kolegice profesorice, molit cu na PP skolu u kojoj predajete jer bih zbilja volio svoje dijete jednog dana poslati k vama u skolu! (ovo NIJE sala) iz svega sto pisete zakljucujem da vasi ucenici nemaju nikakvog problema sa gradivom, i svi imaju izvrsne ocjene!
ali ipak, nesto me muci:
dakle, priznajete li ovime da postoji neki ucenik u vasem razredu koji ce ipak trebati dodatnu pomoc sa strane od roditelja ili na instrukcijama? jer takav je sustav, a vi ste dio tog sustava. ne razumijem. odlucite se: jeste li savrseni nastavnik ili niste? ako niste - onda zapravo potvrdjujete sve sto sam rekao, a to je da je prosto nemoguce, pa da se i na trepavice postavimo, zainteresirati svu djecu na jednaki nacin. a time na kraju potvrdjujete sadrzaj clanka da je uspjeh u skoli vazna i majka. od toga je sve krenulo, zar ne?Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
a ako jeste - pa svaka Vam cast! zbilja je rijetkost u tom nasem uzasnom, surovom sustavu naci jednog profesora koji moze u 45 minuta ispredavati gradivo na nekoliko nacina, jer nisu svi u razredu isti i ne reagiraju na motivacijski dio sata i zadatke svi isto. puta broj razreda kojima predajete. (koliko vam samo onda treba za pripremiti nastavu? imate li ista vremena za svoje ukucane?) zbilja se divim ukoliko stvarno uspijete to napraviti! dakle, vasi ucenici nakon vaseg sata nemaju nikakvih potreba zamoliti nekoga za dodatnu pomoc? bas NIJEDAN ucenik? woooow. lijepo bi vas molio da me poducite toj vasoj univerzalnoj motivaciji za cijeli razred!
e da, ja sam bio stvarno solidan ucenik. imao jesam svoje neke crne dane, ali niposto to nije bila krivnja nastavnika. moze se reci da sam cak bio jedan od onih wunderkidova. moji roditelji su stvarno rijetko kad morali kontrolirati moje radne navike i ucenje. ali je sa mojim bratom bila jedna posve druga prica. namucili smo se i sjedili i sjedili sa njim dok nije naucio kako treba. a imao je stvarno jednu krasnu uciteljicu koja je vrlo veliku vecinu razreda uspjela zainteresirati, ali uvijek je bilo nekoliko njih sa kojima to nije uspjela, bez obzira na sav trud koji je ulozila. shame on her, shame on us.
RWCT, Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje, je odlična metoda poučavanja, za bilo koji predmet, bilo koju razinu znanja i za svaki uzrast. Koristim je sa svojim studentima i mogu iz prve ruke potvrditi da je ogromna razlika u njihovom interesu, motivaciji i znanju u usporedbi s, u našem obrazovnom sustavu nažalost uobičajenim, ex cathedra predavanjima.Citiraj:
lijepo bi vas molio da me poducite toj vasoj univerzalnoj motivaciji za cijeli razred!
Metoda se može naučiti kroz radionice za edukatore koje organizira Forum za slobodu odgoja. Radionice su odlične, radi se u malim grupama, manje teoretski puno više praktično, i odmah je primjenjiva u razredu. Evo link:
http://www.fso.hr/forumM/receive.asp?subject=subRWCT
ma nemoj da te bilo što muči, molim te ;)Citiraj:
YosephK prvotno napisa
ja ne radim kao profesorica (to je samo titula) a ne znam i hoću li. ako budem, kojim slučajem, slobodno pošalji svoje dijete k meni. i ništa s njim nećeš trebati raditi doma :)
u ovaj dio vrlo sumnjam. niti smo mi savrseni, niti su djeca. tvrditi da nakon nastave imate uspjesnost 100% je glupo, bahato i neodgovorno. i prema sebi, a najvise prema djeci.Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
odlicno! ali i dalje nesto ne stima. ok, ogromna je razlika u interesu, motivaciji i znanju. ali da li to osigurava da bas svako dijete/student odmah sve od prve nauci i shvati?Citiraj:
Anvi prvotno napisa
U teoriju nastave ne bih se petljala jer sam "samo" majka, ali gledam razliku između predavanja profesora pojedinih predmeta koja je ogromna.Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Hajde, kad smo kod matematike... Moja kćer ima redovnog profesora i drugog koji drži dodatnu nastavu koju pohađa. Na redovnom satu ispišu pola A4 stranice. Na jednom satu dodatne uspiju riješiti duplo više zadataka (težih, naravno). To govorim za one satove kad se očito nije obrađivalo novo gradivo. Priprema za test iznosi ukupno 5-6 zadataka (odnosi se na redovnu nastavu). Tvrdim da to djeci nije dovoljno. Srećom pa mi dijete voli rješavati zadatke pa uz one s dodatne nastave i one koje sama riješi iz zbirke gradivom za sad vlada jako dobro. Što kad jednom ne bude dodatne i kad ne stigne sama raditi zadatke iz zbirke? Vjerojatno će i rezultat biti lošiji jer i sama znam kako je za uspjeh iz tog predmeta važno poznavanje teorije, ali i količina riješenih zadataka (u to sam se imala prilike uvjeriti na vlasitoj pogreški misleći da je dovoljno "samo" znati teoriju. Ispit sam položila kad sam riješila određeni broj zadataka iz raznoraznih ruskih zbirki bez problema).
Dakle-ispredavati gradivo (ma kako to profesor dobro napravio) ipak nije dovoljno. Treba djeci zadati i dovoljan broj zadataka, provjeriti znanje teorije, ali i njihovu točnost. Što o tome kaže struka?
Btw, prof. YosephK, ako imate kakav dobar link za zadatke gradiva 5. i 6. razreda OŠ bila bih zahvalna na njemu :) .
Anvi, svojedobno sam pisala o (mogućem, budućem) problemu moje kćeri
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=68829
Zdenka je takav način učenja nazvala studiranjem. Mislim, za sad joj sve ide "kao podmazano", ali iskreno se bojim njene potrebe da ima veliki broj podataka na raspolaganju jer ih očito u školi ne dobivaju (a HNOS je "osigurao" da ih bude i manje). Što napraviti u tom slučaju?
Ustvari, čini mi se da je način učenja djece, njihova različita potreba za znanjem, podacima...ustvari prilagođena sustavu, a ne obrnuto kako bi trebalo biti. Znam, puno ih je u razredu, individualna nastava postoji samo u teoriji, ali zar to nije pogrešno? I zar reforma školstva nije trebala napraviti više od toga da se jednostavno "skreše" broj podataka koje dijete treba dobiti i mora znati?
Profesore, vi ste nedavno izašli iz studenskih klupa. Što kaže struka na to?
Ovo posljednje što mim kaže, tiče se programa za darovitu djecu koji postoje samo na papiru. Sve što darovita djeca danas mogu dobiti više od ostalih je više istog, a pravog programa za njih nema. On topic, i tu mi roditelji itekako uskačemo podržavajući njihove interese, podučavajući ih, nabavljajući knjige i sl. Djeca trebaju suradnju roditelja u njihovom obrazovanju, bez obzira jesu li prosječna ili s bilo kojom vrstom posebnim potreba.
Istina je da se darovitu djecu nastoji "uklopiti" u postojeći obrazovni sustav jer je tako svima lakše (osim, naravno, darovitoj djeci i njihovim roditeljima), ali mislim da isto vrijedi i za djecu koja se školuju po posebnom programu iz bilo kojeg razloga. Mislim da ovim načinom obrazovanja ustvari najviše profitiraju "prosječna" djeca jer je njima sve prilagođeno: od količine gradiva do načina predavanja istog.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Vjerujem da je roditeljima djece kojoj teže "ide" škola skoro jednako teško kao i nama čija djeca traže više. Ne mogu to uspoređivati jer je odgoj i obrazovanje djeteta koje ima interes i mogućnost za napredovanje daleko manje naporan i lišen one osnovne brige: hoće li dijete uspjeti naučiti, hoće li proći razred...ali da obrazovanje darovitog djeteta ima svoje poteškoće-ima. Pronaći im literaturu koju razumiju, a dovoljno je za njih intelektualno zahtjevna, dati im ogromni broj podataka koje traže, nastojati podržati njihovu posebnost unatoč sustavu... košta vremena, živaca, novca...A prave preporuke od strane struke (barem što se tiče redovnog školovanja i profesora u školi) nema, podrške većinom nema. Većinom se obrati pažnja na onu djecu koja pokazuju slabiji uspjeh, tu se nastoji potaknuti roditelje da rade s djecom, pomaže im se. Mi smo ustvari prepušteni sami sebi da se snalazimo kako znamo. Mislim da bi školski sustav trebao poticati jednako sve roditelje i dati im neke osnovne smjernice kako postupati kod određenih problema-ma kakvi oni bili.
ali ako je sve na roditeljima, onda fakat skole nemaju smisao ili :?
jer ako ono sto ce ona nauciti ovisi o meni i MM, onda idemo svi u kucnu skolicu?
mislim da bi skola morala imati neki kapacitet znanja za koji garantira da ce djeca imati neovisno o roditeljima.
@ mim: skolski sustav - ne samo nas, nego i svi ostali, puno bolji od naseg - su radjeni po mjeri prosjecnog ucenika. naravno, ostavlja se puno prostora za rad sa djecom sa posebnim potrebama (u teoriji, u praksi je to tesko), sa prilagodjenim programom (po novoj definiciji to vise nisu samo oni kojima ide "teze", vec tu spadaju i oni napredni!). zao mi je sto cujem da se na redovnom satu stigne ispisati samo pola A4 stranice (ja sa svojim ucenicima na satu obrade stignem obraditi i vise zadataka - ovisno o tezini gradiva, ali svaki zadatak potanko objasnjavam sto/kud/kako/zasto?). ali meni je prvo sto padne na pamet - je li profesor spor sam po sebi (mozda koristi krivu motivaciju), ili su takve potrebe razreda da je puno vise onih kojima to ne ide (ne krivnjom nastavnika) od onih koji su prosjecni?
ne moze se tek tako promatrati razlika predavanja profesora razlicitig predmeta - nije svaki predmet isti, a niti smo mi isti. matematika i povijest se predaju na posve razlicit nacin, o jeziku da i ne pricamo. motivacija matematike moze biti biti jako zanimljiva i potaknuti dijete da razmislja o problemu koji se postavlja (ponovno - nece svaka motivacija na svih djelovati isto!)...... mozda onda ucenik i sam moze izvesti neki zakljucak, pa cak i samostalno zakljuciti sto/kud/kako/zasto.... kod jezika (stranog) je bitno drugacije. vi mozete dovesti dijete do tocke da se zapita cemu sluzi npr. past tense, mozda cak i do tocke da samo zakljuci kada cemo ga koristiti. ali samo nece moci zakljuciti kako se tvori. i eto nam razlike izmedju predavanja profesora pojedinih predmeta. evo jos jedan, mozda jos bolji primjer - geografija. gledajuci sa karte ce dijete mozda zakljuciti da je nek drzava pretezno planinska, samim time mozda cak i rudarska. ali samo ne moze znati koje se rude vade, niti koliko ta drzava ima stanovnika i koji je glavni grad.
struka kaze - djecu treba pripremiti na cjelozivotno obrazovanje, dakle, priprimiti ih za osnove koje kasnije mogu sami nadogradjivati ako zele - bilo kroz rad na dodatnoj nastavi/izbornom predmetu/samostalnom radu kod kuce. to i je bila ideja HNOSa, koju su na kraju pokopali oni koji su ga i zamislili. rasterecenje - my ass!
sto se tice linka na gradivo 5. i 6. razreda OŠ, rado vam ga proslijedim. zelite "napredno" gradivo? vjerujem da bi vasa curica bila zadovoljna tim gradivom. zapravo, radi se o natjecanjima u hrvatskoj (ima testova jos iz davnih 70ih)! na internet je tek prije manje od mjesec dana postavljeno (zbog raznih zavrzlama nije moglo ici prije, ali to je posve d(r)uga prica).
sto se tice opisa vase greske - to je vec problem nastavnika. naime, svaki profesor (pogotovo na fakultetu tvrdi da ako znas teoriju da znas i zadatke. ali je u praksi to puno drugacije. i ja se uvjerio na tezi nacin. ;)
Imamo ovo:
http://public.carnet.hr/~ahorvate/materijali.html
Ako ima još neka stranica-molim linkić :saint: .
Ustvari, zanima me ima li išta interaktivno slično onom što sam našla iz kemije. Npr. ovako nešto:
http://www.quia.com/rr/100887.html?AP_rand=909265237
http://funbasedlearning.com/chemistr...er/default.htm
Kod nas nigdje nema ovakvih "igrica", a vjerujem da bi ih djeca voljela rješavati. Da ne kažem koliko su korisne!!
da, na to sam i ja ciljao. zapravo, dogovaram suradnju sa kolegicom antonijom i pomoci cu prikupljanju i pretipkavanju zadataka iz 70ih godina. tesko ih je naci, ali ne i nemoguce.Citiraj:
mim prvotno napisa
ima jos toga. pogledajte riznicu appleta na www.normala.hr. ima sjajnih motivacijskih primjera za nastavu. neki su za sve, a neki za napredne. nema jos puno toga jer to sve rade nastavnici matematike okupljeni u udrugu. ali se stalno nadogradjuje i stavljaju nove stvari. upravo sam napravio jedan takav applet koji se veze na gradivo 8. razreda os, za koji vjerujem da ce se naci u skoro vrijeme na stranici (za sada se moze vidjeti na http://kjosip.net.amis.hr), a uskoro krecem u izradu istih i za moje petasice.
sto se tice interaktivne matematike - pogledajte riznicu appleta na http://www.normala.hr. ima sjajnih motivacijskih primjera za nastavu. neki su za sve, a neki za napredne. nema jos puno toga jer to sve rade nastavnici matematike okupljeni u udrugu. ali se stalno nadogradjuje i stavljaju nove stvari. upravo sam napravio jedan takav applet koji se veze na gradivo 8. razreda os, za koji vjerujem da ce se naci u skoro vrijeme na stranici (za sada se moze vidjeti na http://kjosip.net.amis.hr), a uskoro krecem u izradu istih i za moje petasice.Citiraj:
Ustvari, zanima me ima li išta interaktivno slično onom što sam našla iz kemije. Npr. ovako nešto:
http://www.quia.com/rr/100887.html?AP_rand=909265237
http://funbasedlearning.com/chemistr...er/default.htm
Kod nas nigdje nema ovakvih "igrica", a vjerujem da bi ih djeca voljela rješavati. Da ne kažem koliko su korisne!!
igrice i interaktivni materijali su jako korisni i zabavni (naravno, ako ih se koristi kako treba), te dijete na jedan drugaciji nacin moze provjeriti razinu svoga znanja.
Citiraj:
YosephK prvotno napisa
:roll:
ma ništa vi ne brinite za moju moguću neodgovornost ili bahatost, pače glupost.
vi brinite za svoj predmet i svoje učenike. pa onda možda bude manje nemotivirane djece i razočaranih i preangažiranih roditelja.
pa ne brinem ja vas, brinem se eventualno za ucenike kojima biste predavali. tvrditi da ste savrseno i nije nista drugo nego bahato i neodgovorno. teziti savrsenstvu - to da, i ja k tome tezim. ali da sam savrsen, ja ili bilo tko drugi - to su gluposti.
ja brinem i za svoj predmet i za svoje ucenike. i pokusavam broj nemotivirane djece svesti na minimum. al guess what? nisam savrsen. i priznajem da mogu pogrijesiti. sto vi sebi ocigledno ne zelite priznati. zanima me samo kako biste podnijeli udar na svoj ego kad biste shvatili da vam ucinak u razredu ipak nije 100% koliko mislite.
Ja ne razumijem kako roditelj moze misliti da ne bi trebao (kao roditelj), da ne spominjem - ne bi zelio, razgovarati sa svojim djetetom o onom sto dijete uci i radi u skoli, da zajedno sa svojim djetetom uci, da kroz njega uci i da pruzi priliku djetetu isto. Neprihvatljiva mi je teza da su skola i obitelj u kotekstu obrazovanja djeteta dva dijela zivota koji se ne preklapaju niti bi trebali.
Vazni su i roditelji i vazna je i skola i vazno je da se preklapaju kao uostalom i sve drugo u zivotu. Ne moze se zivot u potpunosti zivjet, niti dijete izrast u kompetentnu osobu ako je taj zivot podijeljen u pretince, ili se tome tezi.
Naravno da roditelj treba sa djetetom vjezbat tablicu mnozenja, ne samo zato sto je mnoga djeca ne mogu savladati na nacin na koji bi trebala biti savladana samo kroz nastavu, onih pet sati matematike sto imaju tjedno u skoli, vec i zato sto je tablica mnozenja dio zivota tog djeteta i kao roditelj zaista bi trebao biti zainteresiran i aktivno angaziran u tome da je dijete i savlada. Kao i sve drugo.
Ja na skolu gledam kao na alat koji pomaze meni kao roditelju da pomognem svom djetetu da se postavi na noge, stekne znanje i iskustvo potrebno za nezavisni, uspjesan zivot. Ona nije neciji tudi posao, ona je pomocni alat u mojem poslu odgajanja mojeg djeteta.
meni se čini da ovdje obje strane zastupaju isto mišljenje ali iz različitih uglova jer, koliko sam primijetila, složili ste se da roditelji trebaju biti uključeni u obrazovanje svoje djece bilo na način da im pomažu u pisanju zadaće ili ih uče lakšem snalaženju u gradivu što će im biti od velike koristi u stjecanju znanja za koja pokazuju zanimanje a koja nisu obuhvaćena sustavom obrazovanja.
ali... mene je zaintrigiralo nešto drugo a to su linkovi koje ste prikačili.
ne bi bilo loše otvoriti novu temu kako bi te linkove lakše na jednom mjestu pronalazili kada nam se za njima ukaže potreba. :*
Ja imam vrlo konkretne primjedbe: sport i zdravstvena edukacija na nivou sustava i strani jezici na nivou učiteljeve izvedbe. Ti nedostaci mene koštaju vremena i novaca i to JosephK ne može pokriti svojim argumentima.
Od majki starije djece čujem da moraju pomagati ili plaćati pomoć za pojedine predmete. Ako se uzme u obzir da gradivo mora moći bez poteškoća svladavati prosječno dijete samostalno - u čemu ili komu je tada problem?
Mene su na metodici učili da dijete ne mora znati ništa što ne piše u udžbeniku ili bilježnici te da u osnovnoj školi u bilježnici ne smije biti zapisano ništa što nije bilo zapisano na ploči. Koliko čujem od roditelja, to se često ne provodi u višim razredima nego se đacima zadaje da do podataka dolaze kroz domaću zadaću - to ja zovem nerad nastavnika.
Općenito se može napadati ili braniti, ali to nisu argumenti. Definitivno nedostaje sustavna kontrola rada nastavnika u višim razredima. Baš me zanima koliko puta jednom đaku tijekom osnovnoškolskog školovanja netko ovlašten izvan škole pregleda ijednu bilježnicu, a da se ne radi o prijavi radi nečega.
ma odmaknimo se od tablice množenja. što je s kemijskim jednadžbama, geometrijom u srednjoj školi, fizikom u, recimo, trećem razredu gimnazije? nema puno roditelja koji to mogu pomoći svojoj djeci. a činjenica je da djeca masovno idu na instrukcije. zbog čega? zato što su intelektualno limitirana da to shvate ili zato što se s njima u školi ne radi dovoljno i kvalitetno? ili roditelje valjda nije briga?
a najveći paradoks školstva jesu pripreme za upis na fakultet. meni nije normalno da odlični gimnazijalac mora ići na pripreme za upis na fakultet. 4 godine teškog školovanja mu nije dovoljno, on mora platiti za ono što je trebao naučiti u školi. za koju njegovi roditelji izdvajaju novce.
u normalnom i uređenom svijetu, nakoji se tako često volimo pozivati, to je nezamislivo.
to o čemu govoriš (pripreme za faks) su propusti sustava a ne pojedinaca.
stalno smo neki pokusni kunići. ja sam iz generacije šuvarovih reformi kada nije bilo gimnazija već 2 razreda opće srednje a nakon toga 1 ili 2 godine usmjerenog obrazovanja.
struku smo trebali savladati u godinu ili dvije :shock:
što se sistema tiče slažem se da je u banani ali se ne slažem da su i profesori (barem ne svi).
ima tu i jednog i drugog, ovisno od slučaja do slučaja.Citiraj:
a činjenica je da djeca masovno idu na instrukcije. zbog čega? zato što su intelektualno limitirana da to shvate ili zato što se s njima u školi ne radi dovoljno i kvalitetno? ili roditelje valjda nije briga?
kao što je već rečeno, profesor pojedinac ne stiže pojasniti i prilagoditi metodu predavanja onima koji teže svladavaju gradivo.
opet je to manjkavost sustava.
neki drugačiji obrazovni standardi gdje bi manje djece bilo na jednog profesora bi otvorilo mogućnost individualiziranja nastave.
naveo sam primjer finske gdje je prosjek 13 ucenika na jednog nastavnika. zamislite raditi sa toliko ucenika! kod nas je prosjek bitno nepovoljniji: 150 djece na jednog nastavnika... + nama je placa 20% ispod prosjeka, u finskoj 20% iznad prosjeka. morate i to uzeti u obzir. premda smo potplaceni, meni to ne igra toliku ulogu. bitniji su mi klinci od bilo kojih novaca.
Profesore, hvala na linkovima. Već vidim kako će se koristiti kod nas. Oni s tijelima su divni budući da je vrlo lako pomicanjem klizača ustvari "smisliti" novi zadatak za površinu tijela što je inače dosta teško u kućnoj radinosti.
Radite samo tako i dalje. Eto, imate podršku jedne mame. Znam da su i vama izazovniji zadaci i modeli za starije učenike, ali ni ove mlađe nemojte zaboraviti.
Btw, u četvrtak nam je natjecanje iz matematike. Veli moje dijete da zna da nije vunderkind kaj se matke tiče, ali da ide "vidjeti kak stoji sa znanjem" : neopterećeno i više za zabavu.
kaj vec natjecanje? nama je skolsko za tjedan i pol, dva...
iskoristite one linkove kolegice horvatek sa testovima sa natjecanja. i dajte joj da rjesava novije testove. oni su uskladjeniji sa novijim planom i programom. i naravno, nemojte se obeshrabriti kad vidite zadatke - oni na visim razinama (opcinsko/zupanijsko/regionalno) ipak traze malo vise znanja, nek poradi koje poglavlje ispred. sretno!
naravno da nisu zaboravljeni. imate zgodan prikaz razlomaka, a to je gradivo 5. razreda.Citiraj:
mim prvotno napisa
ako me prije niste pročitali... :)Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Sto se članka tiče
uspoređivali su majke sa visokom stručnom spremnom i sa osnovnom školom. Lagano besmisleno.
U današnjoj generaciji majki - osobe koje nemaju srednju školu imaju najčešće problematičan background sam po sebi.
Gdje su istraživanja između srednje i visoke stručne spreme?
Ne pušim priču jer ako se osvrnem oko sebe, srednju školu su završili svi, osim jedne osobe koju znam, a ona je iz okolice grada iz vrlo nepodržavajuće obitelji. Stoga smatram upravo te druge elemente ključnijima za odgoj od toga koju spremu majka ima.
Hvala!Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Ne bih joj sugerirala dodatne zadatke jer ona to natjecanje ne shvaća ozbiljno, a tako nekako i želim. I baš me zanima, obzirom na mali problem s profesorom na redovnoj nastavi, kako stoji sa znanjem i kakav će uspjeh pokazati. Ne bih željela da misli kako od nje očekujem neki rezultat, ali hvala na preporuci. Ako će željeti dodatne zadatke pogledat ćemo ove prof. Antonije.
Obje jedva čekamo razlomke jer su joj od početka susreta s matematikom bili zanimljivi pojmovi negativnih brojeva i razlomaka tj. kao mala jako se trudila shvatiti decimalne brojeve što sam joj kroz razgovor povezivala s razlomcima (naravno, objašnjenim na nivou rezanja jabuke i kriški mandarine :mrgreen: ). I sad nemojte reći da je to čista edukacija jer smo se pri tom obje jako dobro zabavljale 8) .
to je ono sto se zove ucenje otkrivanjem ;) ucenje kroz igru. sto je super stvar. nikad necu zaboraviti predavanje moje kolegice sa fakulteta kada smo imali ispit iz metodicke praxe. tema joj je bila "jednadzbe - uvod" u 6. razredu oš. kolegica je donijela starinsku vagu i hrpu bombona i prikazivala ravnotezu. "pa ako dodam na ovu stranu 3 bombona, koliko moram na ovu stranu dodati da mi vaga bude u ravnotezi?"......klinci su kroz igru skuzili princip rjesavanja jednadzbi. snimao sam je dok je to predavala. predobro :) na zalost, koliko god se potrudila, opet je bilo onih kojima nije bas bilo posve jasno.
sto se natjecanja tice, ja sam tu malo zabrijao. nama je skolsko PREKOSUTRA, a opcinsko je za tjedan i pol, dva.....
inace, djeca znaju racunati decimalne brojeve. ja sam jednom na satu petasima slucajno rekao "3.2 cm". odmah sam se ispravio i rekao "3 cm i 2 mm", ali oni uopce nisu reagirali. poznato im je to zbog NOVCA ;) sto je dosta dobar trik. ako im govoris o iksevima, jabukama, narancama, nece skuziti, ali cim govoris o kunama, bonovima za mobitele - odmah je sve jasno!
@ fegusti: linkovi ce doci, samo ih moram posloziti ;)
Da, osim ako negativne i decimalne brojeve ne objašnjavaš djetetu od 4 godine :mrgreen:.Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Dugo sam se odupirala tome da nešto ovdje napišem ali više ne mogu izdržati :mrgreen:
Ne sviđa mi se to što se sve pretvorilo u 2 tabora: učitelji vs. roditelji.
Najviše me ljute stavovi tipa: Što se ja imam brinuti oko obrazovanja djeteta, to je posao učitelja, oni su za to plaćeni :shock: :shock: , pa to mi kao da napišem: Što se ja imam brinuti za zdravlje djeteta, to je posao liječnika, on je za to plaćen! :lol:
Kao prvo, YosephK je vrlo lijepo dao usporedbu našeg školskog sustava i finskog, pa ne želim ponavljati.
Ono što želim nadodati: uvođenjem HNOS-a stalno i stalno, na većini stručnih usavršavanja za učitelje ponavlja se to da roditelje treba više uključiti u školu.
Čitala sam dosta knjiga o suvremenim metodama rada u nastavi u nekim zemljama i neke stvari mi nikako nisu bile jasne, kako učitelj to i to može fizički izvesti (oko individualizacije rada), a onda skužila da oni imaju pomagače u nastavi. Dakle, ne samo da je u razredu manji broj učenika, već još imaju i dodatnu osobu koja pomaže, a vjerovali ili ne, to su često roditelji.
(Odmah mi je palo na pamet kako bi naši roditelji reagirali da ih se zove u školu da "odrađuju učiteljev posao"). :lol:
Jedan primjer: kada djeca uče čitati, svaki dan jedan roditelj bude u razredu i ispituje djecu čitanje dok učitelj radi s drugima.
Ako imate razred od 30 učenika (ja sam radila u razredu od 34 učenika) zamislite kako izgleda ispitivanje početnog čitanja, učenje pisanja ili matematike!!! Cijeli sat im možeš samo pregledavati zadaće!
Isto tako, kako zamišljate da (svako) dijete u školi može naučiti tablicu množenja? Ja mogu njima nešto OBJASNITI, ali sjediti sa svakim i ajmo: jedan puta jedan je jedan... no way!
Ja ne tražim da roditelji rade moj posao, jedino što od njih tražim je da me podupru i ne potkopavaju moj autoritet, a to je, morate priznati, vrlo čest slučaj.
Neki spominju kako nastavnik mora sve učenike motivirati. S današnjim sustavom moralnih vrijednosti i položajem koji nastavnici (i znanje uopće) predstavljaju u društvu stvarno moraš biti čarobnjak.
Evo jedan primjer doživljavanja nastavnika:
S mojim sestrom radi (u gimnaziji) profesor zemljopisa koji je magistar, autor udžbenika... Radi suvremeno, ne predaje frontalno već gradivo radi tako da klincima zadaje referate, istraživanja koje oni onda prezentiraju pred razredom. I znate što se dogodilo? Roditelji su se (u ime učenika) žalili ravnatelju na njega kako ne radi svoj posao, sve mu rade učenici, a on samo sjedi i sluša :shock: nemam komentara...
Lani sam imala pripravnicu, mladu učiteljicu koja mi je rekla kako joj je neki klinac (2. razred) 1. dan škole komentirao auto: "S kakvom ste to krntijom došli?" (A on u životu nije još zaradio ni da si kupi žvaku :roll:) Meni je to bilo jako tužno.
Ajme, što sam ja propustila! Pročitala sam topic, istinabog, malo na brzinu, jer nemam baš previše vremena, ali nakon svega, ostao mi je gorak okus u duši...
Pisalo se o raznim stvarima, o odnosu učitelja/nastavnika/profesora prema učenicima/roditeljima i vice versa, pa onda o odnosu roditelja prema djeci/nastavnicima, i tako u svim mogućim varijantama i kombinacijama, s potkrepljujućim primjerima...
I, iako ću se (opet, ponovo i još jednom) umnogome složiti s ispisanim stavovima i razmišljanjima virtualno mi jako drage Zdenke2, evo i moga "viđenja" ove teme (neću se osvrnuti na naslov i uvodni tekst, iako i o tome imam svoje mišljenje) već na diskusiju koja se razvila naknadno...
Dakle, drage moje majke (i dragi moj profesore) lijepo ste zahuktali raspravu okrivljujući jedni druge za raznorazne propuste i ine stvari, pritom stalno zapostavljajući glavne protagoniste u cijeloj priči (a to su, naravno, djeca). Boli me to što ste njih, djecu, koja bi zapravo trebala biti u središtu ove rasprave, gurnuli negdje na marginu i stavili ih u poziciju objekta, a ne subjekta, kako bi, po meni, trebalo biti! Svjesno ih, dakle, pokušavate učiniti pasivnim promatračima nekih događaja i stvari koji se (zar?) događaju mimo njih, umjesto da toj istoj djeci pružite šansu da postanu aktivni sudionici tih istih događanja (ovdje je riječ o školi)!
Što sam time mislila, ako nije jasno, potkrijepit ću istim primjerom, koji je, čini mi se, spominjala mim, dječaka koji je imao peticu iz kemije, a nije znao ni što je valencija... (malo parafraziram, ali mislim da je tako nekako bilo...). Dakle, ne mogu nikako shvatiti da je sam taj dječak (koji ima recimo već 11-12 godina) prihvatio kao najnormalniju stvar svoju peticu iz kemije, znajući pritom, da neke stvari ne kuži! Dakle, ukoliko roditelji nisu skužili da stvari ne štimaju, nastavnik se pravi "tošo" i daje petice bez veze, klinac "šuti i pliva dalje", jer, glavno da ima peticu... onda tu ama baš ništa ne štima!!! (Samo da napomenem, što se tiče toga tko bi kome i treba li upće kome pomagati, tu sm za nekakvu sinergiju, možda ne za pomaganje u pravom smislu riječi, iako, zašto ne, ako je potrebno, ali volim razgovarati, puno, pa kroz te razgovore svašta ispliva vani...).
Elem, evo još jednom, boli me nezainteresiranost toga klinca... Boli me što mu je netko ubio prirodnu, urođenu, dječju znatiželju. Boli me što nije nikoga pitao "oprostite, nisam shvatio to i to, biste li mi objasnili"... Boli me što mi ovdje razgovaramo o tome treba li djeci pomagato roditelj ili nastavnik i tko je tu u kojoj funkciji... Htjela bih da djeca budu ta koja će na sebe preuzeti dio svekolike odgovornosti, u smislu da budu samosvjesni klinci koji misle svojom glavom (a ne našom ili nastavničkom! Je li to tako teško?
P.S. Napisah u jednom dahu... Nadam se da nisam pretjerala...
P.S. LIMA, uvijek sam se pitala što znači izraz "suradnik u nastavi", odnosno "suradnik u odgojno-obrazovnom procesu"... To je naime bio jedan od smjerova u srednjim školama dok je još postojala "Šuvarica"... Tek sad sam skužila da bi to možda mogli biti ti "pomagači u nastavi"! Vi'š, vi'š!
imam i ja jedan takav primjer. kolegica iz biologije je na nastavu donijela novinske clanke o kostima i misicima i zamislila da ucenici naprave plakat o onome sto je najbitnije. jedna joj je ucenica rekla da je njen posao predavati i da se toga drzi. :/Citiraj:
LIMA prvotno napisa
@ Forka: bi li vi ikad priznali da ne zasluzujete ocjenu koju ste dobili? tj. bi li vi ikad priznali da ste dobili ocjenu vecu od one koje zasluzujete? ;) krenimo od sebe, kako bi mi reagirali, ali i kako bi drugi reagirali da to napravimo. djeca se boje zadirkivanja, a mi tu nazalost jako malo toga mozemo.
i da, slazem se sa time da ubijamo djecju znatizelju. problem je tu sustav koji ne dopusta da razvijemo raspravu, da sudjelujemo na nastavi kao neki moderatori. zasto? zato jer nemamo toliko vremena, a gradivo je preopsirno. neke stvari se mogu tako raditi, neki predmeti mogu, ali znanstveni i ne bas. to je, npr, odlika japanskog sustava - imaju puno sati, a gradivo skracenije od naseg. profesor moderira raspravu. nas sustav je slican americkom modelu, objasnis u dvije crte, napises formulu i rjesavas zadatke.
ja pokusavam koliko toliko odrzati neku ravnotezu i ne ubiti znatizelju. :) npr. kada sam obradjivao sa petasima "kruznicu" sam ih upitao da mi opisu kruznicu, ali na nacin da je ja mogu nacrtati, premda je nikad nisam vidio. pocelo se naravno sa krivim odgovorima, za svaki sam odgovor nacrtao to sto su mi rekli i pitao je li to kruznica. odgovor je, naravno, bio da nije. malo po malo su sami dosli do definicije kruznice, ali je za tako nesto trebalo 15 minuta krivih odgovora. nije mi zao tih 15 minuta, premda znam da cu negdje drugdje morati uzeti tih 15 minuta.
e da, suradnik u nastavi. znam jednu zenu koja je to zavrsila. sa tim poslom moze evetualno cistiti wc. :( i mislim da mi je rekla da je to bilo zamisljeno kao pomagac u vrticu. dakle, nista od pomagaca u osnovnoj skoli.
Imaš pravo, Forka, što se tiče onoga da su djeca pala u drugi plan ali i sam naslov glasi "Majke su najbitnije" :lol:
Bila sam mentorica pripravnicama koje su friško završile i kažu kako sada na faksu (mi smo to zvali javna predavanja, to je ono kad držiš sat u razredu pred kolegama, učiteljicom i svojim profesorom) ta predavanja sada drži po dvoje studenata, kao priprema ih se za to da će jednoga dana (kad na vrbi rodi grožđe :roll: ) raditi po 2 učitelja u jednom razredu.
To se neće dogoditi vjerojatno nikada, a izlaze im generacije nesamostalnih učitelja koji ne znaju samostalno održati školski sat.
Još jedan u nizu bisera našeg najboljegnasvijetujergajeosmislioDraganPrimorac školskog sustava.
OT: baš sam se pitala što rade završene generacije tih suradnika u nastavi, ma ne vjerujem da se odnosilo na vrtić kada je u nazivu "nastava", nema nastave u vrtiću :?
P.S. Ne znam zašto, na spomen Šuvarove škole prvo mi padne na pamet ono iz Top liste nadrealista, kad je Nele đak OŠ Stipe Šuvara, pa kad nabraja kako imaju suvremene predmete: informatiku, kibernetiku, matematiku 1, 2... a onda dođe ravnatelj i kaže "djeco, stigo ćumur (ugljen), ajmo istovarat!" Baš tako se ja nekad osjećam u ovom sustavu (btw. ja radim u jednoj maloj seoskoj školici - ne ložim na ugljen, već na drva.) :lol:
koliko se sjećam postojao je smjer "suradnik u predškolskom odgoju" i "suradnik u nastavi" što god to značilo! :?
Valjda je to jedan od brojnih smjerova s kojim ne znaš što bi, ako ne odeš dalje... Nisam ni ja iznimka - ja sam "stručni radnik informatičar" (maturirala davne 1980) i nemam blagog pojma što bi s tim radila da nisam otišla dalje. Inače, u ono vrijeme računalo smo vidjeli tek na praksi i to s pristojne udaljenosti... Sve što sam od toga vidjela bile su bušene kartice. :mrgreen:
Suradnik u nastavi po Šuvaru i današnji pomagači u nastavi su nebo i zemlja. Pomagača u nastavi dobije dijete po Rješenju o odgovarajućem obliku školovanja (ne da mi se sad rovati po linkovima, ali budem, ako kome treba). To su mahom psiholozi, defektolozi i druge stručne osobe koje pomažu. Koliko znam, u Međimurju i Podravini u razredima u kojima ima i romske djece postoje i romski pomagači u nastavi (zbog jezika).
Još da se vratim na Forkin post o prirodnoj dječjoj znatiželji...
Meni se sve čini da roditelji premalo sudjeluju u radu škola (i osnovnih i srednjih i bilo kakvih). Ako sudjeluju, čine to na krivi način. Nismo mi roditelji zaduženi za to da nadomjestimo učitelja. Ni obratno. Imamo isti cilj - dovesti dijete/učenika do zrelosti sa što manje trauma i što bolje ga pripremiti za budući život. A dragi moji, život NE počinje kad završimo školu. Školska dob je osjetljivo i dragocjeno razdoblje života naše djece, a to se ne tiče samo roditelja nego svih građana (za čije će mirovine jednom zarađivati ta djeca, da budem gruba i okrutna...).
Dječja znatiželja je kapital koji trebamo iskoristiti i iz njih izvući najbolje. Vrijedi to i za roditelje i za učitelje.
Školski sustav ima nedostataka. Nije bajan. Ali nije ni strašan... Ovo podsjećanje na Šuvara me dodatno uvjerilo u to. Svi su govorili da je reforma grozna, bla bla... pa ipak smo svi mi izašli iz nje s nekakvim (zapravo solidnim) znanjem u glavama. To nije ovisilo samo o školi, nego i o roditeljima, cijelom okruženju.... Nema tu čvrstih granica, preklapanja i prijelazi granica roditeljske/učiteljske odgovornosti su često mutni. A i sustav se može mijenjati i poboljšavati. Čine ga ljudi - oni su najbitniji.
Doma odgajam svoju djecu kako najbolje znam. Ali istovremeno se trudim IMATI UVID u gradivo, ali i odgoj koji dobivaju u školi. Ako to ide u istom smjeru, nema problema. Učim svoju djecu da budu slobodni i otvoreni u postavljanju pitanja (kako nama tako i učiteljima i svima) jer to je jedini način da nešto nauče.
Roditeljska skrb nije bajna u današnje vrijeme - mnogi od nas previše rade, imamo premalo vremena za djecu, previše gledamo televiziju umjesto da razgovaramo s njima... ja sebe uhvatim da se često previše zaštitnički postavljam kad su djeca u pitanju itd...). Isto tako, roditeljska skrb nije ni strašno loša - dajemo sve od sebe. I većina roditelja se istinski trudi kako najbolje znaju i umiju. Mislim da je to jedino bitno. Ako djeca znaju da nam je stalo, uspjeh će im biti bolji. Ne samo uspjeh u školi, nego uspjeh u životu. Odrast će u sretne i odgovorne ljude jer imaju zaleđe - roditelje kojima je istinski stalo do njih.