Printable View
uplaćujem samo SOS dječjem selu jer sam slaba na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi (u oš sam išla s djecom iz dječjeg doma pa su mi se neke njihove priče usjekle u pamćenje...), a drugi je razlog što uvijek dobijem povratnu informaciju što se kupilo i gdje su novci otišli....
smatram da si u pravu, ali opet pokušaj ne biti naivna. Kao što rekoh zdravstveno je u RH besplatno za svu djecu do 18 godine, i nema te bolnice koja će od roditelja tražiti 400,00 kuna za operaciju. U konačnici, zakaj ti tih 400,00 kn ne bi stavila na štednju svom djetetu da ima - kaj ti znaš kaj će biti u budućnosti, a vidiš i sama da u ovoj zemlji sve ide.... (možeš nastaviti i sama).Citiraj:
Ivana2 prvotno napisa
Druga je stvar kad netko ide sa djetetom u inozemstvo na operaciju koja se ne može obaviti u RH. To se plaća.
apsolutni i najveći mogući potpis. Meni se stegne srce kad ih vidim kako prose sa djecom, a ne zbog njih nego zbog djece. Neki dan sam vidjela jednu profesionalku u tramvaju i jedino što sam zapamtila je ta malena ručica kao u moje malene. Strašno mi je bilo.Citiraj:
Iva prvotno napisa
ovo bih potpisala.Citiraj:
Iva prvotno napisa
I gledala sam neki dan reportažu o onoj curici čiji su roditelji trošili novac uplaćen za nju - iako sve na TVu uzimam s rezervom, ova situacija će samo dovesti do toga da će građani postati još više sumnjičavi (s razlogom). A onda će bez donacija ostati udruge i organizacije sa stvarno bolesnom djecom - što je u toj priči najtužnije.
apsolutni potpis i na ovo. Ja sam već postala sumnjičava i ne dam nikomu. Te donacije trabaju, svakako, postati transparentne.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Prosijaka je toliko da ti od trga do Frankopanske treba minimum 100 kn da svakom ubaciš po 2 kune. Ne dajem iz principa, uplatim kada su u pitanju javne donacije za pomoć za zdravlje.
Na ulici ubacim ponekad lovu sviračima ako su dobri. :)
Često se sjetim gosp.Pere kojem je nakon smrti supruge dijete oduzeto i smješteno u dom u Nazorovoj, zbog siromaštva, a on je curicu posjećivao kad god je mogao. Putovao je vlakom (ne sjećam se više od kud) i plativši tu kartu nije imao za jelo, ali bio je uporan. Radio je, crnčio da bi uredio straćaru da mu vrate dijete, posjećivao je tjedno.
Osobno sam se angažirala i prikupljala pomoć u potrpštinama za dijete od cura tu na forumu. Poslije se uključila i jedna tv kuća. Čovjek je uspio urediti dom i vratiti dijete. Imao je gomilu novca u jednom trenutku i ogromnu svotu dao je jednoj obitelji s puno djece, jer njemu nije trebalo toliko!.
Poslije je nekog upoznao, oženio se.
Dirljivo, sa sretnim završetkom, jer je Valentina došla doma, tati koji je voli.
Ne mogu izdrzat a da ne komentiram kako je to los sustav u kom oduzimaju djecu roditeljima zbog siromastva, umjesto da im drzava daje dovoljna sredstva.
A kakve koristi dati sredstva? U tome i jest problem, daju se sredstva, treba im dati posao.Citiraj:
Demi prvotno napisa
Na taj način bi se riješile zloupotrebe djece (a toga ima)
I slikanje djeteta npr. za reklamu se može nazvati zloupotrebom djeteta.
Mima, slažem se sa tobom da je slikanje djeteta za reklamu zlostavljenje djeteta- nisam tako razmišljala sve dok meni bliska osoba nije odlučila svoju sitnu bebu odvesti na snimanje za reklamu i ispričala mi koliko je to dugo trajalo i koliko su njoj smetali reflektori i svakakve detalje na koje su meni zasuzile oči (jerbo mi je to dijete previše drago i ne shvaćam zašto ju je morala toliko izmaltretirati za nikakve pare)... :(
Prosjačenje je biznis, jer s ispruženom rukom i pognutim pogledom može se bolje zaraditi, nego radeći. Sudeći po količini mama s malom djecom po uglovima -dobro je organiziran. "Odi u trgovinu i kupi mi to, to i to" je novi trik.
Moj stari prepričava kako ga je posjetio prosjak dok je gradio kuću. Ovaj mu je ponudio: ovdje ima posla, pošteno ću te platiti. Lik je najprije istresao bujicu psovki, a potom nestao bez traga.
ne dajem, iz više razloga:
1. dok sam studirala čekala sam u redu u apoteci na Trgu da bi se stvorila prosjakinja i istresla cca 150 - 200 kn u sitnišu, moja frendica komentira da bi joj se to više isplatilo nego učiti, a apotekarica je već toliko donijela danas (nije bilo ni podne)
2. mali je rom jedno vrijeme prosio na Trgu, kad sam mu krenula dati par kuna kaže on: "Nemoj mi davat, sve mi uzmu. Kupi mi pecivo to bar pojedem" Od tada sam mu svaki put kupila nešto za jelo.
3. reakcije koje doživiš kad im predložiš da nešto naprave.
jučer sam iz tramvaja vidila na križanju vukovarske i držićeve dva klinca, ma 6-7 godina, kako se provlače među autima i kucaju na prozore... a meni zlo samo od pomisli na udisanje svog tog dima, uh
i mislim se, dal da zovem policiju, i nisam, ne znam zašto, jel itko prijavio prosjačenje policiji kada, pogotovo dječje, kakva vam je bila reakcija s druge strane žice? :/
MM i ja smo se puno puta opekli i vise nikom ne dajemo nista ali jednom nam je bilo uzasno krivi zao...
bili smo na autobusnom kolodvoru u zg i tamo 3-4 klinaca koji idu od covjeka do covjeka i tako su dosli do nas i rekli kako skupljaju za jelo i da im damo nesto...nama odmah tlak na 500 jer smo se puno puta prevarili,nismo im dali nista misleci kako im roditelji negdje u kaficu pijuckaju i nagledaju...malo smo ih promatrali i kada su uspijeli nakupiti nesto novaca svi sretni odjurili u pekaru i nakupovali si punu vrecicu peciva... :(
toliko nam je bilo krivo...
ali vjerujem da Romi vole svoju djecu kao i svi drugi roditelji. Prosjačenje je njihov mentalitet i način života na koji su oni navikli stoljećima i koji je teško mijenjati.
ovo bih svakako potpisala
poznajem rome iz druge perspektive, i one što prose i one što kradu i one što skupljaju staro željezo
ma što mislili o njima, između roditelja (stričeva, teta...) i djece roma postoji ogromna emocionalna povezanost i koliko god to nekom zvuči nevjerojatno, njihova su djeca (koja žive s njima) sretna. pa sad, ko vjeruje ko ne vjeruje...
nek se vole koliko hoće, ali to je izrabljivanje djece i to vrlo, vrlo opasno za njihovo zdravlje. osim što su na vrlo prometnoj cesti među autima cijelo vrijeme, u sat vremena se naudišu takvih plinova da je čudo da još nisu dobili trovanje ugljik monoksidom, to nikakva ljubav ne može opravdati.
Ja sam gledala jednom nekakvu reportažu na TV, ne znam o čemu, ali uglavnom jedan deda rom (oko 60 god), živi u straćari je rekao kako je imao 24-ero djece, a sada ima samo 3 živa sina od kojih dvoje sa svojom obitelji živi s njim. Toliko o njihovom zdravlju.
ispred lidla stalno stoji jedan dječak, s nekim kalendarima. i žica kunu-dvije... nikad mu ne dam novac, i otvoreno mu kažem da novac ne dajem - već da eventualno mogu pomoći na drugi način. svaki put vrlo pristojno kaže: u redu, hvala lijepa. do viđenja :) .
danas me prvi put tražio novac za kruh, iako je imao zdjelicu s nekim sitnim kunama. opet sam rekla da ne dam, ali da ću mu kupiti kruh ako želi. rekao je da može. pitala sam kakav želi - a on je rekao da je svejedno, samo da bi kruha... pozvala sam ga da sam izabere, no to nije htio. ali je rekao da voli onaj "dugački".
kupila sam mu baget, narezak, sok i jabuku... dok sam čekala na blagajni, provirio je unutra valjda 10-tak puta. dala sam mu vrećicu, a on se vrlo pristojno zahvalio.
ubi me ta njegova pristojnost, njegov naprosto razumijevajući osmjeh kad kažem "ne dajem novac" :( ...
:( :(Citiraj:
sorciere prvotno napisa
sorciere i mene je jedan decko ispred lilda "zaskocio" s tim kalendarima, rekla sam mu "sorry, nedam" al on bome nije bio ljubazan, okrenuo je ocima :evil:
A nisam mu dala zato sto sam radila 4 godine u tiskari koja radi bas te kalendare :mrgreen:
ja ga i danas vidjela... još iz daljine mi je poslao široki osmjeh, a čak me nije ni tražio kunu... ima 14 godina (al je mali rastom) :? , kaže da ide u školu :/ ...Citiraj:
koksy prvotno napisa
jedna gospođa ga je zamolila da joj pomogne s kolicima (pridrži i vrati ih) za one dvije kune koje staviš unutra. odmah je otišao s njom...
Podižem ovu temu da vidim jesam li TOLIKO naivna ili imam istomišljenika...
Dajem prosjacima. Ne puno, 5, 10, 15 kuna, koliko imam i kako mi se tko učini. Prije nekih godinu navratio je jedan tip,Ja izašla s malim djetetom u rukama. Kaže ima bolesno dijete, malo starije od moje mišice, treba na operaciju, ide kopat po džepovima da nađe papir i pokaže dijagnozu...
Ja sva u sažaljenju odem i uzmem iz novčanika nekih 20-ak kuna. Kad je otišao pitam se- pa je li to malo, jadan čovjek...
Jučer opet dolazi on, kaže mali mu ozdravio, sad je dobio blizance, bilo je nekih komplikacija, TRESE SE.... djeca su morala u Zagreb u bolnicu....
Sve vrijeme pogleda u moj stomak (trudna sam) i i dalje se trese objašnjavajući. Ja si mislim- uzrujan je.
Krene da će kleknuti, preklinje, moli da mu treba nešto novaca za kartu do Zagreba. Ja (luda) pitam koliko- kaže 76 kuna. Ja odem i dam mu 80 kuna. Jednostavno me dirnula njegova priča.
Ode zahvaljivajući, da će brzo vratiti....
Kasnije taj dan pričam sa susjedom i spomenem ga. Kaže da ga je vidio i da je to propalica obična, tih 76 kuna mu je vjerovatno trebalo za litru nekog pića u obližnjem centru. Vjerojatno se zato i tresao. :(
Strašno sam razočarana. Pa zar se ne boji Boga, ima li savjest....??? Reći da je dijete u današnje vrijeme kad svaki drugi čovjek umire od raka....
Mislim da više prosjaci neće dobivati od mene novaca i žao mi je zato, jer neznam tko može biti zaista u nevolji... :cry:
Zašto se uzrujavaš? Dala si u najboljoj namjeri - to što je čovjek lagao ide na njegovu dušu.
Iako ne dajem novce odraslima a pogotovo ženama s djecom. Jedino što od mene mogu dobiti jest da im zovem policiju.
Dajem samo starijima - hoće li potrošiti na cugu ili drva, to nije moj problem. Recimo, dajem pl. boce dedi koji ih skuplja po kvartu - uvijek istom jer mi je drag.
Onaj tko je u nevolji će cijeniti ako mu daš i npr. litru mlijeka ili stare šlape umjesto love. Pa je to puno "bolje" davati nego novce.Citiraj:
Mislim da više prosjaci neće dobivati od mene novaca i žao mi je zato, jer neznam tko može biti zaista u nevolji...
Vjerojatno zato što sam nasjela, a ima i onih kojima je to bilo potrebnije.Citiraj:
Zašto se uzrujavaš?
Ima baš pokvarenih ljudi. :(
Vjerojatno zato što sam nasjela, a ima i onih kojima je to bilo potrebnije.Citiraj:
Zašto se uzrujavaš?
Ima baš pokvarenih ljudi. :(
Baš sam danas vidjela jednu Romkinju-prosjakinju sa štakom na križanju Vukovarske i Držićeve. Ženski je očito završila šihta i krenula je doma, a fino štaku nosi pod rukom i najnormalnije hoda. :mrgreen:
corny- ne uzrujavaj se i ne vjeruj dok svojim očima ne vidiš da je ta osoba propalica. Do tada vjeruj da si učinila dobro djelo i nekome pomogla. I ja sam masu puta nasjela ali opet nisam odustala i ne okrećem leđa kada vidim/mislim da nekome treba.
Mada moram priznati da ne znam što bi se trebalo desiti da ja nekome na cesti dam 80 kn :/ . To mi je stvarno too much.
Ja uzmimo od nedavno ne dajem tipu koji žica po tramvaju.Ne zato što smeće baca di stigne, ili zato što smrdi po alkoholu ili što nakon odrađene šihte digne štap i normalno hoda već zato što nakon žicanja izvuće dobivene novce i lipe baci na pod :shock: :x.
:shock: Gdje taj operira? :/Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
¸Ja sam znala jednom starčeku koji je noću kopao po kontejnerima ostaviti unutra dobro upakirani kruh, paštete, i 10 kn da se nađe. objesila bi mu o ručku. Jadničak nije prosio, i doimao se kao da se srami svoje bijede, obilazio je kontejnere samo noću
Sjecam se te price. Takve necete vidjeti da prose, to je najzalosnije, takvi bi se prije ubili od posla nego prosili.Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Prosjacenje je kod nas unosan biznis, prodjite ujutro centrom pa cete vidjeti kako iskrcavaju klince iz Bembure i rasporedjuju strateski po centru, a oko podneva ide 'sefica' i ubire utrzak - zato radije tim klincima nesto kupite nego da im dajete novac jer im sve uzmu.
Osobno dajem samo starcima i sakatima, a ovima s dvije zdrave ruke i noge, nema sanse. Radije svaki mjesec uplatim nesto sitno nekoj udruzi, tipa 'Krijesnica' i sl. i barem znam da novac ide u prave ruke, doista bolesnoj djeci...
[quote]="TeddyBearz"]pa u tramvaju :mrgreen: :lol: . Ne znam dal ide po cijelom gradu, ja ga uredno viđam na relaciji Dubrava-Centar i obrnuto ( nekad ga vidim i prije i poslije svog posla :shock: ).Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
Ni ja više ne dajem prosjacima. Mislim da kad im se ne bi isplatilo ne bi to ni radili.
Najgori su mi cigići na semaforima. Jednom mi je mala otvorila vrata od auta kad joj nisam ništa htjela dati i natezala sam se s njom oko vratiju. Stvarno su bezobrazni.
Jednom sam dala nešto sitno što sam imala, kad mala meni zar samo toliko?
Nakon toga sam odlučila da ću pridonijeti prosjačenju tako da nikad ništa ne dajem na ulici.
Dobra djela se čine na drugi način, a ako želiš nekom pomoći prvo pomozi poznatima kojima je pomoć potrebna ili daj novce u neku provjerenu ustanovu.
:lol: Ma da, to sam mislila, ne kojoj relaciji. :mrgreen: Jer ga ja još nisam vidjela na relaciji Novi Zg-Centar. (Nije da mi fali. :lol:)Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
Pa jdn od primjera je i toliko eksponirana romkinja HANČA MAŠIĆ kija je ovih dana rodila 19.dijete.
Svako od djece koje živi s njima ima točno određene dane u tjednu i lokaciju na kojoj mora prositi i ne smijedoći kući bez 100kn(tako oni kažu),prima socijalnu pomoć a i grad im je napravio ooooooooooooogromnu kuću na Žitnjaku(al oni ne žele tamo jer kako oni kažu"tamo žive cigani" :shock: )a voze auto bolji od mene,svako malo puna kanta od smeća bačeno kruha.......i još puno toga
A na Novoj tv traže i prose da im se opremi nova kuća :/