Odgoditi školu ili ne?

Citiraj:

---

tulip prvotno napisa

e, sad, uz sve moje razloge zašto ga ne bi dala u školu, kaže ona meni "pa malo vam je hiperaktivan". pažnja i koncentracija su mu stvarno dosta lošije nego kod vršnjaka, emocionalna i socijalna zrelost također, ali meni on baš nije nikad djelovao hiperaktivno. (poslije sam gledala neke simptome pa vidim da ih i ima, kao i ja uostalom).

uglavnom, rekla mi je da očekujem i dogodine probleme, odgoda je minimum koji možemo napravit.
vi koji imate slične probleme, ako se nešto pisalo na tu temu ili imate kakve savjete, kako da najbolje iskoristim tih godinu dana da ga čim bolje pripremim za školu?
da li vam se čini loše da dijete odmah etiketiraju s nekom takvom dijagnozom? sorry sad sam skrenula već s teme..

---

Ja bih svakako potražila dodatnu obradu prije polaska u školu i pomoć u usmjeravanju za vaš i dijete (ako treba).
Mi smo imali isti slučaj (samo sam kod nas ja inzistirala na odgodi uz priličan otpor liječnice ) i , naravno , problemi i dalje postoje, ali bi ih bilo puno više da je krenuo sa 6,5.
Testiranje je jako kratko i članovi nabace dijagnoze bez ikakvih smjernica za dalje, tako da je na tebi da se savjetuješ na drugom mjestu.
Što se tiče poremečaja pažnje i / ili hiperaktivnosti krenuti po savjet i daljnu obradu nikako ne znači etiketiranje, mi realno imamo problema u školi što se toga tiče i to se vidi, važno je da učiteljica zna za problem i da je spremna za suradnju.
Zapravo se može dogoditi da vi problema niti nemate kad on krene u školu , tada ne morate govoriti o obradi koju ste prošli ili radionicama koje pohađate i sl..

Dobili smo odgodu škole, jer nesinhroniziran emocionalni i socijalizacijski razvoj uz izražen deficit pozornosti inhibira kognitivne potencijale. Istina, ADHD neće nestati, ali dijete je u razvoju i samokontrola mu nije ista sa 6,5god. i sa 7,5god.
Puno nam je pomoglo što smo samoinicijativno prije pregleda i upisa išli kod psihologa na procjenu i savjetovanje, a ne da smo sve prepustili slučaju.
Hvala svima na savjetima. :heart:

Baš sam se pitala kako ste na kraju završili! Drago mi je da je sve napravljeno u interesu djeteta, dijelit ćemo dogodine iste muke :-)

čokolada :love:

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

imaju 4 predmeta bez tjelesnog.

---

Samo?

E je imala 10 predmeta + jos ocjenu iz ponasanja i + ocjenu iz alternativne aktivnosti (umjesto vjeronauka). Gradivo je prilicno zahtjevno (primjera radi, potrosili su 14 biljeznica A4 formata, od toga 5 iz talijanskog, 5 iz matematike). Ja sam se, priznajem, angazirala minimalno - tek toliko da zna da cu prekontrolirati zadacu, ukazati joj na gresku, ispitati ju ako je slijedeci dan bilo zakazano usmeno ispitivanje, poslusati ju dok cita naglas. Skolske obveze je uzela prilicno ozbiljno - to je ono cega sam se bojala, s obzirom na njenu dob prilikom kretanja u skolu, isto kao Petra, nije imala niti 6 godina!- no izgleda da se nisam trebala bojati, jer je ona to uzela kao njen 'posao', zadacu bi napravila cim bi dosla kuci iz skole.

Ono sto mi je bilo takodjer jako bitno je da je u razredu omiljena medju nastavnicama (hendlaju ih nastavnice iz matematike i srodnih predmeta, talijanskog i drustvenih predmeta, ticerica, i profesori tjelesnog odgoja koji su se izmjenjivali) i medju ucenicima, nasla je svoju 'grupicu' i fino se uklopila, pa se u skoli osim s obvezama, osjeca i dobro medju prijateljima.

Ja nisam imala stava o odgodama, zapravo sam samo u glavi imala sliku hrvatskih prvasica koji idu stariji i zreliji u skolu od ovih nasih 'europskih', no odgodu nisam imala na cemu bazirati, prilagodila sam se stavu da je 'to ovdje tako', i usprkos pocetnom strahu, sad mi nije zao.
Prosla je sa odlicnim uspjehom kao jedna od rijetkih u razredu - ovdje je ocjenjivanje prilicno strogo i nemaju svi prvasici po defaultu sve petice (kod nas desetke), dapace, ima ih sa svakakvim uspjehom.

Ona je sada, sa svojih 6g8mj i zavrsenim prvim razredom, dosta zrelija od nekih njenih prijatelja - vrsnjaka iz Hrvatske koji ce sada krenuti u skolu, samostalnija je, ali istovremeno je i dalje dijete i neke stavove tipicne 6+-godisnjakinje nije izgubila. :D

Eto, nemamo iskustva s odgodom, ovo je samo neko moje razmisljanje nakon zavrsenog 1. razreda.

ja sam apsolutno za ostajanje godine dana u vrtiću , doma...
argumenti da će djetetu biti dosadno u školoi ne stoje, jer to više nije škola nešeg djetinjstva, puno se traži ...
neka dijete uživa i igra se, neka stekne samokontrolu , neka sazori...

Elly - 10 predmeta u prvom? to mi se čini strašno puno.
Petra je imala tri predmeta (likovni i tjelesni ne računam) i iz sva tri predmeta je imala istu učiteljicu, a ne profesore kao tvoja za svaki predmet.
što se tiče ocjena - ovdje je još gore jer je sve u postotcima - tako da se i najmanja greška bilježi i teško je imati 100% - ima ih u Petrinom razredu koji imaju i 60% a dvije su čak pale razred jer im računanje nije bilo automatizirano (što je meni osobno skroz loše).

I btw - ja sam s Petrom morala svaki dan raditi zadaću, nije mogla sama.
KOliko god sam mislila da je ovo u Belgiji teško - to se u Italiji čini srednja škola prema ovom našem :/

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

Elly - 10 predmeta u prvom? to mi se čini strašno puno.

---

Pa i jest dosta. Talijanski, engleski, povijest, zemljopis, matematika, 'scienze' (glupo mi je to prevoditi kao 'znanosti', ali ono... nesto tipa priroda i drustvo), tehnologija (koja zapravo nije predmet, ima vlastitu ocjenu - tu prate i ocjenjuju kako organizira prostor oko sebe, biljeznicu, rukopis, urednost, itd.), glazbeni, likovna umjetnost,
tjelesni, i alternativna aktivnost koju ima umjesto vjeronauka.
Takodjer se racuna ocjena iz ponasanja, kao i ukupna opisna ocjena.
Sve ocjene, osim ocjene iz ponasanja, alternativne aktivnosti i ukupne opisne ocjene, su brojcane ocjene.
Uciteljice je imala ovako: jedna drzi talijanski, povijest, glazbeni i povremeno likovnu aktivnost. Druga drzi matematiku, zemljopis, 'scienze' i alternativnu aktivnost. Treca je profesorica iz engleskog. Cetvrti je profesor tjelesnog odgoja, uz koji ih prati i uciteljica iz matematike. Da ide na vjeronauk, imala bi vjerouciteljicu.
I, odredjeni broj sati im likovnu umjetnost drzi profesorica koja dolazi povremeno, kad rade neke projekte.
Znaci, npr. prilikom ocjenjivanja neke predmete je svaka uciteljica ocijenila samostalno, a za neke, npr. likovni, ili tjelesni, ili 'tehnologija', zajedno su se dogovarale koju ocjenu dati.
Znaci, gotovo svakodnevno ju hendlaju 3+ uciteljice - ovisno o rasporedu sati.

Ocjene u biljeznicama su opisne (ali ne na sluzbeni nacin, npr. super-bravissima, bravissima e velocissima, i sl.), pa nismo bas mogli ni znati kakve ce ocjene - pretvorene u brojku u svjedodzbi - na kraju biti.

Dva djecaka, od kojih jedan ima poremecaj paznje i smetnje u ponasanju, njima je malo nedostajalo da padnu razred, no nastavnicko vijece je odlucilo da idu dalje.

Ono sto je mene, imajuci u glavi 'nas' sustav skolovanja, ovdje iznenadilo na kraju godine, bila su pitanja koja su roditelji i djeca jedni drugima postavljali, "Promosso o bociato?" - odnosno, "Prolazis, ili padas razred?" - i najsmjesnija je bila E, sokirana, u stilu, "Pa kako padas razred? Pa valjda misle da li ces proci sa odlicnim ili nekom losijom ocjenom? Koliko moras biti los da padas razred?"
I onda, kad bi netko nekoga pitao kako je prosao, prva reakcija je bila, "Da, da prosao je razred... Ocjene? A... (i onda nabrajanje koliko desetki, koliko devetki, itd.).
Bila je sokirana kad je saznala da T. (prijateljica koja ce sad ici u 4. razred) ima skoro sve ocjene 7, i da je svejedno dobila poklon za kraj godine, i izjavila je da joj ga ona, da je njena mama, ne bi kupila :mrgreen:.
U HR je uobicajeno odmah ispaliti, "Imam odlikasa", ili "Prosao je sa vrlo dobrim uspjehom" - tko jos spominje, sav zadovoljan, "prelazi u visi razred?" ?!

Citiraj:

---

I btw - ja sam s Petrom morala svaki dan raditi zadaću, nije mogla sama.
KOliko god sam mislila da je ovo u Belgiji teško - to se u Italiji čini srednja škola prema ovom našem :/

---

Ako P. nije mogla sama, vjerojatno je onda ipak vase gradivo teze nego nase.

Jeste li dobili sto za zadacu preko praznika?
Mi smo dobili talijansku citanku i vjezbanku koja ujedinjuje talijanski, matematiku i ostale predmete (osim likovnog, glazbenog, engleskog), medjutim to je fakultativno, neki roditelji te knjige nisu ni uzeli.

Čini mi se da su Italija i Hrvatska dvije krajnosti, barem što se ocjena tiče. Čini mi se da je kod vas prestrogo, a kod nas (u HR) prelabavo i kod nas je definitivno previše odlikaša. Rekla je naša učiteljica da su u 1. razredu ocjene motivacijske, ali čula sam od kolegice koja predaje engleski da je praksa sada takva do 4. razreda, znači ocjene se dijele šakom i kapom. I to mi nikako nije jasno. Koja je svrha? Ajde 1. razred, ali kasnije?

ni ja ne kužim kakva je to motivacija?
kakva je motivacija onom djetetu koji se trudi, a vidi da će i on uz trud, i onaj koji ništa ne čini, dobiti 5

i meni se čini to jako, jako puno predmeta u Italiji
a bome mi se i ovo postotno ocjenivanje čini strogo

uh, uh, samo se pogoršava moj strah od škole

Sve to jako ovisi o učiteljima.... ponekad i o sastavu razreda. Kod nas je motivacijskih petica bilo samo u prvom razredu. Mlađi sin je uredno dobio zasluženu četvorku iz hrvatskog jezika u 2. razredu (nepismen je, nadam se da neće takav i ostati).

Ja sam još lani upozoravala da dijete nije za odličan, a učiteljica je rekla da je ocjena motivacijska. Sad su pritegnuli remen. Stariji ima zaslužen uspjeh 5,0 i zna gradivo.

Aleks, nemaš razloga za strah. I ja sam se bojala (za razliku od djeteta). Na kraju sve ispalo super (od učiteljica do toga da se dijete fantastično snašlo).

Imaš pravo za motivaciju. Ali, kažem, mene to toliko ni ne smeta u prvom razredu, nadam se samo da će kasnije ocjene biti objektivnije. Ne želim da mi dijete dođe do 4. razreda (ili čak 8.) misleći da se ne treba malo više potruditi (učim je da uvijek traži nešto više u smislu znanja). I onda da u kasnijem školovanju padne na guzicu.

Naša učiteljica kaže da bi najrađe ukinula ocjene, da to ubija radost učenja. Djelomično se mogu i složiti s njom. Ipak, kad već postoje ocjene, voljela bih da su objektivne čim je više moguće.

Laumi, mislim da imas pravo. Mozda bas sto se tice prvog razreda, ipak su to vrlo mala djecica (vecinom dosta mladja i od punih 6 godina!) i tu vrlo bitnu ulogu ima upravo zrelost i spremnost da prihvate obveze.

U mom gradu ima dosta OS, neke od njih su blaze u ocjenjivanju - frendicin sin je prosao 1. razred sa ocjenom 10, i ona sama za njega kaze da on tu ocjenu nije zasluzio, da neke stvari iz gradiva ne zna i sl. - ali nastavnice imaju blazi stav nego ove iz nase skole.

Sjetih se sad i frendice ciji sin je isao u ono sto bi kod nas bio 6. razred, a u Italiji je to prvi razred od 'scuole medie' (visi razredi, sa 6. razredom zapravo kreces u drugu skolu) i koja mi je pricala kako ona ne zna da li ce joj sin biti "promosso o bocciato", da li ce preci u visi razred. I sad pitam ja nju, "Pa kakve su mu ocjene, otkud strah da ce pasti razred?" Pa kaze ona, "On je jako dobar u skoli, ali to se nikad ne zna do kraja godine!". Decko je naravno presao u visi razred, zavrsio ga je sa (prevedeno) vrlo dobrom ocjenom, ali svejedno ne razumijem koncepciju toga straha da dijete nece preci u visi razred, ako nema negativnih ocjena... A ona eto kaze, "to se zna tek na kraju" - i ocito je da im je to prva briga - da predju u visi razred, tek onda gledaju s kojim je zapravo ocjenama dijete preslo u visi razred - pa kad gledas taj stav, onda dobijes dojam da ocjene nisu bitne, samo da se ide naprijed... ?!

Talijanske skole inace nisu nesto visoko na 'ljestvici znanja', barem imaju tu reputaciju, no izgleda da se to pomalo mijenja, sudeci po obimu gradiva i strogosti ocjenjivanja - barem po ovome sto sam dosad vidjela i cula...

Elly, za preko praznika dobili smo samo lektiru, ništa više.
Ali ja Petru dogodine prebacujem u francusku školu (sad ide u nizozemsku) tako da sam malo u frci kako će to sve ispasti.
Ovdje su ocjene stalno brojčane - i to u postocima. Za proći u sljedeći razred dijete mora imati 60%.
Mene je Petra iznenadila jer je njoj svugdje bilo 100, znači ni najmanja greškica (ali tu sam i ja zaslužna - jer kako kažem stvarno sam svaki dan s njom radila zadaću). Ovdje za razliku od Italije ne gledaju samo da prođeš u sljedeći razred, već se baš gledaju ocjene. Posebo jer su one važne primjerice za upis u srednju školu, ali i poslije iz srednje na faks (nema prijemnih ispita).
a padanje razreda je nažalost česta pojava.

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

Ovdje za razliku od Italije ne gledaju samo da prođeš u sljedeći razred, već se baš gledaju ocjene. Posebo jer su one važne primjerice za upis u srednju školu, ali i poslije iz srednje na faks (nema prijemnih ispita).
a padanje razreda je nažalost česta pojava.

---

Ovdje ocjene jesu bitne, gledaju ih nastavnici - jer se ocjene gledaju vec pri upisu u "scuola media", sto sam gore spomenula, a to bi kod nas bio 6. razred osnovne skole (ono sto bi mi zvali visi razredi, a kako rekoh, tu se dijete upisuje u drugu skolu i pocinje 1. razred i to skolovanje traje 3 godine; nakon cega se dijete upisuje u "scuola media superiore", gdje se bira smjer, i ovisno o smjeru, ta skola traje 4 ili 5 godina; nakon toga, fakultet), i nastavnice su im cesto ponavljale da su ocjene bitne; na polugodistu su na roditeljskom sastanku rekle da su nekima ciljano dale nize ocjene kako bi se vise potrudili (princip niza ocjena kao motivacija).
Znaci, ocjene i prosjek su itekako bitni.

Ali kod (nekih) roditelja (ovo sto sam gore opisala), stav je kao "najbitnije je da prodje razred, a onda cu tek gledati s koliko je prosao".
To je valjda nacin razmisljanja koji je preostao od starijeg sistema talijanskog skolovanja... I mislim da ce ga roditelji morati ubrzo promijeniti, jer se sistem talijanskog skolovanja sustavno mijenja (poceo se mijenjati bas kad smo se mi upisivali, ali jos uvijek rade na primjeni nekih pravila u praksi, npr. tzv. maestro unico, odnosno razredna nastava sa jednom uciteljicom, itd.).

Imam (u razredu i u nasoj skoli, pa i od roditelja nasih frendova koji idu u druge OS) dosta istomisljenika, no svejedno me je, kad sam prvi puta naletila na to, iznenadilo to pitanje...

Dodajem da pojasnim - to pitanje su postavljali i roditelji djecice koja su medju najboljima u razredu, za koje nije bilo nikakve sumnje da su prosli s ocjenom manjom od odlican... Radi toga vjerujem da se radi o 'starom' nacinu razmisljanja, vezanom za stari sustav skolovanja...

Obzirom da je dijete u tretmanu kod defektologa ne bi bilo loše razmisliti o odgodi. Mislim da će mu manje frustracije donijeti to što je stariji od druge djece nego to što teško svladava gradivo i na kraju će sve zamrziti. A zbog čega, zbog jedne godine, koju mnogi olako kasnije u srednjoj potroše ili na faksu (ne mislim nužno da bi netko zbog toga što je krenuo ranije morao pasti razred u srednjoj ili godinu na faksu).

Moj Ivan je na samoj granici i sljedeće godine jest školski obveznik, al ću tražiti odgodu.
Iz mog iskustva bolje odgoda. Gledajući prošlogodišnje prvašiće sa teškoćama iz moje škole, bilo emocionalnim, socijalnim ili intelektualnim 80%je bilo onih koji su krenuli "ranije" dakle rođeni 2003. Tu ne mislim samo na djecu koja su već bila na nekim obradama.

Da je sustav drugačiji, možda ne bih mislila tako kao što mislim, ali dok je god takva situacija da su odjeljenja velika, a sudeći prema najavama će biti i veća, da ima učitelja i "učitelja", da je nastava i dalje vrlo "sjedilačkog tipa"...radije još jedna godina u vrtiću... manja je šteta

Moj Marko je rođen u ožujku 2004 , s njim u razredu sjede djeca rođena od siječnja do ožujka 2003 , pa čak i studeni 2002.

Da sam znala da će on biti iznimka , a 2004 godište je iznimka jer sam vidjela na oglasnoj ploči imena djece i datume rođenja i ja bih izmislila nešto i poslala ga sa 7 i pol godina u školu ( jer bih morala izmisliti, on je prosječan dječačić i spreman je za školu , na testiranju je naglašeno da ima emocionalnu zrelost za zreliju dob )
no što mu vrijedi ta zrelost kad su svi veći od njega a glavu i pol i stariji od godine do godine i pol ....

i nije mi jasno kako netko može ići u prvo razred a bliži mu sed osmi rođendan .... ( retoričko pitanje )

ja sam s 8 bila u trećem razredu

Kod nas je nastala neka stvarno neka nauka oko odgode, polaska u skolu, gradiva itd.
Moji nećaci u Australiji svi su krenuli sa 5 godina i u 1. razredu imaju gradivo slicno nasim prvašićima. Svi idu sa 5 godina i nikome ne pada ne pamet odgoda. Moja sestrična kaže da nije nikad čula za nekog tko je odgodio polazak u školu niti da su za nekog rekli da je emocionalno nezrelo i sl.
Isto tako i u SAD, sa 5. godina djeca kreću u školu s tim da se od njih značajno više traži nego od naših prvašića u smislu ponašanja i u smislu gradiva.
A kod nas postaje tendencija da djeca kreću sa skoro 8 godina.

mene zanima jedna stvar ...

moja M nejde u vrtic ima 5,5 god... krajem 4mj.ce navrsiti 6god...

dali se ona sljedece godine treba krenuti u skolu ili se odgada???

znam da ima odredeno vrijeme kada dijete treba krenuti a kada ne,ali neznam kako to ide...i da hocemo mi dobiti kakvu obavjest da treba krenuti ili sami upisujemo???

granica ti je 1.4. do tog datuma je obveznik ,a dalje nije

vidim da je 24.4. onda ide 2012

a dali oni salju nekakvu obavjest da treba krenuti i ici na testiranje???


to sam isto tako nacula...

šalju , šalju

tebi konkretno 2012 god

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Moj Marko je rođen u ožujku 2004 , s njim u razredu sjede djeca rođena od siječnja do ožujka 2003 , pa čak i studeni 2002.

Da sam znala da će on biti iznimka , a 2004 godište je iznimka jer sam vidjela na oglasnoj ploči imena djece i datume rođenja i ja bih izmislila nešto i poslala ga sa 7 i pol godina u školu ( jer bih morala izmisliti, on je prosječan dječačić i spreman je za školu , na testiranju je naglašeno da ima emocionalnu zrelost za zreliju dob )
no što mu vrijedi ta zrelost kad su svi veći od njega a glavu i pol i stariji od godine do godine i pol ....

i nije mi jasno kako netko može ići u prvo razred a bliži mu sed osmi rođendan .... ( retoričko pitanje )

ja sam s 8 bila u trećem razredu

---

Da, i ja sam primijetila da su odgode nekako više postale pravilo nego iznimka. Ne ulazim u razloge svakog pojedinačnog djeteta, ali gledajući djecu u susjedstvu (kod nas je pola prošlogodišnje starije grupe ostalo u vrtiću, skoro svi rođeni 2004., a ima ih i iz 2003.), ne mogu se oteti dojmu da je traženje (ili davanje?) odgode postalo popularno :zbunj: Ili možda krivo razmišljam?
U svakom slučaju, lako meni filozofirati, kad će moje dijete krenuti u školu s točno navršenih 7 jer je rođen u takvo doba godine :mrgreen:

moja V je krenula sa 7 godina i 4. mjeseca
rođena je u 5. mjesecu
mislim da joj je to aman taman
ja sam lani razmišljala o ranijem upisu, hvala Bogu da je nisam dala

ne bi ja rekla da je odgoda moda
s V u razredu ima nekoliko djece rođene 2004.


a što se tiče testiranja, mi nismo bili dobili nikakvu obavijest doma
ravnatelj je bio došao u vrtić, održao roditeljski za školske obveznike i rečeno nam je kad se treba javiti na testiranje

OT, maria, cijeli dan mi se vrti po glavi tvoj potpis, ubit ću te:mrgreen:

Mene brine što će on još u 7. raz. biti beba , a ekipa iz 2002 će već debelo biti pod udarom hormona. ( radim u školi, znam puno toga iz iskustva , osobito kad imaš 2 bebe i 14 pubertetlija u punom zamahu -istodobno )

ispada da sam ja jedina budala koja je poštovala propise, a svi ostal isu ih nekako zaobišli.

to je mene brinulo kad sam lani razmišljala o ranijem upisu
(ne znam zašto sam si s tim uopće bila zagorčala život, kad mi je situacija čista, ove je godine obveznik, ove godine ide i sve 5, al ne, ja sam morala lani maltretirati i sebe i dijete)
ta zrelost
i pubertet
da je ne tjeram u ranije sazrijevanje
mada je to kod dječaka još veći problem, jer oni ionako kasnije sazrijevaju

al ne brini, M je (po tvom pisanju) pametan i zreo dječak
i uz pomoć tebe i TM bit će sve dobro

za sada , on funkcionira super. no velim vidjet ćemo kako će to izgledat ikad on bude imao 12 a ekipa u razredu 13 i pol i 14 :-/

Maria, pa kako tako velika razlika?
Otkud u istom razredu raspon od dvije godine? (nadam se da ne računaš ponavljače, to nije baš tako često).
Ja sam u svome razredu u OŠ bila najmlađa, a najstarija je bila točno godinu dana starija od mene (rođene u lipnju).

Pretpostavljam da će moje dijete uvijek biti najstarije, budući da je na samome rubu "obvezništva", rođen je 2.4.

Ima... ima velikih razlika... Kamo sreće da su pred 2 godine (kad je moj mlađi krenuo) i kod nas dali više odgoda, čisto da uravnoteže generacije, ali figa! Negdje se o tome vodi računa, ali kod nas to nije bio slučaj pa su razredi pretrpani, a moglo se formirati razred više i sve bi bilo normalno. Ili odgoditi nekoj djeci. Ne znam.

S druge strane, sve je to čista lutrija - kako se okrene karta... Nekoga dopadne dobro društvo, nekoga gnjavatori.

Iz vlastitog iskustva sjećam se da je bilo velikih dobnih razlika u razredu, pogotovo nakon petog razreda, kad su u školu došli učenici iz područnih škola. BIlo je i po 2 godine razlika kod neponavljača, ne računajući "cvebe" koji su ponavljali razrede. Tja, u ono vrijeme su se neke problematične stvari rješavale na jedan način, danas na drugi. Problema je uvijek bilo i bude. Kamo sreće da i danas neki mogu pasti razred već i prije 4. osnovne...

Ja nisam primjetila da kod nas ima nešto previše odgoda. Iz naše vrtićke grupe ostala su jedino dva dečkića rođena krajem trećeg mjeseca.
A u razredu ih ima rođenih tokom cijele godine. Znam da je moja curka bila na par rođendana djece koja su u 2. i 3. mjesecu navršila 7 godina.
Jedini dečko u razredu koji je zapravo trebao krenuti godinu prije je rođen u trećem mjesecu i dijete je s PP, a imao je i asistenta zbog motoričkih poteškoća

Citiraj:

---

lidać2 prvotno napisa

a dali oni salju nekakvu obavjest da treba krenuti i ici na testiranje???

---

Nama su poslali dopis da ju upisemo u predskolu.
Pa sam im ja poslala dopis da ona u Italiji vec pohadja 1. razred OS, uz potvrdu od skole. :mrgreen:

ima da ... ali što je tu je :-/

i mene je dr pitala na pregledu za odgodu, sad mi je žao što nisam forsirala

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Maria, pa kako tako velika razlika?
Otkud u istom razredu raspon od dvije godine? (nadam se da ne računaš ponavljače, to nije baš tako često).
Ja sam u svome razredu u OŠ bila najmlađa, a najstarija je bila točno godinu dana starija od mene (rođene u lipnju).

Pretpostavljam da će moje dijete uvijek biti najstarije, budući da je na samome rubu "obvezništva", rođen je 2.4.

---

kod V u razredu je isto razlika od skoro 2 godine
najstarije je dijete rođeno 05/2002
a ima djece rođene 03/2004
možda ima i tko mlađi, tko je tražio raniji upis, ne znam još svu djecu

Htjela sam pitati cure koje žive vani, koliko vremena njihova dječica stara oko 6 g.
koja su krenula u školu, prosječnog radnog dana imaju vremena za igru?

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

za sada , on funkcionira super. no velim vidjet ćemo kako će to izgledat ikad on bude imao 12 a ekipa u razredu 13 i pol i 14 :-/

---

e tad je meni postalo bed, ne ranije

Citiraj:

---

krojachica prvotno napisa

Htjela sam pitati cure koje žive vani, koliko vremena njihova dječica stara oko 6 g.
koja su krenula u školu, prosječnog radnog dana imaju vremena za igru?

---

Moja curka je krenula u skolu sa 5g11mj (Italija). Dojmove i ostalo mozes procitati na ovom topiku, a prosjecni radni dan joj je trajao od 7:40, kad bi sk.bus po nju dosao, do 13:20, kad bi dosla kuci. Jednom tjedno je imala nastavu do 16:00.

Dan bi organizirali tako da bi se mi po dolasku iz skole malo druzile, pricale o tome kakav joj je bio dan, ona bi mi pokazivala biljeznice, itd. Znaci, zadacu bi pocela raditi cca pola sata kasnije, oko 14h. S njom bi bila gotova za nekih sat, sat i pol (za to vrijeme se pravio rucak). Znaci, do 15, najkasnije 16h - bila je kompletno gotova sa zadacom, i ostatak dana (ide spavati u 21h) joj je bio slobodan za igru.

Dan kad bi imala nastavu do 16h ne bi imala zadacu za drugi dan.
Petkom je takodjer radila zadacu odmah, kako bi joj cijeli vikend bio slobodan za izlete i igru.

Tu prvu skolsku godinu smo ju upisali samo na englesko-likovnu radionicu, koja je bila subotom popodne, kako ju ne bi dodatno opteretili; sportske aktivnosti (bicikl, role, loptanje, duge setnje, plivanje) su ujedno bile i obiteljske aktivnosti.

Uglavnom, na ovaj nacin, imala je dovoljno slobodnog vremena.


Sad ide u 2. razred, prije 3 tjedna je napunila 7 godina, i skolski raspored joj je isti, jedino uz englesko-likovne radionice subotom, 2x tjedno ima skolu klasicnog baleta.
Ponedjeljak nam je malo frkovit jer dodje doma u 13:15, onda radi zadacu i ruca, i pokusavamo ubaciti jos i vremena spavanja prije baleta jer zna biti umorna; sada imaju znatno vise zadace nego u 1. razredu, pa nam ponedjeljkom ponekad ostane nesto za citanje nakon baleta, no stigne to izmedju vecere i spavanja.
Petkom ima balet ranije, pa smo onda pisanje zadace prebacili za nakon baleta, a prije vecere.

Uglavnom, da se izorganizirati, i ako ih se ne upise na slobodnu aktivnost svaki dan u tjednu, i ako ne idu u boravak (do 16h), mislim da imaju puno vremena za igranje.
Mi upravo sad krecemo na bicikliranje (zadaca je gotova, rucalo se). :mrgreen:

Znači, ako je sa školom + zadaćom zauzeta od 7.40 do
16, odnosno cca 8 sati, to zapravo iznosi manje nego vrijeme koje
moja djeca provedu u vrtiću (cca 9 sati). BTW, ove godine su im
balet i engleski na rasporedu u 16.15-17 što se meni definitivno čini
prekasno za dijete koje je prije toga već 8 sati provelo u vrtiću.