Hvala, jako me to brine, iako ću se maximalno paziti, al ne bih si oprostila...
Printable View
Hvala, jako me to brine, iako ću se maximalno paziti, al ne bih si oprostila...
Ma nema šanse da ja svojima na poslu išta spomenem...neću im dati ni naslutiti da nešto spremam. Za naš plan zna tek nekolicina nama najbližih ljudi. Baš mi treba dodatan stresi i pitanja i pritisak, kao da nam i ovako nije dovoljno teško. Imam na poslu jednu prijateljicu koja zna, ali u nju imam puno povjerenje. Netko mora znati da bi stao uz mene, a ostali, hihihi:) Kakva bi to priča bila za njih i njihovu okolinu:) Već vidim...prvo bi se pravili da im je stalo, a onda bi počeo pritisak.
Jako je žalosno, kad radite posao u kojem pomažete ljudima i svakodnevno im govorite da smanje stres, da se brinu o sebi itd. a vi isto niste u mogućnosti to realizirati. Ali, ja sam sama sebi obečala a predlažem i ostalima...nema tog posla koji bi mi bio sada važniji od nas! Sad ili ikad!
Do sada sam se poslu davala 100% i ...na kraju se to uopće ne cijeni, već vas još više zapregnu ako vide da hoćete raditi. A tko više radi i odgovorniji je za više stvari. Sad je vrijeme za mene i uopće me ne zanima. znam se ja izboriti za svoja prava, itekako:):)
Curke, svima Vam preporučam da se iz petnih žila borite za sebe, jer nitko drugi neće! Sretno:)
Ja na poslu nemam nikakvih problema...do sada 3x AIH i svaki put sam bila na bolovanju 14 dana i nitko mi na poslu nije ništa prigovorio. 2 IVF-a i opet bolovanje po 2 tjedna-nema prigovora. Sad idem u Mb na FET i zamolila sam na poslu tjedan dana godišnjeg da ne otvaram bolovanje-dobila godišnji bez problema
Čitala sam što pišete pa se odlučih uključiti u raspravu, do sada sam uglavnom izlazila ranije s posla ili dolazila kasnije svi na poslu znaju zbog čega nisam htjela muljati lagati ili prešućivati, nakon inseminacije dolazila sam odmah sljedeći dan na posao uglavnom kao što je već netko gore navodio davala sam se 100% i onda pitanje za koga i zbog čega?! na poslu mi je užasno stresno zbog čega svoje zdravlje stavljam ispred posla? zbog prekovremenih koji se neplaćaju,zbog uvredljivih i ponižavajućih riječi?!sada sam odlučila da toga više nema nego uzmem bolovanje na koje u konačnici imam i pravo.
Uostalom i da dobijem otkaz nije me briga,radije bih dijete nego li posao!
I kao što je već netko i rekao ako si sam nećeš pomoći neće ti nitko
Ova mi je tema došla kao melem na ranu i hvala svim prethodnicama! Muče me, naravno, iste brige jer od idućega tjedna me čeka folikulometrija, a potom i inseminacija na Sv. Duhu. Još uvijek nikomu nisam najavila mogućnost odlaska na povremena bolovanja (a pogotovo ne na dulja i učestalija) jer se pribojavam da bi upravo nepoželjni pogledi i komentari, ali i "rječita šutnja" mogli loše djelovati na cijeli postupak. Računam na ranojutarnju folikulometriju od 25. veljače jer ću se tako moći pokrivati s popodnevnim šihtama, ali što će biti nakon inseminacija - nemam pojma! Zasad planiram šutjeti jer sam svjesna da bi se, zbog maloga postotka uspješnih inseminacija, mogla lako naći upravo u toj skupini. A kako imamo jedno devetogodišnje dijete, a ja 38 godina - vidim da moje povremene izraze želje za još (barem!) jednim djetetom nitko više ni ne doživljava ozbiljno.
Znate li kakva je praksa na SD - preporučuje li se ženama mirovanje (ozbiljnije, tj. - ležanje) nakon inseminacije ili ne? Naravno, uvijek treba uzeti u obzir i stupanj stresa na poslu i iizloženost neželjenim situacijama i naravno - osobni psiho-profil...
Još jedanput hvala na temi i mogućim odgovorima:)
Iako sam ja na VV kod nas se preporučuje mirovanje, e sad na tebi je da odlučiš koliko. evo ja sam sad nakon zadnjeg AIH-a bila dva dana doma. moja situacija je na poslu koma, al nije kod svih tako, neke imaju i super šefove, tak da možeš koristiti i bolovanje do bete.Citiraj:
MASLINA1973 prvotno napisa
Hvala ti, ruža82. Pokušat ću ostati, ali ću zamoliti doktoricu za drugu šifru. Mogu od doma raditi pa će posao samo dijelom patiti zbog moje fizičke neprisutnosti.
evo da i ja iznesem svoju situaciju na poslu.Pošto smo u timu samo ja i šef,naravno da sve zna i nikad nije "prigovorio",ali po ponašanju vidiš da bi me najrađe grizo svaki put kad velim da opet idem na ivf.Sada u 1mj sam krenula sa stimulacijom i doslovno ga molila na koljenima da nađe zamjenu za mene ali nije htio,jer je bio siguran da neću ostat trudna pa da tih par dana nema veze što će biti sam.Međutim desila mi se grozna hiperstimulacija i završila sam u bolnici na 2 tj,ni jednom nije nazvao ni pitao kako sam,nego sam ja naravno njega obavještavala.kada sam izašla iz bolnice nije mi bilo dobro pa sam ostala još 2 dana doma,al onda sam otišla na posao da bar sredim sve papirnate zaostatke,jer mi ga je bilo žao, nema ko drugi.I naravno da se onda sve zakompliciralo,on nije došao na posao-bolestan je i završio je u bolnici.uopće se nije javio ni obavijestio nego moram saznati od desete osobe kaj se desilo.sada sam sama na poslu i pokušavam sve balansirati,a nema uopće govora da bi našao zamjenu,a da ne velim da nije ni spomenuo šta dalje s menom jer me čeka transfer.U užasno sam groznoj situaciji ,jer ako ja odem na bo nema nikoga,i sada si prisiljen odabrati posao umjesto sebe.
slatkice, ništa drugo ne mogu nego poželjeti ti sreću. a i šefu što brži oporavak. možda će ga ovo novo iskustvo osvijestiti pa će ipak naći neku zamjenu. Danas sam srela kolegicu sa svoga posla i vidim da također strepi od raakcija na poslu iako smo na državnim jaslama, ali nažalost nitko nije predvidio moguće odlaska, izbivanja pa čak ni stručna putovanja... nadajmo se najboljem. Sretno!
Evo i mene sa svojim iskustvom. Imam nekoliko šefova kojima se javljam i svi me razumiju i podržavaju ali ekipa na poslu me smatra ludom kad su u pitanju djeca. Nezgodno im je predamnom pričati o djeci , pokazivati slike...skroz bez razloga. Samo zato jer ne iznosim detalje sa svakog postupka. To mi je baš grozno.
A ja barem za sada sasvim normalno živim s time da drugi imaju djecu a ja ne, tako da ih uopće ne razumijem
mimi81, a zapravo su dragi i obzirni tvoji kolege... očito te ne žele povrijediti. zamisli kako bi se osjećala da te stalno pitaju: a kad ćeš ti, kad ćeš ti? Budući da imam jedno dijete, često se uhvatim kako brzopleto prepričavam njezine anegdote pred ljudima koji bi jako željeli zagrliti vlastito dijete pa mi bude neugodno. Ne dociram, ali budi sretna što te takve osobe okružuju. I sretno s postupcima:)
Mislim da nas sve muče iste brige jer nije lako na poslu reći da ides na mpo. Kad sam isla na prvi AIH uzela sam godisnji. Međutim, prvi AIH mi je bio odgođen i godisnji sam morala skratiti,uglavnom sam ga iskoristila za pisanje diplomskog. Sljedeći mjesec nisam mogla na AIH jer nisam mogla opet uzeti godisnji. Tak sam pauzirala jedan mjesec. Zatim sam isla sljedeci i opet uzela godisnji, mislili su da je opet zbog diplomskog. Nisam bila dugo doma, pokrila sam folikulometrije i sam dan inseminacije, bila doma jos par dana i onda na posao laganini. Nije mi bilo lako ni godisnji tražiti jer me znala i odbiti (glavna sestra) pa sam opet morala moliti one nadređene dodatno da izostanem koji dan (iako sam imala slobodne dane). Saznavši da nisam trudna, čekao me još jedan udarac- nisu mi htjeli produžiti ugovor nakon što sam kod njih 2 godine radila i uzeli su nekog drugog!
Bilo mi je užasno, ali preživjela sam. Sad radim prekrasan posao, no nažalost nije radno mjesto (samo honorarno) i mogu se o svemu dogovoriti. Kad sam isla na operaciju nije bilo problema, svi su bili ok i poželjeli mi brzi oporavak. No ja novčano gubim ako me nema jer nemam pravo na bolovanje i sl. Naravno, ako ostanem trudna nemam pravo na porodiljni, jednostavno ću prestati raditi taj posao ako ne budem mogla u trudnoći i onda ko zna kak. Ali bas me briga, trenutno mi je beba prioritet!
Meni se sada bliži dio godine kada će biti posla za kojeg nemam zamjene, koji je odgovoran, stresan i sa jako puno radnog vremena od ranog jutra. Ne znam kako ću to gurati uz svaki mjesec u postupku ili sec.ICSI ili prirodni. Jedino sam odlučila da ništa od posla ne ostavljam za zadnji čas, uvijek sve pripremiti, bar ono što se može, nekoliko tjedana unaprijed. Imam jednu kolegicu na poslu koju o svemu obavještavam tako da u slučaju moje spriječnosti ona uleti, nadležni neće biti oduševljeni al kaj se može.
kod mene malo zatišje...doduše ja se malo pritajila,3 mjeseca nisam u postupcima...
ali mislim da nešto njuše,počelo se opet kuhat lagano,a jooooj sad kad najavim da me nema mjesec dana...
ma baš me briga,dijete mi je prioritet...a bolnica može propast...baš mi je svejedno..
ja samo ne mogu shvatiti kakvi su to zločestil ljudi(sve su žene),i koji je to sklop u glavi da takav primitivizam govori iz njih.
prestrašno...
MM je svaki pregled,folikulometriju..uvijek,ali baš uvijek gore sa mnom i njega nikad nitko na poslu nije pitao kaj ga toliko nema,
znaju da idemo na MPO i dečki su OK...
kod mene samo problemi..
Stvarno, to je istina, tako je i kod nas. muž isto ide uvijek sa mnom i nikad nije problem, za razliku od mojih!!Citiraj:
kiara79 prvotno napisa
da i ja nesto ovdje napisem, iako ne radim imam problem.....
mislim da je lakse ako radis u drzavnoj firmi a sta je sa onima sto rade kod privatnika? ja se npr.samo kod njih mogu zaposlit
od kako sam u Mpo vodama ne radim, ispocetka sam trazila posla i nađem nesto krenem radit ,trebam par sati slobodnih za otic kod dr. problem, dobila jednom , ali znate kako ide te vađenja nalaza ,pogotovo ako se nalazi vade u drugom gradu,pa kad krenu folikulometrije itd.
kazem dobila jednom slobodan dan i vise mi rekli da ne trebam dolazit..:roll:.sta reci....nema izlaska u sustret kod privatnika....4god ne radim i ne trazim posla
,između postupaka ( 5-6mj ) jedino da radim ali i tada trebate kod dr.....znate i same,vađenje pape,briseva, hormona, markera,...
mislim stvarno tesko,divim se vama koje to mozete i posao i postupke....pogotovo svaka cast razumnim sefovima
.....i ovaj popis stanovnistva bas u 4mj kad ja idem na postupak ni tu nemam srece....:-(
Citiraj:
crvenkapica77 prvotno napisa
Žao mi je, ali prvo i osnovno gledaj sebe. Naravno svima nama treba novaca jer drugačije nema života. Ne vrijedi ni odugovlačiti. Evo ja sam bila 2 tjedna na bolovanju. Danas ću početi raditi, a mengu trebam dobiti svaki dan. Znači, vrlo brzo ću opet na bolovanje. Dok mi nitko ne prigovara iskoristit ću to. Bar imam sreće što se toga tiče.
Ja nisam imala nekakvih problema tijekom postupaka jer radim u firmi koja ima velike sličnosti s nekom od državnih firmi. Većina u mojem odjelu je znala da idem na MPO. U uredu smo nas četiri cure i sve tri su me podržavale svaki put, odrađivale moj dio posla kad me nije bilo, željno iščekivale svaku moju betu, tugovale zajedno sa mnom i veselile se kad mi je napokon uspjelo. Čak ni šef nije pravio neke velike probleme, ali je znao tu i tamo brundati kad sam išla na folikulometrije i kasnila na posao. Jednom sam mu rekla da ako se nastavi tako ponašati da ću uzeti bolovanje od prve folikulometrije pa sve do rezultata bete. Nakon toga se malo smirio, a sad se nedavno ispostavilo da će on i njegova žena morati u postupak MPO. Nadam se da će sad malo bolje razumijeti da ponekad moja kašnjenja na posao nisu bila bez razloga.
Žao mi je kada čitam ove vaše situacije. Kao da nam nije dovoljno teško. Želim vam samo rćči da sam jedna od sretnijih koja na poslu nema problema što se tiče slobodnih dana i godišnjeg. Još i prije postupka šefica me poslala doma da se odmorim. Doktorica je inzistirala da mi nakon tranfera otvori bolovanje.
S obzirom da radim sa ženama (dosta njih je puno starije od mene) imam njihovu punu podršku (pogotovo sada nakon što mi je mama umrla).
Želim vam ovdje prenjeti malo njihovih dobrih želja i vibra tako da i vi jednog dana u okolini nađete takvu podršku.
A njima jedno veliko HVALA.
Moj posao je prilično stresan, a u kolektivu vlada krajnje nezdrava atmosfera, tako da sam odlučila otić na bolovanje čim smo mm i ja dogovorili postupak, jer sam pomislila da nikad neću ostat trudna ako nastavim tamo radit. Primjer, dok sam radila prolaktin mi je bio povišen, a sad nije. Nije bilo šanse da na poslu ikome išta kažem o mpo jer radim u totalno primitivnoj i religioznoj sredini, pa nisam htjela slušat kako je mpo grijeh, te da je dijete dar od Boga. Tako da sam ja cijelo vrijeme na bolovanju, imam krasnu doktoricu, koja je puna razumijevanja, jedino je maltretira onaj kontrolor svako malo. Mislim da je najvažnije bit fizički i psihički zdrav i dobro pripremit uvjete za svoju bebicu.
Blago tebi što što imaš takvu doktoricu i posao na kojem si možeš priuštiti toliko bolovanja. I ja bi vrlo rado bila cijelo vrijeme kod kuće da mogu skroz fizički i psihički prizdraviti. Ali na žalost ne mogu si to priuštiti jer:Citiraj:
martinstoss prvotno napisa
a)ako nema nikakvih komplikacija tijekom postupka doktor mi neće dati bolovanje čitavo vrijeme, jedino za točne dane pregleda i postupka;
b)na poslu bi bio dar-mar i
c)dugoročno, ne mogu si ni financijski to priuštiti.
Ne želim biti pesimista, ali što ako ne uspiješ odmah, u kratkom vremenu? Pogledaj malo po ovom forumu, ovdje nažalost, ima žena koje se već godinama protežu po kojekakvim postupcima i još nisu uspjele.
Nemoj me krivo shvatiti, ja ti naravno želim svu sreću da što prije uspiješ!
Ma, sve znam, pratim vas 3 mjeseca otkad smo mm i ja krenuli u postupak. Nisam svojim postom nikome htjela nametat svoju situaciju i mišljenje, samo sam iznijela svoje misli. Meni je, eto, trenutna situacija takva, je li mi se blago ili ne, to još ne znam, a o budućnosti ne želim ni razmišljat. Znam da se ljudi muče godinama i sve, ali nastojim mislit sad i na ovaj trenutak. Meni je i specifična situacija na tom poslu, osim što radim s djecom, medju tom djecom su i dva sina iz 1.braka od mm, a medju kolegama njegova ex žena-zmija, pa nemam želuca za sve skupa.
Sve OK, nisam ni ja svojim postom htjela tebe špotati. Žao mi je tvoje situacije. Ja eto isto radim s djecom svaki dan i mnogo puta sam ljuta na samu sebe jer me kojekakvee situacije s posla često iznerviraju. Trudim se da to bude čim manje jer znam da mi sigurno ne pomaže. No, na žalost ne mogu si priuštiti bolovanje cijelo vrijeme i mogu se samo nadati da ću uskoro uspjeti u svojim nastojanjima. Bila ti na bolovanju ili ne, važno je da misliš pozitivno. Ja se nadam da ćete ti i TM također brzo uspijeti i želim vam sreću!Citiraj:
martinstoss prvotno napisa
Također, tebi i tm želim sve najnaj i da dodjete do svoje bebure što prije. Pozdrav!
evo i moj posao je dosta stresan,dizanje u 4,45h-stalno na nogama,rad s ljudima, znamo dizat i teške stvari tako da sam i ja svaki postupak doma.doktorica mi super,na početku mi rekla ja sam uz tebe i što god ti treba tu sam tako da šta se nje tiče mi je super,a kako sam već duže vrijeme u tome i u firmi su primjetili ,pa sam otvoreno šefu rekla o čemu se radi,da neću stat dok ne dođem do željenog cilja i da ću vjerovatno zbog toga morat na bolovanje.onda je bilo ok. ali sad primjećujem da im to pomalo smeta.ali ja ne odustajem :-)
Ma, briga te jel kome smeta ili ne, gledaj sebe i misli na svog bepca. I ja sam se u početku mučila s razmišljanjima šta će tko mislit, je li se netko našao povrijeđen ili uvrijeđen, ali me to samo opterećivalo i stvaralo nemir koji mi sad nikako nije potreban, pa sam odustala od toga. Želim ti mir, pozitivne misli i da vrlo, vrlo, vrlo brzo budeš fino zaokružena.Citiraj:
kiki30 prvotno napisa
hvala draga! evo sutra vadim betu i sve mislim ako je pozitivna-nitko sretniji od mene ako ne onda opet zvat šefa,pa će on a joj, pa šta opet ništa a baš mi je žao-možeš mislit!a kad odem u firmu,sve se normalno zna,slabo mi je njihovih izražavanja sućuti kad znam i vidim na njima da im nije žao.ispada da sam brižna,bez sreći i ne želim da me se žali.a još kad dođe moja direktorica pa mi kaže-da šta će mi dijete,ona da ima dvoje i da to nije najsretnija stvar u životu ima da ti dođe slabo,ali ja njima spustim,meni je to najbitnije i neću stat dok na dođem do toga...uh muka mi je..a možda ih se sad rješim na dvije godine ;-)
Javi rezultate. Želim ti svu sreću ovoga svijeta! A kažem ti, ne obaziri se na to šta drugi govore i misle, najmanje ti sad treba da se opterećuješ sa time i uzimaš to srcu. Ja nisam nikome ništa htjela govorit na poslu baš iz tih razloga, čak sam i broj moba promijenila da me nitko ne uznemirava, a nisam htjela ni lagat o nekoj bolesti, pa sam samo nestala. S vremenom sam došla do zaključka da ovu situaciju i naše osjećaje razumiju samo žene kojima se to događa i to me naprosto nervira. Ne mogu shvatit kako ljudi nemaju empatije, npr. oni koji su dobili svoju djecu lako i iz prve da ne mogu promislit kako bi im bilo da nisu...ne znam. Ajde, držim ti fige i šaljem pozitivnu energiju!Citiraj:
kiki30 prvotno napisa
Ma je li ti ovo rozo beta ili ja nemam pojma???????Citiraj:
kiki30 prvotno napisa
Danas sam imala pravi "dar-mar" na poslu,moram se malo izjadati...
Pravo predavanje upotpunjeno vikanjem jer...jučer bila na vv i kasnila 2 sata na posao,nije da šefice nisu znale,
u subotu je rekla da nema problema,a sad druga priča!
Uz to,sad ni moje ponašanje nije ok,nervozna sam,ne razgovaram s njima(sve su u kasnim četrdesetima),
a u biti problem je u tome da im ne želim reći sve.Mislim da se njih ne tiče kaj meni rade tamo.
Znaju nešto,a ne sve,i sad je u tome problem.
Bojim se da ne budem trebala birati:posao ili dijete!?
Oprostite na dužini ovoga,al trebala sam negdje nešto reći,ispucati se.
:roll:ako te tješi, menie moja šefica zvala da pita kad bium došla, da bi ona na god... a kaj da ja njoj velim, ako Bog da, ne dođem? rekla sam- javim na vrijeme...:yes:Citiraj:
tajna30 prvotno napisa
Jedina dobra stvar kod nas koje smo u postupcima bi bila da nam se odobri bolovanje na teret države. tako ni jedan poslodavac nebi radio probleme
osim mog, jer kak nas plača i nije mu neki trošak, ali zato svaki radnik radi za troje, a zaposlit neće nove, tak da bi moj uvijek pravio probleme...Citiraj:
ruža82 prvotno napisa
Ma svi su oni... kad radiš i ništa ne tražiš- sve super.
žalosno na što smo osuđene. ja ću si sav godišnji potrošiti na postupke. kakvo more??? eh
eto ja slobodne dane i god. trošila od transfera, i sad tjedan dana uzmem bol, do bete, to ko da sam si uzela 6 mj slobodnoga, koma...Citiraj:
ruža82 prvotno napisa
Ja više nemam stari godišnji,a za novi,ovogodišnji,treba pisati nekšu zamolbu,pa ak ju u firmi odobre,mogu na g.o.,
tak bar veli moja šefica,makar nije baš tak!Nije kod nas problem u plačanju,velika firma,više problem u šefici,sve mora znati,
kao,drugi su zapisani za godišnji il slično,pa,jednostavno veli:ne može.
Od sad koristim bolovanje za sve,mislim da je meni najvažniji moj mir,a ne razmišljanje hoću li stići na posao ili ne!
Ja sam se isto stalno grčila s odrađivanje, žurbama natrag na posao, stalnim objašnjavanjem itd. itd. Sad fino javim da me taj i taj dan nema, donesem doznake i ne objašnjavam nikome ništa. I meni je moj mir puno važniji.
Cure, slažem se s vama, samo želim reči da postoje velike razlike u poslodavcima, iako su moji čak dosta dobri - ali tako dugo dok radim, e dok tražim slobodno... samo želim čim prije ostati trudna i riješiti se toga.
Uz sve probleme koje nas muče još i taj posao!! I meni je totalna koma na poslu iako kod mene svi znaju da ja idem po doktorima i postupcima nikome ne tajim,uglavnom svi imaju razumijevanja za sada .... nedavno mi je šefovica rekla da bi bilo bolje da sam stalno na bolovanju da mi može naći zamjenu (hm što reći na ovo) neznam koliko me doktorica uopće može držati na bolovanju morat ću otići na razgovor....uglavnom uvijek nastojim otići do bolnice i trk što prije na posao ostajem stalno duže nisam ni koristila bolovanje iako sam imala pravo na to već sam sve koristila kao godišnji odmor (nažalost) .... ovog puta neću ..... biranje između posla i djeteta mislim da nema se što birati uvijek ću prvo izabrati dijete.. iako mi trebaju novci kao i svima ostalim ali ipak ne mogu se odreći djeteta zbog posla koji toga nije vrijedan (stres do besvijesti,rad od jutra do mraka, od prekovremenih ni lipa )
ružo kao što si i sama rekla samo da što prije ostanem trudna i da se riješim svih problema
pozdrav
Ne razumije to onaj koji nije kroz to prošao.Lako im je reći da nas shvaćaju,da se sve možemo dogovoriti.
Meni su kod prvog postupka kao išle na ruku,a kod ovog drugog sam dobila takvu porciju da nisam mogla doći k sebi(kasnila
sam 2 sata na posao),zato sad dalje koristim bolovanje svaki put kad idem na vv.
Eh,cure,nadam se da će i nama uskoro zasjati sunce! Sretno!