Ja obožavam pričat o svojoj djeci..Al naravno da biram sugovornike...
Nevolim bit dosadna, jer ne volim kad i mene netko pila samo o djeci...
Al naravno kad čovik dobije dite,da su mu puna usta diteta i tu nema ništa loše...
Printable View
Ja obožavam pričat o svojoj djeci..Al naravno da biram sugovornike...
Nevolim bit dosadna, jer ne volim kad i mene netko pila samo o djeci...
Al naravno kad čovik dobije dite,da su mu puna usta diteta i tu nema ništa loše...
Tako ti je jedna prije par godina meni pričala kako njena djeca ovo pa ono, a meni je kći već bila velika pa sam joj rekla "Joj, vidiš kako interesantno! Znaš i moje mačke isto..." Nakon par puta me ozbiljno pogledala i pitala "Dobro, što je to s tim tvojim mačkama?" :)Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Da, da... tako nekako sam se i ja osjećala. ALi brate mili, tak je sa svim temama, ne samo kad su djeca u pitanju. Ima ljudi koji mi odgovaraju (nadam se i ja njima) i s kojima mogu razgovarati o svemu, pa i djeci. Ima puno više ljudi s kojima imam malo zajedničkih tema, pa razgovaramo (ako se baš pogodi neka spika u parkiću) o vremenu, cijenama i ne znam ni ja čemu. DJeca mi nisu neutralna tema, jako sam osjetljiva na to i nerado prodajem pamet u slučajnim susretima. Za to mi bolje posluži forum...he he he... najte kaj zameriti.Citiraj:
Mrvna prvotno napisa
Prije dosta godina načula sam u prolazu razgovor dviju mama. "Mojoj sam danas napravila prefinu kašicu od kruškice... bla bla bla..."
Get a life, pomislih tada. Kaj te mame nemaju neku normalnu temu. Par godina kasnije ja sam bila glavna "savjetnica za kašice" u svome parkiću. Nikad ne reci nikad.
Citiraj:
PericaY2K prvotno napisa
...i on je riknuo od smijeha?
Andro.gen.... a o čemu da priča žena koja je 24 sata sa svojim djetetom? Sve što se događa događa se oko djeteta i svaka promjena je vezana uz to. Da bi žena, čovijek to mogli izdržati vjerojatno mora biti u posebnom modu pa se tako i ponaša. Uživaj, tih kašica, pelena, zubića i ostalog biti će ipak premalo.
Sada si u novom svijetu. Prilagodba je potrebna.
Nadam se da se dobro snalaziš. Mislim da si upravo Ti napisao jedan post o kamenčićima i Sljemenu. Sljeme nisi morao pomaknuti a beba je stigla i uzdiži ju hvali se sa njom i uživaj. :heart:
E da... i ljubi ženu! Puno puno.
A kada krenu ženski razgovori uvijek možeš uzeti bebicu pa u šetnju ili čuvati bebicu a mamu poslati u šetnju.....
...bit će da je završilo tako da su se peričinom mužu gaće uvukle u dupe :D
kužim te andro gen o čemu pričaš. ali ta pojava nije vezana isključivo za djecu. postoje ljudi koji na svaku priču odgovaraju vlastitim primjerom. i usporedbom. ono, koristi svaku priliku da pričaju o sebi (na to se svodi) i meni je to jako dosadno i naporno.
ono sa čestitanjem kolegi koji je dobio trećeg sina baš i nisam skapirala.
Kada sam bila mlada cura bez dece,a neke moje prijateljice su ih vec imale,secam se da me je silno smaralo to sto mi u nedogled prepricavaju sve u sitna crevca sta je njihova beba radila taj dan....
Sad imam troje.
I sad ih potpuno razumem.
A i ljudi,tj zene su razlicite.Neke vole pricati o deci a neke ne.
Ja sam od onih sto imam potrebu da sve analiziram do beskraja i uzivam u tome.
Ali tacno znam s kim to mogu(koga zanima) a s kim ne,i to postujem.
Imala sam srecu da sam sa svakim detetom imala "zrtvu" s kojom sam svakodnevno bistrila problematiku,a to su bile bliske prijateljice s bebama istog uzrasta.
Deo te potrebe zadovoljim ovde na forumu:)
S ljudima koji su u drugom filmu,popricam o deci ako me pitaju i koliko vidim da su zainteresovani,u cemu je smisao ugnjetavanja sagovornika...
Inace,mogu pricati o bilo cemu drugom,osim sto mi je trenutna informisanost i spektar interesovanja drasticno suzen,nemam ni vremena ni energije za nesto dodatno.
To ce potrajati neko vreme,a zatim cu opet biti "ona stara":)
Zapravo, u pravu si Andro...ti imas takvo iskustvo da te prijatelji, znanci i sl dave s pricama o svojoj djeci, meni se to dosad jos nije dogodilo pa ne znam kako je to ali mogu si misliti i bas si nesto razmisljam kako ja nikome ne pricam o svojoj bebi osim ako me ko sta pita, i cak i onda nekako vise volim sve vezano za nju zadrzat za sebe, pogotovo nikad ne pricam s znancima o njoj, samo s bliskim osobama npr mojim roditeljima koje sve vezano uz nju i zanima...dok je moj muz kao ljudi koji tebe zivciraju, samo o njoj zna pricati i cesto primjetim da zamara ljude nepotrebnim detaljima kad neko iz pristojnosti nesto pita...a eto, meni je ona prvo dijete, njemu nije pa se svejedno stalno hvalise umjesto da vise vremena provodi s nama on radije stavlja njene slike na facebook i samo ceka pohvale kako je lijepa itd.....isprazno ....
dragi moji, znate kako to ide, sve što začinite s dobrim humorom, dobije vrijednost na n-tu potenciju... bilo je ko nikad do sada :) i uvijek ga ohrabrujem u tim šašavim dosjetkama, baš bude ludilo zezancija... eto frendovima koji rade na bebi smo kupili vibrirajući prsten i oni su se oduševili...
andro-gen, po avataru vidim da je u tvom liku skriveni Gargamel, zato i ti kad naletiš na mamu koja priča samo o djetetu, prebaci na tange i da vidiš veselja! avatar će se instant promijeniti u smajlić :)
ja rađe slušam o djeci nego o tangama, moram priznati :mrgreen:
al inače, joe je dobro rekla - ljudi su il dosadni il zabavni, o čemu god da se priča. :mrgreen:
Ja obožavam pričati o svojoj curici. I o svom psu.
Što ću kad ih obožavam :mrgreen: ali isto biram kome ću pričati
@pericaCitiraj:
PericaY2K prvotno napisa
ne, nije gargameličan, nego je to gusztav(ičan) - avatar. ti si vjerojatno bila cujica kad je taj madzarski crtić bio prikazivan na tv-u pa moguće da ne znaš tko je likus sa mojeg avatara. nekako mi nije uspjelo u avatar ubaciti muškarca koji istovremeno pršti seksualnošću i očinstvom. razlog je nebitan. na jednom drugom forumu imam Lineu, ovdje mi je Gusztav avatar...
i nije baš da sam tako negativan. ne pišem puno, a kad nešto napišem, onda to i jest ono što se upitam i što ne mogu dokučiti. neke stvari uredno dokučim, shvatim i... ne pitam.
no, kako cvijeta kaže - ljudi su dosadni il zabavni, o čemu god da se priča i to je suština. ipak, toliko senzibiliteta bi svatko trebao imati da ne načima temu koja drugog ne interesira.
no, ono što sam htio je u biti shvatiti što je to u čovjeku (ok, na rodi smo pa su subjekt djeca) što ga tjera da bešćutno podastrijeva stvari drugima kojima je on opsjednut.
da se razumijemo: nisam protiv priče o djeci/svojoj/tuđoj. naravno da nisam. pa nisam bolestan. u redu je kad se nađu dvije/dvoje/dvojica pa udri po šarafima, dionicama, svojim djetetima/djeci, , čipsetima, autima i sl. to je ful ok. zato i ljudi jesu blizi jedni drugima. al sad baš da ko balvan stojim dok mi netko priča o razlici tog-i-tog, prednostima dojenja isl... hm...
ono drugo što sam primijetio je:
1. moj mali to i to
2. a moja mala to i to
1. (ni ne slušajući i ne razmišljajući što je druga rekla) a moj mali je VEĆ
2. (naravno, ni ne slušajući): a teta u vrtiću je rekla da nikada u životu nije vidjela dijete koje VEĆ ovo-i-ovo
u čemu je kvaka??? dajte obratite pažnju na ovo što sam napisao.
i što je najvažnije, u redu mi je da se nađu dvije takve i to tako. čudan je onaj kome bi njihova tema bila neshvatljiva/neopravdana. o bože moj pa ima se djeca s kojima su (još uviek) vezane pupčano, o kojem svijetu će pričati, nego o svom jedinom??
to ne osuđujem.
al se pitam za svaku ponaosob. moj mali to i to, a moja mala to i to.
uostalom, ovo i nije tema koja baš toliko slova zaslužuje i oko koje treba (toliko) filozofirat.
uostalom, moja sroljka sad se već se sigurno probudila i maltretira mamicu svojim sopranom :-))))))))))))))))))))))))))))))))))
uostalom, lijep je dan. klinčadiju u slingove, marame, nosiljke i kolica i na svjež zrak!
Ja uvijek kažem da moj mali derivira kao Leibnitz , a matričnim računom barata kao nindja nunchakama.
Savršena metoda da popijete kavu u blaženom miru. Isprobajte ;-)
Moje dijete i sama činjenica da je stigla okrenula mi je život na glavačke. Ja sam bila jedna od tih kojoj su takve priče i mame išle jaaaaako na živce. A sada...
Mislim da sam gora od sve i jedne. Obožavam svaki njen pokret sve sve sve. Pričam i pričam i uživam i boli me briga kome idem na živce. A mislim da ne idem. Poklopilo se da mi je par dragih prijateljica rodilo cca kad i ja. I tako mi samo o tome sada pričamo i mene baš zanima šta su njihova djeca jela i napravila itd.
Kad si klinka bez obaveza misliš da je to totalno ne cool, ali kad postaneš majka izgubiš glavu.
to je klasično nadmetanje, čini mi se da je neko o tome već pisaoCitiraj:
1. moj mali to i to
2. a moja mala to i to
1. (ni ne slušajući i ne razmišljajući što je druga rekla) a moj mali je VEĆ
2. (naravno, ni ne slušajući): a teta u vrtiću je rekla da nikada u životu nije vidjela dijete koje VEĆ ovo-i-ovo
u čemu je kvaka??? dajte obratite pažnju na ovo što sam napisao.
u nedostatku drugih polja za nadmetanje često preostaje samo ovo
da je glupavo - jeste
A fakat ima nešto u ovom što opisuje Andro... Baš ću se koncentrirati na sljedeću konverzaciju tog tipa!Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
x.Citiraj:
vještičica prvotno napisa
a i ti okreces plocu
u prvom postu ti je 'svaka zena' pricala o djeci
smetalo ti je sto je kolega doveo sina u skolu, narugao si se oscarom
smetalo ti je sto ti je covjek rekao da je dobio treceg sina
sad ti odjednom nista od toga ne smeta, 'pa nisi bolestan'
vec se samo cudis nadmetanju, koje postoji u svemu, pa tako i u pricama o djeci
da si tako poceo od pocetka, ni prvotne reakcije ne bi bile onakve
Pozitivno je da pitaš, i ja sam takva :) A i mislim da si mnogim forumašicama skrenuo pozornost na to, pa će sada pričat malo i o drugim stvarima.
Citiraj:
summer prvotno napisa
ma ne, samo si objedinila sve u isti koš, a dvije su stvari u igri.
ponavljam (opet): u redu mi je priča o djeci kad oboje se nađu u tome i to mi je normalno. to mi je jednako kao priča dva brokera o tržištu kapitala, mehaničara o bregastoj osovini i sl. a na početku svega, ovo i jest forum gdje su djeca okosnica svega. nije mi u redu da se lik sa pola dućana dere da je dobio trećeg sina prije dva mjeseca očekujući od mene da ga pitam nešto što ni ne znam pitati. i stvarno nikad, ali nikad ne bih nametao svoju priču o svojoj djeci ne selektivno, ne procijenivši da bi tog drugog to moglo interesirati. to je to! a i on je jedini takav kolega pa sam ga morao spomenuti. ostali kolege nisu dobili djecu? sigurno jesu, ali nisu okolo potezali za rukav ostale kolege da im to kažu.
a o ovom nadmetanju ću se uvijek čuditi. a btw, napisao sam: "ono drugo"
jesam li (ti) imalo jasniji???
I ja ne spadam u one mame koje pričaju samo o djeci, jednostavno nisam takav tip i bok. Volim čuti tu i tamo od meni dragih ljudi neke novosti vezane za njihovu djecu ali kada ta tema krene i nema kraja (a recimo negdje smo na kavi) onda me to lagano umara.
Nedavno sam pozvala par mama i djecu kod nas na maskenbal, bilo je odlično baš zato jer su se klinci igrali u dječjoj sobi a mi mame smo pričale ama baš o svemu, a ne o djeci ...a tema sexa je izazvala najviše smijeha.
:-)Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ma da, a do sad sam mislila da moram samo pričati o ukenjanim guzicama. :lol:Citiraj:
PericaY2K prvotno napisa
Kao što sam i napisala, sa sugovornicima istih interesa (dakle koji imaju dijete dobi mojeg djeteta) pričam uglavnom o djeci, jer nam je to najvažnija tema, i ne, ne pričamo na način da se natječemo što čije dijete radi bolje.
Sa ostalim sugovornicima pričam o ostalim zajedničkim temama. :-)
Muški su drugačiji. Ne znam o čemu oni najviše pričaju. Mi žene najčešće volimo pričati o svojoj djeci, jer su nam ona najvažnija i najvrijednija. I učimo iz iskustva drugih mama. Ja ne volim sa svakim pričat o svom djetetu jer me to iscrpljuje. Volim sa bliskim osobama, gdje slušamo jedna drugu, razmjenjujemo iskustva i tražimo rješenja. A sa njima obično imam i niz drugih tema pa mi bude zanimljivo.
Nisi čestitao kolegi na rođenju djeteta, nisi mu dao gušta?! Zar ti nisi bio jednako oduševljen kad si nakon svega uspio dobiti svoju princezu? Pa kakav si ti to čovjek?
Kak sad to? Pa kaj ti npr. nikome nisi rekao?! Ozbiljno pitam.Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
Kaj se tiče "nadmetanja", npr. "Moj A. je danas...", "A moja V. je jučer...", i to mi je normalno. Nije to neko nadmetanje, nego "štikleci" iz života s djecom. I na forumu imamo teme "Biseri klinaca". Nekom su te zgode simpatične, a nekom ne. Jer, nažalost, ljepota je u oku promatrača. Dakle, to govori o promatraču.Citiraj:
Andro-gen prvotno napisa
Naravno da je ljudima koji ne mogu imati djece, a žele ih, teško odlaziti na dječje rođendane. No, treba li to značiti da ljudi bez završenog fakulteta ne trebaju odlaziti na promocije, neoženjeni i neudane na svadbe, podstanari u goste prijateljima koji su kupili (/dobili) stan, nezaposleni prijateljima na dobroj poziciji?
Možemo se ponekad veseliti i zbog nekog drugog. A svaka hiža ima svoga križa. Netko nije završio faks, netko nema stan...
Ili možda nije tako?
Slažem se s Androm po pitanju "nadmetanja". Ne smeta me ta priča o djeci nego taj ton gdje sugovornici ne slušaju jedni druge nego biflaju o svojoj djeci bez točke i zareza.
Tako da ne pričam o svojoj djeci osim odabranom krugu ljudi i ovdje na forumu, kada mogu nešto podijeliti s drugima, ili pomoći.
Ne živcira me kada je netko sretan kada dobije dijete i ulijeće s tom vijesti. Više me živcira me kada se tim kolegama skupljaju novci i kupuju pokloni za bebu, a kolegicama koje dobiju dijete - figa. Jer su, jelte, na porodiljnom i daleko od očiju.
Citiraj:
anima prvotno napisa
Ne razumijem dušo što si htjela pitati. ne, nisam jednako oduševljen što sam dobio dijete. možda sam više, a možda i manje.
na što se ovo odnosi "kakav si ti to čovjek"?
ipak mislim da ti zera elementarne logike nedostaje u životu, ili je to samo stvar neuvježbanosti/nespretnosti u komunikaciji.
U postu anime uopće ne nedostaje logika. Njoj je jednostavno nerazumljivo da netko zamjera kolegi što je objavio kolegama da je dobio dijete i njezino pitanje slijedi tu logiku. Meni je to isto nerazumljivo, ali ne bih komentirala; svakom svoje. Netko voli pričati o djeci, a netko o sebi, kako je poseban, drugačiji, nije kao ostali dosadni mediokriteti, ne da se svesti pod "zajednički nazivnik".
Nije svigdje jednako. Mi redovito idemo "u priglede" kolegicama koje su rodile i obavezno se nose pokloni. Meni su za moje dijete donjeli komplet odjeće, hranilicu, komplet velikih ručnika za dijete, komplet istih bradeka, cvijeće, voće, košaru s kavom, pićem, sokovima,... Uglavnom, takav je običaj svima tako nosimo.Citiraj:
la_mama prvotno napisa
ima mi i gori stvari od "nadmetanja" djecom...oprostite na rjecniku al ljudi koji se "nadmecu" ne ce to raditi samo djecom, takvi su mi proljev i ovak ih izbjegavam.
al da budem iskrena rade i to slusam neg da me se pila sa nekim dr.temama. a o svom djetetu kao o meni najbitnijem bicu pricam samo sa onim ljudima od kojih mogu dobiti i koji pametan savjet.
i ja isto. I ne volim slušati o tuđoj djeci, ne da mi se. Drugo su djeca iz moje obitelji npr. ili bliskih prijatelja, al kad mi kolegica stalno, ali stalno bruji o svojoj unučici, stvarno mi bude dosta.Citiraj:
o svom djetetu kao o meni najbitnijem bicu pricam samo sa onim ljudima od kojih mogu dobiti i koji pametan savjet.
Pa meni nije jasno, još da se stoput rodim, da čovjek čovjeku, tko god da on bio, kakav god da bio, kad vidi oduševljenje, sreću, radost, ne može stisnut ruku, ili barem se nasmješit, i čestitat...čini mi se iz toga kako mu nisi dao gušta, vrlo zločesto od tebe, kao da bi ti bilo draže da je došao i rekao da je npr. imao saobraćajku, a ne da je dobio dijete. Ali ovo nije tema ovog topica, i tebe, kao niti temu, nemam želju više komentirati.
da,stvarno, bas sam se sad zamislila, kakav moras biti covjek da vidis da je neko sretan a ti mu to zamjerasCitiraj:
anima prvotno napisa
Ovakva je bila moja mama. Kad je moj brat onomad davno bio (rekordno brzo) diplomirao, njezina kolegica je je bila ta koja je o tome obavijestila ostale u firmi. Poslije je mami prišla jedna žena i rekla da je mislila kako ima djecu propalitete, pa zato ne priča o njima. Mislim da je takva zatajnost ljudima bila prije čudna, nego pohvalna.Citiraj:
stellita prvotno napisa
XCitiraj:
anima prvotno napisa
Ja ću možda biti oštra i opet podsećam da sam i sama 10 godina plovila vodama neplodnosti ali ovo nečestitanje prijatelju na trećem detetu meni strašno liči na komentar jednog poznanika koji je kao i mi tata blizanaca iz potpomognute na vest o rođenju deteta nekog tamo zajedničkog poznanika: ''Nema on pojma čemu se upošte raduje - nije taj svestan kako je teško postati roditelj niti kakva ga je lutrijska sreća pogodila''
Kažem liči, ne i da jeste tako ali daje povoda za razmišljanje u tom smeru
Posve potpisujem :)Citiraj:
summer prvotno napisa
Ovo je super rečeno :)
Andro, meni se čini kako si ti inicijalni post napisao u afektu.
U početku sam digla obrve i pomislila, koji mu je, ali sam iščitavajući postove shvatila o čemu pričaš.
Silno vjerujem kako većina ljudi nije takva, odnosno da ne sluša sugovornika nego samo čeka trenutak stanke kada će se sam ubaciti sa svojom pričom. I mene takvi ljudi strašno smetaju, no to nema veze s djecom kao temom. Takvi nisu svjesni koliko svojim ponašanjem vrijeđaju i omalovažavaju drugoga. I da, takvima zaista ne treba bacati bisere. S takvima ako ne moraš (ja moram, budući da se radi o meni bliskoj osobi u obitelji koja je inače dobra osoba, ali eto, ima problem... ona, ne ja) nemoj niti razgovarati. Što god da kažeš, oni će i tako pričati o sebi.
Što se tiče tipa s trećim sinom, kontam da su te tu zasmetale dvije stvari (stavila sam se u tvoj položaj, pa odtuda zaključak, ako griješim, ispravi me):
1. Meni kad netko kaže kako mu se, uz obavezni naravno, rodio sin dovoljno govori o osobi. Kontam da te je zasmetao mentalitet te osobe i da je to jednostavno u tebi umanjilo potrebu da mu čestitaš (vjerujem da si mu ipak čestitao, uz prezrivi titraj usana što je bilo, priznat ćeš, tek pristojno).
2. Kada bih bila od onih roditelja koji su dijete dobili uz potpomognutu trudnoću, zasmetalo bi me kada bi se netko u mojoj prisutnosti hvalio trećim djetetom. Osjećala bih da je to napravio namjerno i bila bih tužna i ljuta.
Što se tiče razgovora o onima koje volim, tu mi nema premca. Naravno, čim osjetim da opterećujem sugovornika, smanjim doživljaj. I znam pričati o drugim temama. Sinoć su nam bili kumovi koji nemaju djecu, a mi smo se raspričali o našoj Maši, no kada sam osjetila da pretjerujemo, brzo smo skrenuli priču na režije, posao, prisjećanja na studentske dane.
Moj MM je drugačiji, ne priča o M dok ga ne pitaš, i stalno pili kako ne shvaća ljude koji ne znaju pričati o ničem drugom nego samo o djeci i koji si mogu dopustiti da ih djeca okupiraju 100 posto. On i dalje u slobodno vrijeme čita, gleda filmove, svira... i ja ga puštam jer vidim da mu to treba (i meni treba, ali uzdam se u dugu starost i penziju :lol:). Neki mi kažu kako takve stvari nisu dolazile u obzir kada su dobili djecu, ali ja mislim da je to itekako potrebno pa ako već ne može majka (jer ruku na srce, mama je ipak mama), onda treba ocu pružiti tu mogućnost, a ne ga maltretirati da baš u svemu sudjeluje jednakim postotkom kao i ona (naravno da sam otpočetka imala upravo takva očekivanja, no jednog dana shvatiš...)
Eto, ja odužila jer, kao što vidiš, volim pričati o sebi i ljudima koje volim :-D
Takva su vremena da je najbolje i najpametnije razgovarati o "suncu, mjesecu i eventualno receptima". O sebi i obitelji se ne priča (ne sa svima)- nikada ne znaš kada i iz kojeg razloga će poći po zlu, ustvari iz muhe će se roditi slon. Ja sam nekada puno pričala o sebi, ne iz hvalisanja ili podizanja svog ega, nego onako- nemam tajni, pa u društvu pričamo. Po prirodi sam direktna i iskrena. Ostala sam iskrena, ali sve manje pričam o sebi i svojima.