Sjećam se dana prije Lucije (ovo zvuči kao da sam deda Simpson a Luciji je tek 14 mjeseci ) kad sam glavom bez obzira bježala od mama koje su znale pričati samo i isključivo o svojoj djeci. Onda sam rodila i skužila da su mi teme opasno reducirane - daleko od poznatih, po cijele dane sama s djetetom u 4 zida... Kad bi netko došao, jedine friške informacije koje sam imala su bile vezane uz Luciju. No i tad sam pokušavala dozirati kome što i koliko pričam jer sam svjesna da priče o djeci mogu proći samo ako su urnebesno smiješne, inače dijete može kakati i ljubičasto a da to u slušatelja ne pobudi interes.

Što se tiče razmjene iskustava s drugim mamama, ima divnih žena s kojima uživam razgovarati o našoj djeci i, andro, nećeš vjerovati ali čak volim slušati što je novo s njihovom! Naravno ima i onih natjecateljki koje te ubiju u pojam jer je njihovo dijete tako očito superiorno i tebi i tvom no njih zaobilazim u širokom luku.