Briga o šestogodišnjem djetetu

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

misliš? a možda, ali meni se ne čini da banaliziram
odnosno, nisam rekla da će dijete prestati urlati, to je već drugi problem.
kako da objasnim, moj stav je da djeca imaju pravo na neprihvatljivo ponašanje samo zato što su djeca. a ne zato što su umorna, gladna, ljubomorna itd.
i da ta njihova ponašanja ne opravdavam nekim višim razlogom.

---

dala ti njima pravo ili ne zbog ovoga ili onoga, cinjenica je da djeca kad su gladna, umorna, pod stresom zbog nekih prmjena i slicno rade stvari koje inace ne bi. ne opravdavam, ali drugacije cu se postavit ako znam da postoji jos neki visi razlog i obicno cemo tad rijestiti stvar za cas, a ako to ne uvazim bit ce jos gore. eto, mozda ti znas roditelje koji na sve moguce nacine pronalaze opravdanja za ponasanje svoje djece, u konacnici za sebe i svoj neuspjeh, ne znam, pa ti se komentar reci mu da prestane cini bas prikladan, kao dobra fora. moram priznat da meni to nije smijesno.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

mislis reci da djeca trebaju hodati i kretati se?

da, i ja. al u za to primjerenom okruzenju i na razumnim relacijama. ja znam otici s djetetom obavljat nesto po raznim institucijama, u knjiznicu, na plac...nije hodanje od sat-dva po centru grada i po tramvajima nesto zdravo pa da bi sad bio zakinut zbog toga, da ne velim koliko je to neprakticno, pa cak i opasno. za hodanje, trcanje, kretanje idemo u park, sumu, na vikendicu.

cinjenica je da od kad ima like a bike da puno manje koristimo kolica, al ih jos uvijek nisam spremila u podrum jer mi za te neke situacije puno pomognu. a onda on jos i zaspe u njima i odradi dnevno spavanje. do proslog ljeta sam puno koristila nosanje u pouchu, al sad mi je to pretesko. a koliko se tu djece koja su veca od 2 godine nosa u mei taiju ili slingu pa vas to nis ne smeta:angel:

---

Ali dijete od 6 godina????? Ja i dalje ne razumijem...Štoviše što imam dvoje djece od kojih jedno nema ni punih 6, a drygo ni pune 3, pa smo bez kolica čak i kad idemo u grad. Za ovo malo naravno, ovo veće mi ne pada na pamet stavljati u kolica...

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

dala ti njima pravo ili ne zbog ovoga ili onoga, cinjenica je da djeca kad su gladna, umorna, pod stresom zbog nekih prmjena i slicno rade stvari koje inace ne bi. ne opravdavam, ali drugacije cu se postavit ako znam da postoji jos neki visi razlog i obicno cemo tad rijestiti stvar za cas, a ako to ne uvazim bit ce jos gore. eto, mozda ti znas roditelje koji na sve moguce nacine pronalaze opravdanja za ponasanje svoje djece, u konacnici za sebe i svoj neuspjeh, ne znam, pa ti se komentar reci mu da prestane cini bas prikladan, kao dobra fora. moram priznat da meni to nije smijesno.

---

X
Ja ih u kući imam troje (dob - skoro 6,3,3) i odlično se slažu, sve 5.
Ali, ako je u kombinaciji glad i umor, misliš da imaš tri mala monstruma.

Ja se slažem da roditelji trebaju nešto poduzeti u toj cijeloj situaciji, ali ja uopće to dijete navedeno u primjeru ne gledam kao nekog ekstra neodgojenog tiranina, nego mi se i dalje čini da je više stvari izvučeno iz konteksta.

Ako sam dobro shvatila mamica je osoba koja je poprilično prisutna u životu navedenog djeteta, i onda je rodila. Tu je cijela pažnja preusmjerena na malu bebu, a do tada je navedeno dijete bilo svima centar svijeta.
Od tud ove "faze" vožnje u kolicima, pijenja flašice, kakanja na kahlicu,...

Od kud najednom sa 6 godina je svima svanulo da nešto ne štima? Do sad se ništa nije primječivalo?
Slažem se da su vjerojatno roditelji podosta zakazali u odgoju, ali mogu se kladiti da je velik dio opisanog izvučen iz konteksta i da (grubo rečeno) mamicu od kad ima svoje dijete, "tuđe" više nervira.
Ovo je naravno sve iz glave i jednako kao da gledam u staklenu kuglu, ali eto, takav dojama ja imam u cijeloj priči.

I samo da dodam, niti ti mamice, niti vaša okolina ne pomaže tom djetetu sa svojim šokiranim pogledima i zgražanjem kako je "razmaženo".

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

totalno mi je bedasto kad vidim već i trogodišnjaka kako urla, a mama govori, a umoran je, a gladan je, a ovo mu je, a ono mu je.
ma šta god da mu je, reci tom djetetu da prestane urlat :mrgreen:

---

Zamisli situaciju.
Klinac od 4 godine, sjedi u kolicima, vozi se u busu.
U bus ulazi zena s djetetom u kolicima, malac u ruci drzi autic.
4-godisnjak pokusava uzeti autic i kada mu se kaze da nemoze on pocne vristati i plakati, bacati se po kolicima...i tako cijelu voznju.

Sto bi ti konkretno rekla u takvoj situaciji da si bila u tom autobusu?

Pisala sam post i otišao u nepovrat... a napokon sam rekla nešto suvislo :lol: I zapravo, jako je teško da će se to opet dogoditi...

Moj 4godišnjak nikad nebi nepoznatom djetetu uzimao autić... Ne znam jel sam dobro shvatila pitanje, sorry ako sam u krivu... A i mislim da nisam kompetentna jer imam lakoodgojivog sina, o curi bi se već dalo komentirati al ona ima 2 i pol godine pa ne znam... na svako moje ne s objašnjenjem plaće, pa smo sad u onoj fazi "ne može zato jer sam ja to rekla i prestani plakati bez razloga" jer više, eto, ni sama ne znam šta bi... Valjda ću doći i do toga jedan dan... Uglavnom nakon tri puta izrećene te rečenice svaki put u drugoj intonaciji, prestane... :roll:

Što se tiče vožnje 6godišnjaka u kolicima i meni je ono :-o Zapravo si to ni ne mogu zamisliti... Predočila sam od frendice malog koji ima 6 i upravo :lol: Sorryte, al kak budu u školu ovo godinu ili na godinu? S kolicima?
I nije da se hvalim, ja ih imam troje, jedan drugome do uha ali uvijek sve obavljam bez kolica, organiziram se tako da mi je to moguće, i to sigurno onda nisu šetnje od ne znam koliko km, odlaske po dućanima imamo, po raznim ustanovama imam, kad se umorim stanemo na kavu/sok/sladoled/wc i pičimo dalje... druga je stvar kaj kad dođemo doma se srušim u nesvjest :mrgreen: i da, uvijek smo pazili da su doma kad je bilo vrijeme za podnevno spavanje, sad kad su veći baš i ne pazim, al onda bi im falila rutina i izležavanje u krevetu

Mamica je otvorila temu jer ju je netko zamolilo da vidi nešto o tom problemu, jer su roditelji zabrinuti zbog djetetovog ponašanja i ona više s tim ljudima ne živi pod istim krovom, nekada je živjela...
Nije ju otvoria jer njenom djetetu smeta tuđe dijete.
I još nešto o vožnji šestogodišnjeg djeteta u kolicima...Primjer. A kaj s prvašićima koji žive i par kilometara od škole, a nemaju prijevoz? I njih netko u kolicima vozi? Ljudi, pretjerujete u nekim stvarima.
Marsupilami, ovo šti si opisala mi je potpuno neprihvatljivo ponašanje. Kao prvo, zna se da se drugoj djeci ne smiju igračke uzimati iz ruke, to su valjda djeca naučila, a ako i pokuša, roditelj je taj koji, po meni, nad takvim stvarima mora imati kontrolu. Pa nema godinu ili dvije da ga se ne bi moglo urazumiti, već 4.

I ne vjerujem da su oni sad odjednom shvatili da nešto ne štima u odgoju, nego je dijete veće i počelo je biti izraženije a mala vjerojatno mora i u školu, pa....jelte.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

I ne vjerujem da su oni sad odjednom shvatili da nešto ne štima u odgoju, nego je dijete veće i počelo je biti izraženije a mala vjerojatno mora i u školu, pa....jelte.

---

Ne znam, ja sam stekla takav dojam kakav sam napisala, a sve sam isto pročitala što i ti.
Dobro, svi se slažemo oko zaključka da treba mijenjati neke stvari u odgoju.
Ja nisam shvatila da se to šestogodišnje dijete navaža nekud u kolicima, nego da doma povremeno legne u kolica i pravi se da je beba.

Ma pusti sad kolica, ne zgražam se ja na to s kolicima zbog nje. Kolica su upala u priču usput. iNego na ostatak posta od mamice.
koje hoćeš. ono s igrom lovice, žganci u vrtiću, crtići na tv i to što je baš apsolutno sve podređeno njoj. Mislim, ono oni nju pitaju smiju li gledati tekmu, pa ona ako je dobro raspoložena dozvoli. ??? To samo meni nije normalno ili?

A pazi rečenicu "Odrasli joj se moraju ispričavati sve dok ona ne odluči da im oprosti (a ona trga tuđe igračke i samo su je opomenuli da to ne radi!)"

Mislim...

Citiraj:

---

Arijana prvotno napisa

Svakako psihologu, više majka nego dijete, jer očigledno je da se ne zna/ne može nositi s ulogom roditelja, nije sramota potražiti pomoć.

---

Svakako treba potražiti stručnu pomoć.
IMHO samo roditelj s jako niskim samopoštovanjem može dozvoliti da mu se dijete tako ponaša, da se radi o meni bliskoj osobi potaknula bih je da paralelno pomogne sebi i djetetu.

Ne znam, meni se i dalje čini da je podosta toga izvučeno iz konteksta (ne od naše strane, nego osbe koja je napisala post). :vječna naivka: :mrgreen:

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Mamica je otvorila temu jer ju je netko zamolilo da vidi nešto o tom problemu, jer su roditelji zabrinuti zbog djetetovog ponašanja i ona više s tim ljudima ne živi pod istim krovom, nekada je živjela...
Nije ju otvoria jer njenom djetetu smeta tuđe dijete.
I još nešto o vožnji šestogodišnjeg djeteta u kolicima...Primjer. A kaj s prvašićima koji žive i par kilometara od škole, a nemaju prijevoz? I njih netko u kolicima vozi? Ljudi, pretjerujete u nekim stvarima.
Marsupilami, ovo šti si opisala mi je potpuno neprihvatljivo ponašanje. Kao prvo, zna se da se drugoj djeci ne smiju igračke uzimati iz ruke, to su valjda djeca naučila, a ako i pokuša, roditelj je taj koji, po meni, nad takvim stvarima mora imati kontrolu. Pa nema godinu ili dvije da ga se ne bi moglo urazumiti, već 4.

I ne vjerujem da su oni sad odjednom shvatili da nešto ne štima u odgoju, nego je dijete veće i počelo je biti izraženije a mala vjerojatno mora i u školu, pa....jelte.

---

Ana.m. u idealnom svijetu sa zdravim dijetetom to tako funkcionira. Čak i ono najrazmaženije (ali zdravo) će vratiti autić ako mu je roditelj koji put u životu dao do znanja da to nije prihvatljivo ponašanje.
Kao što sam rekala ne volim se razbacivati sa terminom razmažen, imam susjeda kojeg su takvi epiteti pratili do škole, a bio je u vrtiću od prve godine života. Pa su pričali da je razmažen , da previše gleda crtiće , da su roditelji ovakvi ili onakvi , na kraju mu je sa šest godina ustanovljen poremečaj hiperaktivnosti i to tako težak oblik da može samo u specijalnu školu i mora koristiti lijekove.

Ja govorim o djeci koja nemaju nikakve poremećaje....
I nisam baš sigurna da sva djeca koja se tako ponašaju imaju neki poremećaj, jednostavno su, htjeli mi to priznati ili ne, razmaženi! Nisu sami krivi za to nego roditelji.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ja govorim o djeci koja nemaju nikakve poremećaje....
I nisam baš sigurna da sva djeca koja se tako ponašaju imaju neki poremećaj, jednostavno su, htjeli mi to priznati ili ne, razmaženi! Nisu sami krivi za to nego roditelji.

---

Ali ne možemo znati samo letimičnim pogledom da li dijete ima ili nema poremećaj.

Lara ima ravnih 6 godina

- Jede li vaše šestogodišnje dijete samo ili ga vi hranite?
Jede sama, i uzme si i napravi sve za što ne treba nož, sama
- Oblači li se koliko - toliko samostalno?
Sama se oblači i bira odjeću, ja nemam pristup ormaru :-))
- Obavlja li nuždu u tuti (kahlici) ili u wc šolji?
Od druge godine ide na wc, a već dugo sve obavlja sama, briše se i sl.
- Koliko su često preko dana crtići na vašem tv-u?
Jedan do dva crtića dnevno, a to samo zato jer je ujutro u vrtiću a doma smo rijetko, više voli biti na dvorištu. Crtiće više gleda kad je ružno vrijeme vani.
- Zamišljaju li neprestano da su netko drugi - i to toliko da su čvrsto uvjereni u to i da svi drugi moraju to podržavati (npr., "ja sam Pepeljuga" i onda svi u okolini se moraju tako ponašati i to podržavati), jesu li vrlo često tijekom dana u svom svijetu, pričaju sami sa sobom?
zamišlja da je netko drugi samo kad se igra
- Govore li potpuno iskrivljenim naglaskom i upotrebljavaju izraze koji su, da tako kažem, "preozbiljni" za njihovu dob i neprikladno upotrijebljeni - da skratim priču - prekopirani iz crtića, ali upotrijebljeni u svakodnevnom govoru NEPRESTANO?
Ne
- Da li je njihov govor najčešće besmislen i nepovezan?
Ne
- Čine li (ali lukavo i neprimjetno!) štetu drugima, npr. oštećuju i skrivaju tuđe stvari?
Nikad namjerno ne radi štetu
- Jesu li u ikada naletu ljubomore agresivni prema drugoj djeci, konkretno prema malim bebama, tj. udare ih ili uštipnu tako da ih natjeraju na plač?
Ne, čuva brata i pazi na njega možda i previše.
- Dopuštate li im ikada da i dalje jedu i piju iz bočice i voze se u dječjim kolicima, pa čak i samo iz razloga da ublažite njihovu ljubomoru prema maloj djeci?
Ne, nikad to nije tražila
- Jesu li ikada u naletu ljutnje agresivni prema samima sebi - sami sebe udaraju i ozljeđuju?
Ne
- Uspavljujete li ih?
Uglavnom sama ide spavati, tu i tamo traži da joj se pročita slikovnica. Mi joj damo pusu, ugasimo svjetlo i to je to.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Ja govorim o djeci koja nemaju nikakve poremećaje....

---

Evo, Sirius je pogodila point.
Kako netko letimicnim pogledom moze znati da li dijete ima poremecaj ili ne?
4-godisnjak iz gornje price je moj sin i situacija se stvarno dogodila.
Samo da ispravim krivu interpretaciju, on nije djetetu uzeo autic nego je pokusao ali na zabranu je stao.
Naravno, to mu nije odgovaralo i usljedila je gore navedena reakcija.
Ja znam zasto, isti takav autic on ima kod kuce, mislio je da je to zapravo njegovo i on se naljutio na mene zato sto mu nedam njegov autic.

Naravno da smo na izlasku iz busa dobili par neugodnih komentara, jedna gospodja mi je otvoreno rekla:"Kako mozete da vam bude takav?" i pogledala nas s gadjenjem :evil:
Dobila je odgovor kao i mnogi prije nje, a nazalost jos ce ga mnogi dobiti:"Gospodjo, on je autist, a koji je vas izgovor?"

Znam da njoj to nista ne znaci, da ona nezna sto je autizam, naizgled moj sin je potpuno zdrav 4-godisnjak, ali opet komentirala je...mnogi su u sebi sigurno rekli ili pomislili

Citiraj:

---

ma šta god da mu je, reci tom djetetu da prestane urlat

---

Tek sad vidim drugu stranicu, ajme :-o

Citiraj:

---

Vertex, roditelji su svjesni problema utoliko što ZNAJU da je malena razmažena i znaju da su joj oni sve dopustili i da su pogriješili. S druge strane, opet i dalje nemaju srca postavljati joj granice. Npr., sada je u svađi sa djecom, kada se ona rasplače, puste prvo da se sama izbori, ali onda opet dođu po nju i izmisle joj neko riješenje (udalje je ili bilo što). I sada joj, npr., prigovore i kažu joj što je ide, ali opet tu nema prave akcije, opet na njezino plakanje popuste. I opravdavaju njezino ponašanje pred drugima i prave se kao da je sve ok. Dakle, još uvijek im je teško do kraja priznati problem.

---

ovo je skroz razumljivo, roditelji ne znaju kako rijesiti problem, da znaju kako se drugacije postaviti prema djetetu vjerojatno bi to tako radili od pocetka. Veliki je put između uviđanja problema i njegova rjesavanja, nije to tako jednostavno. Zato treba potraziti pomoć strucne osobe, svaki strucnjak ce u ovoj situaciji razgovarati posebno s roditeljima, i sa svima zajedno, promatrati ce interakcije i uvidjeti s kime i kako treba najvise raditi.

Veliki broj ovbdje navedenih ponasanja jest izvuceno iz konteksta, raspravčljamo o voznji sestogodisnjaka u kolicima po gradu a ja sam shvatila da kada mamica dodje s malom bebom u kucu ta djevojcica zeli malo uci u kolica i glumi bebu - nis posebno, ako se tome ne pridaje posebna paznja...Neka ponasanja, posebice ova koja se ticu socijalnih odnosa zasluzuju vecu paznju, djevojcici je ocito prepusteno na odluku puno vise toga nego sto je u skladu s njezinom dobi, raditelji naprosto trebaju stvarno preuzeti ulogu roditelja u toj obitelji.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Veliki broj ovbdje navedenih ponasanja jest izvuceno iz konteksta, raspravčljamo o voznji sestogodisnjaka u kolicima po gradu a ja sam shvatila da kada mamica dodje s malom bebom u kucu ta djevojcica zeli malo uci u kolica i glumi bebu - nis posebno, ako se tome ne pridaje posebna paznja...Neka ponasanja, posebice ova koja se ticu socijalnih odnosa zasluzuju vecu paznju, djevojcici je ocito prepusteno na odluku puno vise toga nego sto je u skladu s njezinom dobi, raditelji naprosto trebaju stvarno preuzeti ulogu roditelja u toj obitelji.

---

X

Imam drugaricu ciji sin ima vrlo slicno ponasanje iskljucivo zaslugom roditelja, babe i deda, cak je i pampers nosio do 6 godina da se ne bi uvredio i rasplakao.
Vrlo cesto bi me pitali da li je sve u rdu sa njim, a dete je prepametno i predobro .
Hvala Bogu, posao je u skolu pa se polako menja.

ma vi ste mene skroz krivo shvatile. vjerojatno jer sam tako nespretno napisala.
kao prvo, ja se sigurno na zgražam nad urlajućom djecom, jer su moji oboje zdravi pa se mogu zamisliti u opisanoj situaciji u autobusu. i kad je riječ o djeci, istina, ne pomišljam odmah na dijagnoze, ali mi stvarno ništa nije strano. nikakvo ponašanje. da sam promatrač u autobusu, vjerojatno ne bih pomislila da dijete ima autizam, nego bih se nasmijala s :coldrex: pogledom.
dakle, znajući tvoju situaciju, odmah sam skužila na šta ciljaš.
a da ne znam tvoju situaciju, odgovorila bih ti, da ukoliko je riječ o zdravom djetetu, da bih se ozbiljno naljutila na takvo ponašanje.
vjerojatno bih izašla na slijedećoj stanici vani, i onda na neki način sankcionirala takvo ponašanje. i ono o čemu raspravljam s medom (čini mi se da me je ona dobro skužila) je to da me taj tren uopće ne bi bilo briga da li je umoran, gladan, ili nešto treće.
napisala sam već da poremećaje u ponašanju o kojima pišeš, a naročito autizam, ne mogu komentirati, jer ne znam ništa o tome, i ne znam kako odgajati djecu s poremećajima u ponašanju. tu bih sigurno potražila pomoć.
ali, ovdje se radi o zdravom djetetu.
ispravite me ako griješim, ali ako dijete ima poremećaj u ponašanju, onda taj poremećaj ne nestaje ako mame nema u blizini. dok je dijete u vrtiću. on ga ima stalno.

druga stvar, ovdje potpisujem bubicu i anemonu.
iskreno, meni sve ovo navedeno, ne zvoni na uzbunu.
i ne znam, vertex razuvjeri me :mrgreen: ali nije mi jasno kako to odjednom imamo toliku potrebu za stručnom pomoći. od kud to? bili su nam smješni američki filmovi i kako svatko ima svog shrinka :-/
treba nam stručna pomoć da bi rekli djetetu NE? treba nam psiholog koji će nam reći da nije baš ok da dijete cijeli dan gleda crtiće?

a ovu prepisku s kolicima preskačem, ako roditeljima odgovaraju kolica (i djetetu), a ja ne vidim ama baš nikakvog zla u tome.

Nije poanta da svakom roditelju treba stručna pomoć (neko dijete gleda previše crtiće, neko još nosi pelene, neko je sebično...), nijedno dijete, a nijedan roditelj nije savršen. Problem je kad imaš previše toga što "nije u redu" u djetetovu ponašanju, a očigledno je da se majka tu ne snalazi baš najbolje i kako vrijeme ide.... problemi mogu postati samo veći i veći...

Anemona, tvoj post neću ni komentirati iz dva razloga: 1. sve si pogrešno shvatila i sve su ti pretpostavke netočne, 2. poznajem s foruma tvoju naviku da raspravljaš i svaku riječ seciraš na bezbroj stranica, ne da mi se :) Žao mi je što sam morala iznositi toliko detalja jer, opet ponavljam, i dijete i roditelji su mi vro bliski i dragi ljudi i ne želim da ispadne da imam bilo što protiv njih. Da rezimiramo:

Literatura: Jesper Juul, "Znati reći ne mirne savjesti"
Akcija: Tijekom razgovora, ako ide u tom smjeru, predložiti razgovor s pedagogom na način da to ne bude miješanje i zabadanje u nos... Uglavnom, na neki bezbolan način.

Uistinu se nadam da će biti rezultata :)

Misliš psihologom.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Misliš psihologom.

---

Ii dječjim psihologom ili pedagogom, samo što znam pouzdano da u našem mjestu ima dobrih pedagoga, ali ne poznajem dječje psihologe, to će se oni morati sami raspitati ako žele.

Gdje ima pedagoga, ne kužim. Što radi dječji pedagog?

Napisala sam gdje - u mjestu gdje živimo. Rade u školi i pomažu u odgoju djece, slično kao dječji pedagog. I ako dijete ima nekih problema u školi, upute ga pedagogu.

Nisam mislila gdje u smislu u kojem mjestu nego u kakvoj ustanovi. Naime, naravno da znam da pedagozi rade u vrtićima i školama, no nikad nisam čula da bi se pedagogu dolazilo 'izvana' tj. izvan institucije na pregled i terapije.

Cvijeto, ja ću ti reć šta mislim, a ti se onda nađi razuvjerenom ili ne :mrgreen: .
Mislim da je situacija negdje između američkih filmova i naše situacije ovdje. Ne mislim nikako da svakome treba stručna pomoć, ali mislim da ovim roditeljima treba. Ako je tako jednostavno reći djetetu ne i znati da ne smije gledati crtiće cijeli dan, zašto ti roditelji to ne znaju? Vide problem, ali ne znaju kako dalje. Okolina pomaže tako da svako malo kaže da je dijete razmaženo. Je li to pomoglo? Nije. Znaju li si sami pomoći? Ne znaju. Jesu li se našao prijatelj koji im je uspio pomoći? Nije. Je li im ti pomogla svojim stavom da bi se svak sam ili uz pomoć bližnjih trebao izvući iz svake situacije? Nisi :P .
Ja sam osobno bila po jedamput kod vrtićke pedagogice/psihologice za svakog od sinova, i to vezano za neke dileme oko tekućih životnih situacija u odgoju s kojima sam se našla u nedoumici, i prošle godine s A. vezano za darovitost. Svaki put mi je bilo od pomoći. Smatram da takve osobe imaju znanje i iskustvo rada s velikim brojem djece i da mogu mene i moje dijete usporediti s ostalima, što ja ne mogu. I ne mogu biti objektivna. S prijateljima mogu razgovarati, i jesmo si od pomoći, ali A. je, recimo, najstarije dijete u mom širem krugu prijatelja (a ja najmlađa mama) i tu se svi nalazimo na istom putu traženja odgovora. Ne mislim da svakome treba terapija, ali ne mislim ni da stručne osobe služe samo za teške krize.

Ajme, svašta sam zbrljala gore. Ispričavam se! A. mi nabija nervozu jer čeka svoje vrijeme za računalom.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Cvijeto, ja ću ti reć šta mislim, a ti se onda nađi razuvjerenom ili ne :mrgreen: .
Mislim da je situacija negdje između američkih filmova i naše situacije ovdje. Ne mislim nikako da svakome treba stručna pomoć, ali mislim da ovim roditeljima treba. Ako je tako jednostavno reći djetetu ne i znati da ne smije gledati crtiće cijeli dan, zašto ti roditelji to ne znaju? Vide problem, ali ne znaju kako dalje. Okolina pomaže tako da svako malo kaže da je dijete razmaženo. Je li to pomoglo? Nije. Znaju li si sami pomoći? Ne znaju. Jesu li se našao prijatelj koji im je uspio pomoći? Nije. Je li im ti pomogla svojim stavom da bi se svak sam ili uz pomoć bližnjih trebao izvući iz svake situacije? Nisi :P .
Ja sam osobno bila po jedamput kod vrtićke pedagogice/psihologice za svakog od sinova, i to vezano za neke dileme oko tekućih životnih situacija u odgoju s kojima sam se našla u nedoumici, i prošle godine s A. vezano za darovitost. Svaki put mi je bilo od pomoći. Smatram da takve osobe imaju znanje i iskustvo rada s velikim brojem djece i da mogu mene i moje dijete usporediti s ostalima, što ja ne mogu. I ne mogu biti objektivna. S prijateljima mogu razgovarati, i jesmo si od pomoći, ali A. je, recimo, najstarije dijete u mom širem krugu prijatelja (a ja najmlađa mama) i tu se svi nalazimo na istom putu traženja odgovora. Ne mislim da svakome treba terapija, ali ne mislim ni da stručne osobe služe samo za teške krize.

---

ajd dobro, ima smisla. :mrgreen:

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Anemona, tvoj post neću ni komentirati iz dva razloga: 1. sve si pogrešno shvatila i sve su ti pretpostavke netočne, 2. poznajem s foruma tvoju naviku da raspravljaš i svaku riječ seciraš na bezbroj stranica, ne da mi se :)

---

Ma nema problema, ne bi vjerovala, ni ja nemam volje, mada kod mišljenja i dalje stojim. Nekoliko forumašica je napisalo vrlo slično što i ja, ali nemam ništa protiv da sam ti iritantna i da mene preskočiš. :yes:

mamice na svakom forumu će ti se naći netko tko će ti oponirati na tebi i nekima bjelodano jasnu situaciju.

nekima je to sport, navika, a neki stvarno imaju drugačije poglede.

kako god, iz onog što si ti napisala ja ne iščitavam mračnu zavjeru, već dijete koje je odgojeno ( tj neodgojeno ) permisivno i bez granica.

isto tako , sad ili nikad da se ti obrasci ponašanja donekle dovedu u neki mainstream.

naravno postoje i djeca sa posebnim potrebama, ali mislim da na ovoj temi nema potrebe njih stavljati u komparaciju i korelaciju sa curicom iz uvodnog posta ili bilo kojim primjerom djeteta odgojenog bez autoriteta i granica.

ona je jednostavno tako usmjerena od strane svojih odgojitelja , a oni su posebni.

Da pokušam pojasniti bez seciranja tuđih postova.
mamice, pretpostavljam da si me krivo shvatila, nisam rekla da izmišljaš, ili da iz nekog razloga nabrajaš stvari bezveze, nego sam mišljenja da svaka osoba zvuči "pogrešno" "čudno" ili u ovom slučaju za gotovo svako dijete kad nabrojiš nekoliko detalja na jednom mjestu možemo reči da je "problematično" ili "razmaženo".

Za primjer, znam dijete koje je znači do dobi od 6 godina pilo Čokolino na flašicu i cuclalo palac, koje se nije htjelo odlijepiti od roditelja (odnosno nigdje prespavati bez njih do 2. srednje, za koje su uvijek svi govorili da "ima suze u rukavu" (odnosno da sve što želi može izmamiti suzama - dakle čista proračunata pokvarena ucjena), kojem se je uvijek nešto dogodilo ako tate nije bilo kod kuće (dijete slomilo ruku, razbilo glavu, peglom opeklo obje ruke, rasjeklo nogu,... - možemo protumačiti kao neko ekstra privlačenje pažnje,...),... Da nabrajam dalje?
Eto to dijete sam bila ja, a odgojena najnormalnije kao i moj brat koja je čista suprotnost.
Ovako na jednom mjestu zvuči kao čista patologija, a ustvari sam bila prilično normalno dijete omiljeno u društvu, i u školi,... često predsjednik razreda,...
A eto i dan danas se sjećam onog osjećaja kad nešto želiš pa počneš plakati, a roditelji te pokušavaju izignorirati, jer znaju da "glumiš", pa pokušavaš plakati sve jače i jače, pa kome prvo dojadi. Što reči - bila sam uporna i iritantna (izgleda da neke osobine ostaju), jedino što nisam secirala postove. :mrgreen:

Isto tako znam dijete (isto u dobi od 6 godina) čista dobrica, svi su se divili kako divno i poslušno dijete, od njega niti slova krivo, surađuje, ma prekrasno, a pozadina je bila da je dijete bilo u ogromnom strahu od mame. Ne onom "zdravom strahu", nego nečem sasvim drugom. :-(

Isto tako znam dijete (blizu 6 godina), koje još uvijek ima dudu, još uvijek se popiša u gače, voli leči u kolica da ga se vozi, voli da ga se hrani, voli da ga se njiše na njihaljci i ne voli nove situacije, u puno mlađoj dobi je obožavalo da mu se čitaju slikovnice i u svakodnevnom govoru je bacalo ko iz rukava cjelokupne citate iz slikovnica.
Ovako napisano zvuči katastrofa, ali to su mali segmenti - nesvakodnevni. Dijete je inače izuzetno inteligentno, razumno, spremno na suradnju, puno prekrasnih osobina, puno ljubavi prema drugoj djeci, manjim bebama, odlično funkcionira u društvu, čak što više intelektualno je "nadmočnije" i uklopi se u sekundi u društvo bilo koje dobi.

Ono što sam htjela reči je da ne mora biti sve tako crno kako izgleda, ne bih se lovila nikakve patologije, nego jednostavno djetetu treba malo vodstva.
I mislim da bi roditeljima bilo lakše da se posavjetuju sa stručnom osobom, nego preko literature.

E da, i ono što sam napisala da se tebi to tako čini od kad si dobila dijete - to nije bila kritika/optužba, nego isto tako gledam po sebi. U trenutku kad sam dobila svoju bebu, nekako ti "padnu na listi prioriteta" mali rođaci. Ne mislim da ih ignoriraš ili nešto takvo, nego jednostavno ti nisu više oni centar, nego tvoje dijete i onda kad se maknu iz centra lakše vidiš "nedostatke".

pa nij strucna pomoc zato sto ti roditelji ili dijete imaju psihickih problema (barem ne jos:mrgreen:) nego da ih neko strucan uputi kak da se postave, jer ocito se mama pita kud to sve vodi i jel to normalno. s razlogom:yes:

slazem se da neke stvari izvadene iz konteksta mozda zvuce zabrinjavajuce, meni kontekst izgleda zabrinjavajuce! neke specificnosti ima svako dijete. pa cak i moje:mrgreen:

Anemona, nisi mi iritantna, dapače, volim pročitati tvoje postove i u dosta stvari se slažemo, ali me ubije u pojam kad se zakvačiš i protegneš raspravu na nekoliko stranica, što mogu :mrgreen: Kada si pisala o sebi i o toj drugoj djeci, mogu zamisliti kakve su roditelje i odnos s njima imali - ponešto i iz vlastitog iskustva, ali vrlo dobro znam da ovdje to nije u pitanju i da roditelji dijete definitivno ne ignoriraju, dapače.
Ali većina ovoga što sam ja napisala, stvarno se događa svakodnevno. I nije taj problem prepoznat od drugih, kao što si ti pretpostavila, tek sada, nego ooooodavno (to sam i napisala - da su je pod pritiskom obitelji bili upisali u vrtić).
A što se tiče bebe, nisam ja jedina koja ju je dobila, u obitelji nam se zaredalo nekoliko beba u godinu dana (radišni ljudi, što reći :mrgreen:) i stvarno ih sve volim kao vlastitu djecu. I već sam ti rekla da bez problema svoju malenu ostavim toj curici da se igraju, samo sam joj zabranila da je udara, štipa i uništava joj igračke i zna da neću imati milosti prema njoj :D.
I već sam napisala više puta - nisam se ni zgražala ni miješala, u razgovoru s roditeljima kada smo razgovarali o njoj rekla sam da je razmažena, odnosno potvrdila ono što su i sami u tom trenutku govorili, dakle nije to bio kao nabijanje na nos. A u nekim situacijama, kao kad vidiš da dijete sebe udara ili da mu se roditelji ispričavaju dok im se ona ne smiluje - kako možeš suspregnuti emocije na licu? Uvijek sam pažljiva i trudim se, jer znam da im je već dosta i vlastitog jada i okoline koja im pametuje, pokušavam ih shvatiti, ali ova agresivna epizoda odnedavno me potaknula na otvaranje teme.
Žao mi je što sam na taj način morala pisati, bojim se da bi to povrijedilo njenu mamu, a to ne želim jer ih uistinu volim i stalo mi je do njih, ali, kao što sam već rekla, ovdje sam puno naučila o djeci i o sebi, o roditeljstvu i htjela sam naći odgovore. Eto, to je to.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

I mislim da bi roditeljima bilo lakše da se posavjetuju sa stručnom osobom, nego preko literature.

---

Ovo je i meni palo na pamet kad se spomenuo J. Juul.
Dobro ga je pročitati, ali je problem što ga mnogi pokušavaju tumačiti na način koji im odgovara (bilo da ga pokušavaju osporiti ili slijediti). A on ne pokušava dati univerzalno rješenje - što ljudi obično traže. Tako da netko tko se uhvati za onaj dio koji mu odgovara može potpuno zastraniti.

Ta priča o kompetenciji djece, na primjer, mnogi je žele shvatiti na način da djetetu treba dati da odlučuje. Dok je poruka upravo suprotna, roditelj mora biti taj koji odlučuje i koji je odgovoran.

Mislim (ali ne moram biti u pravu) da bi ovoj ženi sjajno došlo nešto kao u onim rijaliti emisijama (zaboravila sam kako se to zvalo, i moram priznati da nisam baš puno ni gledala) gdje dolaze dadilje u kuću da bi riješili problem u odgoju djece. Naravno, samo bez kamera. Trebao bi joj netko stručan tko bi malo promatrao njen odnos s djetetom i pokušao je uputiti kako da promjeni stvari koje ne štimaju.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajd dobro, ima smisla. :mrgreen:

---

Lijepo da si tako razumna :mrgreen: .

Meni je super izjava jedne mame iz Švedske u jednoj TV emisiji u kojoj se obrađivala tema slična ovoj: "There is a lot of love in a no." Pa ako ta mama misli ili osjeća da uskraćuje ljubav kćeri ako joj kaže "ne", možda joj to pomogne.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ovo je i meni palo na pamet kad se spomenuo J. Juul.
Dobro ga je pročitati, ali je problem što ga mnogi pokušavaju tumačiti na način koji im odgovara (bilo da ga pokušavaju osporiti ili slijediti). A on ne pokušava dati univerzalno rješenje - što ljudi obično traže. Tako da netko tko se uhvati za onaj dio koji mu odgovara može potpuno zastraniti.

Ta priča o kompetenciji djece, na primjer, mnogi je žele shvatiti na način da djetetu treba dati da odlučuje. Dok je poruka upravo suprotna, roditelj mora biti taj koji odlučuje i koji je odgovoran.

Mislim (ali ne moram biti u pravu) da bi ovoj ženi sjajno došlo nešto kao u onim rijaliti emisijama (zaboravila sam kako se to zvalo, i moram priznati da nisam baš puno ni gledala) gdje dolaze dadilje u kuću da bi riješili problem u odgoju djece. Naravno, samo bez kamera. Trebao bi joj netko stručan tko bi malo promatrao njen odnos s djetetom i pokušao je uputiti kako da promjeni stvari koje ne štimaju.

---

slazem se.

sad me ovo podsjetilo na jednu izjavu voditeljice Treninga roditeljske kompetentnosti, kad njoj ljudi kazu da je Juul 'diiivan', odmah joj je jasno da ga nisu skuzili:mrgreen: