sladjanaf prvotno napisa
Došao je jedan Francuz raditi u upravu Splitske banke u Split i to na neko rukovodeće mjesto. Pa u 12 više nije imao s kime raditi jer su svi otišli na pauzu.
Pa čovjek mislio da će se vratiti do 12.30 a ono - šipak. Vratili se u 2. I on onako ozbiljno svima zaprijetio da se ne može tako dugo ostajati na pauzi, da tko je to vidio,
mora se raditi, neće se stići...
Za otprilike godinu dana došli su neki ljudi na sastanak s njim, oko 12. I čekali ga da se vrati s pauze. Koja je trajala do 2 :mrgreen:
Više nije imao rimjedbi, nego je prihvatio lokalni kolorit jer mu je tako pasalo.
Sad, možda zato što je bio Francuz :mrgreen: (za to pročitati odličnu knjigu GODINA U MERDEU), a možda zato jer je takav čovjek.
Jedan drugi mladi Francuz je nakon otkaza u Splitskoj banci ostao u Splitu, živi kod cure i njezinih roditelja, punica mu kuha, pere, pegla i on kaže da mu je bolje nego ikad u životu. Svaki dan provdi po više sati dnevno na kavi na Rivi i u Francusku se ne namjerava vratiti premda ovdje ne može naći posao. A došao je kao perspektivan mladi bankar, ravno iz Pariza :mrgreen:
htjela sam reći da, po meni, nema veze otkud je netko. Radnik je ili nije, pošten je ili nije. A generaliziranja... od toga se polako odvikavam. A Balkan... ne vrijeđa me ni u kakvom kontekstu. A da bi se ljudi u jednom trenutku svog života trebali odseliti od roditelja, trebali bi.