Savjet zlata vrijedan!
Odličan!
Sjedi, 5!
Printable View
To je savjet iz knjige Paule Jhung "Kako se riješiti kućanskih poslova"
Pisala sam već o tome. I knjiga isto zlata vrijedi...
Evo linka (prvi koji sam našla): http://www.izloog.com/kako-izbjegava...ve-106609.aspx
šteta što sam van hr, pa ne mogu da je naručim. potražiću po našim knjižarama...
:klap:
Ja sam puno savjeta iz te knjige usvojila i mogu samo reći da je to vrlo korisno.
Peterlin pa ti si prava enciklopedija korsnih savjeta, evo skoro svake teme koje se dotakneš, uživam te čitati!!!
http://www.korisnaknjiga.com/kako-iz...ve-naslov-3454
evo...stiže za dva dana!
Pa ti si zmaj!:yes:
ne znam za knjigu, nisam citala - al taj savjet mm udjeljuje svim ukucanima od kad znam za njega :mrgreen: ne idi nikamo praznih ruku, posebno u vrijeme obroka (i hodanja vamo-tamo na relaciji kuhinja-stol...)
a meni ponekad bas dodje da hodam bez iceg, onako - blejeci :mrgreen: :lol:
hehe...
ja sam u mom slucaju primetila da, dok imam "force" i sklanjam, tj. nosam ovamo-onamo, kuća izgleda uredno. kad negde posle popodnevne kafe klonem i izgubim ritam, količina nagomilanih stvari raste eksponencijalno sa svakim narednim satom. a onda, kad deca uveče legnu, dodje mi da zakukam na sav glas kad se osvrnem oko sebe i vidim sav taj haos...
zato se trudim da mi se to ne dešava. sklanjam u hodu, sudoper ispraznim/mašinu napunim još dok su svi budni, pobacam prljav veš u korpu, pojurim devojke i m-a da posklanjaju svoje... ako to uspem, večeri su mi rasterećene...
jedva čekam da mi stigne knjiga!
Aj dok čitaš, citiraj/prepričaj nam :trep, trep: što ti bude zgodno
Pitam se ima li je u knjižnici
nedavno sam je posudila u knjižnici i pročitala. ako se za savjet koji čuješ kaže u jedno uho ušlo a u drugo izašlo, pitam se kako se može reći za pročitane savjete?
na temu - reci cu ovo - ja sam se spasila od visegodisnjeg (recimo, ugrubo, bar desetgodisnjeg) perpetuum mobile nereda kad je:
- najmladje dijete prestalo dojiti i nositi pelene (cca u isto vrijeme)...
- najmladje dijete napunilo tri godine i postalo mrvu mrvicastu razumnije :mrgreen:
- i dalje na snazi da ja ne radim, vec sam kucna-mama i imam stvarno dovoljno vremena da sve ono sto zahtjeva dvije-tri-pet minuta vremena da se odradi - odradim odmah i sad...
kako ce izgledat kad jednog dana opet postanem radna-mama, ne znam. racunam na to da ce tada ipak svi biti jos malo stariji i time jos malo (ah, nada zadnja umire :mrgreen: ) razumniji, pa da ce odrzavanje normalnog stanja u kuci biti time i lakse...
ono sto je meni sad problem - kad sam se rijesila nedostatka vremena uzrokovanog osmogodisnjim konstantnim dojenjem - je nedostatak prostora. jer nas ipak ima sestero i iako se jesmo selili prije dvije i pol godine i iako smo startali sa sest kofera - situacija se drasticno putem promijenila...
u tom se dijelu nadam nekoj svijetlijoj buducnosti :)
Uh, ja sam tako odgajana. Pa sad maltretiram MM, dok ideš u kupaonicu, ponesi ovo, kad se vraćaš, uzmi ono s vješalice...
Dok čekaš da ti zakuha voda za čaj, pospremi...
Naravno, izgubi se nakon prve "naredbe" i onda ili napravi sve krivo ili me svaki čas zapitkuje što ono treba napraviti...
A i sama stalno to radim, da ne bi slučajno bilo praznog hoda.
Ima u knjižnicama - dakako da ja to nisam kupila...
Meni je ostao u sjećanju jedan od bisera: Ako djeca ne žele nositi papuče, kupite im frotir čarape pamučne, pa će "glancati" kad hodaju po kući...
Ima još - kako spremiti krevet - ne pretjerivati s količinom posteljine: plahta, jastuk, poplun šareni koji služi i kao dnevni prekrivač. Čak je opisano i kako njezin muž zateže krevet prije nego ustane... :mrgreen:
Ima i jako dobrih upotrebljivih savjeta koje većina od nas živi, ali na zapadu nisu običaj, npr. izuvanje cipela u predsoblju i spremanje istih u ormar.
Ima opis "samoodržavajućeg" vrta i cvjetnjaka (sa sustavom navodnjavanja)
Ima opis odjeće za zaposlenu ženu, s puno praktičnih savjeta: npr. traperice su nosive i ljeti i zimi, a ako vam je problem kombiniranje odjeće, kupite HALJINU, pa ne trebate misliti što s čim paše...
Ima o lokaliziranju nereda (tako mi živimo): ne dozvoliti djeci da jedu po cijeloj kući - jede se u kuhinji i blagovaonici i to je to
Ima još toga, ne mogu se sad sjetiti...
Inače, knjigu će dobrom smatrati oni koji vole urednost, a treba im poboljšati organizacijske sposobnosti (u mom slučaju i sposobnost delegiranja - pala mi je šaka u pravom trenutku, kad je djecu i muža trebalo upregnuti da podmetnu leđa)
Inače - ne bu knjiga pospremila naš nered, najbitnije od svega je naučiti sam sebe (i obitelj) da se što manje nereda stvara. A to je upravo onaj savjet s početka "Ne idi praznih ruku"... :mrgreen:
Ja sam svako jutro orna da dom izgleda normalno.
A onda se dogodi neočekivano (što možda treba očekivati)...
Ja nahranim ekipu, naprave svoje jutarnje poslove, i onda odemo s prijateljima van.
Kad se vratimo, ostanu u vrtu, a ja kuham ručak.
Rezultat? Donji kat sav u zemlji, travi i blatu - jer ulaze i izlaze non-stop, a ne mogu prestati kuhati i skidati malenu svaki put kad uniđe. Za njom ide i brat. Često dolaze na mirovne pregovore o tome čiji je štap i slično. Onda beru i jedu (da, da, u veljači - ima još mrkve, i peršina i celera, pa jedu), pa im perem, cijedi im se sa ruku voda, rade blato.
Dosađuju mi dok kuham i umorna sam od mirovnih pregovora.
Onda oni skupe osnovno blato, ja im dam jesti, i nakon toga sam kaput.
Mogu samo sjesti i forumašiti.
Dok popijem kavu, vrijeme je da se mali probudi, pa onda oko njega (to je njegovo vrijeme), pa dolazi mala, užina, svađanje njih dvoje oko svake stvari na planeti, pa smo već u pripremi večere, malo veš... i opet kuća u kaosu totalnom.
Utješite me - jesam li nesposobna, il su mi djeca mala, a uz to mali i stalno doma jer se poubijao i porazbijao pa je bio da bolovanju, ne ide u vrtić na igranje... - pa zato to izgleda tako koma.a...
Prozori i vrata su ocrtani srcima, njihovim ručicama i crtarijama - koje ni ne perem, jer čim je čisto - krenu iznova. A ako ne - čim se zadenfa kreće umjetnost... i tako...
U hodniku stotinu cipela jer ne znam koje je godišnje doba trenutno, pa imam svakome po valjda pet pari, što svečanih, što dnevnih, što sportskih, što niskih, što visokih, i stotinu jakni, iz istog razloga...
Bljak.
Ja bih rekla da su mali.
No, rekla bih da si popustljiva kao i ja pa će nam vjerojatno tako biti i za nekoliko godina.
U prilog tome, evo vam ova fotka.
Dok kuham, hrane svuda oko nas.
Ma super je fotka! Tako to treba! Plus, ovo je lokaliziran nered! Ja dopustim da gacaju blato po kući jer ne znam bolje.
Mislim si da moja mama npr. nikad to nije dopustila jednostavno jer je baka kuhala, a ona nas ganjala ili obratno.
Ja ne mogu u isto vrijeme i prljave cipele i ručak. A ne mogu pustiti da se djeca deru pred kućom oko toga čiji je štap bolji - bar ne dok mlađe ima 2.5 godina, a veće je jako kao bik, i isto toliko opasno po sebe i okolinu...
Isto tako mi je fakat bed da ih na divan dan zaključam u sobu.
Ne znam.
Stvarno ne znam.
Ifi ja sam se spasila od kad mala rano ustaje, oko 7h. Jer onda dok se ostatak ekipe probudi i krene u neku akciju (drugari u parkicu) ja odradim jutarnje obaveze (ustajanje, krevet, umivanje, dorucak) ali i pristavim rucak. Pa onda kad dodjemo iz setnje rucak je polugotov (krckalo se dok nismo posli, onda iskljucim, pa nastavim ako treba kad se vratimo).
I inace svaki posao ima svoje vreme u danu: ujutru jutarnje + rucak, u podne sudovi od rucka i malo pospremanja, tokom popodneva slaganje i spremanje ako smo kod kuce, a predvece rasklonim sve sudove, a uvece dok se kupa vadim ves iz masine, stavljam novi, prebrisem kupatilo.... One neke vece stvari ostavljam za kad je baba i deda izvedu napolje (vikendom) ili kad je u vrticu (sto je ove zime bilo svega 15 dana jer je stalno bolesna), ili kad je MM negde odvede.....
I da: najvaznija stvar mi je da odmah cim se rucak zavrsi isplaniram sutrasnji rucak (vidim koliko je cega ostalo) i dok smo popodne u setnji kupim ako mi sta nedostaje. Jer ako ujutru prvo moramo da izadjemo u prodavnicu, dok se mi dovucemo kuci rucak taman bude za veceru.
Ifigenija ma opusti se, pa naravno da ti je važnije da su na svježem zraku i da se ne ozljeđuju međusobno i da imaju kuhan ručak od toga da nema mrve blata po kući. pa živite, hodate, prolazite, meni je to najnormalnije... nisi ni nesposobna ni ovakva ni onakva, jednostavno si mama s dvoje male djece! a i čini mi se da si prestroga prema sebi, perfekcionistica, malo otpusti ;-)
Sika Pika MORAM reći da osim što je Maša preslatka :heart: da ste ti tm meni kao blizanci, frapantno sličite!
e viš, meni je i ovo previše tih natrpanih kutija, koje ako ne sređuješ opet se sve zatrpa i niš više ne možeš naći.
sikapik, potpisujem flopicu, i još da nadodam da si ti tako mlada, starijom sam te zamišljala.
ifi, isto potpisujem flopicu. nema bez prioriteta. meni je to uvijek skuhan ručak i zrak. a za drugo što ostane vremena. i još nešto, čistim uvijek kad su djeca sa mnom (ovo manje dijete, starije više ne računam pod smetnju :mrgreen:).
kad sam sama iskoristim za sebe vrijeme (ta odluka mi je donijela puno dobroga u životu), a M napravim od čišćenja neku zabavu pa su to dvije muhe jednim udarcem. :mrgreen:
Meni su te kutije ok, jedino ako sluze ko kante za smeće. Pa poslije samo iskreneš, bez da moraš to negdje pospremati i preslagivati.
e, ovako i ja. mada se ponekad izvučem kad pošaljem devojke da kupe šta nedostaje. ali, u principu, gledam da uveče ima sve spremno za sutrašnji ručak, a ponekad i da ga započnem. jer, moje devojčice idu u kontra smene, ručak mora biti u pola jedan, a nekad i pre (ako neka ima predčas). dok tu ukomponujem pomoć oko domaćih, redovno jutarnje krčenje kuće i malčeve potrebe + njegovu šetnju, ne ostane baš puno vremena za planiranje i realizaciju ručka...:mamaelektričnizec:
Ja imam serijsku grešku po svojoj majci.
Ona je toliko drvila po redu, da sam ja nekad davno rekla - neću nikad tjerat nikakav red ako je cijena toga da su ljudi oko mene toliko nesretni...
Ona je dok smo bili mali imala čipkane one neke ne znam kako se to zove na naslonima kauča i fotelja, i pod glavom, to se gužvalo, mi smo to morale slagati... pa one dekice na kauču - to je moralo biti apotekarski i ganjala nas zbog toga da mi se činilo da je sumanuta. Ja nisam vidjela prljavštinu da postoji kao takva dok nisam počela sama živjeti. Kad sam vidjela mucicu prašine mislila sam da su se vanzemaljci spustili na zemlju.
I onda sam si zabila u glavu da svaki put kad nešto radiš maltretiraš druge.
I sad ja nastojim prvo svima sve dati, poigrati se, biti dobra, raspoložena do te mjere da posao sabijam u ništa, i onda me stisne kaos.. Trebam vježbati to ležerno djelovanje... Ali nije lako otpustiti aždahu iz glave...
Ide na bolje, to je važno...
Malo idem u off...
Sika Pika, ti i tvoj muž ste stvarno tako slično k'o da ste blizanci!
I da, mlada si, jako mlada :) !
ovak nešto je kod mene :)
ali u puuuuuno urednijem stilu.... i po špagi....
imam dosta kutija svakakvih oblika i veličina, svaka ima svoje mjesto i svoju namjenu....
npr. od kako su stvari organizirane (pogotovo u špajzi) zna se gdje je kojoj mjesto i nemože se dogoditi da se nakon upotrebe ne vrati na to isto mjesto jer se nema kud drugdje staviti osim na to svoje mjesto...
neznam, u meni čuči jedna reduša i nemogu si pomoć... :lol:
ja ujutro prije posla moram složit krevete (npr, dok je mali na tuti, ja cap cap poplun,jastuke protresem,poravnam i uredno)
prije spavanja mm i mali obavezno pokupe igračke (jedno vrijeme je mm bio glavni oko skupljanja ali mali se sad naučio da je to pod normalno i sam zna da se prije spavanja igrače moraju pokupit,.. bilo podnevno ili noćno spavanje)
cipela nikad nema na hodniku jer su u ladičaru za cipele a šlape (naše) i za goste u jednoj košarici u hodniku
nisam tiranin, ne silim ni sebe ni njih, al neki red se zna....
desi se da se prašina ne obriše 5 dana, ili se jedan mjesec ne operu prozori, ali onak "s površine" je uglavnom sve "pod kontrolom"...
osim suđa u sudoperu to mi je bolna točka :oops:
al dobit ću i ja perilicu,kad tad....
i ne, ne robujem kući.... svaki dan smo vani...il u šetnji, il u posjeti, il u šopingu i još stignem i surfati navečer (po netu,ne doslovce :lol:) ....
samo je stvar organizacije i da se svaka stvar nakon upotrebe proba vratiti na svoje mjesto....
I meni, klaudija, i meni ;) !
:lol: ja se dosla nasmijati na sikapikin "pojam" nereda :mrgreen:
sori, draga, al stanje tvoje kuhinje/blagovaone je "mala beba" sto se tice nereda koje jedno dijete, koje se "oslobodilo" visoke stolice i pladnja pred njim, moze iskreirati... al, nema straha, naucit ces ;) :love2:
Nego mene zanima di ima za kupit tako krasan biciklic kakvog ima Masa ( koja je btw. preslatka :) ) ?
Negdje gore je vještičica napisala da treba SMANJITI KOLIČINU STVARI jer povećavanje broja kutija i košara neće riješiti problem.
U to ime, dižem se od računala i odoh u vreću utrpati sinove premale pidžame i trenirke - jako su se skratili rukavi neke odjeće, pa će biti više mjesta u ormaru ako ih pošaljem dalje....:bye: