Imate li bake?

Quote:

---

Originally Posted by apricot

.

ali, na ovom topicu smo došli do zaključka kako je optimalno rađati djecu sa cca 27 godina: onda bake nisu premlade da još uvijek rade i imaju svoj društveni život, a ni prestare pa da fizički ne mogu čuvati unuke

---

za nać optimalnu dob, moraš uzeti u obzir i kad su naše mame rađale :mrgreen: moja je s 23, sveki s 20, ja s 27, moja još radi, sveki u penziji (4 godine), uskaču kad mogu - svi smo u istom gradu. kad su bolesni - bolovanje isključivo uzimam ja, mm nikad.
sveki uleti za oporavak, i to mi je ogromna pomoć, imam mogućnost ne vratiti ih brzo u vrtić. i još jedna velika pomoć je što ih čuva po ljeti, do godišnjeg, i poslije godišnjeg , tako da 7. i 8. mjesec M ne ide u vrtić. ovaj ostali svakodnevni život obavljamo sami. jako rijetko izostajem s posla radi djece, jedino kad su bolesni, tu imam mogućnost odlaska na bolovanje bez problema i tu mogućnost i koristim. ne uskaču mi ni bake ovako svakodnevno, nemam pojma, nemam valjda tih potreba. radim tako da stignem po njih,ako moram ostati prekovremeno, ode mm i tako. bake uskoče, kako sam napisala, sveki za oporavak djece, a moja mama uglavnom za naš oporavak :mrgreen:

i, da, podrazumijevam da mi pomognu, ne tražimo puno, ali - podrazumijevam. kad mogu, naravno. da ne žele pomoći, ne znam, ne bi to dobro i kul primila, rodila si sebi djecu, a ne meni. ne mogu takav odnos niti zamisliti, iskreno. prihvatiti - da, a štaš nego prihvatiti. ali praviti se da je to u redu, i normalno, bez ljutnje - ne bih mogla.

btw, cijeli moj post je offtopik. :mrgreen:
on topik, ovo nabijanje krivnje u vrtićima je - grozno.
s poslodavcima - isto.
da skratim, za on topik, potpisujem vertex :mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by cvijeta73

za nać optimalnu dob, moraš uzeti u obzir i kad su naše mame rađale :mrgreen: moja je s 23, sveki s 20, ja s 27, moja još radi, sveki u penziji (4 godine), uskaču kad mogu - svi smo u istom gradu. kad su bolesni - bolovanje isključivo uzimam ja, mm nikad.

---

ja ne govorim samo za našu generaciju, nego generalno.
da SVE žene rađaju sa 27.

Imam srecom dvije bake na pomoc, obje rade ali jedna radi smjenski (pa je cesto slobodna) a druga ima radno vrijeme do 15h pa bilo jedna ili druga ide po dijete u vrtic, a za bolesti kombiniramo svi sa smjenama/godisnjim i sl... Ja s druge strane radim minimalno do 17h ili do kada je potrebno a mm isto, tako da je cesto bilo da dodjemo doma oboje iza 20h.
Da nema baka placali bi tetu cuvalicu, sto drugo...

PS - moja sveki ima 63 godine i naravno da jos radi kad joj je placa bar 3x veca nego ce joj biti mirovina... tako da ne kuzim ovu racunicu s 27 godina...

Ne znam zasto se podrazumjeva da bake moraju cuvati djecu i uskociti kad god zatreba.
Npr. mojoj polusestri mama nikada, ali bas nikada nije pricuvala klince. Jednostavno joj je rekla da ide na planinarenje, u kazaliste ili jednostavno da je umorna i da joj je to naporno. I sta sada? Normalno da se osjecala povrijedeno, ljutito, ali morala je prihvatiti to i snaci se drugacije.

Moja mama je mlada ( 56) i vodi dosta aktivan zivot, dosta putuje i izlazi sa prijateljima. I znalo mi se desiti da je u zadnji cas pitam da mi navecer pricuva klince jer bi mm i ja otisli u kino, a ona me otpili jer se vec dogovorila sa prijateljicama i sta joj ranije nisam rekla. I ja bi se tada naljutila, ali kad malo razmislim nemam se zasto ljutiti. Zena ima svoj zivot, odhranila je svoju djecu i ima pravo odluciti da li zeli svoje slobodno vrijeme provesti cuvajuci moju djecu ili radeci nesto za svoj gust. Naravno, uskoci ona kad treba, cesto ih uzme sa sobom na more ili za vikend, ali mi je skroz glupa pomisao da ona TO MORA. Jer ne mora...

Quote:

---

Originally Posted by sillyme

PS - moja sveki ima 63 godine i naravno da jos radi kad joj je placa bar 3x veca nego ce joj biti mirovina... tako da ne kuzim ovu racunicu s 27 godina...

---

pa eto, sve je stvar u očekivanjima

meni bi bilo super da je moja mama postala baka sa 54
jer od nje ne bih očekivala da mi čuva djecu, boravi s njima dok su bolesni...
nego da tu i tamo ode s njima u kino ili kazalište, popodne (jednom u dva mjeseca) odveze u glazbenu kad muž i ja ne možemo organizirati život...
da vikendom prošeta s njima po gradu...
ništa više od toga

ovako... moje dijete pomalo čuva baku :-/

Quote:

---

Originally Posted by ana.m

Ja sam svoju djecu rodila sebi.

---

Sve smo sebi rodile djecu. A primjerice, muž i ja tri dana u tjednu radimo do devet sati uvečer, bake nam pričuvaju cure i do neba im hvala na tome. Mogu tebe ljutiti tuđa propitkivanja, ali i ovakve opaske su jednako neumjesne.

Nije uvijek slučaj ali često se u parku družimo s bakama koje iz razno raznih razloga čuvaju unuke i nisu tako ni stare, oko 55-60g i često mi se znalo dogoditi da mi se bake požale kako im je to jako naporno i fizički i psihički ali eto moraju pomoći djeci.
Moja mama je tako prije 10 godina čuvala bratovu kćer jer je još mogla, ali joj je bilo jakooo naporno i uvijek se očekivalo da može i mora i kad nebi mogla jer je imala nešto drugo u planu, jako bi se i brat i šogorica naljutili, a jedno je vrijeme dijete od petka do subote bilo kod bake.
Ja nekako ne mislim da je netko samim time što je baka ili djed predodređen za čuvanje naše djece i da to mora, a često zaboravljamo da su to ipak već stariji ljudi koji istina rado čuvaju unuke pa čak i na uštrb svoje komocije, svoga mira koji im je potreban a ponekad i zdravlja.

Quote:

---

Originally Posted by n.grace

Sve smo sebi rodile djecu. A primjerice, muž i ja tri dana u tjednu radimo do devet sati uvečer, bake nam pričuvaju cure i do neba im hvala na tome. Mogu tebe ljutiti tuđa propitkivanja, ali i ovakve opaske su jednako neumjesne.

---

Quote:

---

Originally Posted by flopica

ana. m meni se međutim ne sviđa način na koji ti agresivno poturaš svoje stavove da su mame koje hvala Bogu imaju pomoć
rodile djecu drugima, ne brinu o njima onako kako treba, itd. sve u tom tonu. a to nije ništa drukčije od onoga što tebe pitaju za baku.
po meni nije korektno, koliko god ti imala i imaš pravo biti ljuta i ogorčena.

i jest, slažem se da je žalosno uzimati pod normalno da se čovjek mora opravdavati što vodi računa o vlastitoj djeci i to je sigurno pokazatelj stanja u cjelokupnom društvu. jako nepravdeno zapravo.

---

????? O čemu vi....Koga ja napadam? Kao prvo dorotea je uletila s postom koji nema veze s topicom...Nije bila tema ko ima koga za čuvanje djece...
Kao drugo, ovo što je vama tako jako bolno upalo u oči nije se odnosilo na apsolutno nikoga tko ima pomoć nego na poslodavce...Dakle šta njega briga imam ja baku ili nemam, ja sam to dijete rodila sebi, a ne bakama..U tom sam smislu to napisala...Pa sada tko je shvatio shvatio tko nije nije...

Quote:

---

Originally Posted by Deaedi

A mi koji imamo pomoć baka, smo ih dakle rodili njima? Ne kužim. Ti nemaš pomoć. OK, kužim da ti je teško, naravno da je lakše imati pomoć. Također, uobičajeno je da bake i djedovi pomažu u čuvanju djece i iznimka je ako netko nema tu mogućnost. Tako da si ti (nažalost) iznimka, pa ljudi onda i tako postavljaju pitanja.

No, ne kužim zašto ako ti tražiš uslugu od svog poslodavca da izađeš ranije s posla, čudiš kaj te on ima pravo pitati zar se ne možeš drugačije organizirati.

---

A vidim da si i tI malo to izvukla iz konteksta...Ne ne mislim da ti nisi dijete rodila sebi, što ste se našle prozvane vi koje imate koga za čuvanje?

Quote:

---

Originally Posted by mitovski

Ja nekako ne mislim da je netko samim time što je baka ili djed predodređen za čuvanje naše djece i da to mora, a često zaboravljamo da su to ipak već stariji ljudi koji istina rado čuvaju unuke pa čak i na uštrb svoje komocije, svoga mira koji im je potreban a ponekad i zdravlja.

---

Slažem se, zato ih poštedimo kad god je to moguće.

Točno ana m., poslodavca nije briga imaš li ti baku, nonu ili bilo koga da ti čuva dijete, ali isto tako ga nije briga moraš li ti po dijete.

Nažalost, ali tako je. On ti plaća da mu cijelo svoje radno vrijeme radiš. Ne deset minuta manje, ni pet minuta. Očekuje odrađivanje. Čista ekonomska računica. Kapitalizam.

Isto tako kolege i kolegice koje nemaju djecu ili su im već velika, dobivaju istu plaću kao i mama koja mora po dijete ranije, ali ne žele raditi umjesto nje. I imaju pravo na to. Nažalost, ali tako je.

Imati malo dijete (dvoje, troje...) nije nikakva isprika za poslodavca. Njegova je logika: ili radi, ili čuvaj djecu. S njegovog stajališta posve ispravna logika.

Može li drugačije? Može, ali ne mora. Ne smije mu se zamjeriti ako pita da li postoji netko da pričuva dijete. A ako mu to zamjeraš, onda ne treba doći u situaciju da poslodavac postavi takvo pitanje.

Quote:

---

Originally Posted by dorotea24

ja samo znam da je danas postalo prekomplicirano uopće komunicirati s ljudima (ne svim) jer nikad ne znaš što će koga uspjeti iživcirati i nasekirati. netko te pita zar nemaš nikog da ti pričuva djecu. po meni prilično banalna stvar za nerviranje.

---

meni iskreno i onako ljudski drago da imate bake i da ne shvaćaš poantu, jer da nije tako, ovo vjerojatno ne bi nikada napisala.
ljudi nekada ne znaju kako im je dobro pa nisu ni svjesni puno toga pa vjerujem da se nekako slučajno,putem izgubi empatija o onda se nešto u ovom smislu kaže...

Quote:

---

Originally Posted by ana.m

????? O čemu vi....Koga ja napadam? Kao prvo dorotea je uletila s postom koji nema veze s topicom...Nije bila tema ko ima koga za čuvanje djece...
Kao drugo, ovo što je vama tako jako bolno upalo u oči nije se odnosilo na apsolutno nikoga tko ima pomoć nego na poslodavce...Dakle šta njega briga imam ja baku ili nemam, ja sam to dijete rodila sebi, a ne bakama..U tom sam smislu to napisala...Pa sada tko je shvatio shvatio tko nije nije...

---

ti misliš da moj post nema veze s topicom jer možda ne želiš priznati da si isfrustrirana činjenicom da sve moraš sama i da ti nema tko uletiti, a poslodavca to možda ne zanima previše ili on želi na ljepši način reći da se probaš snaći na drugi način ili kako sam već pokušala objasniti, nije ništa neuobičajno da bake čuvaju djecu pa mu to dođe kao normalno pitanje. ovo "isfrustrirana" ne mislim kao uvredu nego zaista u pravom smislu. mene je baka sto puta izvukla iz teških situacija i svaki puta si pomislim kako bih sad ovo izvela bez nje. tako da ove priče o empatiji od zarin nemaju veze sa vezom. no eto lakše je valjda reći kako su drugi bezobrazni jer svašta ispituju nego reći da si u nezavidnoj situaciji. danas je zaista teško biti zaposlen i nemati pomoć sa strane i tu nema ničeg sramotnog niti lošeg.htjela sam ti samo ukazati i na drugu stranu. kao što je netko napisao nije uredu da posao pati zbog tvog privatnog, ali nije uredu niti da poslodavac nema razumijevanja za tebe. mislim da ti je ovaj bijes sasvim nekonstruktivan i okrenut na krivu stranu, a ti kako hoćeš.

Inace nemamo pomoc baka niti rodbine. Nekad bi itekako dobro dosla. Ovako se snalazimo sami i uz pomoc dobrih prijatelja.
Moja mama je 200 km daleko i radi (ona me rodila s 27, ja rodila s 26), ali bar nesto pomaze cinjenica da dolazi kad stvarno zagusti. Npr prosle godine kad sam bila na strogom mirovanju zbog rizicne trudnoce a muz zavrsio na operaciji zuci. Dosla je na tjedan dana i spasila jer smo mi oboje bili ko invalidi.

Treba stvarno biti zahvalan bakama ako nekad ulete i pomognu, i treba to cijeniti i pravilno dozirati na obostrano zadovoljstvo.

dorote24 gle sorry što se trudiš ali i dalje nisi u pravu :roll:

Ja kao prvo uopće nisam isfrustrirana činjenicom da sve moram sama (s mužem)...Za ozbiljno, stvarno nisam. Obožavam kad se netko igra psihoterapeuta (ja sebi ne želim priznati...)...Ok, teperamenta jesam, puknem lako, ali se lako i smirim, a sebi sve priznam. Ako me već netko želi psihoanalizirati! I da i dalje mislim da tvoj prvi post nema apsolutno nikakve veze s mojim prvim postom.
Ajmo dalje....Kaj se ti uporno opravdavaš time kaj tebi baka uletava u ovo i ono i kak se ti ne bi izvukla iz ovog i onog? Fakat ne kužim, sorry...Pa ja ti vjerujem ne moraš ti meni objašnjavati kak je to super, vjerujem da je. ALI...nema veze s temom.

Drugo..moj posao vjeruj mi ni najmanje ne pati jer bum ja otišla s posla 15 minuta ranije, tako da...ne radim u pogonu koji bu stao zbog mene, ne bu niti jedna kolegica morala odraditi mojih 15 minuta, odradit ću ih ja sama, to uopće nije upitno!! Ne bude me nitko drugi krivo gledao zbog tih 15 min.

To da se poslodvaca ne tiče moj privatni život se isto slažem, odmah i odgovor beti3 da ja tih meni dragocjenih 15 minuta ranije (što mi je u konačnici + od zapravo 30 minuta) nisam dobila na lijepe oči i na štetu drugih kolega, i da će moja satnica biti do sekunde odrađena!!

Poanta je cijeloe ove teme da se nikoga ne tiče imam li ja baku ili nemam i što ta moja "baka" radi u svom životu.
Kao što smo već napisale...možda nije ni živa, možda smo si na Vi, možda ima svoj život i želi uživati u njemu, a ne čuvati "tuđu" djecu. Da ne govorim o ovim nebuloznim primjerima u vrtićima i školama.

ana. m shvatila sam ja onako kako sam trebala, a ti se ne trebaš opravdavati, razumijem da ti je naporno i teško i sigurno ti treba trostruka snaga i energija da sama ishendlaš sve obaveze uz bebu i školarca i vrtićarca. nisam ja tu neka baba roga, vjeruj.
ali nije baš da ni ti ne bocneš izjavama ko je kome rodio, itd.itd. i tako, kao što tebe smeta to pitanje o babi, tako i druge smeta da se trebaju osjećati krivi jer tu istu babu i imaju...
samo toliko, i opet se slažem s tobom da takva pitanja ljudi ne bi trebali postavljati, jer valjda da imaš ikoju drugu opciju ne bi ni znali kad ti djete mora iz vrtića...

i još nešto - oko mene jest uobičajeno da bake i dide pomažu djeci i uskaču oko čuvanja unučadi.
to ne znači da automatski moraju to raditi i da nemaju pravo na vl. život, aktivnosti, planove.
ali ako ja moram otvarati bolovanje ili ostavljati dijete kod susjede onda bogami očekujem da moja mama
dođe i kaže da danas odustaje od partije bridža te da će rado preuzeti brigu o djetetu.
i to mi je baš normalno. kao što bi mi bilo nenormalno da kaže kako ona ima svoje planove, a ja nek se snađem.

ovo samo za hitne slučajeve, ne računam tu da ja idem na kavu pa da je zovem da otkaže svoj život radi moga komoda.
al hoću da mogu računati na nju kad mi stvarno treba. pobogu, mama mi je!

Quote:

---

Originally Posted by flopica

ana. m shvatila sam ja onako kako sam trebala, a ti se ne trebaš opravdavati, razumijem da ti je naporno i teško i sigurno ti treba trostruka snaga i energija da sama ishendlaš sve obaveze uz bebu i školarca i vrtićarca. nisam ja tu neka baba roga, vjeruj.
ali nije baš da ni ti ne bocneš izjavama ko je kome rodio, itd.itd. i tako, kao što tebe smeta to pitanje o babi, tako i druge smeta da se trebaju osjećati krivi jer tu istu babu i imaju...
samo toliko, i opet se slažem s tobom da takva pitanja ljudi ne bi trebali postavljati, jer valjda da imaš ikoju drugu opciju ne bi ni znali kad ti djete mora iz vrtića...

---

Ovo fakat, ali F-A-K-A-T nije imalo nikakve veze s nikim ovdje. Ne znam stvarno zašto je to tako shvaćeno? :zbunj: Najozbiljnije, objasnila sam u gornjem postu na što se to odnosilo...

Gle, nije meni teško...ja ti imam jako puno energije. Vjeruj mi, čak i da su mi bake bliže ne bih baš voljela da se previše mješaju. Ne hvala, ja sam takav tip. Ne znam kako da to objasnim. Ne želim i gotovo! Ne mislim da su bake loše ili nekaj, ali ne želim. Imala sam jako zbrčakno i loše djetinjstvo, bila svugdje negdje naokolo, mama mi je umrla kao bebi od 15 mj. i želim da moja djeca imaju obitelj uz mamu i tatu.
Jučer mi je mama (pomajka) rekla da neka joj pošaljem Ivu! :-o. Kao, da mi olakša, ona će ju čuvati. Ja neka dođem vikendom po nju!! Dobro da joj nisam svašta rekla, mada znam da joj namjere nisu loše.
Meni nije teško ništa oko moje djece, prepješačiti cijeli svijet za njih,nositi ih pri tome na leđima ako treba...Uostalom da mi je tako jako teško i da se tako jako nemoćo osjećam odavno bih sjela za volan, a ne bih vozačku držala u ladici i prolazila pored auta na parkingu kad ih ujutro u 7 vodim pješice u školu i vrtić i onda sjedam na bus....
Teško mi je slušati što svi drugi misle da je meni teško, što me žale (pobogu kaj me imaš žaliti, imam posao i troje predivne djece i muža kojeg volim :mrgreen:), što govore kak sam ja jaaaadna eto...Trenutno čak nisam umorna, prošlo me me čim sam došla doma.
Teško mi je slušati kak stara prek telefona meni organizira kak bum si ja kuhala ručak....
I tako to...
I što me svi pitaju gjde mi je baka....

pa dobro, lijepo da imaš snage i energije i nipošto te ne žalim! samo što mislim da jednoj osobi vjerojatno jest naporno imati toliko obaveza, ali kad ti kažeš da nisi umorna, ja ti nemam razloga ne vjerovati :-).
donekle razumijem tvoju želju da ti klinci imaju roditelje uza se s obzirom na tvoje djetinjstvo, ali i druga djeca ih imaju. nema ih ni moja manje jer ode do babe i dida.

u svakom slučaju probaj takva pitanja ubuduće izignorirati tako da te to ne živcira, sto ljudi i sto ćudi, ljudi si svašta dozvole.
dobro je Peterlon rekla da ima dva uha, jedno na koje uđe i drugo na koje izađe :yes:!

Išla sam čitati opet tvoj prvi post, i stvarno se skrenulo s teme ali gadno!
U pravu si - tvoj privatni život ne bi trebala briga poslodavca, ali eto - nažalost je sve češće tako. Nemam kaj pametnije reći OT...
Nadala si se da ćeš se ovom temom izventilirati a kad ono evo ti nove za "živciranje". Stavljam pod navodnike jer se nadam da se ne živciraš za ozbiljno! :)

Da doprinesem raspravi koja ja malo zastranila - mi imamo jednu baku koja je spletom nesretnih životnih okolnosti nama na raspolaganju (premda si je zaplanirala život ponešto drugačije), pomaže nam rado, djeca ju vole ali s mjerom. S tim da ona bez problema kaže kada ne može/ne želi uskočiti i sve pet! Čist račun!

Ignoriram najčešće, ali nekako mi je kak se veli voda došla do grla...kao da se stalno moram opravdavati za nešto, ako me kužiš. Postalo je preučestalo!

Ma ne. Velim, ja sam temperametna, fakat si me skužila došla sam se izventilirati, nadajući se da će me skužiti. A onda se tu nadrobilo svega nebitnog...

Nažalost, svugdje se podrazumijeva da imate nekog.

Npr. meni treba fizikalna terapija u kući. Da se to ostvari, prvo se treba naručiti kod fizijatra, ne može preko telefona, nego za prvi pregled treba doći s uputnicom. Muž radi, ja doma s malom djecom, ne mogu hodati, imamo baku koja je s nama jer ne mogu biti sama s curama. Znači nije ni baka dovoljna. Treba netko otići mojoj doktorici po uputnicu. Pa me treba netko odvesti do fizijatra. Onda treba netko odnijeti papire dr. opće prakse da napiše uputnicu za komisiju. Pa treba to odnijeti na komisiju. I na kraju opet dr. opće prakse da napiše uputnicu za ustanovu koja pruža terapije. U svakom telefonskom razgovoru čujem:"pošaljite nekog..." Sva sreća ima nas dovoljno.
I da, ispada da ja nisam svoju djeci rodila samo sebi nego i bakama i dedama, prabaki, stricu i tetama, koji se svi brinu se za njih, i pomažu gdje god treba.

Quote:

---

Originally Posted by dorotea24

ti misliš da moj post nema veze s topicom jer možda ne želiš priznati da si isfrustrirana činjenicom da sve moraš sama i da ti nema tko uletiti, a poslodavca to možda ne zanima previše ili on želi na ljepši način reći da se probaš snaći na drugi način ili kako sam već pokušala objasniti, nije ništa neuobičajno da bake čuvaju djecu pa mu to dođe kao normalno pitanje. ovo "isfrustrirana" ne mislim kao uvredu nego zaista u pravom smislu. mene je baka sto puta izvukla iz teških situacija i svaki puta si pomislim kako bih sad ovo izvela bez nje. tako da ove priče o empatiji od zarin nemaju veze sa vezom. no eto lakše je valjda reći kako su drugi bezobrazni jer svašta ispituju nego reći da si u nezavidnoj situaciji. danas je zaista teško biti zaposlen i nemati pomoć sa strane i tu nema ničeg sramotnog niti lošeg.htjela sam ti samo ukazati i na drugu stranu. kao što je netko napisao nije uredu da posao pati zbog tvog privatnog, ali nije uredu niti da poslodavac nema razumijevanja za tebe. mislim da ti je ovaj bijes sasvim nekonstruktivan i okrenut na krivu stranu, a ti kako hoćeš.

---

ja ću govoriti iz svojih cipela, ne iz aninih, ne ja nisam isfrustrirana što sami odgajamo djecu, meni je to pod normalno jer ne znam za drugačije.
isto tako ti (ili netko drugi, svejedno) nikada nisi hodala u ovim mojim cipelama iz prve rečenice pa ne možeš reći jesam li isfrustrirana ili ne.
ne znam zašto bi bilo nenormalno da te dirne/pogodi kad ti netko na poslu spomene nešto u vezi svega ovoga, e pa mene dirne pa taman bila najgluplja na svijetu. ne nije nitko glup da postavi to pitanje samo da provjeri imamo li mi baku.
ipak se tu radi o poslu i nekom strahu od degradiranja, micanja s radnog mjesta, bilo čega.
uostalom ne volim kad me se gleda kao neradnika, jer to nisam, a neki su skloni izbivanje zbog bolesti djeteta izjednačiti sa neradom.

i još jedna stvar, ostavljate li vi svoju bolesnu djecu kod bake i idete raditi?
ako da, zašto to radite ako se ne bojite predbacivanja, ipak ste vi toj djeci najpotrebniji kada su bolesna.

Quote:

---

Originally Posted by Tashunica

i još jedna stvar, ostavljate li vi svoju bolesnu djecu kod bake i idete raditi?
ako da, zašto to radite ako se ne bojite predbacivanja, ipak ste vi toj djeci najpotrebniji kada su bolesna.

---

Ja ću samo na ovo odgovoriti, več sam uostalom negdje napisala.
Ne, ne ostavljam bolesno dijete kod bake. Meni baka čuva dijete točno u terminu kao da je u vrtići. Dijete ostaje (na sreću spava) u 6.30. i ja dolazim u 15.05.
Sreća je da smo u istoj kući.
Ja dolazim na gablec i dam djetetu doručak, pa dolazim u 15.05. i dam djetetu ručak, međuobroke odradi baka.
Svaku bolest sam na bolovanju, sve što se tiče djeteta izvan čuvanja u tom vremenu odradim ja ili MM.
Ako moram nekud ići nakon 15.05. dijete ide u kompletu (svakog dr., frizera, trgovinu, hitnu, sve), ako nije MM doma, a često nije.

Hvala Bogu, uz baku je i deda, koji je dobrog zdravlja, ali još radi.
Pa kad ne može on baku odvesti kod dr. i slično, vozim ja, ili MM.

Ponavljam to je dvostrana veza, nemojte to zaboraviti.

Meni je žao ko god nema nekog da mu pripomogne. Razumijem da vi što živite po velikim gradovima, neki udaljeni po 500km od svojih roditelja i porodice, al mi nekako nije jasno da nemate nikoga da vam "pokupi", pričuva dijete, kada vam pomoć zatreba. Ja imam prijateljicu koja ima odraslu djecu, i koja je, ne jednom pokupila moje dijete iz vrtića. Zatim, MMova sestra, imala malu u drugoj grupi, ali kada je frka, vozi mog sina sebi kući, a onda ja nekada u 7, ili MM idemo po njega. Imam divnu komšinicu, neudatu,ima 35 godina. Kada god sam je zamolila(a kada niko drugi ne može) da je pričuva sat-dva, da odem na roditeljski, da odem ljekaru, pa jednom čak sam išla i na politički sastanak, nikada me nije odbila. Ponekad joj kupim nešto, bombonjeru, neku lijepu majcu i slično. I ja pazim i čuvam tuđu djecu, od brata, zaove, djevera, s vremena na vrijeme, iako oni svi imaju po jednu nanu, osim mene. malo žrtve, ali moramo se međusobno pomagati.
Vjerujem da je anu.m razbjesnilo to opetovano pitanje, i moji su uvijek ostajali sa čistačicom, ali se zna ko jue mama a ko je "nana" tako da to mene ne bi nimalo živciralo.

I mogu vam reći da mi je žao što nisam imala baku u svom životu, tako sam bila ljubomorna na sve one koji je imaju. Zato, ne oduzimajte svojoj djeci taj osjećaj, to je prirodno, posebna veza između djedova i baka i unučadi. Pa neka ih malo i razmaze, život kasnije je dosta surov.

e sad je stvarno otišlo tamo kamo nije trebalo.

možda je pogrešan naziv topica, pa zato...
poanta je zabadanje ljudi u privatne živote, a ne imanje/nemanje bake.

@ana.m sjajnu si temu otvorila. inače, kako se cijeli život susrećem sa drugom stranom medalje mislim da bi trebalo pojasniti stvar svuda kad se upita nešto tipa "imate li baku, dedu..."
da, imam baku (mamu). dementna, stara, problematična, agresivna, koju moram paziti više nego dijete i paziti da ne dođe u dodir sa djetetom.
eto, jel mi to igdje olakotna okolnost? ne, nije, dapače... ljudi vole kratke odgovore i objašnjenja ne traže i ne žele ni čuti, a na obrascima i nema mjesta za pojašnjavanja... a ako napišeš da nemaš baku, lagao si i tek onda mogu nastati problemi.

Quote:

---

Originally Posted by Anemona

Ja ću samo na ovo odgovoriti, več sam uostalom negdje napisala.
Ne, ne ostavljam bolesno dijete kod bake. Meni baka čuva dijete točno u terminu kao da je u vrtići. Dijete ostaje (na sreću spava) u 6.30. i ja dolazim u 15.05.
Sreća je da smo u istoj kući.
Ja dolazim na gablec i dam djetetu doručak, pa dolazim u 15.05. i dam djetetu ručak, međuobroke odradi baka.
Svaku bolest sam na bolovanju, sve što se tiče djeteta izvan čuvanja u tom vremenu odradim ja ili MM.
Ako moram nekud ići nakon 15.05. dijete ide u kompletu (svakog dr., frizera, trgovinu, hitnu, sve), ako nije MM doma, a često nije.

Hvala Bogu, uz baku je i deda, koji je dobrog zdravlja, ali još radi.
Pa kad ne može on baku odvesti kod dr. i slično, vozim ja, ili MM.

Ponavljam to je dvostrana veza, nemojte to zaboraviti.

---

anemona, napisala sam -ako da...

tashunice ne čuva mi baka djecu kada su bolesni, ali kada počnu ozdravljati, odnosno kad prođe ono najgore pa do potpunog oporavka ih ostavim kod nje.
gle, ja tisuću puta osjetim na svojoj koži da se ne mogu na poslu ponašati kao oni koji nemaju djecu i sa svih vanrasporednih aktivnosti odlazim ranije, uvijek žurim kući kad nešto treba vanredno napraviti pa se krpam na drugi način i da, pitaju me a joj pa jel ti nisu kod bake, tate itd. ne znam.....mene to ne dira toliko. samo kažem baka ima drugih obaveza i gotovo. ok, ja imam olakotnu okolnost jer moj posao nije od 8-16 i termine za neke od tih vanrednih aktivnosti se mogu dogovoriti, ali svejedno razumljivo mi je da ljude smeta ako netko olazi sa sastanka ranije ili se žuri pa požuruje cijelu stvar ili ode ranije pa ostali moraju obavljati njegov dio posla, ali mi smo na to navikli, pokrivati jedni druge. imamo još jednog kolegu sa dvoje male djece i on također uvijek žuri kući pa mu isto govore pa daj žena ti je kući, ajde možeš još ostati, ali to je sve onako više u nekakvom prijateljskom tonu. i ne izostaju uvijek oni sa djecom, ali njihovi izostanci su ipak najčešći. zato ja takva pitanja ne shvaćam tragično. znalo se dogoditi da mi dijete svaki tjedan bude bolesno i da se ja već neugodno osjećam radi otkazivanja svojih obaveza, premještanja u druge termine i "bježanja" kući, pa i da se osjećam loše zbog toga, ali to je tako dok su djeca mala i od toga se ne može pobjeći. e sad....postoje šefovi koji imaju razumijevanja i koji nemaju kako u ovim situacijama tako i u drugim. ne znam jel vi stvarno ne kužite što ja hoću reći ili se ja ne znam izraziti, ali poanta je najjednostavnije rečena na jedno uho unutra na drugo van i ne se živcirati radi toga.

Quote:

---

Originally Posted by Anemona

Samo jedna stvar koju bih napomenula, pitanje "imate li bake" nije jednosmjerna tema, kao što se u ovoj priči gleda, nego bi se itekako moglo postaviti i u smjeru "imaju li bake vas (djecu)?".
Možda zvuči nekome od vas glupo, ali "imanje bake" je dvostrani odnos uzajamnog pomaganja (barem kod nas). I baka ima nas u mnogo svakodnevnih trenutaka i baka će biti s nama kako je danas, tako i u konačnici kad će večina pomoči biti potrebna njoj.

---

Quote:

---

Originally Posted by Anemona

Ponavljam to je dvostrana veza, nemojte to zaboraviti.

---

meni ovo nije bilo jasno ni prvi put pa nije ni drugi, pa naravno da nije kod svih dvostrana veza, zašto bi bila?
zašto je uopće potrebno to opravdanje "pomažem i ja njima". mislim da se nitko ne treba pravdati, da ja sad kopam po tvojoj organizaciji života (uz baku) je isto zadiranje u privatnost ko kad mene pitaju "a nemate bake?"

već je par ljudi napisalo da se uz djecu brine i za bolesne roditelje, tako sam i ja dok nisu umrli, a nije bilo dvostranog davanja jer su već bili bolesni kad sam ja rodila

Quote:

---

Originally Posted by Tashunica

anemona, napisala sam -ako da...

---

Znam, ali volim s tobom raspravljati o temama gdje se vječno ne slažemo.:mrgreen:

Quote:

---

Originally Posted by prima

meni ovo nije bilo jasno ni prvi put pa nije ni drugi, pa naravno da nije kod svih dvostrana veza, zašto bi bila?
zašto je uopće potrebno to opravdanje "pomažem i ja njima". mislim da se nitko ne treba pravdati, da ja sad kopam po tvojoj organizaciji života (uz baku) je isto zadiranje u privatnost ko kad mene pitaju "a nemate bake?"

već je par ljudi napisalo da se uz djecu brine i za bolesne roditelje, tako sam i ja dok nisu umrli, a nije bilo dvostranog davanja jer su već bili bolesni kad sam ja rodila

---

Ne znam kako je kod drugih, ali znam kako je kod mene, ili kako smatram da bi trebalo biti.
U kratkoj rečenici: kako sad moje dijete ne ide u vrtić, jer nam bolje odgovara da je s bakom, tako će baka jednog dana biti s nama, a ne u domu.
Isto tako bih ja u tom trenutku mogla napisati, vi sad s velikom djecom hladite jaja na moru, a ja doma "čuvam" baku - nije fer.
Ali život se sastoji od mnogo odluka koje su vrlo rijetko same za sebe.

Quote:

---

Originally Posted by Anemona

Znam, ali volim s tobom raspravljati o temama gdje se vječno ne slažemo.:mrgreen:

---

ne bih ja rekla da se ne slažemo, nego da se ne razumijemo.
ali nije ni to problem, mene jedino nije jasno da se netko čudi ako se ja osjećam loše zbog nečega.

doro vjeruj mi na riječ ne radi se o prijateljskom tapšanju -joj pa zar nisu kod bake, moja okolina jako dobro zna gdje su bake.

Quote:

---

Originally Posted by Anemona

Isto tako bih ja u tom trenutku mogla napisati, vi sad s velikom djecom hladite jaja na moru, a ja doma "čuvam" baku - nije fer.
Ali život se sastoji od mnogo odluka koje su vrlo rijetko same za sebe.

---

pa tko kaže da mi koji sami odgajamo svoju djecu isto tako jednog dana nećemo voditi potpunu brigu o svojim roditeljima?!
ne znači, ako oni nisu u mogućnosti čuvati moju djecu, da ih ne vole ili da mi njih ne volimo ili da se uzajamno ne brinemo jedni o drugima.

Istekao mi edit:
- može se gledati i ovako. Nečiji roditelji su udaljeni 200, 300 km i koliko je to povremeno teško, toliko je to povremeno i olakšanje, moji roditelji su udaljeni jedan kat i isto tako koliko puta je to olakšanje, toliko puta je i teško.
Nije crno/bijelo. Ima prednosti i nedostatke i zato ne volim takve teme imam baku/nemam baku, jer se uvijek razilazimo u crno bijelim razmišljanjima.

A što se tiče zadiranja u intimu takvim pitanjima o imanju bake, več sam se izjasnila - to je jedno u nizu glupih pitanja koja idu uz roditeljstvo.
Mene recimo nervira kad me netko pita zašto mi dijete ne ide u vrtić, pa uglavnom ne ludim zbog toga.:mrgreen:

Kad me več krenuo niz, da dodam.:mrgreen:
Mene poslodavac isto tako u trenutku kad baka ide kod dr., ili na terapije, a ja moram uzeti godišnji ili slobodni dan, gleda poprijeko i pita, a zašto dijete ne ide u vrtić?
Da li me ima pravo to pitati?
Meni je i to jednako zadiranje u intimu, ali "veslam" dalje.

Kad sam imala užasno važan projekt, moja mama je uzela bolovanje na svom radnom mjestu i došla k nama čuvati djecu, jer mene nije bilo 6 -24 h. Nitko me tada nije ni pitao imamo li bake na raspolaganju, jednostavno se podrazumijevalo da moram biti tamo. Ista je stvar kad moram na poslovni put - vozimo djecu do mojih (mm-ovi su 1000 km daleko), a onda se oni snalaze kako znaju, jer i oni još rade (!). Sreća pa obožavaju unuke i koliko god im je teško, još uvijek im nije preteško.

Međutim, htjela sam reći da me ne pogađa pitanje "pa zar nemate bake". Dapače, ponosna sam kad odgovaram da uglavnom uspijevamo sami.