stanja, a ne stana
Tipfeler :roll:
Printable View
odličan post Sanja, svaka čast, slažem se sa svakom riječi
opravdavitis :lool:, ima nas još oboljelih
dodjem doma sa izleta i vidim hrpa odgovora na moje nedoumice.
hvala vam cure sto ste nam otvorile oci.
Razgovor se priprema.Necemo zasada ici u prodaju kuce nego cemo se suociti sa najgorom nam nocnom morom a to je razgovor sa manipulatoricom.Ona je od sve obitelji definitivno najveci problem.
Zbukanje koje se sprema cemo platiti sami pa makar nas kostalo toliko da ostanemo bez novcica.Ali to ce joj biti zadnje sto je tamo radila(inicirala).
Kada rjesimo tetu poraditi cemo na nama samima da se naucimo reci sto zelimo a sto nezelimo.to nam definitivno treba.
vjerujte mi (mnogi znaju) krasno je imati nesto na moru, ali ponekad to covjeka uopce ne veseli.
samo da se jos izjadam-
dvije godine za redom su nam nasi gosti ostavili iznenadenje u vidu iz struje iskljucenog frizidera u kojem je ostala neka hrana.Druge godine kada sam s trbuhom cistila crve iz frizidera i usput povracala sam na komad papira napisala par pravila i podsjetnika što i kako sa kucom kada se odlazi.
Teta se na to smrtno uvredila.potrgala papir.
isto ljeto ostavila kutiju otvorenih keksa na stolu i otisla.dosao je misko i osladio se, ali je i ostao zivjeti u kuci.
što rec?kakvu poruku poslati (kak to vec ide)
imala sam sličnu situaciju
pa preslikavam na tetku
možda nisam u pravu
ali u našoj situaciji, kada je nakon preko 20 godina otkazano gostoprimstvo, došlo je do zahlađenja odnosa
jer mojim rođacima stvarno nije bilo jasno zašto ne bi mogli njih 5 doći kod nas u 1 sobu
oni su bili stvarno iskreno i duboko iznenađeni
Postoji jedna židovska poslovica, ne znam je citirati doslovno, ali evo po sjećanju: ako nekome odbiješ učiniti uslugu kad te prvi put pita, kratko će se naljutiti na tebe, a ako mu učiniš uslugu tisuću puta i odbiješ tisuću i prvi, stekao si doživotnog neprijatelja.
Mislim da je kod vas baš to u pitanju.
Kad ljudima napraviš uslugu i daš neku povlasticu, nakon nekog vremena im to postane normalno stanje stvari, pa se uvrijede kad im je oduzmeš, jer je prestanu promatrati kao povlasticu i počnu je smatrati svojim pravom.
Koliko muke si pošteđen kad ti i sva rodbina živite na moru!!
Kuća u planinama nije tako poželjna.
Ma joj,kod nas slična priča. Trajalo je preko 20 godina,viksica od 50m2,dvije sobe,bilo nas je i po 12,spavali u garaži,na spužvama na podu...katastrofa i ciganlija živa.
Mogla bih napisati komediju sad s odmakom kaj se sve zbivalo. Uglavnom,mojima je jedno ljeto prekipilo i promijenili su ploču.
Rezultat:totalno zahlađenje odnosa u nekoliko smjerova.Ispada da je bolje nikada ne ugostiti,nego ugostiti 20 puta pa jednom odbiti gostoprimstvo.
Kuca se moze prodati preko agencije.
Nema pravdanja s tetkom, nema rasprave sa susjedima. Ne moraju niti znati za planove.
Suosjećam s tobom jer sam i ja prije bila u toj situaciji.S malom razlikom da mi živimo na moru i onda se oko Uskrsa sjeti naša draga rodbina da imaju nas na moru pa krene zivkanje.U početku smo to i dopuštali ,naravno drago ti je da vidiš ljude koje nisi vidio cjelu godinu jer živimo u različitim državama itd.Onda se prije 3 godine mali jako razbolio i većina tj 98 posto te rodbine me nije ni nazvalo da pita kako je mali.Bila sam baš tužna.Ali sam se i opametila.Nema više dolazaka a ni zivkanja.Dolaze mi samo dvje sestrične s kojima se čujem na redovnoj bazi,kod kojih mogu doći bilo kad nenajavljeno i koje obožavamo i mi i djeca.Za te cure i njihovu obitelj da treba spavali bi svi na podu.Uvjek smislim dobru laž i kažem da mi dolazi svekrva ili netko njen,a ako zovu s muzeve strane kažem da dolazi netko moj i gotova priča
MarijaP,što ti znači agencija u ovo vrijeme? Sad se prodaje samo ono što je deeebelo ispod cijene sličnih nekretnina jer ih ima ko blata,a kupaca nigdje.
Zašto bi na silu prodavali nekretninu samo da se riješe tetke?!?
Pa odrasli su ljudi,nek pregrizu il nek šute zauvijek i ne kukaju.:-P
Uostalom,nije to jedina situacija u životu gdje će trebati obaviti jedan ne baš ugodan razgovor,zar ne?
Nemam (nažalost) problema s vikendicom na moru, ali mogu reći nešto na temu sedamdesetogodišnjih umilnih bakica...Jako je t sve prefrigano, i jako dobro znaju kaj i kako i zašto rade. Pogotovo ako su same! Cijeli život same ili od nekog razočarane. Zlo im izlazi iz očiju i ustiju. Svaka čast iznimkama, ali takvih je sve manje.
Debelo ispod cijene su i stanovi u Zg-u.
Nece se moci stare ciglene kuce s kojih zbuka pada prodavati po visokoj cijenu u EU.
Ja bih stavila na papir sve troskove oko odrzavanja kuce i porez i rezije plus kamata na kredit za stan. Lako za tetku.
Meni se ta situacija s kucom koja propada i kreditom za stan ne cini dugorocno financijski povoljna.
Probaj nazvati agenciju i pitaj po koliko su se kuce prodavale 2008. i kolika je cijena danas pa vidi.
Ovo mi baš zvuči jasno i izvedivo, potpisujem.
No, naravno, ako teta nema djece i ima 70 godina - imate li vi kakvih motiva za održavanja jako bliskih odnosa s njom - tj. očekujete li da ćete je neslijediti (neki njen stan ili tako nešto). Ako da - onda je drugačija slika i onda mi je normalno da si ona daje više prava no što bi očekivao od tete. A možda joj naprosto trebaju čvrste granice i pravila. Ova scene s trganjem papira - ja bih joj zbog toga održala bukvicu i jasno rekla da je to moje i da u mojoj kući ima paziti na moje stvari i poštivati moja pravila. Naravno, ako nemam ideju da će moja djeca dobiti stan od tete u naslijedstvo.
Pa šta ti je razlogom tolikih obiteljskih razmirica na svakom koraku?
Skoro da se i zanemaruje vlasnički list: mi smo pomagali u svemu, mi smo miješali malter, mi čuvali djecu, mi bili jamci...
Ja se vodim time: netko tko ostavlja oporuku ima dakle vlasnički list i prepušta ga kome hoće. A taj radi što mu se hoće, pa bilo to meni pravo ili krivo. I gotovo. Nema tu zabadanja nosa u tuđi pjat il novčanik.
Ipak sam svjedokom da mi ljudi gledaju šta sam kupila u dućanu, da ne kažem veće stvari. Al ja sam ta koja to dopušta, prelazi preko toga s osmjehom...ili kaže šta te se tiče. I isto živim s tim. Nije naka srića od odgovora, al ne moš uvik ni servirat sve na pladnju kako ko oće.
A ima ljudi koji su mi bili bliski...al se nisu složili s tim. Što mogu?
Mogu samo reći da suosjećam i znam kako je to jer i ja cijeli život trpim slična s..nja.
Pogotovo odkad mi je umro tata i ostavio iza sebe ne jednu, nego dvije kuće u atraktivnom mjestu u Dalmaciji.
Što se tiče eventualnog nasljedstva od tete, zaboravite na to. Ako kaj ostavi- super, ali nemojte uopće o tome razmišljati. Mi imamo baku koja ima 90 godina, a zadnjih 20 nas maltra sa svojim stanom koji bi nam kao trebala ostaviti u nasljedstvo. Stan je krasan i unatoč tome što je u centru Zg-a u odličnom je stanju. Sve je obnovljeno osim stolarije. Međutim, baka je do sada milijun puta mijenjala odluku, čak je rekla da će stan ostaviti Crkvi, ma užas. I znaš kaj? Zabole me kome će stan ostaviti. Meni se smučio. dosta mi je više konstantne manipulacije, kukanja, žicanja sve na račun stana koji će ona ostaviti ko zna kome i ko zna kada. Često znam reći da kako je krenulo da će me baka i nadživiti i kaj će mi onda taj stan?
Kome? čini mi se da je to zadnje pitanje ključno :lol:
Šalim se, ali ovo sa strganim papirom i kutijom keksa bi ti trebalo dovoljno reći za koga te ona drži. Toliko otvoren inat da sam zinula čitajući.
Moji su se isto doselili iz unutrašnjosti na more, odmah nakon faksa. Ja sam se na moru rodila i znam kako je to kad rođaci dođu kampirati cijelo ljeto. Mama je jednom pukla i sve to prekinula, ali nikad više nisu popravili odnose s mnogima. Ne mogu reći da osobno žalim za tim!
iznajmi kucu cijelo ljeto
i s tim novcem ljetujte na nekom drugom otoku
slijedece godine ponovite, pa sve dok teti ne postane jasno da kuca nije njeno vlasnistvo
Znam da ne gledaš tako, ali meni ovo zvuči koma (iz pozicije osobe koja cijeli život želi nešto na moru, nadam se da ću u budućnosti i ostvariti).
Ako te ne veseli riješi se toga i točka.
Da li je stvarno moguće da je nekretnina na moru takvo zlo i tolika muka?
Ako je tako da preusmjerim svoje želje odmah.
Jedini problem koji ja vidim je da ne želite reči ne da ne bi bilo uvrijeđenih, ali hebi ga, to je cijena mira.
Ponavljam da jako dobro znam kako je to kad ti se rodbina uvali 3 mjeseca i remeti život.
Meni je nevjerojatno od čega sve čovjek napravi problem.
Imate, dobili ste kuću na moru.
Imate babu koja vam ništa ne znači, ali reda radi joj nećete reći ne.
I sad ispada da je kuća na moru loš zgoditak :-D
Treba razmisliti zašto trpite gospođu, al onako iskreno, što bi vama značilo da se ona naljuti? Narušilo bi kakve odnose?
Ja bih rekla da im baba ipak nešto znači.
Ako se od tetke koja nema djece očekuje nasljedstvo,onda se slika malo drugačije slaže...
I ja bih rekla da od tete ipak nešto očekujete, jer ne vidim ni jedan realan razlog iz kojeg bi je inače trpili.
Vjerojatno je tako, iako im trenutačno jede živce, :mrgreen:
ali je teta NJM jedina rodbina, kao i on njoj,
na stranu sada nasljedstvo (koje isto nije za baciti :angel:) teško da bi oboje bili sretni da se zakrve, a do toga bi lako moglo doći.
Nekako imam isti feeling kao i A70V, da teta uopće ne kuži da ona nekoga inkomodira i da niti u peti ne očekuje neki ozbiljni razgovor po tom pitanju.
Anatom, ako ste se već odlučili na razgovor s tetom o tome da postavite granice, morate (odnosno TM mora) biti siguran da se može nositi sa posljedicama tog razgovora. Ako je spreman na to, neka to i odradi, ali ja na tvom mjestu tom razgovoru ne bih prisustvovala.
Pa to nije teta pokretačice teme, nego njenog muža.
Ja recimo znam da postoje ljudi kojima moja mama nikad ne bi uskratila ljetovanje u našoj vikendici, pa da naslijedim tu vikendicu niti meni ne bi bilo lako uskratiti im to isto.
Nemojte da vas zavaraju tetine godine. Nju život previše mazi da bi napustila ovozemaljski život. Nema ta stresa, ali su zato u stresu svi oko nje. Babac je životnu školu položio s najvišim ocjenama. Ona je primjer kako život bez srama i savjesti može biti idealan. Ponekad se čak divim takvima :-)
Savjet: izbaci je što prije jer ako zalegne bit će ti i u kući i u vikendici (svaki dan).
E, sad smo mi ko tete. Imamo odgovor na sve :mrgreen:
anatom, sretno!
Ako te sta tjesi, vikendica ili ne, na ovom podneblju svi imaju napornu babu za vratom. To je dio folklora :-D
Da, kao što je i dio folklora da stari uvijek i sve bolje znaju od mladih pa vjerovatno i ta teta tako razmišlja i zato im se i petlja toliko u život.
samo na brzinu-
ne ocekujemo nasljedstvo od tete niti ga zelimo.ona je jedina zivuca rodbina mmu koja zivi u Zagrebu.
znaci nam toliko da je ipak teta.mene su odgajali da poštujem starije a pogotovo obitelj (valjda zbog toga imam blokadu)
i da.definitivno znam da je cijeli problem u tome sto nemamo muda ništa reci.
imati viksu na moru je krasna stvar.svjesna sam da zvucim razmazeno kada napisem da to ima svojh loših strana.
tko nema nešto takvo nemoze niti znati.
kada nasljedis kucu staru 30 godina na moru-osim obitelji koja je u njoj navikla ljetovati, nasljedis i sve druge troskove koje takva kuca ima.
nasljedis i obavezu u travnju juriti tamo jer treba pokositi, obrezati i kaj ja znam što drugo.
a nekad nemas love.a nekad bi novi kauc kupio za kucu u kojoj zivis.
zgodno je i prakticno ali poteze niz drugih pitanja.
i da .znam da uvjek mozes tu kucu koja te opterecuje prodati.
A kad ne naslijediš, onda je nemaš i onda ako baš imaš novaca ideš na more, a ako nemaš ne ideš.:mrgreen:
Za godišnje troškove vikendice može se platiti ljetovanje.
Ali da dodam - kratko ljetovanje.
ovo je odlična tema! užasno poučna! Vikendica nije naša nego svekrova, ali taj monumentalni stil neodređivanja termina, prava i obaveza po geslu "obitelj smo stisnut ćemo se" je već izazvala preko nekoliko horora. Čišćenje crva i gremlina - poznato. Nema veze što nije moje, ako me dočekalo, moram očistiti i čak i ne pitati zbog koga ili čega imam čast. Mi imamo gerlisku taktiku. Jedne godine ne odemo, druge na tjedan dana, treće na mjesec i trudimo se da nitko ne može pretpostaviti što ćemo mi sljedeće učiniti jer kad se već ne smijemo ništa dogovoriti onda bolje da smo element iznenađenja jer inače će se organizirati i dočekat će nas već neko veselje. Prekapanje po gaćama i frktanje nad lubenicama je Ifi odlično opisala, za to nismo našli lijeka osim da nas što manje dira. Što se tiče ulaganja ne damo ni kune, platimo što potrošimo, popravljamo što nam se raspadne u ruci - zašto? Zato što ne ulažu oni koji tamo ljetuju 4 mjeseca godišnje i koji uzurpiraju sva prava i sve termine. I naravno pozivani smo na red- pa onda ne odemo. Pa sam ja proglašena najgorom snahom u svemiru koja ne da djeci da idu na more.
Nemam pametnog riješenja. Prekrižit potpuno najbliži rod nismo još nekako smogli snage isto se radi o starijim ljudima...
Kako cure kažu, draga anatom, najbolje je ostaviti tetu u uvjerenju da je ona super (neće ona ništ naučiti iz ovog u tim godinama), ali da vi morate iznajmiti kuću i onda uložiti te nove u održavanje kuće i priuštit si pošten odmor all inclusive jedne godine, pa i još po koju, ako treba. I rentajte sve od travnja do rujna, par vikenda iskoristite za pripremu i uživajte u 5 ***** - jer vi to zaslužujete :)
je kratko, ali 5 dana u 5 zvjezdica je odmor a 5 tjedana s rodbinom robija
pa da samo spomenem jos nesto:
u kuci procuri voda usred zime.
što radiš?
sjedaš u auto i ideš tamo to popraviti.platiš i put i popravak.
nije sam tak imati nekretninu.vidim da svi misle da je.
Ma joj... Mislim da si napisala da teta svega ovoga uopće nije svjesna, zar ne?
A ja mislim da je. Pa vidiš kako razgovara s njima, jasno joj je da je (ne uvijek, ali u određenom terminu) suvišna, da generira troškove (koje ili prebacuje na Anatom i njm-a ili pokušava kompenzirati npr. posuđem), inati se po pitanju održavanja kuće (odbijam vjerovati da postoji osoba starija od 10-12 godina kojoj nije jasno što se događa s hranom u isključenom frižideru), ne prihvaća pravila, dapače, svađa se pri samom pokušaju uspostavljanja nekakvih pravila... Zapravo, mislim da ih teta namjerno zeza i pritom se dobro zabavlja. Pa tretira ih kao otirače, a oni (!!!) se boje da se ne zamjere njoj (!!!).
Posve je druga situacija kad godinama imaš goste kojima, iz pristojnosti, straha, srama ili čega već, ni ne natukneš da su ti na teret... Kad im jednom otkažeš, naljute se, iako ne bi trebali - ali zaista ih takav razvoj situacije iskreno šokira, pa je to valjda očekivana reakcija.
Za ovu tetu mislim da jako dobro kuži kako stvari stoje. Ona se igra s njima kao mačka s netom ulovljenim mišem.
Sorry, Pikula, ali mislim da je ovim boldanim sve rečeno. Onaj čija je kuća određuje pravila, svidjelo se to potencijalnim gostima ili ne. Ako vam se ne sviđa način na koji oni organiziraju ljeta u svojoj viksi, uvijek ste slobodni ljetovati u vlastitom aranžmanu, zar ne?
Ne znam, ja to gledam iz suprotnog ugla... Nemamo nekretninu na moru, ali povremeno ljetujemo u apartmanu mm-ovih roditelja (povremeno = jednom u par godina). Najprije ih mjesecima unaprijed pitamo kad će i hoće li apartman biti prazan. U vremenu kad je prazan, treba li nekom drugom. I tek ako je zaista prazan, možemo li doći i na koliko. Jedina stvar oko koje se "natežemo" su režije, jer oni ne žele uzeti lovu od nas, a mi ne želimo iza sebe ostaviti trošak. Inače, prije dolaska nam uvijek napune frižider hladnim pićima i ostave hrpu slatkiša za djecu, a budući da oni obično ljetuju nakon nas, i mi njima napunimo frižider pićima, ostavimo im kekse i grickalice, dopunimo zalihe wc-papira, sapuna, deterdženta za veš i suđe... I ostavimo neku sitnicu kao znak pažnje. Ne bi nam ni u snu palo na pamet zahtijevati od njih da rade nekakav raspored ako to inače nemaju običaj niti da se na bilo koji način prilagođavaju nama.