Suosjećam s tobom jer sam i ja prije bila u toj situaciji.S malom razlikom da mi živimo na moru i onda se oko Uskrsa sjeti naša draga rodbina da imaju nas na moru pa krene zivkanje.U početku smo to i dopuštali ,naravno drago ti je da vidiš ljude koje nisi vidio cjelu godinu jer živimo u različitim državama itd.Onda se prije 3 godine mali jako razbolio i većina tj 98 posto te rodbine me nije ni nazvalo da pita kako je mali.Bila sam baš tužna.Ali sam se i opametila.Nema više dolazaka a ni zivkanja.Dolaze mi samo dvje sestrične s kojima se čujem na redovnoj bazi,kod kojih mogu doći bilo kad nenajavljeno i koje obožavamo i mi i djeca.Za te cure i njihovu obitelj da treba spavali bi svi na podu.Uvjek smislim dobru laž i kažem da mi dolazi svekrva ili netko njen,a ako zovu s muzeve strane kažem da dolazi netko moj i gotova priča