Printable View
Daleko sam još od ovog, pa ne znam kako ću se prema tome postaviti kada dođem u tu situaciju. Ali mi se čini da bih radije potakla dijete da o Božiću piše iz svoje perspektive nego tražila da mu učiteljica daje posebne teme. Baš bi bio dobar i edukativan sastav Smisao Božića u obitelji ateista :)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
mene uz obilježavanje katoličkih blagdana u školi smeta i obilježavanje valentinova i sl.
mislim da bi već jednom trebalo organizirati neku edukaciju za učitelje i podučiti ih kako se držati plana i programa bez uplitanja vjere-katoličke ili bilo koje druge.
samo tko će educirati ove u agenciji i ministarstvu?
Pišete brže nego stignem čitati. :)
Rivendell, još uvijek stigneš napraviti baby blessings.
U mojoj glavi su se valjale različite ideje na tu temu, na koncu smo usvojili najjednostavniju, pozvati ćemo prijatelje, dvije obitelji najbližih, moju prijateljicu i njenog muža i dvoje djece 4 i 8 godina, te prijatelja MD-a i njegovu ženu i kći studenticu. Prvi su vjernici na papiru, drugi su ateisti... zapravo je to nebitno, to su nam jako bliski prijatelji i imaju osjećaju jačinu moje želje da imaju posebnu ulogu u Smjehuljicinom životu. Imali bi je ionako, ali ovo će samo biti način da to neformalno formaliziramo. :)
Sam čin desiti će se na mjestu koje je MD-u i meni posebno.:) Budući smo MD i ja planinari, izabrali smo Sljeme, uz jedan potok, zapaliti ćemo vatricu, svatko će nešto reći, možda pripremim nešto kreativno da svi skupa napravimo, možda će svako naći jedan poseban kamen iz potoka, pa ćemo ih staviti u kutijicu da Smjehuljica ima za uspomenu. Biti će veselo, opušteno i spontano... i nakon toga ćemo ići u najbliži planinarski dom na puricu z mlincima ili grah. :)
vecina zlata i dragog kamenja dolazi iz rudnika gdje se prakticira robovski rad. djeca nisu postedjena, u uska okna ulaze djeca stara svega par godinaCitiraj:
tangerina prvotno napisa
meni je to nehumano
u danasnje doba informacije biti neinfirmiran i nezaintereiran je iskljucivo stvar osobnog izbora.
prijavljujemo se za okupljanja, mi smo prilicno leteci po potrebi
Oh, iznenadila bi se. Narocito kad dodje bozic pa se spomene mali isus i ode rasprava u postojanje boga, isusa, muhameda, vila, patuljaka, strumpfova...i uvjeravanja kako sve postoji osim boga i isusa...Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Fali mi gore djed mraz i djed bozicnjak.
Ja ne spadam tu, samo citam :)
mojca, kod nas u bosni postoji običaj šišanja prvog dječjeg čuperka i tko to učini postaje "šišan(a) kum(a)" (ne znam je li to običaj samo kod muslimana ili i inače). ja sam tako šišana kuma najstarijoj curici moje najbolje prijateljice.
nemam problema da se djeca različitih svjetonazora druže međusobno, i da, kod nas je već u vrtiću (a kasnije u školi) postavljeno pitanje tko vjeruje tko ne, s tim da se pokušalo iz društva izbaciti nevjernike... rekoh pokušalo, ali nije uspjelo jer druga djeca vjernici nisu htjeli prihvatiti takvu segregaciju.
Valjda i oni imaju svoju verziju filozofskog kutka. :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
sve lista imaginarnih prijateljaCitiraj:
leonisa prvotno napisa
Nemam ni ja, da pace. To bi trebao biti temelj tolerancije. Moju od uvijek ucim da svatko vjeruje u sta zeli, ili ne vjeruje i da svatko ima pravo izabrati u sta ce, odnosno nece vjerovati. Naucila sam ju recenicu da kaze u sta ona vjeruje (pri tome joj nisam rekla sta je to u sta ona vjeruje) i da je to ok i da kaze da je ok da drugo djete vjeruje u sta vjeruje ili ne vjeruje jer mi je precesto dolazila s pricom kako ju je netko uvjeravao da ono u sta ona vjeruje da to ne postoji, ali da postoji ono u sta vjeruje drugo dijete. Tako da ja imam isto iskustvo kao i ti, samo obrnuto gdje se nju uvjerava da krivo vjeruje i pokusava ju se "preobratiti".Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Svakako ne spadamo u katolicki/vjernicki topic, ali u principu niti ovaj, ako se bas moram(o) deklarirati kao ateisti. Ne volim deklaracije i ne volim aktivizam vezan uz (ne)vjeru, pa mi je nezgodno biti s obje strane. Na isti nacin ne uzivam tj. smetaju mi propovijedi s obje strane, i vjernicke i nevjernicke.
Imam sve sakramente, ali ne znace mi nista. Nekad davno su mi bili bitni, ne zbog vjere, jer vjerovala nisam nikad, vec zato sto su mi bili simpaticni. Krstena sam s 10 ili 11 godina jer sam sama tako htjela. Isla sam na vjeronauk u crkvi, bilo nam je super, gledali su se filmovi, rijetko kad vjernicki i opcenito smo isli po nekim izletima, koji nisu imali veze s hodocascima. Ne pamtim gotovo nista vjernicko s tih vjernickih pohoda. No mozda sam ja to tako filtrirala jer sam tamo bila, prvenstveno, zbog drustva. Vjeronauk u skoli sam imala jedne jedine godine, u 8. razredu, jer se valjda poklopio s pocecima hrvatske drzave. To mi je bila tlaka. Stari mi je ateist, ali moji su ionako rastavljeni oduvijek, tako da njegov ateizam nije utjecao na moje stavove. Zapravo, pretpostavljam da nije bas ateist, samo ne vjeruje ni u jednog boga, u to sam sigurna. Mama je iz katolicke obitelji, obozava paliti svijece na Kamenitim vratima, no ne ide u crkvu, osim turisticki. Slavimo doma tradicionalne blagdane, bez molitve. Ono, kiti se bor i farbaju se jaja, dobro se jede i otvaraju se pokloni, tako nekako.
Muz je samo krsten, uglavnom zato sto je bio na umoru kao mali pa se baka jako prepala, ovo ono. Mama mu je iz strogo katolicke obitelji, ali ocito nedovoljno stroge jer je ipak udana za luterana, iz ne toliko strogo luteranske obitelji. Muz je vise ateist nego ja.
Vjencani smo prvo kod maticara, tu u Americi, bez ikakvih religioznih primjesa (tu i maticari mogu malo propovijedati, a popovi mogu glumiti maticare, itd.). Godinu dana kasnije smo se vjencali u crkvi u Zagrebu, onako najiskrenije - iz fore, bez laganja sveceniku o tome kako smo teski vjernici. Ili ikakvi. I bas je bilo lijepo, osim onih nekih redovnih stvari koje se citaju na crkvenom vjencanju, nije bilo propovijedi i traktata o stvarima koje nam se ne svidjaju i u koje ne vjerujemo (i civilno vjencanje sadrzi dijelove obreda koji me tjeraju na besposleno strikanje, tako da to nekako svodim na isto, truc-truc kind of thing).
Sumnjam da cemo krstiti dijete, ali nikad se ne zna. Postoji mogucnost da cemo ga pustiti da (i on) odluci sam zanima li ga to ili ne. Super mi je to sto ne moram razmisljati o vjeronauku u skoli jer ga jednostavno nema, osim ako se u startu odlucis za vjerske skole - kod nas, ako se ne varam, ima samo katolickih i luteranskih, a sigurna sam da mali nece ici ni u vjersku skolu, niti u vjerski vrtic. U drzavnim skolama i vrticima bog sluzbeno ne zalazi, ali ljudi su ovdje u neku ruku jos vise religiozni nego kod nas pa si sve nesto mislim da ce i boga biti svugdje po malo, ili po puno. Ili mozda nisu stvarno religiozni, ali jako drze do crkve i crkvenih druzenja. Muz i ja smo nekako skoro pa cudaci jer nedjeljom ne idemo nikamo, ne sudjelujemo u crkvenim dogadjanjima (osim sto ja redovito pohodim rasprodaju u nekoj baptistickoj crkvi, organiziranu na isti nacin kao Rodina :lool:) i opcenito u cestitkama i saucescima (i slicnim) ne spominjemo boga.
Imamo brdo raznih crkvi i vjera u malom gradicu, zapravo, i otkako sam tu preselila stalno razmisljam o tome da si dam truda i pogledam/poslusam mise i druge obrede, znatizelje radi. Do sad sam (ovdje) vidjela samo luteranski sprovod i vjencanje metodista.
Sto se djeteta tice, ne brine me sto ce i kad ce pitati. Kad pita, dobit ce odgovor prikladan dobi. Nece sadrzavati boga koji se ljuti kad grmi i slicne stvari, a ni brojanje rebara.
Jako mi se svidja tvoj dio o deklaraciji, aktivizmu i propovjedi, s obje strane. Ili svih strana. Dijelim s tobom misljenje.
Za mene je to sve preosobno i ne mora cijeli svijet to znati, niti mu imam potrebu to davat na znanje. Ono prvotno nabrojano mi je odbojno.
mozes ga dati krstiti, samo ga nemoj dati obrezati :mrgreen:
:mrgreen:Citiraj:
mikka prvotno napisa
kaae, ne moraš se deklarirati kao ateist(kinja) da bi učestvovala u ovom topicu, možeš sama odrediti svoj identitet.
Skroz sam bezidentitetna sto se vjere tice. Vise znam sto nisam, nego sto jesam, ali mislim da sam zapravo vec negdje objasnjavala - vjera mi je premalo bitna da bih provodila neko znacajno vrijeme pokusavajuci pronaci odgovore na pitanja bez kojih skroz na skroz mogu.
Obrezivanja nema, vec smo sve papire pripremili. Da ga ne bi netko sirotog pod noz... :scared:
Danas:
L (koji ide na vjeronauk) pita mladjeg brata (koji ne ide na vj): Jel ti uopce vjerujes u boga? Ja vjerujem u Isusa.
V: Isusa? Pa naravno da vjerujem jer je postojao i pricvrstili su ga na kriz.
Mene ovo pitanje kopka, pa ću odgovoriti, if I may :)Citiraj:
flopica prvotno napisa
Za neke prijatelje uopće ne znam u što vjeruju, za neke sam saznala nakon godina i godina, s nekima vodim polemike jer su to tražili, s nekima nikad i ne potežem pitanje, Neki se čude nama, nekima mi i vjerujem da svi i vjernici i nevjernici imaju miješano društvo. Ili ti netko paše, ili je dobar čovjek, ili nije.
Znam jedne ultrakatolike, stvarno su zakon, imaju najbolje prijatelje - ateiste. obraćali ih, ovi se nisu htjeli obratiti, i sad jedni znaju i drugi znaju tko su što su - i najbolji su prijatelji.
Mi nemamo neke zadrte ateiste za prijatelje, slučajem,nije da smo prekrižili nekoga! imamo ateističku obitelj, pa što, ali imamo za prijatelje agnostike, muslimane, neopredjeljene. Za neke ni ne znamo što prakticiraju, koliko i kako. Imamo, naravno, i vjerničke prijatelje.
A za to koje su vjere djeca s kojima se moji druže - ajoj, ni na kraj pameti mi nije da na taj način segregiram, niti znam ijednu vjerničku obitelj koja to radi. Bude mi drago da nalete na neke kao što smo mi, ali to više iz neke kao olakšane prakse života, pa onda možemo zajedno prakticirati misu, ili ići na hodočašće, ili kužimo te neke odluke bez puno objašnjavanja. Ali, ili nekog voliš kao prijatelja ili ne, i tu nema uopće izmišljavanja.
Ne mogu uopće zamisliti da pitam nekog sedmogodišnjeg Marka - a jesi li ti vjernik? Kršćanin? Rimokatolik? Prakticiraš vjeru? Koliko puta si bio na ispovijedi? Mislim ono - apsurd!
Vjera je slobodni izbor svakoga.
Moralna načela koja su nam važna, na općoj ravni, dijele mnogi ljudi. Praksa vjere je privatna stvar.
[QUOTE=Mojca;2214213]Flopice, nije mi nikad palo na pamet da bi se djeca bavila ovakvim pitanjima i utjecala jedna na druge, pa imaju oni pametnija posla :) od rasprava na temu ima ili boga.
/QUOTE]
Za ilustraciju: moj sin se na prvi dan škole u prvom razredu zakačio s ostatkom razreda na temu ima li ili nema boga :mrgreen: A sve je počelo bezazlenim zajedničkim razgledavanjem školskih knjiga prvog dana u razredu. "A zašto ti nemaš knjige iz vjeronauka?" itd, itd.
Moram priznati, iznenadio me kako je čvrsto branio uvjerenja koja nosi od doma. U prvom razredu se nekoliko puta raspravljalo na tu temu (čak ga je jedna djevojčica tužila vjeroučiteljici da ne vjeruje u boga, dok je sjedio u razredu nemajući kamo za vrijeme tog sata), ali sad su na neko vrijeme s tim prestali. Očekujem sljedeći val rasprava u trećem razredu, kad krene priča o pričesti i poklonima :mrgreen:
Ja bi se slozila s Ifi, meni je isto nevazno sto tko vjeruje ili ne vjeruje. Zapravo mi je to vrlo osobno pitanje i stvarno rijetko uopce razgovaram o toj temi.
XCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
sad, jel do mene i ljudi s kojima sam okruzena, "glasniji" su ateisti. nikad mi nije palo na pamet pitati ikog vjeruje li u boga, pa cak ni kad sam bila dijete. niti sam ikog uvjeravala da u njega treba vjerovati. zapravo mislim da o tome nisam niti pricala :/
volim cak i dobar humor na racun religije. to mi dodje ko autoironija, volim ljude koji se znaju saliti na svoj racun :mrgreen: dok ne prevrsi mjeru.
a najbolji vic o svecenicima, cula sam od- svecenika :D
i ne poznam ni jednog vjernika-fanatika. za mene su to oni koji nasilno i naporno preobracaju. ili to pokusavaju.
još jedan potpis na ifi (gdje ide ovaj svijet :mrgreen:) i na leonisuCitiraj:
leonisa prvotno napisa
Pa naravno, zašto bi vjernici vikali? Sve im je prilagođeno, od najmanjih nogu.
I zaista, zar mislite da mi idemo okolo i "propovijedamo nevjeru"? Pa niti ja o toj temi ne razgovaram osim kad me se izravno pita, a i to je ovisno o tome TKO pita.
Neki ću put izbjeći odgovor, neću odmah opaliti Dawkinsom po glavi onoga koji pita.
Nije svaki deklarirani (ili nedeklarirani) ateist ujedno i aktivist ili propovjednik. No nije ni svaki vjernik. Samo su neki naporni, s obje strane.
objasni mi ovaj prvi dio, pliz.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
a drugi dio je odgovorila kaae s kojom se slazem.
gle, moje od najmanjih nogu je bilo u vrijeme komunizma i svi koji su išli u crkvu, a pogotovo na vjeronauk bili su čudno gledani, označeni i s njima se sprdalo. i to poprilično.
jedino što sam time naučila, je da je vjera moja osobna stvar. o kojoj ne pričam, osim ako me se izričititi ne pita. ne naturam ništa nikome, ne zato jer mi je, kako si ti dražesno primijetila sve na pladnju, nego jer to nije moj posao. jer ne bih željela da mi dođe pero perić ateist i uporno mi soli kako je on u pravu, a ja ne, tako niti ja njemu neću.
u potpunosti se slažem da je svima koji su ateisti/agnostici ovo izuzetno nezahvalna situacija gdje se vjera natura (velim, razumijem vas tim više jer je meni negiranje boga bilo naturano). i apsolutno podržavam izbacivanje vjeronauka iz škole, crkve iz države. niti za svoje dijete ne želim da ide na vjeronauk u školi, ali želim da ide na vjeronauk u crkvi, da primi sakramente, no to ne može. niste samo vi stjerani u kut. i ja sam. kao i mnogi vjernici koji razmišljaju poput mene.
no moram priznati da mi je potreba da se "izmisli" ateistički pandan pričesti u rangu s frendicom makrobiotičarkom koja uporno viče kako je to savršen_jedini_ispravan način prehrane, a ruku bi dala za masnom krafnom s puno šećera
:* hitra, od gle pa do secera te potpisujem.
I ja razmišljam poput tebeCitiraj:
magriz prvotno napisa
moja vjera je moja vjera; tvoja uvjerenja su tvoja uvjerenja
ne vidim potrebu za velikim raspravama sve dok svi živimo po općepriznatim načelima ljubavi, dobrote, poštenja i sl.
PS. često se sjetim maltertiranja i sve četiri srednjoškolske godine pisanja nenajvaljenog testa iz latinskog na sam Božić ... a tek netko je gore spomenuo Tito Partija... ajme ... no, tu mene moji roditelji nisu baš mogli podučiti da iznosim vlastito viđenje s nadom da će učitelji shvatiti poruku pa da će mi drugi put dati drugu temu...mislim da bi to loše završilo ...
Je l' se to meni čini ili se nježno i polako opet zaplićemo u već poznate diskusije...?
da se i ja uključim sa svojom specifičnom situacijom
MM i ja ateisti. uža, pa čak i dalja obitelj poprilično ateistički/ agnostički orijentirana. oni koji i jesu vjernici, ne podnose instituciju crkve i ne vole organiziranu vjeru. tako da ni MM ni ja nismo kršteni, a kamoli naša djeca. i nitko nas oko toga nikad nije gnjavio, to je u našim familijama normalno.
ali sam eto izrodila dijete koja je vjernica od svoje 4. godine. jer ona priča s bogom. pa si zamislite koje razgovore mi vodimo (jer to nema veze ni s biblijom ni s evolucijom, ni s ikakvom pričom i mitologijom). i silno je željela na vjeronauk, silno, silno, ali mislim da sam joj konačno uspjela objasniti zašto ne dopuštam da ide (argument joj je bio Ako mi dozvoljavaš da vjerujem u boga, zašto mi ne dozvoljavaš da idem na vjeronauk)
Zasto joj ne dopustas da ide?
Najiskrenije me zanima jer mislim da bih ja dopustila, da bas jako jako zeli i da mi zna objasniti zasto zeli.
Iz nekog cudnovatog razloga je i moj mladji brat, toliko mladji da nema pojma da smo sestra i ja skroz dobrovoljno i vlastitim izborom odradile vjeronauk u mladim danima, skroz zapeo za crkvu u ranoj osnovnoj skoli. Svima nam je bila cudna fascinacija misom i opcenito religijom. I on je krsten jer je zelio (mama nam je ista, a njegov otac je ateist iz ateisticke obitelji koja samo tradicionalno slavi Bozic i Uskrs). No sve skupa ga je s vremenom proslo.
Magriz, u moje vrijeme (krenula sam u OŠ 85. godine), ja sam bila među rijetkima koji NISU išli na vjeronauk. Ne pamtim nikakvo čuđenje tome i zapravo se cijelo vrijeme pitam kome se je to branio odlazak na vjeronauk, odnosno prakticiranje vjere? Samo što se nije održavao u školi, nego u (priručnoj) crkvi, što bi, koliko vidim , i tebi odgovaralo.
Testovi na Božić?
Ne znam, valjda se ne sjećam ničega, jer ni takve incidente ne pamtim...
Ali mislim da emsa nije tako zamislila ovaj topik, pa se ja povlačim iz priče.
zato što ne želim da uči kršćanski vjeronauk.
ona vjeruje u boga, u nekog svog boga koji s njom razgovara, i to mi je ok. taj njen bog nije ni kršćanin, ni musliman, ni budist.
ne želim da joj društvo definira koji je to bog, i da samo zato što živi ovdje gdje živi taj njen bog bude kršćanski.
ne želim da ju ovako malu i lakovjernu netko redovito i sustavno podučava jednoj jedinoj organiziranoj vjeri i to samo zato što je većinska.
ako ti ne pamtiš, ne znači da nije postojalo. ili?
životne priču su nam različite
određeni broj ljudi u bivšoj državi imao je velike probleme ukoliko bi ih se zateklo u javnom prakticiranju vjere (pod ovo mislim odlazak djece na vjeronauk, prisustvovanje misi i sl.)
kome se danas brani NEodlazak na vjeronauk ili NEprakticiranje vjere? (na topicu se uglavnom govori o katolicizmu pa zato sam ovako napisala) tj. kome se brani življenje prema vlastitim ateističkim, agnostičkim ili bilo kojim uvjerenjima?Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
ja duboko poštujem one roditelje koji su se izjasnili da ne žele katolički vjeronauk u školi jer su ateisti ili su neke druge vjere - one koji idu linijom manjeg otpora -"pa nek ide kad svi idu" smatram licemjernima
no, kao što sam prije potpisala magriz - iako sam vjernica, ne slažem se sa prisustvom vjeronauka u školi (djelomično iz razloga jer je samim time učenje vjere izgubilo svoju čar, posebnost, svečanost koju ja pamtim iz svojih dječjih dana polaženja vjeronauka u crkvenim prostorijama)
ja sam krenula u osnovnu 1981Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
bila sam među rijetkima koji ne idu na vjeronauk, a šikanirali su me stalno, i djeca i odrasli su me zvali kopiletom jer mi roditelji nisu vjenčani u crkvi.
uvijek to ispričam kad se pokrenu ovakve teme, i još nisam doživjela da je ijedan vjernik to na ovom forumu komentirao na bilo koji način
da i meni bi bilo zao da krenete u krivom smjeru
pratim u pauzama i bas mi djeluje terapeutski ovaj topic . sama spoznaja kako same stvarate svoje osobne stavove, vjerovanja, nevjerovanja
ja sam svimbalina berba i takodjer ne pamtim probleme s onima koji su isli ili nisu isli na vjeronauk. kod nas je bilo pola razreda koji su isli i pola koji nisu na vjeronauk
ne mogu se u potpunosti posvetiti pisanju i opisu sebe, ali najblize sam onome najmanjem zrnu i slamki u prici o jagoru.
lutonjica,svidja mi se tvoja curica
a kako bi to trebalo komentirati? što da se kaže? da mi je žao? pa naravno da je. kao i svakog djeteta kojem se iz bilo kojeg razloga rugaju i vrijeđaju.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
i što će tebi značiti ako ti velim da sam par godina prije tebe krenula u školu, i bila jedno od dvoje djece u razredu koji su išli u crkvu. i zbog toga bila predmetom sprdnje? bolilo je, ali bilo pa prošlo. ne želim da niti jedno dijete to prolazi. s bilo koje strane.
nije li to konačni cilj? tolerancija i suživot uvažavajući različitosti? ali to se nikad neće postići ako će način biti da se pljuje po ijednom odabiru.
nitko ne poriče da ima loših ljudi i među vjernicima, dapače svjesna sam da su ovakvi stavovi prisutni bez imalo promišljanja u velikom broju ljudiCitiraj:
Lutonjica prvotno napisa
no, ja to povezujem više s nekulturom i takve osobe koje vrijeđaju bilo koga po bilo kojoj osnovi ne mogu pojmiti i (ovo me podsjetilo na džamahiriju od prije nekoliko stranica...)
živimo u sredini koja je prilično suženih svjetonazora, sa smanjenom željom za bilo kakvim prihvaćanjem drugačijega od sebe... i velik broj ljudi se "hrani" tuđim životima (u što spada i propitivanje tuđih uvjerenja)
težim uvijek pravednosti i jednakosti - u ovom slučaju je to prihvaćanje tuđega uvjerenja bez imalo čuđenja, uvjeravanja u pravu istinu s bilo koje strane - vjerničke ili ateističke
dok ja pokrenem svoju 2G internet mrežu magriz je napisala isto
Citiraj:
magriz prvotno napisa