Mijenja li se društvena klima oko broja djece?

Na nas se nitko ne čudi, mi se krećemo u krugu ljudi gdje je 3+ normalno.
Ne dobivamo niti negativne komentare, iako MM kaže da mi se onaj tko ima negativan komentar ne usudi to reći i zadrži ga za sebe.

A što se neobrazovanosti tiče znam žene sa 9,8,7,6,5 djece i sve su završile fakultete. U biti sve koje imaju 3+ a kreću se u našem društvu su visokoobrazovane i uopće mi je čudno da takvi komentari još uvijek žive.

Jako često se igraju u "klanovima", ali se to iz dana u dan mijenja i nikad nije ista situacija. Nekad po dvoje, a nekad po troje, rijetko se zna zalomiti da se i svo četvoro igraju zajedno.

Organizacijski je naporno jer su još premali da bi sami išli po gradu, i najnaporniji dio imanja više njih je to što ih stalno negdje razvažamo. A kad već žele, nećemo im braniti aktivnosti. Meni je lakše jedno u kolica, dvoje se drže i najstarija hoda kraj nas. Prestresno mi je voziti ih sama jer nisam tako dobar vozač. MM ih vozi autom i rijetko kad ide s njima pješice jer je njemu lakše kontrolirati ih u autu.

"A što se neobrazovanosti tiče znam žene sa 9,8,7,6,5 djece i sve su završile fakultete. U biti sve koje imaju 3+ a kreću se u našem društvu su visokoobrazovane i uopće mi je čudno da takvi komentari još uvijek žive. "

Upravo zbog ocekivanja da obrazovane zene koje se kontinuirano dodatno obrazuju,rabe internet i prate tiskovine imaju otvoren stav prema svemu,pa i broju djece u obitelji, bila sam iznenadena i razocarana komentarima kolegica. Bas zato sam naglasila da je to jedna gimnazijska zbornica!! Mozda ima i onih koji imaju drugacije misljenje,ali nisu ga javno iznjeli,kao ni ja,koja sam tada samo otisla...

Ja sam jučer gledala dokmuentarac o obiteljima s puno djece....Bila je jedna 16-ero člana obitelj iz SAD-a.
Piznajem da sam dok sam ih gledala poželjela još jedno. Ipak, znam da se to neće desiti pa mi je malo i krivo, malo zavidim onima s četvero djece.
I zaboli me kaj netko misli o mojih troje..

Citiraj:

---

lisica prvotno napisa

Sve uvjeravamo jedno drugo da nisu, da kažu ono što ne misle..U 7. mj. 3. trudnoće me svekar iznenađeno pita da gdje mi je trbuh. I ja budala krenem objašnjavati kako imam trudničku majicu i..A on me prekine: " Mah, a ja se već ponadao..!":-o:-o
Toliko o tome, bolje da ne pričam dalje. :-(

---

Ovo nisu samo pogrešna uvjerenja (jer je logično i prirodno da se čovjek veseli životu), nije ni samo bezobrazno i neprilično uplitanje u tuđi život, ovo je bolesno! Iskreno mi je žao što si to morala doživjeti.

netko je spomenuo, a ja bih ipak malo stala u obranu majki koje svojim kćerkama spočitavaju broj djece.. da, čini se kao da smo još uvijek tinejdžerke i da, često one izgube kompas, pređu granicu, jer misle da one mogu sve reći svojoj djeci, jer eto "ja ti to moram reći..." ali mislim da donekle razumijem da ih brine život njihovih kćeri. unučad su jedno, ali mi ćemo uvijek biti djeca naših roditelja. tj. kćeri naših majki. znaju majke na koga sve pređe sva obaveza još jednog djeteta i što to znači za žensko čeljade, pa mi je nekako donekle jasno kad sa sumnjom i nelagodnošću čuju vijest o (još jednoj) novoj prinovi.

eto, i mi smo obitelji koja se širi :lol: pa osjetimo da to svakome ne odgovara. imamo ih 3; jedno dvonožno, i 2 četvoronožno mlađih članova naše obitelji. :mrgreen:

Najčudniji komentari koji su me toliko iznenadili su bili od djeda da će on, dok sam bila s drugim trudna, uvijek i jedino i najviše volit starijeg.

Prvi put, pomislih, pokušava reć djetetu da ga voli.
Drugi put opet. Al kako trudnoća traje jelte, mjesecima, pred sam porod upitah ga, onako šaleć se, ajde, pa kad se rodi, pa malo, pa slatko...odgovor me smrzao.

Neki dan sam slušala skupinu slatkih starih bakica kako šeću, sunčani jesenski dan, baš su mi izvukle smješak na lice, kad sam se približila u prolazu, na žalost čula sam razgovor : To dijete je živčano gužvalo papirić. Baš je neki zločesti, a roditelji ne stignu ga odgojiti, već ima dvije godine, a udara oko sebe ?! i sve u tom stilu
Koje razočaranje :(
Stekla sam dojam da su komentirali obitelj od svega dvoje djece jedno drugom do uha. Pretužno. Ali s obzirom na demografsku situaciju, djeca kao takva i jesu neki čudnovati kljunaši, ptice Dodo, a roditeljstvo je kao neki hobi, za ljude koji ne znaju što bi sa sobom u slobodno vrijeme.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Ali s obzirom na demografsku situaciju...

---

Malo ću se zadržati na ovom...žalosno je da mnogi koji bi trebali, s obzirom na položaj, biti kompetentni, ne shvaćaju stanovništvo i podmladak kao ekonomsku kategoriju. Naši su mirovinski fondovi prazni a mirovine se financiraju iz sredstava koja uplaćujemo mi, koji radimo...jednog dana će naša djeca raditi i financirati naše mirovine...i primat će te mirovine jednako onaj koji je doprinio tome s četvero djece, kao i onaj tko nema niti jedno. I to je OK jer neke sfere društva moraju počivati na solidarnosti. Ali zato ja imam pravo ne slušati kako je država meni financirala mirovanje u trudnoći (kao da sam si ga sama propisala) i podlo je i drsko što su za vrijeme trudnoće i rodiljnog moji uplaćivani doprinosi za MIO bili nekoliko puta niži od perioda kada sam radila.
To je istinsko područje regulacije ženskih prava!

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Meni je jedna baba na parkingu, koju nikad nisam vidila u životu komentirala nešto...

---

Meni je jedna baba na parkingu, koju nikad nisam vidila u životu prišla od iza sa sljedećom pjesmicom:

Lipa, smišna curica
Ne valja joj suknjica.


Naime, nosila sam neke dimije, odvažna kreacija moje otkačene tete, nogavice različitih boja i poruba, meni su bile strašno kul.

Iako je ovo što si ti doživila zločestije i manje smiješno, meni je ta kategorija nepoznatih osoba sa bunovnim komentarima u biti slična.

Ja sam čula u 3. trudnoći, kao: žao nam je, opet curica... Ah, pa to nije važno, vi imate prvo sina ipak!
Onda kad sam rodila 3. dijete sam bila u dućanu s curkama i neki deda se našao pametovati kao; aha, imate 2 cure, nek vam treće bude sin onda! A ja velim da je sin već veliki i da je u školi! Zamisli što mi je rekao: Aaaa, ne vjerujem da imate sina! Da imate sina nebi imali još njih dvije! MoooooliMMM????? Takvu svinjariju odavno čula nisam...

Imali smo, ne tako davno; temu o tome kako zapravo neslavno i tužno završe treće trudnoće kod nas; vjerujem da se klima ipak ne mijenja (na žalost) na bolje, vjerojatno se krećemo u krugovima ljudi koji su nam sličniji.
Evo link na temu: http://forum.roda.hr/threads/62214-t...%C4%87e-dijete

Evo i mog posta s te teme; ostaje sve isto na žalost :(

copy/paste posta od 04.01.2011. - i dalje kod mene stoji točna ona konstatacija o 4. djetetu, da sam samo malo mlađa... :)

Ja sam isto majka troje djece i mogu otvoreno reći da imam negativno iskustvo vezano uz društvo: naše društvo u stvari ne voli djecu. Nakon duugo godina što smo imali jedno dijete odlučili smo se imati i drugo; kod mene na poslu šok totalni (kao da im je neki muškarac rekao da je trudan, a ne žena od 33 g.), zgražanje, iščuđavanje, pa kak to, kaj vam se dogodilo i sl. U periodu dok smo još radili na 2. djetetu ja sam znala da želim imati i 3. dijete i hvala Bogu na tome što mi je ispunio želju. Razlika među curicama je 17 mj., a na poslu sam doživjela najgore trenutke života kad sam izjavila da sam trudna po 3. puta, od čuđenja, tračanja, komentara kak je blago meni jer budem sad 3 g. doma (i to su najviše komentirale baš žene s 3. ili 4. djece!!!), pa kak ćemo dobiti puuno novca od grada Zagreba, pa da moramo kupiti veći auto, pa zatim "polušaljivi" komentari kak sam napumpana i sl. Moram napomenuti da radim u zdravstvenoj ustanovi u Zg. i da su svi komentari tog tipa bili od strane medicinskog osoblja! I sad da ja takvim neljudima idem objašnjavati da li sam planirala ili ne to 3. dijete - ne pada mi na pamet, nek misle kaj hoće!
I moram vam reći da je ovo kaj puno ljudi spominje veći ili manji auto čista glupost zapravo!
A kaj je s onim ljudima koji nemaju nikakav auto i žive pristojno?! Nije mi auto odraz sreće, a bome nije niti nužan bez obzira što se u današnjem društvu nužnim uz auto smatra i tv, mobitel i sl.
Iskreno, da sam mlađa bar 5 god. išla bih i na 4. dijete...

Kaj je najbolje, ja bi treče, i MM ali si ga trenutno ne možemo priuštiti. ja bi ostala bez posla odmah jer mi se ugovor produžuje na mjesečnoj bazi. Koma, nadam se da će kroz par godina biti bolje!

Koliko ovisi razgovor o društvenoj klimi o društvu u kojem se krećemo :-)

Među meni najbližim prijateljicama, s kojima se redovito viđam/čujem/čitam, samo jedna uz mene ima djecu (isto dvoje), a ostale ne (pričam o 10-15 žena, 30-37 god.). U malo širem društvu (od kojih su neke šire samo zato jer su se preselile na druge kontinente), imam dvije trudnice i jednu majku (tu ubrajam još desetak žena), a u još širem (sve one žene s kojima sam iz ovog/onog razloga izgubila kontakt, ali da naletimo jedne na drugu, otišle bi na kavu odmah - znači, ne poznanice) svega par majki i među njima sve imaju po jedno dijete.

Iako nisam sa svima ulazila u rasprave, znam da je većini normalno da obitelj ima djece koliko želi i može, isto kao i da ako ne žele - nemaju niti jedno. Ali mislim da se niti šokiraju niti pozitivno uzbude kad vide obitelj s brojnom čeljadi 8-)

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

Malo ću se zadržati na ovom...žalosno je da mnogi koji bi trebali, s obzirom na položaj, biti kompetentni, ne shvaćaju stanovništvo i podmladak kao ekonomsku kategoriju. Naši su mirovinski fondovi prazni a mirovine se financiraju iz sredstava koja uplaćujemo mi, koji radimo...jednog dana će naša djeca raditi i financirati naše mirovine...i primat će te mirovine jednako onaj koji je doprinio tome s četvero djece, kao i onaj tko nema niti jedno. I to je OK jer neke sfere društva moraju počivati na solidarnosti. Ali zato ja imam pravo ne slušati kako je država meni financirala mirovanje u trudnoći (kao da sam si ga sama propisala) i podlo je i drsko što su za vrijeme trudnoće i rodiljnog moji uplaćivani doprinosi za MIO bili nekoliko puta niži od perioda kada sam radila.
To je istinsko područje regulacije ženskih prava!

---

Ljudi moji, čim krenete potezati demografska pitanja, odmah su, ruku pod ruku, s tim i ekološka pitanja (prenapučenost). Tako da se gledište mijenja, ovisno o tome što se percipira kao "naši" - Hrvatska, EU, Kugla zemaljska.

Iz gledišta Kugle zemaljske, vjerojatno bi najbolje bilo - ne rađat. Iz gledišta - Hrvatska - rađat što više, ali ako si iz Like. Iz gledišta EU - nemam pojma.

Tako da... i ti "čvrsti argumenti", su u stvari... nečvrsti i relativni, ovisno što gledaš, samo vidim da postoji kolačeći smajlić za eko argumente, ali ne i za demo argumente.

Troje je iz gledišta "obnove ljudskog fonda Hrvatske" onda kao mus - da bude +1 na ovo dvoje umirućih (svojedobno sam se fakat ono oči izbulj kad sam čula da netko tako razmišlja).

Ali, jednako tako onda možeš gledat ko iz ove Franzenove Slobode Populacijski pokret i borbu za smanjenje stanovništva Zemlje.

Ali, of kors, jednako bi se izbulj da neko kaže - tako bih htjela bebu, ali ne mogu... ako razmišljam što to znači za Kuglu zemaljsku.

U biti... kad rađamo djecu, mislimo na sebe i svoje želje i mogućnosti - kakvu obitelj želimo tj. možemo imati, a ako je baš neki bed iz perspektive "the big picturea", onda dođe neki Veliki brat pa ili nešto potiče (don Baković itd.) ili nešto čak i regulacijom brani (Kinezi).

I još pritom paziti da budeš uvijek politički korektan :mrgreen:

meni kolegica jos za drugo rekla da nisam normalna jer ce sad djeca morati dijeliti imovinu; jer evo ona i muz jedinci pa ce lijepo sve nasljediti bez svadje...
a i djete ce SVE imati

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ali, of kors, jednako bi se izbulj da neko kaže - tako bih htjela bebu, ali ne mogu... ako razmišljam što to znači za Kuglu zemaljsku.

U biti... kad rađamo djecu, mislimo na sebe i svoje želje i mogućnosti - kakvu obitelj želimo tj. možemo imati, a ako je baš neki bed iz perspektive "the big picturea", onda dođe neki Veliki brat pa ili nešto potiče (don Baković itd.) ili nešto čak i regulacijom brani (Kinezi).

---

Pa kod mene je je prevladao neki socijalno-financijski moment, naravno, zelja za djetetom je bila tu, ali financijska sigurnost mi je bila jako vazna. Prvo dijete sam isplanirala uz slijedece uvjete: stambeno osigurani, baby friendly i siguran posao na kojem se na trudnocu nece gledati negativno. Zavrseni faks i zaposlen MM se podrazumijevalo. Drugo dijete je vise bilo posljedica zelje, nego ratia, jer su se soc-financ uvjeti pogorsali, promijenila sam posao i zaposlila se u privatnoj, maloj, domacoj firmi. Ali na odluku od drugom djetetu je opet imala utjecaja nasa vrla premijerka, koja je obecala da se porodiljne naknade nece dirati. :lol:


I vezano za baby friendly posao - citala sam neke postove od Kaae, i kako su tamo kratki porodiljni i da nema naknade...Opet, u doba prvog djeteta radila sam za jednu medjunarodnu firmu,u principu americku, sa podruznicama diljem svijeta. I mogu reci, da koliko su bili iznenadjeni duzinom naseg porodiljnog, opet su bili vrlo fleksibilni oko radnih uvjeta. Dakle, poticali su da vratis ranije, ali si mogao raditi od kuce, firma je placala internet, kupili laptop, nisu se zamarali nekakvim otvaranjem bolovanja za dijete, nego si javio da ti je dijete bolesno i da ces raditi od doma. I svi su se prilagodjavali tebi i bebi, sjecam je jednog konf. calla, na kojem je moja sefica dojila bebu, jer je eto, potrajalo. I svi sudionici su to super komentirali, ono pricekali dok je mama namjestila bebu, i jos se onako, pristojno americki ispricavali sto eto, uznemiruju mamu i bebu.

I mogu reci da su komentari na broj djece dok je bilo samo jedno bili naravno, kad će drugo, a za trece nas nitko ne pita :-) .

I skolna sam razmisljati, (odnosno razumijeti) kao Nenini na moru, da je lakse imati vise djece u maloj sredini, nego u velikom gradu - drugaciji su uvjeti zivota, tempo je brzi i zahtjevniji za organizaciju. Takodjer, u gradovima zene uglavnom rade, vecina onih koje ja poznajem se na posao vratila nakon 6mj, a godinu dana su ostale stvarno rijetke, u pravilu ako je dijete zahtijevalo neku pojacanu brigu, vjezbe radi motorike i sl. U martinom malom mistu nasa susjeda ima 2 djece, i ne radi. Svako ljeto mi se cudila, pa kako je moguce da ja radim i brinem se za kucanstvo? Pa kad bi ona oprala ves i skuhala da mora na posao?

Citiraj:

---

josipal prvotno napisa

meni kolegica jos za drugo rekla da nisam normalna jer ce sad djeca morati dijeliti imovinu; jer evo ona i muz jedinci pa ce lijepo sve nasljediti bez svadje...
a i djete ce SVE imati

---

A gledaj, njen nacin razmisljanja je takav, da zeli djetetu sto vise osigurati. Neki ce s druge strane, pak razmisljati na nacin, mi volimo djecu, evo, neka ih je i 5,6 ili vise, podijeliti ce socijalnu pomoc ili cemo vec nekako prezivjeti uz pomoc dobrih ljudi. Oba shvacanja su ekstremi, ali valjda, treba pokusati razumijeti oba slucaja.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

I skolna sam razmisljati, (odnosno razumijeti) kao Nenini na moru, da je lakse imati vise djece u maloj sredini, nego u velikom gradu - drugaciji su uvjeti zivota, tempo je brzi i zahtjevniji za organizaciju. Takodjer, u gradovima zene uglavnom rade, vecina onih koje ja poznajem se na posao vratila nakon 6mj, a godinu dana su ostale stvarno rijetke, u pravilu ako je dijete zahtijevalo neku pojacanu brigu, vjezbe radi motorike i sl. U martinom malom mistu nasa susjeda ima 2 djece, i ne radi. Svako ljeto mi se cudila, pa kako je moguce da ja radim i brinem se za kucanstvo? Pa kad bi ona oprala ves i skuhala da mora na posao?

---

Ovo mi je poznato. Moja šogorica je godinama doma, htjela bi posao, ali u malom mjestu, uz ovakvu nezaposlenost, vrhunski joj je domet bio seoski dućan (dok se i taj nije zatvorio). No, zanimljiva je glede tih kućanskih poslova i djece. Kad god ode kod doktora specijaliste u veći grad na pregled i vrati se doma taj dan, u 13 sati, dakle, jedan popodne, ne prestaje kuknjava kako ništa ne može stići obaviti taj dan, kako je u velikom zaostatku, još je danima u zaostatku s kućanstvom.
Ne znam jel' bih se smijala ili plakala, kažem joj da žene dolaze tako s posla godinama, dan za danom, i to u šest popodne, ne u jedan ili dva, pa šta misli kakav je to tek zaostatak. Džaba, sit gladnu ne vjeruje.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Ovo mi je poznato. Moja šogorica je godinama doma, htjela bi posao, ali u malom mjestu, uz ovakvu nezaposlenost, vrhunski joj je domet bio seoski dućan (dok se i taj nije zatvorio). No, zanimljiva je glede tih kućanskih poslova i djece. Kad god ode kod doktora specijaliste u veći grad na pregled i vrati se doma taj dan, u 13 sati, dakle, jedan popodne, ne prestaje kuknjava kako ništa ne može stići obaviti taj dan, kako je u velikom zaostatku, još je danima u zaostatku s kućanstvom.
Ne znam jel' bih se smijala ili plakala, kažem joj da žene dolaze tako s posla godinama, dan za danom, i to u šest popodne, ne u jedan ili dva, pa šta misli kakav je to tek zaostatak. Džaba, sit gladnu ne vjeruje.

---

Ma naravno, ja si pak mislim, pa kaj radis pobogu cijeli dan, imas kucu od 60m2, a ne dvorac. Tim vise sto prica kako su djeca dobra i cijeli dan se sama igraju.

Ooooo, ja sam se svega naslusala. Od pozitivnoh komentara kako nas je lijepo vidjeti do onih manje pozitivnih; Sta vas se to zadnje desilo? A gdje vi zivite? ( pa se malo zacude kad cuju da smo iz ZG, a ne iz nekakvog sela u pripizdini) do skroz sokirajucih, pitanje polunepoznate zene: Da li sad mislite ici na podvezivanje jajnika?!
Ja sam se takoder znala naci u situaciji da mi bude nelagodno kad smo svi skupa ( uglavnom u trudnoci i tek kad sam rodila), upravo zbog pogleda ikomentara uglavnom nepoznatih ljudi. Sada vise ne, imam spreman odgovor za svaki imalo zloban komentar. Cak me neki dan nasmijala jedna bakica koja se cudila kako djeca imaju mladog tata ( mislila je na najstarijeg klinca od 15 godina). :D

Komentar jedne žene koja nije mogla imati svoje djece:Ah,đaba si se mučila kad nijedno nije na tebe,svi na čaču!

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ma naravno, ja si pak mislim, pa kaj radis pobogu cijeli dan, imas kucu od 60m2, a ne dvorac. Tim vise sto prica kako su djeca dobra i cijeli dan se sama igraju.

---

Evo, ovo je jedan od onih glupih komentara koji mi dizu zivce do neba...
Oho, ima tu posla i te kako!
Ja imam malo veci stan i dok razvezem klince, odem u ducan, skuham rucak i obavim tekuce poslove za taj dan, ne ostane mi bas puno vemena za nesto drugo. Npr. presloziti ormare, oprati prozore ili ormarice u kuhinji i sl...

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ma naravno, ja si pak mislim, pa kaj radis pobogu cijeli dan, imas kucu od 60m2, a ne dvorac. Tim vise sto prica kako su djeca dobra i cijeli dan se sama igraju.

---

Uživam!! Doduše imam dva-tri puta više kvadrata, veliki vrt, dvorište, psa...
Molim te, uvijek ima što za raditi ako raditi želiš. Zašto bi trebalo raditi za onoga koji ti daje plaću? A sve ostalo nije rad?
No, neću o tome.
Jutros sam provela sat i pol na kavi, uz more, na suncu, napunile smo sve baterije i ništa mi ne fali. Uživancija...

Ček malo, dakle dozvoljeno je čuđenje u suprotnom smjeru, kako stignete obaviti za 1h ono za šta nekome treba pola dana, ali se ne smijemo čuditi kako za to treba pola dana, ako neki mogu za 1h?

meni se pak čini da vidim sve više obitelji sa više od dvoje djece oko sebe.

ja sam uglavnom čula jako pozitivne komentare, tipa zaustavljaju me bakice po cesti i pričaju kako su djeca najveće blago.
ko i nena, naslušala sam se šala o kontracepciji, ali me to ne smeta. i drago mi je da sam dobila sina drugog po redu, pa nisam morala slušati da smo išli na treće da dobijemo muško dijete.

ljudi se uvijek petljaju jedni drugima u sve vezano sa djecom. ili je kad će te imati djecu, ili kad će te na drugo ili zašto ih je toliko.

već sam napisala da poznam "izbliza" dosta takvih obitelji
u vezi toga kako to izgleda, imala sam se priliku uvjeriti iz obitelji moje frendice:
ima 6 djece, rade ona i muž, žive u velikom stanu za kojeg otplaćuju kredit
nisu na nikakvoj socijali
ona se vraća raditi nakon jednogodišnjeg porodiljnog dopusta nakon svakog djeteta, ne može si priuštiti ostanak doma 3 god. uglavnom, sva su djeca išla u jaslice/vrtić, osim jednog koji je bio previše bolestan pa su ga izvukli i za njega plaćali čuvalicu
svi odreda su predivno odgojena djeca
sad idu neki u vrtić, neki u OŠ, a najstariji u gimnaziju
imaju po 1 aktivnost (svi ovi stariji), ne više od toga, idu sami, ne navaža ih se
stan su kupili u kvartu koji ima sve u blizini da im je praktično za život
tata je htio/nehtio "ozbiljno" uključen u sve kućanske poslove jer zajedno dolaze sa posla i nema podjele poslova
ne žive ništa lošije od ostalih ljudi koje znam a da oboje rade
na zimovanja ne idu, na ljetovanja idu
slave se rodjendani, imendani... uglavnom uvijek je veselo kod njih!!!

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ček malo, dakle dozvoljeno je čuđenje u suprotnom smjeru, kako stignete obaviti za 1h ono za šta nekome treba pola dana, ali se ne smijemo čuditi kako za to treba pola dana, ako neki mogu za 1h?

---

Ne znam kako drugi, ali ja se ne čudim tome. I ja sve obavim za sat vremena, jer želim ostatak dana drugačije provesti.

ljudi u manjim mjestima ne razumiju one u velikim i obrnuto; nedavno sam pričala s prijateljima koji žive u velegradu i dolaze doma u 6 navečer ( to je jedan sasvim drugi život od onoga koji ja vodim, ali s druge strane oni žele neke druge stvari koje malo mjesto ne pruža pa je to njihov kompromis, dok je meni dovoljno sve što mi moj mali grad pruža ili gotovo sve )
no najvažnije je da je svatko miran sa svojim odabirom
ja sam odbacila mogućnost življenja u velegradu jer poznajem sebe a usput sam mogla i birati i mirna sam sa svojim izborom



komentara na tuđe obitelji je bilo i bit će, ali čini mi se da uvijek komentiraju oni koji nisu u stanju vidjeti širu sliku u ničemu i oni koji možda nisu sasvim sigurni u svoje odluke.naravno da je komentirati i ljudski i nije zakonom zabranjeno. samo što bih ja recimo zlobne komentare zabranila zakonom kad bi to ikako bilo moguće. no nije pa ostaje da ih ili ignoriramo ili žalimo one koji ih daju jer su uskraćeni za jednu dimenziju.
u našem društvu koje je puno paradoksa moram zabilježiti još jedan - nije čudno kad netko tko nije baš imućan kupuje skupu garderobu, ide na ekskluzivna ljetovanja, pati na skupocjene aute - ali kad obitelj koja podiže pošteno svoju djecu, odgaja ih, uči, trudi se oko njih, voli ih - poželi stvoriti još djece tada puno ljudi daje sebi pravo lamentirati o tome i suditi, pronaći razloge zašto je to glupo, neshvatljivo, neprihvatljivo...
govorim o roditeljima koji nisu na ničijoj grbači, koji pošteno žive od svog znanja i rada i koji sami brinu u svojoj djeci.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ček malo, dakle dozvoljeno je čuđenje u suprotnom smjeru, kako stignete obaviti za 1h ono za šta nekome treba pola dana, ali se ne smijemo čuditi kako za to treba pola dana, ako neki mogu za 1h?

---

Ja se ne cudim, zbilja se divim zenama koje rade i odgajaju vise djece. I stignu sve napraviti.
Eto, ja trenutno ne stignem u sat vremena pocistiti stan od 120 kvadrata, speglati, skuhati i napraviti sve sto traba za nas 7. Jednostavno ne stignem... I to uz sisavca od 6 mj. Uglavnom radim cijeli dan, uz odmore dok mali doji. I zato mi uzasno idu na zivce komentari; A blago tebi, ti si doma, nista ne radis! Ne, cesem guzicu, dok mali patuljci rade umjesto mene... :/

Uf Ani koliko se puta tebe sjetim :-)
Da ja izgledam kao ti imala bih barem toliko,šalim se.
Meni je to zakon, velike obitelji, djeca koja se uvijek imaju s kim igrati i puna kuća smijeha....
Ja uz posao i njih dvaje ne stignem sve kako bi htjela ali posložiš si prioritete i sve bude ok!

ma da mi je vidjeti ko to tebi, s petero djece, kaže da niš ne radiš :mrgreen:

Ja imam jedno dijete (željela sam ja i dvoje i troje ali.....), pa su mi glupi totalno komentari tipa "ah, jedno dijete ko nijedno" a često sam u svojoj blizini to čula i doživjela..
Mislim da je odluka o broju djece stvarno nešto što se tiče samo dvoje ljudi koji će tu djecu odgajati, podizati na noge i sve ostalo....U mojoj okolini je puno roditelja sa troje pa čak i više djece, evo nedavno mi je poznanica rodila četvrto dijete i to je godinama željela i planirala...pa zašto ne ako je to njena odluka i odluka njenog muža?

Poznato mi je ovo što je Trina rekla: ljudi često nešto kažu čisto da bi - nešto rekli. Kako mi nismo skloni o vremenu k'o Englezi, onda se krene u neki površni razgovor i desi se da izvališ i nešto što ne misliš. Barem se meni to događa.
A ima i ljudi koji stvarno i misle i guraju nos u tuđe poslove, ali šta se tu može.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ma da mi je vidjeti ko to tebi, s petero djece, kaže da niš ne radiš :mrgreen:

---

O, iznenadila bi se koliko puta to cujem.
Ali sto sam starija manje me dira...

ja sam zaključila da zlobne komentare potiče neka unutarnja nesreća u ljudima pa više ništa ne shvaćam osobno. iako, onaj komentar u postu od lisice me je malo smrznuo- to je stvarno pakosno i takvu osobu bih izbjegavala u širokom luku.
ja sam se isto svega naslušala ali ne obraćam pažnju. moja djeca su moje najveće veselje i samo to mi je važno.

mi smo trećim djetetom pomalo iznenadili većinu ljudi oko nas, ali ne bih rekla da sam doživjela baš neki ružan komentar, puno je više bilo onih pozitivnih. da mi je i to čuđenje ponekad znalo biti previše, je, ali eto, lagala bih kad bi rekla da je bilo zlobe. čudili se što u tim godinama, pa kad bih rekla da ne samo da neću biti kući tri godine, već se vraćam na posao nakon 6 mjeseci, čuđenju nije bilo kraja... pa bih se ja "opravdavala" i u sebi mislila ma što to radiš, koga briga...i tako, a sada kad smo svi zajedno u šetnji, moram reći da uglavnom doživljavam pozitivne reakcije.

Citiraj:

---

ani4 prvotno napisa

O, iznenadila bi se koliko puta to cujem.
Ali sto sam starija manje me dira...

---

Istina. Ljudi poooojma nemaju.

Meni je vrhunac bio kad mi je pored jednog beogradskog bazena prisla zena i tacno mi ovo rekla "TI SI NAJVECA ZRTVA!", jer me je vidjala kako tri puta nedeljno s bebom od 3 meseca i decakom od 3 i po godine vodim sestogodisnjaka na plivanje. Nisam joj nista rekla :D
Redovno mi se desavalo da mi po ulici govore da sam "jadna".
A ja obozavam decu. Uvek sam ih volela, a sad kad imam svojih troje, jos ih vise volim :))) i nikako se nisam osecala kao zrtva.

Ovde (USA, California), ljudi mi uglavnom s smeskom dobace "You have full hands!". Ima ih puno s troje i vise, i prilicno je normalno. Ovo je prilicno urban deo Amerike, inace.
Eventualno mi se desi da mi koja mama u skolskom dvoristu dobaci pitanje kako se snalazim s njih troje, jer vidi da sam im mama, a ne cuvalica.

Moja americka drugarica ima dvoje, i oboje je vodila na posao sa sobom nakon famoznih par nedelja. Jednostavno je vodila i dete na posao :)) Meni je to super. I ja bih tako da sam imala uslova, pa makar part time. Ovako sam radila od kuce za muza i svi su mislili da ne radim nista, jer on "puno" zaradjuje, a ja samo pomazem.
E da, ova drugarica je vodila bebe do 3 godine, pa bi ih dala u vrtic, ali ipak je bila njima po 3 godine i dojila ih po dve i nesto :))

Ovdje (Minnesota, USA) ne vode djecu na posao, ali moze se raditi od kuce, ako posao dozvoljava. Radi se i pola radnog vremena, neki ne rade uopce... kako kome odgovara. Brdo ljudi zapravo zivi od nekakvih meni naizgled neozbiljnih poslica bez neke sigurnosti, no ja ne mogu tako.

Sto se broja djece tice, mislim da nitko nikome ne broji. U mojoj ulici su obitelji s jednim djetetom, dvoje, cetvoro... jedna prijateljica ima cak i sedmoro, s tim da joj je trece po redu dijete s posebnim potrebama. Neki prosjek u krugu ljudi s kojima sam u doticaju je dvoje ili troje, ali velik broj je jos poprilicno mlad i tek je na pola puta, ili na pocetku stvaranja obitelji. Vecinom su svi fakultetski obrazovani, u tom krugu.

Ponekad mi se cini da ekonomski/socijalno niza, nizeobrazovana klasa ima vise djece, ali zapravo mislim da sam u krivu - njih cesce gledam zbog prirode posla kojeg radim, u principu, pa mi se vjerojatno samo tako cini.