što su oni, borci protiv prenapučenosti?
 |
|||
|
|
|||
Walterovi učenici?Mima prvotno napisa
pa da, odmah sam se njega sjetila
pa ovo što je rekao je zločesto u najmanju ruku .
i nemoj se s tim opterećivati.
da npr imate jedno dijete i da imate npr vikendicu na rabu, davili bi vas jer vikendica nije na braču i sigurno bi vam kampirali tamo cijelo ljeto i ti bi im morala kuhati i posluživati ih XD , tako da ....
nebitni su , pomonoži ih s nulom i to je to .
ajme lisice, strašno!stvarno su zločesti, baš mi je žao :hug:
Ja sam jedna od 4 i slušala sam ružne komentare na taj račun dok sam bila dijete. Sad sam okružena ljudima kojima je 3 djece, a i više, sasvim normalno pa imam dojam svi imaju barem troje djece. Mogla bi reć da se promijenila klima al kad izađem malo van kruga svojih ljudi onda zaključim da sam se samo okružila ljudima koji mi pašu pa ne čujem zlobne komentare. Osijećam se slično ko Nena i često dobijem komentar da moram rodit još koje dijete kad mi tako dobro ideUglavnom se nitko ne čudi kad kažemo da želimo još jedno sigurno.
i ja u zadnje vrijeme znam vidjeti obitelj sa više djece i to je nevjerojatno koliko to lijepo i idilično izgleda i kako su ta djeca dobra.
Nedavno sam vidjela mamu sa četvero djece.
mislim da je najstarija bila cura i ona bi mogla biti oko 7 godina i ona je hodala sama.
Dvoje manjih se držalo za kolica a jedno je bilo u kolicima.
i to me fascinirala a ja sa svojima nemrem na kraj a samo su dvojica.
I mislim da je to super i ko može i želi mislim da je šteta da si ne priušti takvo zadovoljstvo
ja bih rekla da je klima i dalje ostala ista, eventualno se s malo većim odobravanjem gleda na 3 djece, na više od troje se većina iščuđava i negativno komentira (čujem komentare u parku drugima iza leđa)
žalosno što je tako
Ja baš i ne slušam komentare, a nit komentiram koliko tko djece ima. To mi je vrlo neumjesno.
Makar kod nas je paradoks što ih prvo nije bilo, pa su odjednom dvojica. Bojim se da kod trećeg Murphy ne opali svoju šalu pa dobijemo odmah 3. i 4.
Jer opet imat tek rođene twinse ne bih preživjela. A sanjam da ćemo ih imati još...bar još jedno. Da iskusim kako je to imati jednu malu bebu... Sanjam.
A i da ih rodim 5, ne bi se bedirala oko tuđih komentara.
Imam dvoje djece i jedno na nebu, htjela bih još.
Osobno se krećem u krugu obitelji sa više djece, 3, 4, 5...
Iako će njihove mame znati reći kako je ponekad naporno, nijedna ne žali što ima toliko djece, a obzirom da ih poznajem, onako, prilično dobro - za nijedno to dijete ne mogu reći da je nečim zakinuto. Sva ta djeca se druže, idu na aktivnosti, puno njih je u muzičkoj školi, i uvijek je, ono što je gore spominjano - netko od prijatelja iz škole ili susjedstva kod njih na igranju
Neke od tih mama rade, neke ne, ali hendlaju to sasvim ok, puno manje polažući brigu na neke ne toliko važne stvari, manje se zamaraju oko nekih sitnica zbog kojih su brinule kad ih je bilo 1-2.
Uglavnom, meni ih je divno gledati i volim biti u njihovu društvu.
Iskreno oko mene svi imaju jedno ili dvoje djece i baš bi htjela vidjeti kako recimo funkcioniraju oni sa 4-5 i više....
Paaa...recimo da dolazi malo do kakofonije...morat ćemo uvesti pravilo dizanja ruku da se dobije riječ, i imenovati moderatora za pojedinu raspravu
something like that.Osijećam se slično ko Nena i često dobijem komentar da moram rodit još koje dijete kad mi tako dobro ide
mene vise izludjuje sto moram jos jedno jer mora bit musko, inace ko da nemas djecu :rolleyes:
po tom pitanju je drustvena klima ista...
joj mi sa tim imamo problema sa dvojicom i to dvojicom muških koji kad se navinu ne znaju stati pričati (a kaj bi bilo tek da su cure)
Onda kad ja i MM hoćemo nešto konkretno porazgovarati moramo moliti da se zgase da si mi možemo nešto porazgovarati
lol
mi imamo s jednom tih problema. ona je ekšli pocela dizati ruku kad zeli nesto reci, a ona UVIJEK zeli nesto reci i ja se vecinu vremena osjecam ko na nekom tv showu ili kvizu gjde mi testiraju multitasking jer istovremeno razgovaram s njom, s muzem, pjevusim mladjoj i radim jos neki kucanski posao. sve razlicite teme.
tjesim se da ja mala statisticka vjerojatnost da ce i druga biti ko prva koja ko da sa sobom voda svoja 4 klona
O, da, tu redovito ide "Šta ima veze, nek je zdravo".
Šta ima veze, šta ima veze
Sad znam tu i tamo odgovoriti - Je, stvarno je šteta što nemam muško, baš sam u muci što nemam kome ostaviti u nasljedstvo ovo silno vlastelinstvo, feud...obiteljski plemićki grb...ah, šteta
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 22.10.2012. at 13:43
je, je, samo se ti tješitjesim se da ja mala statisticka vjerojatnost da ce i druga biti ko prva koja ko da sa sobom voda svoja 4 klona
i ja sam se isto to tješila...
sad ih je dvoje, a kad pričaju kao da ih je barem četvero
mislim da se klima promijenila samo utoliko što je sad "normalnij" imati troje djece, ali više od toga i dalje se ljudi barem čude, a dio njih i zgraža - na žalost
meni više ide na živce zgražanje nad odlukom da ljudi imaju samo jedno dijete
inače, u bliskim krugovima nije bilo nekih negativnih komentara na veći broj djece, ipak valjda biramo ljude s kojima se družimo koji su nam slični u razmišljanjima
Meni se čini da je bolje imati 2 djece - zbog djeteta, jer ne odrasta sam kao centar svijeta i jer je roditeljska pažnja ipak podijeljena, i svi drugi resursi, što je dobro, čini mi se. Koliko mi se čini, troje djece postaje prihvać(enije), jedno uvijek povlači pitanje "kad će drugo", dva je još uvijek default. Koliko mi se čini, troje je normala u Francuskoj - po nekim filmovima i RL susretima zaključujemo - ono, dvoje djece, kuća i labrador, njima je troje djece itd. Pretpostavljam da je i zbog drugačijeg odnosa prema majčinstvu / roditeljstvu, ali to fakat površno zaključujem - žena se brže vraća na posao i bolji su uvjeti, ima vrtića itd. Sad, pitanje je koliko je to održivo i koliko će trajati.
One zemlje di je ili prevelika populacija - Kina - ili di je preskupo i prenapučeno - Japan - tu je novi default jedan.
Hoću reći "broj djece" i društvena klima oko toga - promjenjivo je. Nije to linearno kretanje prema nekom "idealu" - bilo 1, bilo 3+. Ekonomski parametri ga uglavnom drajvaju, iz raznoraznih razloga - nekad je bilo "isplativo" više (selo), nekad su više umirali pa se rađalo više, negdje su uvjeti bolji pa drajvaju više, negdje je svjetonazor takav da drajva više itd.
Nema "objektivne i nepromjenjive mjere", iako je meni osobno žao što nemam dvoje, ali, na kraju, uzevši sve u obzir, nije ni jedno loše, ali teško je ne mjeriti svojim cipelama (ja sam odrastala u svijetu "dvoje" i tako mi je bilo super).
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.10.2012. at 14:50
Hoću reći, društvena klima se uvijek mijenja, stalno, bilo mic-po-mic, bilo uz skokove, ovisno o promjenjivim parametrima... ne putujemo prema nekom "općeljudskom idealu", nego svako vrijeme stvara svoj "ideal" tj. kao neku normu, a u nekim zemljama i jest norma - Kina. Ko zna što će nam budućnost donijeti i u kojem će smjeru ići generacija naše djece - da li na 3+ ili na 2-.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.10.2012. at 14:53
Ja se, ko Maria71, ne mogu načudit toj navici ljudi da komentiraju nešto što je tako intimno i osobno.
Čim se par vjenča, krene analiza kad će dijete, u nekom trenutku nakon 1. djeteta krene "kad će drugo?", u biti ne čak ni pitanja, nego kao savjeti "sad biste trebali i drugo". Kao da ljudi imaju djecu jer su im rekli susjedi. Ili nemaju djecu iz istog razloga.
A i čini mi se da je to ko ono sa kilama, dok po nekima još imaš premalo, po drugima si već lagano u previše.
Ja poznajem iz djetinjstva jednu obitelj koja ima 5 cura. Kao, u nadi da će se rodit muško, iako ne mislim da su oni to ozbiljno tako mislili, to je bila zezancija. Ne znam kako su ljudi na to tada gledali, ali sad kad su odrasle svi zasuze kad ih vide skupa, kako je to lijepo - 5 sestara!
Ja poznajem obitelj sa 4 kćeri, moje su vršnjakinje, i oduvijek mi je izgledalo jako lijepo to sa 4 sestre.
Općenito znam priličan broj vršnjaka koji su iz velikih obitelji (MM npr. ima dva brata i dvije sestre), tako da mi obitelji sa više djece nikad nisu bile nikakvo posebno čudo. Jest da je najveći broj obitelji imao dvoje djece, ali mislim da je i dalje tako.
ja se borim sa zlim ljudima, komentarima isl a nekidan sam se našla u situaciji di sam i sama komentirala jenu ženu koja ima sedam sinova, malo sam se načudila pa pitala njenu sestru da kako ona uopće izlazi na kraj s njima. pa mi je ženske lijepo spustila. S pravom. Koji put se zaletiš onako bezveze
Meni je prekrasno vidjeti obitelj s 4 djece, ali mislim da ćemo mi ostati na dvoje, i to najviše zbog nekih praktičnih razloga (bojimo se da nas nitko ne bi više zvao u goste da ih imamo više
Nego, pitanje za mame troje djece (možda se ipak dogodi, tko zna) - imate li osjećaj da jedan uvijek nekako izvisi? Čini mi se (i možda mi se stvarno samo čini) da su dvoje uvijek nekako par, i da treći u igri često bude nekakav "višak". Ova zapažanja su čisto na temelju nekoliko obitelji iz moje okoline i možda su stvarno uopćena, ali eto, zato i pitam.
Angie, ima tu više faktora u igri, kao spol i razlika u godinama.Ova moja dvojica su sa svoje dvije godine razlike kao lonac i poklopac.Doslovce nerazdvojni. Svako novo dijete u toj priči jest na neki način višak, ali i nova osoba koju vole i koju će voljeti.A to mi se čini najbitnije.
Posljednje uređivanje od ronin : 22.10.2012. at 15:20
To su i nama znali reći dok su cure bile skroz male. Sad se valjda na prvi pogled kuži da smo prestari za bebu, pa nas više nitko ne gnjavi.
Inače, meni se ne čini da se mijenja društvena klima u vezi broja djece, nego u vezi tolerancije. Ljudi, jednostavno rečeno, sve više uče da nije pristojno prokomentirati baš svaku stvar vezanu uz tuđe živote.
moja curka je gotovo 5 godina mlađa od braće, ali vrlo se uspješno bori protiv toga da bude ˝višak". ne samo da sudjeluje u njihovim igrama već i u igrama s njihovim prijateljima. za nju nema te brige, ali ju moram tu i tamo samu odvesti nekud da braći dam malo zraka
Meni je jedna baba na parkingu, koju nikad nisam vidila u životu komentirala nešto u smislu da ne znam skupiti noge, kao njih troje jedno drugom do uha. Nisam joj se udostojila odgovoriti.
Inače je neka norma dvoje djece, pošto su naša djeca stigla u samo 14 mjeseci nama su se isto malo čudili, kud treće, pitali naši hoćemo li moći financijski i sl. ali to mene ništa ne dira. Pitanje o broju djece mi je preintimno da bi ičiji izbor komentirala, ili dozvolila komentare na svoj.
Ak je netko kvalitetna osoba i roditelj onda je to isto i jednom i petero djece, isto tako obratno.
Samo što je u gradu i bez pomoći sastrane malo teže imati više djece, najviše mi je problem ta logistika oko odvođnja i dovođenja, al i to se da riješiti.
Meni je 3 komda uvijek bilo onako idealan broj, ali i 4, 5. Sve više od toga mi je previše i mislim da više djece od toga mogu imati samo izuzetno strpljivi i staloženi ljudi, koji uz to imaju rješene i financije.
Nećete vjerovati, ali ja sebi izgledam skroz normalna
Toliko sam se navikla na sebe, i na nas u ovom broju, da se već čudim što se ljudi čude.
A ovo mi je u najmanju ruku bezobrazno a i pitanje kulture.
Iskreno kaj ju boli k....
E baš se dam izbaciti iz takta
Ne izbacuj se.
Sad sam se sjetila kako je na jednom ručku/druženju jedan frend/poznanik pitao u šali mog muža - pa jel' znaš ti koristiti kondome, znaš, to ti je ono u maloj kutijici što se kupi kraj blagajne u Konzumu.
Meni je to baš dobro sjelo pa sam rekla - ma koristimo mi, ali znaš da je moj muž škrt, žao je njemu te fine kupiti, on kupuje kondome na Hreliću, kod Cigana, one kojima je istekao rok trajanja,
MM ima još bolesniji smisao za humor pa je nastavio da nekad uzmemo i rabljene, samo ih dobro isperemo pod pipom
ili okrenemo na drugu stranu:užas:
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 22.10.2012. at 17:34
Na nas se nitko ne čudi, mi se krećemo u krugu ljudi gdje je 3+ normalno.
Ne dobivamo niti negativne komentare, iako MM kaže da mi se onaj tko ima negativan komentar ne usudi to reći i zadrži ga za sebe.
A što se neobrazovanosti tiče znam žene sa 9,8,7,6,5 djece i sve su završile fakultete. U biti sve koje imaju 3+ a kreću se u našem društvu su visokoobrazovane i uopće mi je čudno da takvi komentari još uvijek žive.
Jako često se igraju u "klanovima", ali se to iz dana u dan mijenja i nikad nije ista situacija. Nekad po dvoje, a nekad po troje, rijetko se zna zalomiti da se i svo četvoro igraju zajedno.
Organizacijski je naporno jer su još premali da bi sami išli po gradu, i najnaporniji dio imanja više njih je to što ih stalno negdje razvažamo. A kad već žele, nećemo im braniti aktivnosti. Meni je lakše jedno u kolica, dvoje se drže i najstarija hoda kraj nas. Prestresno mi je voziti ih sama jer nisam tako dobar vozač. MM ih vozi autom i rijetko kad ide s njima pješice jer je njemu lakše kontrolirati ih u autu.
"A što se neobrazovanosti tiče znam žene sa 9,8,7,6,5 djece i sve su završile fakultete. U biti sve koje imaju 3+ a kreću se u našem društvu su visokoobrazovane i uopće mi je čudno da takvi komentari još uvijek žive. "
Upravo zbog ocekivanja da obrazovane zene koje se kontinuirano dodatno obrazuju,rabe internet i prate tiskovine imaju otvoren stav prema svemu,pa i broju djece u obitelji, bila sam iznenadena i razocarana komentarima kolegica. Bas zato sam naglasila da je to jedna gimnazijska zbornica!! Mozda ima i onih koji imaju drugacije misljenje,ali nisu ga javno iznjeli,kao ni ja,koja sam tada samo otisla...
Posljednje uređivanje od Sony : 22.10.2012. at 18:00 Razlog: Citat
Ja sam jučer gledala dokmuentarac o obiteljima s puno djece....Bila je jedna 16-ero člana obitelj iz SAD-a.
Piznajem da sam dok sam ih gledala poželjela još jedno. Ipak, znam da se to neće desiti pa mi je malo i krivo, malo zavidim onima s četvero djece.
I zaboli me kaj netko misli o mojih troje..
Posljednje uređivanje od ana.m : 22.10.2012. at 18:23
Ovo nisu samo pogrešna uvjerenja (jer je logično i prirodno da se čovjek veseli životu), nije ni samo bezobrazno i neprilično uplitanje u tuđi život, ovo je bolesno! Iskreno mi je žao što si to morala doživjeti.Sve uvjeravamo jedno drugo da nisu, da kažu ono što ne misle..U 7. mj. 3. trudnoće me svekar iznenađeno pita da gdje mi je trbuh. I ja budala krenem objašnjavati kako imam trudničku majicu i..A on me prekine: " Mah, a ja se već ponadao..!"
Toliko o tome, bolje da ne pričam dalje.
netko je spomenuo, a ja bih ipak malo stala u obranu majki koje svojim kćerkama spočitavaju broj djece.. da, čini se kao da smo još uvijek tinejdžerke i da, često one izgube kompas, pređu granicu, jer misle da one mogu sve reći svojoj djeci, jer eto "ja ti to moram reći..." ali mislim da donekle razumijem da ih brine život njihovih kćeri. unučad su jedno, ali mi ćemo uvijek biti djeca naših roditelja. tj. kćeri naših majki. znaju majke na koga sve pređe sva obaveza još jednog djeteta i što to znači za žensko čeljade, pa mi je nekako donekle jasno kad sa sumnjom i nelagodnošću čuju vijest o (još jednoj) novoj prinovi.
eto, i mi smo obitelji koja se širi
Najčudniji komentari koji su me toliko iznenadili su bili od djeda da će on, dok sam bila s drugim trudna, uvijek i jedino i najviše volit starijeg.
Prvi put, pomislih, pokušava reć djetetu da ga voli.
Drugi put opet. Al kako trudnoća traje jelte, mjesecima, pred sam porod upitah ga, onako šaleć se, ajde, pa kad se rodi, pa malo, pa slatko...odgovor me smrzao.
Neki dan sam slušala skupinu slatkih starih bakica kako šeću, sunčani jesenski dan, baš su mi izvukle smješak na lice, kad sam se približila u prolazu, na žalost čula sam razgovor : To dijete je živčano gužvalo papirić. Baš je neki zločesti, a roditelji ne stignu ga odgojiti, već ima dvije godine, a udara oko sebe ?! i sve u tom stilu
Koje razočaranje
Stekla sam dojam da su komentirali obitelj od svega dvoje djece jedno drugom do uha. Pretužno. Ali s obzirom na demografsku situaciju, djeca kao takva i jesu neki čudnovati kljunaši, ptice Dodo, a roditeljstvo je kao neki hobi, za ljude koji ne znaju što bi sa sobom u slobodno vrijeme.
Malo ću se zadržati na ovom...žalosno je da mnogi koji bi trebali, s obzirom na položaj, biti kompetentni, ne shvaćaju stanovništvo i podmladak kao ekonomsku kategoriju. Naši su mirovinski fondovi prazni a mirovine se financiraju iz sredstava koja uplaćujemo mi, koji radimo...jednog dana će naša djeca raditi i financirati naše mirovine...i primat će te mirovine jednako onaj koji je doprinio tome s četvero djece, kao i onaj tko nema niti jedno. I to je OK jer neke sfere društva moraju počivati na solidarnosti. Ali zato ja imam pravo ne slušati kako je država meni financirala mirovanje u trudnoći (kao da sam si ga sama propisala) i podlo je i drsko što su za vrijeme trudnoće i rodiljnog moji uplaćivani doprinosi za MIO bili nekoliko puta niži od perioda kada sam radila.
To je istinsko područje regulacije ženskih prava!
Meni je jedna baba na parkingu, koju nikad nisam vidila u životu prišla od iza sa sljedećom pjesmicom:
Lipa, smišna curica
Ne valja joj suknjica.
Naime, nosila sam neke dimije, odvažna kreacija moje otkačene tete, nogavice različitih boja i poruba, meni su bile strašno kul.
Iako je ovo što si ti doživila zločestije i manje smiješno, meni je ta kategorija nepoznatih osoba sa bunovnim komentarima u biti slična.
Ja sam čula u 3. trudnoći, kao: žao nam je, opet curica... Ah, pa to nije važno, vi imate prvo sina ipak!
Onda kad sam rodila 3. dijete sam bila u dućanu s curkama i neki deda se našao pametovati kao; aha, imate 2 cure, nek vam treće bude sin onda! A ja velim da je sin već veliki i da je u školi! Zamisli što mi je rekao: Aaaa, ne vjerujem da imate sina! Da imate sina nebi imali još njih dvije! MoooooliMMM????? Takvu svinjariju odavno čula nisam...
Imali smo, ne tako davno; temu o tome kako zapravo neslavno i tužno završe treće trudnoće kod nas; vjerujem da se klima ipak ne mijenja (na žalost) na bolje, vjerojatno se krećemo u krugovima ljudi koji su nam sličniji.
Evo link na temu: http://forum.roda.hr/threads/62214-t...%C4%87e-dijete
Evo i mog posta s te teme; ostaje sve isto na žalost
copy/paste posta od 04.01.2011. - i dalje kod mene stoji točna ona konstatacija o 4. djetetu, da sam samo malo mlađa...
Ja sam isto majka troje djece i mogu otvoreno reći da imam negativno iskustvo vezano uz društvo: naše društvo u stvari ne voli djecu. Nakon duugo godina što smo imali jedno dijete odlučili smo se imati i drugo; kod mene na poslu šok totalni (kao da im je neki muškarac rekao da je trudan, a ne žena od 33 g.), zgražanje, iščuđavanje, pa kak to, kaj vam se dogodilo i sl. U periodu dok smo još radili na 2. djetetu ja sam znala da želim imati i 3. dijete i hvala Bogu na tome što mi je ispunio želju. Razlika među curicama je 17 mj., a na poslu sam doživjela najgore trenutke života kad sam izjavila da sam trudna po 3. puta, od čuđenja, tračanja, komentara kak je blago meni jer budem sad 3 g. doma (i to su najviše komentirale baš žene s 3. ili 4. djece!!!), pa kak ćemo dobiti puuno novca od grada Zagreba, pa da moramo kupiti veći auto, pa zatim "polušaljivi" komentari kak sam napumpana i sl. Moram napomenuti da radim u zdravstvenoj ustanovi u Zg. i da su svi komentari tog tipa bili od strane medicinskog osoblja! I sad da ja takvim neljudima idem objašnjavati da li sam planirala ili ne to 3. dijete - ne pada mi na pamet, nek misle kaj hoće!
I moram vam reći da je ovo kaj puno ljudi spominje veći ili manji auto čista glupost zapravo!
A kaj je s onim ljudima koji nemaju nikakav auto i žive pristojno?! Nije mi auto odraz sreće, a bome nije niti nužan bez obzira što se u današnjem društvu nužnim uz auto smatra i tv, mobitel i sl.
Iskreno, da sam mlađa bar 5 god. išla bih i na 4. dijete...
Posljednje uređivanje od winnerica : 22.10.2012. at 23:31
Kaj je najbolje, ja bi treče, i MM ali si ga trenutno ne možemo priuštiti. ja bi ostala bez posla odmah jer mi se ugovor produžuje na mjesečnoj bazi. Koma, nadam se da će kroz par godina biti bolje!
Koliko ovisi razgovor o društvenoj klimi o društvu u kojem se krećemo
Među meni najbližim prijateljicama, s kojima se redovito viđam/čujem/čitam, samo jedna uz mene ima djecu (isto dvoje), a ostale ne (pričam o 10-15 žena, 30-37 god.). U malo širem društvu (od kojih su neke šire samo zato jer su se preselile na druge kontinente), imam dvije trudnice i jednu majku (tu ubrajam još desetak žena), a u još širem (sve one žene s kojima sam iz ovog/onog razloga izgubila kontakt, ali da naletimo jedne na drugu, otišle bi na kavu odmah - znači, ne poznanice) svega par majki i među njima sve imaju po jedno dijete.
Iako nisam sa svima ulazila u rasprave, znam da je većini normalno da obitelj ima djece koliko želi i može, isto kao i da ako ne žele - nemaju niti jedno. Ali mislim da se niti šokiraju niti pozitivno uzbude kad vide obitelj s brojnom čeljadi
Ljudi moji, čim krenete potezati demografska pitanja, odmah su, ruku pod ruku, s tim i ekološka pitanja (prenapučenost). Tako da se gledište mijenja, ovisno o tome što se percipira kao "naši" - Hrvatska, EU, Kugla zemaljska.
Iz gledišta Kugle zemaljske, vjerojatno bi najbolje bilo - ne rađat. Iz gledišta - Hrvatska - rađat što više, ali ako si iz Like. Iz gledišta EU - nemam pojma.
Tako da... i ti "čvrsti argumenti", su u stvari... nečvrsti i relativni, ovisno što gledaš, samo vidim da postoji kolačeći smajlić za eko argumente, ali ne i za demo argumente.
Troje je iz gledišta "obnove ljudskog fonda Hrvatske" onda kao mus - da bude +1 na ovo dvoje umirućih (svojedobno sam se fakat ono oči izbulj kad sam čula da netko tako razmišlja).
Ali, jednako tako onda možeš gledat ko iz ove Franzenove Slobode Populacijski pokret i borbu za smanjenje stanovništva Zemlje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 23.10.2012. at 10:24
Ali, of kors, jednako bi se izbulj da neko kaže - tako bih htjela bebu, ali ne mogu... ako razmišljam što to znači za Kuglu zemaljsku.
U biti... kad rađamo djecu, mislimo na sebe i svoje želje i mogućnosti - kakvu obitelj želimo tj. možemo imati, a ako je baš neki bed iz perspektive "the big picturea", onda dođe neki Veliki brat pa ili nešto potiče (don Baković itd.) ili nešto čak i regulacijom brani (Kinezi).
Posljednje uređivanje od ina33 : 23.10.2012. at 10:27
I još pritom paziti da budeš uvijek politički korektan
meni kolegica jos za drugo rekla da nisam normalna jer ce sad djeca morati dijeliti imovinu; jer evo ona i muz jedinci pa ce lijepo sve nasljediti bez svadje...
a i djete ce SVE imati
Posljednje uređivanje od josipal : 23.10.2012. at 11:11
Pa kod mene je je prevladao neki socijalno-financijski moment, naravno, zelja za djetetom je bila tu, ali financijska sigurnost mi je bila jako vazna. Prvo dijete sam isplanirala uz slijedece uvjete: stambeno osigurani, baby friendly i siguran posao na kojem se na trudnocu nece gledati negativno. Zavrseni faks i zaposlen MM se podrazumijevalo. Drugo dijete je vise bilo posljedica zelje, nego ratia, jer su se soc-financ uvjeti pogorsali, promijenila sam posao i zaposlila se u privatnoj, maloj, domacoj firmi. Ali na odluku od drugom djetetu je opet imala utjecaja nasa vrla premijerka, koja je obecala da se porodiljne naknade nece dirati.
I vezano za baby friendly posao - citala sam neke postove od Kaae, i kako su tamo kratki porodiljni i da nema naknade...Opet, u doba prvog djeteta radila sam za jednu medjunarodnu firmu,u principu americku, sa podruznicama diljem svijeta. I mogu reci, da koliko su bili iznenadjeni duzinom naseg porodiljnog, opet su bili vrlo fleksibilni oko radnih uvjeta. Dakle, poticali su da vratis ranije, ali si mogao raditi od kuce, firma je placala internet, kupili laptop, nisu se zamarali nekakvim otvaranjem bolovanja za dijete, nego si javio da ti je dijete bolesno i da ces raditi od doma. I svi su se prilagodjavali tebi i bebi, sjecam je jednog konf. calla, na kojem je moja sefica dojila bebu, jer je eto, potrajalo. I svi sudionici su to super komentirali, ono pricekali dok je mama namjestila bebu, i jos se onako, pristojno americki ispricavali sto eto, uznemiruju mamu i bebu.
I mogu reci da su komentari na broj djece dok je bilo samo jedno bili naravno, kad će drugo, a za trece nas nitko ne pita
I skolna sam razmisljati, (odnosno razumijeti) kao Nenini na moru, da je lakse imati vise djece u maloj sredini, nego u velikom gradu - drugaciji su uvjeti zivota, tempo je brzi i zahtjevniji za organizaciju. Takodjer, u gradovima zene uglavnom rade, vecina onih koje ja poznajem se na posao vratila nakon 6mj, a godinu dana su ostale stvarno rijetke, u pravilu ako je dijete zahtijevalo neku pojacanu brigu, vjezbe radi motorike i sl. U martinom malom mistu nasa susjeda ima 2 djece, i ne radi. Svako ljeto mi se cudila, pa kako je moguce da ja radim i brinem se za kucanstvo? Pa kad bi ona oprala ves i skuhala da mora na posao?
Posljednje uređivanje od Deaedi : 23.10.2012. at 11:16
A gledaj, njen nacin razmisljanja je takav, da zeli djetetu sto vise osigurati. Neki ce s druge strane, pak razmisljati na nacin, mi volimo djecu, evo, neka ih je i 5,6 ili vise, podijeliti ce socijalnu pomoc ili cemo vec nekako prezivjeti uz pomoc dobrih ljudi. Oba shvacanja su ekstremi, ali valjda, treba pokusati razumijeti oba slucaja.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 23.10.2012. at 11:20
Ovo mi je poznato. Moja šogorica je godinama doma, htjela bi posao, ali u malom mjestu, uz ovakvu nezaposlenost, vrhunski joj je domet bio seoski dućan (dok se i taj nije zatvorio). No, zanimljiva je glede tih kućanskih poslova i djece. Kad god ode kod doktora specijaliste u veći grad na pregled i vrati se doma taj dan, u 13 sati, dakle, jedan popodne, ne prestaje kuknjava kako ništa ne može stići obaviti taj dan, kako je u velikom zaostatku, još je danima u zaostatku s kućanstvom.
Ne znam jel' bih se smijala ili plakala, kažem joj da žene dolaze tako s posla godinama, dan za danom, i to u šest popodne, ne u jedan ili dva, pa šta misli kakav je to tek zaostatak. Džaba, sit gladnu ne vjeruje.
Ma naravno, ja si pak mislim, pa kaj radis pobogu cijeli dan, imas kucu od 60m2, a ne dvorac. Tim vise sto prica kako su djeca dobra i cijeli dan se sama igraju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom