super Marija :)
ja ih imam mrvicu vise, stvarno su mi najveca prepreka.
super Marija :)
ja ih imam mrvicu vise, stvarno su mi najveca prepreka.
Baš dobre vijesti! Samo naprijed!
To je jako brzo. Ma ti ćeš biti i prije nego si mislila na svoje dvije noge. Bravo.
Marija, kako ide?
Ja sam 1. skinula gips, tek 18. pocinjem sa terapijama. Vec sam trebala debelo hodati na jednoj staki, ali meni to nikako ne ide...danas sam bila kod fizijatra, umrli su od smijeha kada su vidjeli da, kada i pokusavam hodat sa jednom stakom - staku stavljam u krivu ruku! Ali u pravoj ruci ide jos i teze! Izgubljen slucaj!
Drugi krug terapija , led, vježbe , magneti.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Hodam sa 2 štake , još mi nisu dopustili opterećenje, u 3 mjesecu idem na kontrolu kod kirurga pa ću bit pametnija .
Uglavnom , dobro sam, osim što mrzim ovo vrijeme , jer bih sad bar mogla do kvartovskog dućana ,ali me je strah snijega i leda.
Stepenice sam savladala , no oporavak teče usporeno zbog godine proizvodnje XD
SAmo pažljivo hodaj i slušaj sve što ti na vježbama kažu .
Drž'te se, cure! Moje posredno (MM) iskustvo govori da, unatoč godini proizvodnje, oporavak počne ubrzano teći kako se mobilnost povećava - nemojte mobilnost na svoju ruku, ali onda to nekako teče brže kad se dobije za mobilnost zel. svjetlo, barem je moj dojam. I more (rijeka, bazen itd.) pomaže.
ovaj snijeg je koma, ja sam bas danas morala fizijatru. Nema sanse da sa stakama stanem na snijeg, sva sreca da imam doma hodalicu - s njom sam po snijegu. A oni meni da bi trebala hodati na jednoj staki! sva sreca da su u podrumu pa nisu vidjeli kako sam uopce dosla na pregled :lol:
zakazana mi je i treća operacija krajem mjeseca, vade mi šarafe iz zgloba.
na fibuli imam još pločicu i to ostaje do daljnjeg.
hodam sa jednom štakom .
kako ste vi ostali ?
uf, kako to sve dugo traje!
ja danas imam fizijatra, prvi krug terapija je gotov. Hodam ja bes staka, ali mi je noga jos natecena i drvena, hodam sporo, još malo šepam. Vidjet cu sto ce mi komisija reci slijedeci tjedan!
btw. moram li se ja pojaviti na komisiji? Zadnji puta nisam, ali jos sam bila na obje stake.
ja se ne pojavljujem , dođu kod mog liječnika pregledaju papire i to je to . moje je da svu potrebnu dokumentaciju dostavim na vrijeme liječniku tj njegovo med sestri.
iskreno, mislim da sam dobro prošla, očekujem potpuni oporavak u roku od 6 mjeseci što je za ovu ozljedu po mom mišljenju dosta brzo,
Bubica, ako može ohrabrenje iz pozicije bliskog promatrača (lomio se moj suprug) - ta naotečenost zna stvarno jako dugo trajati (težak lom obje kosti potkoljenice, s ugradnjom šarafa), mislim da je kod supruga trajalo i do 5-6 mjeseci da mu je ta noga kad je spusti crvena i otečenija, nemoj se prepadati toga, to je relativno normalno. Ono što je mene fasciniralo je da, jednom kad se počneš aktivnije kretati, oporavak ubrzano teče. Ako možeš na more i puno plivati, to će ti još ubrzati stvar. Mislim da sada, godinu i kusur nakon loma mu više noga ne naotiče vidno (prije bi, primjerice, nakon duljeg leta ta noga par dana izgledala ajme meni).
Ono što se meni iz te priče čini je da je prvi dio stvarno jako jako spor, ono, misliš se, kad će ovo ajme meni, nikad itd. I onda u nekom trenu, što si aktivniji to spiralno ide na bolje i puno brže nego u prvom dijelu oporavka, teškom, mučnom, di su pomaci mic-po mic.
Moga još čeka vađenje čavla, njemu su kosti dosta sporo zarastale (i to je individualno, u principu, ne može se previše ubrzati jelom ili ponašanjem), to su rekli ne prije 2 godine od operacije. Više-manje može dosta, i skijati, ali ga na skijanje boli jer pancerica ide točno preko mjesta loma di je ostalo zadebljanje (dal' kost, dal' to šaraf viri, ko bi znao).
Maria, sretno!
Sretno cure, ja vam nekako želim biti utjeha s ove strane, jer meni se u jednom trenu činilo da se MM neće nikad oporavit, pa je onda u jednom trenu krenulo baš brzo (iz moje perspektive, njemu nikad nije dovoljno brzo).
imam par pitanja , za 2 tjedna idem u bolnicu, prvi put nisam imala ništa sa sobom , dovezla me hitna , pa su mi naknadno nosili i kad sam išla van , to je izgledalo grozno hrpa vrećica.
dajte mi neke koncizne savjete što da ponesem ,a da ne izgleda kao da idem na krstarenje.
ovo mi je prvi put da idem planirano u bolnicu, porod ne računam .
i totalno sam u strahu . od svega .
Čuj, planiranje torbe ovisi o tome koliko često će ti netko dolaziti i o logistici doma.
Ja sam za vrijeme kampiranja u bolnici na čuvanju trudnoće imala planirano na tjednoj bazi, iako bi mm ili moj brat svratili barem 2x tjedno:
- jedna pidžama/spavaćica na meni, jedna u rezervi
- nekoliko gaća, eventualno jedna potkošulja ili majica (u sklopu odjeće u kojoj si došla - to može bit trenirka ili nešto lako navlačivo)
- majica kratkih rukava
- 2-3 para čarapa
- natikače (ja sam u bolnici imala japanke za tuširanje i obične natikače, ali ti vidi što ti odgovara obzirom na stanje noge)
- ogrtač ili gornji dio trenirke (ovisno o tome kako griju)
- toaletna torbica ne prevelika, unutra pribor za osnovnu higijenu + dezić + sapun/gel za tuširanje (imaš malih putnih za kupiti u dm.u da ne tegliš veliku bocu) + mokre maramice + univerzalna krema koja mi je bila i za lice i za ruke i za hrapave laktove
- paket uložaka (onda kad ti treba)
- pribor za manikuru (protiv dosade)
- fen i češalj nisam imala jer sam kratko ošišana, pa ne znam - ovisi o tebi
- ručnici 2 srednja (ali sam pazila da su tanki, da mi se brzo osuše i ne zauzmu puno mjesta) + 2 manja, možda i 1+1+ rola ili kutija papirnatih ručnika
- wc papir (možda rola nije nužna, ako ti kutija papirnatih ručnika sve zadovoljava)
- mobitel + punjač + slušalice, ako si na bonovima onda rez.bon
- novčanik samo s neophodnim stvarima, sve što ti ne treba ostavi doma, ako tam bude aparat s pićima trebat će ti kovanice, ali to je lako rješivo
- mapa s med. dokumentacijom
- nešto za razbijanje dosade (knjige?) iako u većini bolničkih soba danas imaju televizore... Ja ne bih nosila laptop, ali vidjela sam ljude s tabletima u bolnici... sve ovisi o afinitetima
- mali blokić + olovka (za ovisnike o pisanju po papiru - to sam ja)
- križaljke ili slično
- boca vode + eventualno mala boca soka
- keksi ili štapići
Od "ljekarija" ja sam imala alofran tablete da mi se ne začepi probava jer mi je bilo muka stalno sestre žicati.
Strah će ti se brzo raspršiti kad vidiš oko sebe druge ljude koji su u istom sosu ili gorem... Samo se prisjeti svrhe zbog koje si tamo i bit će sve ok. Uostalom, veći dio grozota je već iza tebe, ostao je samo manji dio.
A što se tiče stvari, uzmi otprilike, pa ćeš do prvih posjeta odbacivati viškove i naručivati što ti treba. Hug!
Torbu uzmi neku koja ti je spretna (s pretincima) a u ormarić ćeš si staviti ono što ti treba biti pri ruci.
Trebat će ti i vreća/jastučnica za zmazani veš.
ja sam danas poludila - dvadeset terapija, zglob i dalje natečen, zateže dok hodam pa jos mrvicu i šepesam, teško idem niz stepenice. Ali, svi govore - ma to je ok i ja se pomirila da je ok i da ce s vremenom proci...kad, danas mi fizijatar propise mjesec dana strogog mirovanja, cak da vratim jednu štaku. Između redova: nisam se dovoljno čuvala. Niš ne radim osim malo kućanskih poslova u stanu od niti 50 kvadrata! Nisam s djetetom ni u parku bila! baš sam zbunjena, nemam pojma što raditi a uopce se ne mogu zaisliti da opet zalegnem u krevet i da mi dvanaestogodisnjak mete pod. aaaaaa
joj :love2:Citiraj:
Bubica prvotno napisa
meni odgodili operaciju iz samo njima znanih razloga.:evil:
moja saga je gotova - četvrtak počinjem raditi:-D zglob je i dalje natečen ali ipak puno funkcionalniji. Mare, u kojoj si ti fazi?
Evo i ja se spremam na operaciju. Vadim šipke i šarafe (imala sam višestruki prijelom zgoba i potkoljenice) i mogu reći da poslje 4 godine s tim metalom tek sad imam tegobe (po stepenicama se ne mogu osloniti na pnste te noge, ponekad me jednostavno presiječe). Inače su me baš fino skrpali u ortopedskoj bolnici Lovran, a fizijatri su im brutalni :aparatic: . Osposobili su me za potpuno opterećenje noge kroz manje od 4 mjeseca. Stajanje, hodanje, sve najnormalnije. Skoro pa mi je šao što će mi opet nogu razbucati, opet rezanje, opet šavovi i opet dva ružna ožiljka....
cure, hvala na pitanju.
u ponedjeljak idem na dogovor za operaciju pa se nadam da će se to obaviti u slijedećih 10 tak dana
ja preko ožiljaka planiram napraviti tetovaže , i to ja koja sam do nedavno bila ogorčeni protivnik istih :-)
samo još razmišljam što bih
operacija obavljena, oporavak u tijeku
od srca ti želim da oporavak prođe što prijeCitiraj:
maria71 prvotno napisa
nakon 7 i pol mjeseci , vraćam se na posao
sve je ok, hodam, fali mi kondicije
no do jeseni ću se dobiti ,
mislim da sam se relativno brzo oporavila
Lijepo je ovo pročitati! Imaš pred sobom i ljeto, bit će sve to dobro!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Super za oporavak! Jako mi je drago zbog tebe :heart:
e da , naslov bi trebalo prepraviti u trostruki lom skočnog zgloba, lom fibule i puknuće ligamenta
Bez obzira na naslov, kad budeš imala priliku razmisli o provjeri gustoću kostiju - koliko se sjećam imala si nekakav lom i prošle godine.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Bolje je puhati na hladno... Nadam se da će ti nalaz biti ok i da su ovi lomovi samo peh koji se ne bi trebao ponoviti. Sretno!
Drago mi je da je sve pri kraju :)
Što se tiče gustoće kostiju, može se napraviti dezintometrija (ovisno o građi i preporuci fizijatra ili nekog drugog specijalista) kompletne kralješnice ili samo ramena, šake... ili slično...
IAKO, ne znam što bi se moglo osim lijekova čije je djelovanje upitno, a imaju i nuspojava.
Jedino raditi na vježbanju s fokusom na vježbe za osteoporozu i na većem unosu kalcija...
X.Citiraj:
VIPmama prvotno napisa
Bravo, Maria, baš mi je drago :)!!!!!
Eto radim , hodam , trudim se
Još jednom hvala svima na lijepim riječima i savjetima .
sve se da preživjeti.
Drago mi je da se oporavljaš. :heart:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Epilog.
Odradila polugodište.
Noga još uvijek na svom mjestu.
Vježbam redovito doma, našala na yt vježbice , polako skidam kile koje sam nakupila u mirovanju.
Kao da je sve bilo samo san.
Još jednom hvala svima koji su me lani tješili !
Pusa <3
super
na kraju ćeš se i vježbačicama pridružiti :)
:dancingfever::love: drago mi je da je to sve iza tebe
Bas mi je drago da sve ide super!
Moja noga se skroz oporavila, kao da nis nije bilo. S vremena na vrijeme osjetim, ne mogu reci bol, nego napetost u zglobu i to me podsjeti na sve sto je bilo. I zima, apsolutno ne znam kako cu prezivjeti prvi snijeg :)
evo, pitat ću ovdje, valjda će imati netko iskustva i/ili znanja. na kraju sam ja završila bez operacije, sa gipsom na koji su mi stavili onu neku gumenu "petu" (platformu, rekla bih ja, to je baš visoko i na sredini stopala). danas je točno osam tjedana od kada sam slomila kost, od toga prvih cca dva tjedna longete, a ovo ostalo gips. na posljednjoj kontroli (dosta davno, cca prije tri tjedna) naručena sam na kontrolu 8.1 (točno deset tjedana od ozljede), što je kasnije izmjenjeno tj. termin je pomaknut na 15.01. zbog rada ambulante, ne mog stanja.
sad je već nekih dva tjedna od kad smijem, prema uputi doc lagano opterećivati nogu, postepeno. e sad, što bi to zapravo značilo? sada kada hodam sa štakama lagano stavim nogu uz štaku ali baš ne stajem na nju, više prislanjam, kako da to objasnim? i što to znači postepeno, mislim, mogu li do 10.01. doći do potpunog opterećenja, ili? nisam se do sada opterećivala, ali MM me sad zove i kaže da je jedan poznanik tako jako "čuvao" nogu i imao dugo gips (kao ja) i zeznuo kost jer je nije opterećivao. što bi to, zapravo, trebalo značiti? očito nisam dobro shvatila upute ili ih, zapravo, nisam ni dobila, baš sam koza, ali kada provedeš cijelu jutro u bolnici na kontroli, valjda u tri popodne kod konačnog pregleda doc samo čekaš da odeš kući što li, pa ne pitaš detalje ili se jednostavno pogubiš. sad se brinem da bih do 15.01. mogla zeznuti nogu.
iskustva s tim "hodanjem" s petom na gipsu i opterećivanjem noge?