Idemo slijedeću sedmicu, pa ćemo vidjeti.
Printable View
Idemo slijedeću sedmicu, pa ćemo vidjeti.
Vjerujem da će sve biti u redu ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~Citiraj:
rex prvotno napisa
Ally želimo ti reći da mislimo na tebe i Šimuna. Predivan je dječačić i sigurno ćete uspjeti u svim svojim nastojanjima. Samo budite uporni i snažni.
Rex i tvojim mišićima želimo svako dobro. Držite se. Šaljemo vam puno pozitivnih misli i lijepih želja.
Bili smo na pregledu. Ustanovljena je srednja nagluhost na oba uha.
Čuje između 50 i 60 decibela.
Morat će se u budućnosti ugraditi cjevčice.
rex :heart:
sada znate na čemu ste i možete krenuti dalje.
Želim vam da uspješno savladate slušanje i pričanje :love:
:* svima
Jučer smo ponovno bili na BERI i ovaj su put nešto zabilježili na lijevom uhu 105 dB, a desno je kao i prije 85 dB. Bili su oduševljeni kako je reagirao na zvučne igračke sa i bez aparatića.
A negdje za godinu dana ugradit će kohlearni implatant.
Ally reci mi, molim te, postupak za BERA test, radi li se u anesteziji, koliko traje, i kako malo dete na to reagira? I još nešto što mi je izuzetno važno, kakve igre - vežbe vi sa njim radite od kada nosi aparatiće?????Unapred ti puno hvala! :heart:
Za BERA test beba mora spavati, Šimuna smo putem budili, a ponijeli smo i klizmu, zaspao je nakon 45 minuta od kad smo mu stavili klizmu. Znači beba nije pod anestezijom, nego se samo malo uspava. On je spavao oko 40 minuta, a kasnije je bio malo usporeniji. A i svaka beba drugačije regira na klizmu.
A sad slijede upute koje smo dobili od logopedice:
Vježbice slušanja i govora
1. Pokazivati predmete koji okružuju dijete
2. Glasanje različitih životinja (pas - "AV, AV", maca - "MJAU", patka - "PA, PA")
3. Ritmičke stimulacije; tapšati dijete po rukama onoliko koliko izgovorimo slogova (npr.: "MA-MA, "BA-BA", "DA-DA")
4. Različite zvučne stimulacije (za duboke (npr. bubanj), za niske i visoke tonove (npr. različite zvečkice i loptice).
5. Zvučne igračke pokazati djetetu a zatim ih sakriti i pustiti ton (na taj način dijete možemo promatrati da li se okreće prema izvoru zvuka)
6. Djetetu pokazati igračku i govoriti mu "EVO" i kad uzme reći "DAJ"
Nastojimo se ovoga pridržavati, a nekad nešto ubacimo i svoje. Šimun voli bacatio kocke po laminatu, po tepšihu mu nije zanimljivo - nema zvuka.
A kako se vi igrate?
:roll: Hvala ti puno Ally, već primenjujem tvoje upute. Ma, naša priča ti je jako duga i komplikovana, pa ću o tome posebno da pričam. Znaš, mali nije moj, živi u domu i ja ga obilazim tri puta sedmično kako bih ga socijalizovala da ga psiholozi i ostali ne smatraju i ludim ili autističnim. Čak mislim da je gluvoća na psihološkoj bazi, ali sad primenjujem terapiju 1000 poljubaca, pa ćemo videti njene krajnje rezultate, za sada nam dobro ide - "LJUBAV ZA JEDNU NOĆ MOŽE DA IZGRADI KINESKI ZID"
29.1. bili smo na kontroli na Šalati, nažalost logopedica nije bila, nego smo bili samo kod dr. rekao je da će nas nazvati i da uskoro krećemo sa detaljnim pretragama i prepremama za ugradnju kohlearnog implatanta.
U subotu je Šimun proslavio svoj prvi rođenda, imali smo goste u dvije ture i Šimun je uživao što je puno ljudi oko njega.
Od ponedjeljka radim, a Šimun i tata uživaju zajedno :)
Velika :* Šimunu za rođendan. Nadam se da će sve biti u najboljem redu da daljnjom rehabilitacijom!
:* i od nas!!!
:love:
Već duže vrijeme pratim forum na ovim stranicama i nailazim na korisne i vrijedne informacije. Ovo mi je prvi put što nešto pišem, nekako ne znam kako početi.
Naime, imam dečkića od 6 godina i kad mu je bilo 2 uvidjeli smo da ima problema sa sluhom, odnosno da ne čuje na jedno uho. Pedijatri me nisu shvatili ozbiljno, pa smo duže vrijem obilazili audiologiju. Napokon smo otišli na SUVAG u Zagrebu i tamo obavili sve potrebno. Dijagnosticirana gluhoća na jednom uhu, uz najvjerojatnije Waardenburgov sindrom. Nakon upornog traganja po internetu, shvatila sam da se time nitko u Hrvatskoj ne bavi. Obavili smo rutinski pregled na Rebru, no rečeno mi je kako se tu ništa ne može, to nitko ne testira itd. Molim Vas ako netko zna nešto o tom sindromu, ili pozna nekog dobrog genetičara da me uputi.
Hvala. :?
Ne znam ništa o tom sindromu.
Moja sestra je prije dvije godine rodila sina i on ima dva bijela ćuperka. Pri otpustu iz bolnice nije napravljena kontrola sluha (aparat je bio u kvaru), pa su išli za mjesec dana, i liječnik im je rekao da bi F mogao imati problem sa sluhom. Sestra to nije shvaćala ozbiljno tek se zabrinula kad je moj Šimun rođen sa oštećenim sluhom. Nećek za sad dobro čuje.
Taj waardenburg sindrom je jako rijedak i obično se prenosi unutar obitelji. Karakteristike su sijedi čuperak pri rođenju, koji kasnije otpadne, oči različite boje (moje dijete ima jedno smeđe a drugo plavo) te široko razmaknute okice (široki korijen nosa). Može imati i promjene u boji kože (bijele fleke), kasnije obično ranije sijede (moj muž je potpuno sijed s 31 godinom. Savjetovala bih Vam da malo prosurfate internetom i potražite što se može naći. U Hrvatskoj nisam naišla na nekoga tko se time bavi. A kad spomenete taj sindrom pedijatri obično dobiju napad bijesa tipa: "Zar i vi ste liječnik, znate li koliko sindroma ima na svijetu isl..."
Prošli tjedan smo opet bili na BERI, i sad ima nekih manjih promjena.
Prije je na desno uho reagirao na 85 dB, a sad na 75, a na lijevo prije 110 dB, a sad 95.
Trebamo odći za 3 mjeseca pa će valjda odlučiti o ugradnji pužnice, svaki put nam kažu da će odlučiti idući put.
Promijenili smo logopedicu, i zadnja 2 mjeseca nam dolazi doma 2-3 put tjedno i radi vježbe, govor izazvan pokretom.
Š. je neki dan rekao mama, za auto kaže a-a. Još kaže ba-ba, ali to kaže skoro za sve. Nedavno je nešto kao pjevušio aha, micu zove kcc, i "vozi auto" nešto kao brr. Sad je star 16 mjeseci.
Slušni aparatić nosi na desnom uhu, na lijevo mu nismo stavljali jer nije reagirao, i prošli tjedan kad smo već bili u ZG dali smo provjeriri aparatiće-bili su jednako podešeni, lijevi su pojačali, i drugi dan sam mu prvo stavila lijevi i okretao se, samo ga skida jer nije na tom uhu navikao imati aparatić.
Da li ste već bili na SUVAG-u? Tamo su nama sve objasnili vezano uz problem sluha i kako se to ne može riješiti. Moj mali ne nosi aparatić jer su nam rekli da mu nema pomoći na tom uhu gdje ne čuje.
Poštovanje,Citiraj:
Ally prvotno napisa
Evocirani slušni potencijali (BERA, ABR, BSR...)
Za ispitivanje funkcije slušnog puta dalje od uha prema mozgu, koristi se snimanje pobuđenih potencijala moždanog debla. Pretraga se provodi u zamračenoj tihoj komori, ležećki. Ispitanik mora biti potpuno miran i opušten, a na glavi ima slušalice i sluša zvukove kratkog trajanja u nizu. Na oba uha ili iza njega, te na čelu ili ispod ruba kose na zatiljku ima zalijepljene male elektrode. Zvučni podražaj pobuđuje električne impulse u slušnom živcu, koji putuju prema mozgu. Živčane niti se prekapčaju u tzv. jezgrama, gdje postoje nakupine živčanih stanica. Kad impuls stigne u jezgru, odašilje se zajednički električni impuls većeg broja stanica, što se snima. Mjerenjem vremena potrebnog za stizanje impulsa do određene jezgre procjenjuje se funkcija slušnog puta i donose zaključci o mogućim poremećajima. Kod navedenog snimanja koriste se glasni zvukovi, puno glasniji od praga sluha. BERA se koristi i za traženje praga sluha kod osoba koje ne mogu surađivati, najčešće kod male djece. Dijete se mora prije snimanja pripremiti, da na pregled dođe umorno, jer se pretraga provodi na uspavanom djetetu. Prije početka se daje čepić sredstva za spavanje/umirenje. Postoji i tzv. screening BERA (screening-probir), automatizirano snimanje kojim se s velikom sigurnošću potvrđuje ima li dijete oštećenje sluha ili ne. Dijete također mora biti mirno, najbolje uspavano nakon hranjenja, a snimanje je mnogo kraće i jednostavnije od standardnog postupka. Na glavu se prisloni slušalica s elektrodama i nije potrebno ljepljenje. Ako je potrebna preciznija dijagnostika ili dijete nije prošlo na testu automatizirane BERA-e, potrebno je standardno snimanje.
Skinuto sa http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/768/ (19.06.'07)
Nas nisu slali na Suvag. Rodila sam u Petrovoj pa smo pripali na Šalatu, i tamo imaju tim koji radi s djecom. Kako nismo iz Zagreba sigurno nas zato nisu uputili u Suvag u vrtić.Citiraj:
marolu prvotno napisa
Ni mi nismo iz Zagreba nego iz Rijeke, ali ja sam sama tražila od moje pedijatrice uputnicu, obzirom da kod nas na audiologiji nisu mogli obaviti pregled do kraja. Tamo imaju puno bolju opremu i sve je na jednom mjestu, tako da u jedan dan sve obaviš, testiranja i otorinca.
Ja imam brata koji ima 23 god. Na jedno uho čuje 10%, a na drugo 30%. Moji su to skužili tek kad je imao 4god, do tada im je logoed kod kojeg su ga vodili(jer nije baš pričao) govorio da je lijen za pričat :evil: . Oni su ga odlučili onda vodit u zg i tada su ustanovili oštećenje sluha,a nitko u obitelji nema s tim problema. Doktori su ga htjeli poslat u suvag ali mam nije htjela bit odvojena od njega, jer bi ga tada trebala dat u udomiteljsku obitelj. 2 puta tjedno su ga vodili u st nagovone vježbe, dobio je aparatić...da ne duljim... Osnovnu školu je sve prolizi s 5, upisao je matematičku gimnaziju i bio vrlodobar učenik. Misli,m da su te osobe posebne, on fenomenalno svira klavir ali ne iz nota nego po sluhu. Ponosna sam na njega i moje roditelje koji su se toliko trudili da on uspije u životu :love: :heart:
Ovo je stvarno ohrabrujuće za nas roditelje, hvala mali karlo :)
Mi idemo 10.9. na dogovor za umjetnu pužnicu.
Ally kako napreduju pretgrage za puznicu. Jako je vazno operaciju napraviti sto prije! Naime jos prije par godina operacije se nisu radile prije 2 godine, a sad su se nasi lijecnici jako dobro ispraksirali. :)
Sad će Šimunu biti 19 mjeseci, i 10.9. idemo na dogovor, pa ćemo vidjeti.
Šimun jako lijepo reagira sa aparatićem pa je čak kaže ba-ba, ma-ma, ta-ta, daj. Kad kažem pa-pa on maše ručicom, kad kažem zovi macu kaže ccccc, muhu tjera issssšš, atiće vozi brrrr. Sa lijevog uha stalono skida aparatić - prije nije bio dobro podešen (bio je isto kao na desnom uhu pa nije reagirao, a sad se ne može naviknuti)
Zadnji put smo bili krajem petog mjeseca, i mislim da će to sad sve krenuti s pužnicom, jer preko ljeta se izbjegavaju operacije.
Drzim fige, nadam se da ce sve brze krenuti, jer je u idealnom dobu za operaciju i kasniju rehabilitaciju! :)
Bili smo u ponedjeljak na Šalati i sad krećemo s pretragama za pužnicu, još se dvoume da ili ne, ali važno je da dospijemo na listu.
U ponedjeljak idemo kod psihologa, a srijedom ćemo ići kod logopedice na vježbe u Slavu Raškaj.
Još će nam javiti kad ćemo obaviti CT i ostale pretrage.
Ally, ne kužim zašto se dvoume?! Kod koje će logopedice Šimun ići u Slavu Raškaj?
Da je potpuna gluhoća na lijevom uhu onda bi svakako ugradili, ali pokazuje da ima ostatke sluha, a kad se ugradi pužnica to se uništi...
Uvijek se iznenade kako lijepo reagira sa aparatićem, samo kažu da bi trebao više pričati, a on ima tek 19 mjeseci.
ostaci sluha postoje uvijek prije ugradnje, kakvi takvi ali postoje. Tvoje dijete ima veliko ostecenje. Sada jos lijepo reagira s ovim aparaticima, ali na tom sluhu ce ostati jer standardni aparatici ne omogucavaju cjelokupno slusanje, vec samo pojacavaju zvuk. Puznica pak omogucava da ti govoris svom djetetu kad je ono okrenuto ledjima, a ono cuje. To kod aparatica jednostavno nije moguce. Govorim iz vlastitog iskustva. I dalje vjerujem vise stručnjacima i kompletnoj dijagnostici u Suvagu vise nego ostalima. Probaj se prebaciti na Suvag. Puno srece sa Šimunom. :D
Hvala na savjetu.
Nakon CT-a vidjet ćemo kakvo je stanje. I onda odlučiti.
Draga Ally,
čitam ovu temu slučajno preko Googlea i morao sam se javiti na ovoj temi.
Korisnik sam umjetne pužnice od svoje petnaeste godine, danas imam dvadeset godina i čujem već pet godina.
Moj savjet ti je da svakako što prije svom sinu ugradiš umjetnu pužnicu, nećeš imati pojma kako će mu to jako pomoći.
Djeca od 1 - 6. godine su u fazi kada njihov mozak najviše prikuplja auditivne (zvučne) informacije i obrađuje ih te ih mozak bolje sprema u memoriju i pamti.
Kasnije je nešto otežano i rehabilitacija je mukotrpna jer djeca starija od 7-e nadalje godine su pak svjesna i znaju sve riječi i što znače, samo je na njima da nauče kako ta riječ zvuči što nije jednostavno.
A tvoj sin, ako bi sada dobio umjetnu pužnicu, on bi učio slušnim putem potpuno nove riječi, učio bi potpuni svijet riječi koji je pred njime.
Kladim se da će nakon dvije tri godine sasvim solidno slušati slušnim putem bez da mora čitati sa usana. Ne uskrati mu tu priliku. Izbori se i pokušaj sve što ti je u moći.
Ja sam u petnaestoj godini sebi ugradio umjetnu pužnicu i sve čujem i one najtiše zvukove, čujem telefon, čujem kako me netko doziva, čujem TV, ama baš sve. Dapače, čak i čujući ljudi kažu da kada su preko slušalica slušali onako kako ja čujem sa pužnice da je moj sluh jako lijepo obrađen i što više, više zvukova se čuje. Na primjer, mjoa majka je rekla da preko pužnice čuje kako moj brat gricka zubima čips dok ovako čujuća ne čuje.
Meni je umjetna pužnica pomogla mada, nažalost, nisam uspio naučiti slušati slušnim putem bez da čitam sa usana. Ipak sam prekasno dobio pužnicu i jer sam predugo bio u tišini.
Ugrađena mi je pužnica na lijevom uhu gdje je oštećenje veće od onog na desnom. Na lijevom su mi spaljeni imalo oni ostaci koje sam imao i sada čujem preko pužnice. A na desnom nosim aparatić i tako si prilagođavam jačinu zvuka i da bude na jednakoj ravnoteži između pužnice i aparatića. I tako mi je lakše.
Pokušaj sve metode iskoristiti.
Ukoliko tvoj sin sada dobije pužnicu, postoje jako jako velike šanse da uz tu pužnicu postane normalno čujući čovjek sa normalno razvijenim govorom.
Meni osobno je govor dobro razvijen mada je drugačije nego u čujućih, što je očekivano, teže je razumljiv. A nakon pužnice puno lakše izgovaram i prirodniji mi je govor te me nije teško razumjeti.
Ali kod tvog sina se može puno postići i uz pužnicu bi se njegov govor mogao puno znatnije poboljšati i biti skoro kao vaš.
Ukolliko imaš nekih pitanja, ovdje sam.
Tebi i sinu :heart:
SuBrInO, hvala na prekrasnom postu. :heart:
Učinit ćemo sve što je najbolje za našeg sina. Strah nas je operacije, kao i svakog roditelja. U srijedu smo kod logopedice upoznali djevojčicu koja ima 3 godine a pužnica joj je ugrađena kada je bila stara 14 mjeseci, i jako lijepo priča i razumije.
Nemoj da te bude strah operacije. Opisat ću ti svoje iskustvo.Citiraj:
Ally prvotno napisa
U vrijeme dok je bila one akcija "Dajmo da čuju" pa se naveliko operiralo. Ja sam došao u bolnicu i ugledao svu sretnu djecu umotanu zavojima kako se igraju te sam osjetio radost zbog njih, a i zbog sebe jer me to također čekalo. :)
Dan prije operacije ti nasapunaju tamo gdje bi te trebalo rezati na operaciji i žiletom to potpuno obriju. Baš je fora osjetiti dio glave potpuno obrijanom, nisam se mogao prestati trljati prstima koliko je bio ugodan osjećaj. :lol:
Sutradan je došla jedna medicinska sestra i rekla mi je da se okrenem na trbuh i dobio sam injekciju na guz. Nakon nekog vremena mi se počelo spavati, taman kada su ušli kolama po mene i prebacili me. Išao sam dolje i ulazio u operacijsku dvoranu, bio sam omamljen, sjećam se da me jedna sestra podragala po nozi da budem opušten. I ničega se nadalje ne sjećam osim da sam se povremeno budio i buncao koliko ima sati i odma istom brzinom utonuo u san. :mrgreen:
I došla je večer kada sam se konačno probudio, bio sam prikeljen na infuziji (ili što je to god već), mislio sam u početku, što ja radim ovdje? Oh, zar je gotovo, diram se po glavi, osjetim debeli zavoj.
A moram priznati da me jaaaaaaaako boljela rana prva tri dana i da su bolovi bili nesnosni te sam pio tablete. I povraćao sam 3-4 puta zbog anestezije.
Nemoj se brinuti zbog toga jer sam pratio malu djecu od godinu dana do dvije godinu i ona se nisu žalila na bol, jedino su sama sebi skidala zavoje i čeprkali po koncima, no netko od nas bi to prijavio jer smo uvijek pazili na njih. :heart:
Medicinsko osoblje je jako ljubazno, vidjet ćeš i sama, svi će se pokušati na sve načina zabavljati tvoje dijete.
Dakako, nakon što ti se to ugradi, opet ništa ne čuješ. Čuješ tek na prilagodbi umjetne pužnice, ali to je nešto sasvim drugo i na drugom mjestu u drugo vrijeme.
Ja ću ti ovim postom napisati sve kako mi je bilo.
Proveo sam 8 dana u bolnici bez ikakvih posjetitelja jer sam bio iz SLavonije te mi moji nisu mogli dolaziti svakog dana :(
No odlično sam se nosio s time. :)
I pustili su me osmog dana kući, imao sam zavoj par dana, desetog dana sam se morao opet vratiti na vađenje konaca (bez brige, ništa se ne osjeti) i onda opet zavoj par dana. I onda sam rekao mami da želim da mi pomogne oprati kosu pa smo to učinili nježno, rana mi je lijepo zarasla. Sada kada to pritisnem, ništa ne osjećam, tako da nema govora o tome da rana boli do kraja života. Ne osjećam ni dodir kože jer je implantat ispod te kože. :)
Od puštanja iz bolnice je moralo proći 3 tjedna da bih išao na prilagodbu ili ako ćemo to nazvati po mome, da se idem uključiti u svijet zvukova.
Strašno sam se bojao toga, bilo me strah moje reakcije.
Na prilagodbi ti, zapamti, nikada ne daju odmah približni sluh onako kako ti čuješ sada recimo.
Već ti pomalo pojačavaju jačinu zvukova.
U prvom mjesecu sam dobio tihi zvuk, u drugom mjesecu, nešto jači tihi zvuk, trećem mjesecu, dobro tihi zvuk, nakon 5 mjeseci, glasno tihi zvuk, nakon 7 mjeseci smo prešli s tihog na dobar zvuk pa bi išlo dobar zvuk, jači dobar zvuk i tako redom.
Jer da se u jednom trenu dobio najjači (maximum) stupanj jačine zvuka, mozak bi nam bio jako zbunjen te bi explodirao od navale nepoznatih, novih zvukova koje mozak gluhog čovjeka ne prepoznaje niti ih je ikada imao.
To bi izazvalo šok u nama.
Kada su me priključili u svijet zvukova, bio sam sav ukočen i pesimističan. I klik, uključili su meeee. Počelo mi se lagano vrtiti u glavi, a sjedio sam. Cijeli dan mi se vrtilo u glavi, a normalno sam hodao, sjedio i sve ostalo. To je jer je mozak bio znatiželjan pa se malo poigrao 'ljuljanjem' :mrgreen:
Sutradan je sve bilo u redu, više mi se nije vrtjelo.
A od trena kada su me uključili, to je bilo jako tih zvuk za početak da se malo priviknem i odmah sam pitao mamu "Mama, čujem da nešto lupa, što je to?". Žena koja mi je prilagođavala pužnicu i mama su bile iznenađene, pa to je gradilište lupalo jaaaaaaaaako udaljeno kilometrima i one su to jako slabo čule to lupkanje. Ali ja sam to ČUO! Fino, rezko lupanje. Uzbuđenje me preplavilo.
S vremenom je bilo sve bolje.
Inače mi je sluh vođen kao 100% oštećenje, ja ipak znam da imam malo ostatke, ali dakako, osjetio bih te ostatke ako bih se jaaaaaako derao.
I razumljivost tijekom gluhoće mi je bila često na 0%.
A sada nakon pužnice i nakon pet godina mi je s 0% porasla na 30%.
To je jako slabo, ali ne i za mene u razdoblju od 15-20-te godine.
Ipak, to je očekivano, osobe stare 15g do 20g. nikada neće moći naučiti slušati slušnim putem, ali se razumljivost može makar maaaalo poboljšati i to je veliki korak za nas. Jedna nam je liječnica rekla "Subrino (tako sebe navodim), nije važno što ne razumiješ, važno je da ti - ČUJEŠ!"
Kada bih bolje razmislio, u pravu je, jer mi pužnica olakšava mnoge situacije. Bio bih odavno pregažen da mi pužnica ne reagira na približavanje tramvaja, automobila. I to imaju druge svrhe.
Tvoje dijete ukoliko sada dobije pužnicu će jako puno napredovati i tolikom brzinom.
Ova djevojčica koja je dobila sa 14mjeseci pužnicu je zaista rano dobila pužnicu i imala je priliku odmah učiti svijet zvukova bez da je morala biti svjesna što znače ti riječi i kako zvuče. Ona je to učila putem i brzo ih usvojila.
Pozdrav i na raspolaganju sam ako imaš nekih pitanja,
SuBrInO. :heart:
da te ohrabrim i ja. Moja djevojcica sada nakon 5 godina od ugradnje ima razumljivost 60%! I kako je jedna gospođa rekla Pužnica nije čudo, ali čini čuda :D
SuBrInO, opet hvala na tvom postu i na tome što si opisao svoje iskustvo. U srijedu sam vidjela kako se prilagođava pužnica. Logopedica jejednoj četverogodišnjoj djevojčici napravila 4 mape i uputila roditelje koju da gdje koriste, u vrtiću, doma.
Malo me zbunjuje što Š s aparatićem čuje i udaljene zvukove. Npr. u dvorištu je kod bake i čuje traktor koji prolazi ulicom i ondas išćekuje hoće li ga vidjeti.
Ma da što prije obavimo CT,. jedan liječnik je rekao da problem može biti i u slušnim košćicama i onda se možda mogu one podesiti :?
Od moje prijateljice sin je ugradio umjetnu pužnicu prije drugog rođendana, nakon toga su dugo odlazili u zagreb na govorne vježbe, ali upornost se isplatila. Sada ima četiri godine i super priča, kao i njegovi vršnjaci. Poslušaj još koje mišljenje i ako ti preporuče operaciju, nemoj se dvoumiti. Sretno! :love:
Hvala ,Piplice na savjetu.
Još uvijek čekamo na CT - na rebru su bili u kvaru , valjda je jedan proradio i dr. je obećao da će nas nekako ugurati. Uskoro se sastaje komisija za pužnice pa nam je važno da što prije obavimo CT.
Na vježbe slušanja i govora idemo i dalje svake srijede i puno smo naučili :)
samo jedna velika pusa preslatkom Š. :*