ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?
Printable View
ma to i ja tako gledam, ali mm nije svejedno, vidim ga da hekla sa strane :lol:
Mala-vila, jer se žali na isti problem kod jačeg fizičkog napora ( npr. trcanje, ali bez uzrujavanja)?
Ne razumijem tvoj prijedlog. AKo mu zabranim crtiće onda će reći da nije problem nego će se moći igrati na kompu (ovdje je riječ o 8 godišnjaku a to je velika razlika u odnosu na 2 godišnjaka) itd.
Ako se psiholog tako postavi onda ne vidim svrhu odlaska k njemu, a isto tako onda nema svrhe ovdje raspravljati i tražiti savjet jer svatko treba sam iznaći rješenje za takav problem. Čemu onda topic uopće?
Tko kaže da ja ne bih mogla biti bolji roditelj, možda mogu od nekolga nešto naučiti, pa zamisli, čak i od psihologa.
Ja sam zbog ovako nečega potražila mišljenje privatnog psihologa i gle čuda - bilo je uglavnom isto kao i kod Suvagove psihologice. Problem je bio - JA i moja očekivanja (prebrza, prenagla). Dijete traži pažnju i to točno određenu vrstu.
Koliko god ti ovo izgleda neprofesionalno sa strane psihologa, upravo tako i jest - oni te usmjeravaju, ali psihologa dijete vidi 1x tjedno, a tebe vidi svakodnevno, pa si mu ti glavni korektor ponašanja, a psiholog samo savjetnik i korektor tvog ponašanja.
Treba tu strpljenja... Kad sam na kraju sve zbrojila i oduzela, ipak je trebalo vremena. Sa sadašnjom pameću i iskustvom ne bi dijete ni vodila psihologu, ali nije mi krivo - pomoglo je djetetu da se riješi frustracija (a imao je razloge), pomoglo je meni da uravnotežim svoja očekivanja, ali svejedno je trajaloooooo...
Tja, to ti je život! Sad mi se čini da je to tako brzo prošlo dok si pucnuo prstima, dečki su mi na vratu puberteta, rani problemi iza nas itd. Uostalom iskustvo je ono što dobiješ kad ne dobiješ odmah ono što si zamislila. I mene je tresnulo, ali sad mi se čini da uopće nije bilo strašno. Svi smo iiz toga izašli pametniji i manje frustrirani.
Nemojte vjerovati ali moje se nije opametilo. Ima 8.5 godina i 23 kg, izgleda kao kostur jer u ovoj situaciji on odabire onu da ne jede ništa. I ja ništa nisam postigla. Čekam već godinama da se opameti ali jako često se dogodi da će radije biti gladan. Nikako da shvatim sad koja nam korist od toga, jesam li njega nešto naučila?
Mora da je on iznimka, druga djeca nisu takva...
ja imam identične problema sa svojih dvoje starijih, curica ima 6god. a gdičić 4 i ne samo da nas ne slušaju nego se non stop i međusobno mlate..
za svaku sitnicu se svade, kad nešto kažemo ama baš nikad ne reagiraju dok ja brojim,brojim i brojim...muž više nema srtpljenja...pod hitno mi treba neka radionica
Sin je u stanju doslovno vrištat sat vremena i lupati s nečim ili o nešto luđački koliko god treba dok ne popustimo...
[QUOTE=sirius;2351029]ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?[/QUOTE]
meni je treće daleko najposlušnije. :mrgreen:
skroz sam se šokirala kad sam konačno dobila jedno dijete koje sluša
ma, poslušaju nekad. nekad ne :mrgreen:
ali, štajaznam, meni je to normalno da nekad ne poslušaju ni iz druge pa ponovim opet i shvate. meni je puno pomoglo kad sam se ja jako smirila i ne vičem na njih.
moj muž, recimo, je glasniji od mene :D i voli se prijetiti ukidanjem laptopa i crtića i čokolada. i mogu vam reći da njega manje slušaju nego mene.
odgojila sam turbo zahtjevnu djecu očito :D
ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom :lol:
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije
ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...
ja malo brojim :lol:
znam se i naljutiti, ali se više ne durim. nadvladala sam i to :mrgreen:
a, ljutnja je općepriznati ljudski osjećaj :mrgreen:
osjećaš se tako oslobođeno kad ne moraš vikati ni prijetiti zabranama :lol:
ostaješ samo ti i to je super :mrgreen:
Mala vila ja mislim da je moguce. Moj je te dobi bio u stanju potruditi se i povracati po potrebi a onda nakon operacije krajnika je htjeo povracati na istu foru ali vise mu nije uspijevalo i totaalnooo je ostao paf kad je shvatio da vise ne moze to izvesti.
U vezi sjedenja i sutnje, sjedi na nekoj dosadnoj stepenici i da dok ne suti 5 minuta nema mrdanja. Sad u ovo dobi od 4 g.to mi polazi za rukom. Sta ce biti kasnije poima nemam
moja nikad u životu nit je gdje sjedila nit je šutila
ona bi pala u afan na samu primisao takve mogućnosti
no kad je bila manja ona je mene više slušala
sad se voli svađati
pa sam ja odustala jer ne ću da živimo u svađi
kad vidi da ne nailazi na plodno tlo i ona se povuče...
Nemam vremena pa ću u natuknicama:
Integritet je precijenjen, s jednim još kako tako, ali s troje... Kad pazim na svoj integritet dajem njima model ponašanja, a djeca uče po modelu. Najnesigurniji mi je sin k.od kojeg sam najviše pazila na integritet. Njegov, ne svoj.
Vikanje je kontraproduktivno, 50% problema se riješilo kad se moj ton riješio. Još mm i na konju smo.
Lako odgojiva djeca su za mene urbana legenda, kao i bebe koje spavaju cijelu noć.
Nije tema ali ne kuzim zasto moje bebe spavaju cijelu noc od ranih mjeseci? A mozda slusaju kad narastu samo oni koji kao bebe spavaju noc u komadu? A mozda su u sumi...
Peterlin ti je djelomično odgovorila. Ja ne poznajem tvoje dijete. Za svoje dijete mogu reći da ima dvije omiljene životinje, pa ako ih neće pospremiti, ja ih oduzmem. I djeluje. Ako grabi čokolade u trgovini, zna da neće dobiti nijednu, pa sad lijepo pita može li dobiti jednu čokoladu. Ako se baca i histerizira po kući, zna da će otići u sobu na hlađenje, pa ga i sama prijetnja sobom brzo ohladi. Zar ne postoji ama baš ništa što tvoj sin voli/ne voli, čime bi mogla utjecati na njega ? Da ga posjedneš na stolicu, pa nek sjedi u prazno dok se ne urazumi ? Možda ćeš time izbjeći to : baš me briga, zato mogu ono, ovo...
Ovak je i kod mene. I nikad, ali nikad ne bih mogla tvrditi da sam se zauvijek izliječila od dernjave. Zadovoljna sam što sam to svela na neku prihvatljivu mjeru, tj. što se trenutno ne mogu sjetiti kad sam zadnji put vikala na djecu.
Čekaj malo, znam! Krajem prvog polugodišta derala sam se na sina kad je u torbi na kraju tjedna imao tri (3) nepojedena sendviča, tj. u školi uopće nije jeo gablec! E, tad je dobio jezikovu juhu. I ne mogu reći da mi je krivo. Ali dernjava mi nije primarni način komunikacije i gle čuda - sad (kad se to koristi razumno rijetko) zaista djeluje, što prije nije bio slučaj!
Nije mi jasno zašto uopće dođe do histeriziranja? To je beba od dvije i pol godine. A ti si odrasla. Zar ne možeš uočiti da je frustrirana jer nešto ne može i preduhitriti ljutnju?
Djeci treba pažnja. Nepodijeljena. Ne cijeli dan, oni znaju da mama i tata imaju i drugog posla, ali najvažniji posao roditelja je odgoj djeteta i dijete mora osjetiti da roditelj stvarno, ali stvarno posvećuje pažnju, sa veseljem i željom, a ne onako, ofrlje.
Maleni itekako osjete ako je roditeljska pažnja polovična. I onda ju traže da bude potpuna na bilo koji način. Milom ili silom. Dok ne otkriju što djeluje.
Po mom iskustvu uvijek su roditelji "krivi" za loše ponašanje djeteta. Sebe trebaju mijenjati, a ne dijete. Mene bi jako zabrinulo da mi 2,5 godišnjakinja kaže da ju boli u prsima. Možda je to tuga, jer su njena očekivanja drugačija od maminih. Probaj se staviti na njeno mjesto, ali ozbiljno probaj, možda ti perspektiva bude drugačija.
Beti, potpis od a do ž.
Samo je nekad vrlo, vrlo teško pogoditi kakva točno pažnja treba djetetu, pa se često znaju dogoditi situacije kaf misliš da si se pretrgao a dijete u stvari ne dobija adekvatnu pažnju. Ili kao moj E. je rupa bez dna - koliko god i kako god se posvetiš uvijek traži još i još i još.
I tu treba isto staviti granicu. Istina, duša boli kad kažem 'sad ne mogu' na neku kvalitetnu temu za razgovor, al šta da radim - i ostali me trebaju.
Beti pa ne očekuješ valjda da se tebi preko foruma pravdam i objašnjavam kakav sam roditelj? I kakvo ti je to pozivanje na red? Fakat ne kužim kako se usuđuješ?
A ja ne kužim gdje si ti to pročitala da te pozivam na red. Samo sam ti htjela dati odgovor jer si pitala. Tko ne pita savjet, ni ne dobije ga. A ako ti se odgovor ne sviđa, zanemari ga. Nisi tražila podršku.
ok, mozda sam ja krivo shvatila tvoj post, ali bas mi je tako s visoka zvučalo
Dijete te upozorava da nešto nije kako treba. To je Beti htjela reći, a to i ja mislim. Eh, sad, da li je vidjelo od nekoga gestu hvatanja za prsa (kod mojih je to bilo često - da oponašaju mene, mm-a, baku...) ili se jednostavno u jednom trenutku zaista loše osjećalo, to uopće nije važno. Dijete je uspjelo u svojoj nakani da skrene pažnju na sebe. I to je sve. A sad brišem da ne prođem ko i Beti...
Sad sam shvatila da uopče niste shvatile- meni JE jasno da nesto ne štima. Samo je pitanje da li ne štima njoj što mora oprati zube prije spavanja ili ju stvarno nešto boli. S obzirom da se ne hvata za prsa usred tantruma, nego kad odustane od histeriziranja zato što vidi da nema kruha od tog ponašanja (ne popuštam i gotovo, ne dozvoljavam da se na takav način ponaša i tu je kraj priče) nego kad je sve gotovo ja zaključujem da je to drugi oblik/pokušaj istjerivanja svog- konkretno se radilo o tome da ne zeli prati zube. E pa ja mislim da se zubi moraju prati prije spavanja i to za mene nije više diskutabilno. No, kad ste se dvije javile da mozda tu ima nesto više, svakako cu se konzultirati sa svojom pedicom.
mala vila ima tu nešto više
boli je duša što te nije uspjela nasamariti :lol:
znam da ti nije do šale ali meni se čini da je baš tako
osim ako bi se to dešavalo opetovano
onda bih je odvela liječniku da dobijem crno na bijelo
Kod nas pali da se prestanemo natezati da npr. pranje zuba mora biti sada i odmah, kada JA kažem. Prestala sam nametati stvari koje nisu "za glavu" već popustim taj trenutak da ne zapadnemo u svađu već pustim par minuta da se npr. još malo istrči, poigra, obuče u pidžamu...što već i tada idemo u kupaonu. Najčešće pali - popustim ja, popusti on i zubi oprani, oboje smireni.
Za objašnjenje hvatanja za prsa, da li je opasno - ne znam.
mala-vila, tvoja curka se bori ZA SEBE a ne PROTIV TEBE. Nadovezujem se na ovo što si ranije napisala:
Ne bi htjela da me krivo shvatiš - pišem ovo jer mi je sve to poznato upravo iz osobnog iskustva!Citiraj:
i kad vidi da nema kud onda mi to radi
znam znam, nemoj sad secirati svaku riječ, pisala sam u brzini (sve tak pišem) pa onda pišem kako bi pričala, ako me razumjete, a zapravo kad pišeš bi trebao sve lijepo posložiti, jer se pisano može stalno isčitavati i proučavati