Slažem se sa postovima o miru i rutini, provođenju vremena jedan na jedan nasamo s djetetom i maminom mirnoćom, to sve jaaaako utječe na dijete. Meni je jedini problem odrediti gdje prestaje djetetov integritet i kompetencija, a gdje počinje bezobrazluk. Jedno vrijeme sam se nastojala držati Juula ko pijan plota, pa sam samo napravila zbunjolu i sebi i djetetu. Konkretno, s mlađim djetetom sam sve do 15 h, kada muž dolazi s posla i dovodi iz vrtića starijeg. Onda ja preuzimam starijeg (baš radi tog vremena jedan na jedan), a on preuzima bebača. Ostatak dana se izmjenjujemo (kako ovo zvuči
), svatko po jedno dijete, pa ubacujemo i zajedničke aktivnosti... Nije da to radimo svjesno i planirano, takav nam je ritam dana. E sad vi meni recite, ako moje dijete ima višesatno provedeno vrijeme jedan na jedan (dakle, pažnje mu ne nedostaje), igramo se igara koje hoće, idemo u šetnju ako hoće, sam se oblači, jede, pere, koliko god to trajalo, svi izbori ovog svijeta su tu pred njim, dolazi vrijeme spavanja i treba pokupiti igračke. Neš ti spremanja igračaka, ima veliku posudu, i samo ih treba nabacati u nju, a on svisoka : neću ih ja kupiti, ti ih pokupi. Pa ja lijepo objasnim da su to NJEGOVE igračke, ON ih je izbacio iz posude i ON ih treba vratiti u nju prije spavanja, kao što svatko od nas treba pokupiti svoje stvari. I onda kreće natezanje, neće, inzistira na tome da ih ja pokupim i spremim. Pa sam nekada znala popustiti i reći mu da će ih sutra spremiti kad se naspava i odmori, pa dođe sutra i on i tada pili istu priču. Pa ponudim da ih zajedno pokupimo, on sjedne na pod i gleda mene kako ubacujem, bez imalo želje da mi se pridruži. Pa mu objasnim da i igračke trebaju ići spavati, kao što i on ide u svoj krevet spavati i odmarati, ni to ne pali.
E onda kad zaprijetim da ću baciti igračke u smeće, ili da neće dobiti svoju bočicu pred spavanje dok ne pokupi igračke, gospodin ustaje i kupi uz prenemaganje i zapomaganje. Naravno da sam narušila njegov integritet (jer ni ja ne bi voljela da meni netko baca stvari ili mi oduzima nešto što volim), ali cilj je postignut. Može li u takvim situacijama uopće ići jedno bez drugog ? Ja ne znam kako drugačije riješiti takve situacije, ako netko zna nek mi pomogne, slušam.
NIsta, ali bas nista ne slusa
Odgovori s citatom
) , u uvijek sam se pitala u čemu je moj problem da on ne posluša niti jednu uputu i da stalno rusi svaku granicu. Na kraju price oko seste godine smo doznali da ima darovitost i adhd , pa mu je takvo ponašanje uvjetovano . I dan danas ima problema sa uputama i obavezama.
MAMI 2 prvotno napisa
