Printable View
Ne mogu dovoljno naglasiti: bilo kakvi pokušaji prisile uglavnom rezultiraju još većom regresijom.
Majkemi, ja bi tako voljela da si ti krojacice u pravu, eto ga, recept, promijeniš taktiku i odjednom imaš avion od djeteta.
Jok. Dapače, us..eš stvar.
Ma joj, ne mogu roditelji djece koja normalno jedu uopće shvatiti ovakve probleme.
Moja curka (da kucnem u drvo) isto prilično normalno jede, uz te neke sitne specifičnosti, ali smo kad je bila beba imali ogromne probleme sa hranjenjem, pa znam otprilike kako to ide. Isto tako, imam u obitelji nekoliko djece koja su jako veliki izbirači hrane, ili bolje rečeno bili su jer su sad već veći i ono što je utješno je da se stvarno kod većine to promijenilo odrastanjem.
Čekaj što stvarno dan i pol nije ama baš ništa jeo? I još je ostao pri svome da ne želi?Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Ne mogu vjerovat. Ni ja ni moji nebi toliko izdržali.
Moji bi popustili nakon par sati.
Ali bi redovito pokušavali ponovo pa popustili, pa ponovno pokušali.
Cure me optužile da nemam iskustva, pa da opovrgnem: imam jedno dijete vrlo slabog apetita, koje "ne treba
jesti uopće" pogotovo ne voće, a baš ni povrće, borba je počela pred 9 godina i još uvijek me barem jednom tjedno
pokuša prevariti sa spikom: ne mogu više variva, a za 15 min. bi se moglo pojesti pecivo iz pekare.
Drugo je užasno tvrdoglavo, i spada u onu kategoriju koji pokušavaju rigati ako im se ne sviđa. Da ga se pita jeo bi se samo
krumpir.
Imam i treće koje zapravo nije moje, ali ga često čuvam i dolazi k meni sa navikom da jede samo pred televizorom i kad ga se zabavlja
a ja to nikada ne radim.
Vidjela sam i ja da ima djece koja rado jedu hrpu salate, čak sirovo povrče poput mrkve i sl. Moja nisu ta. S njima se treba pregovarati.
Ali moje je iskustvo, ako sam im par puta ozbiljno pokazala namjeru da ne mislim odustati od toga da jedu ono što ja smatram zdravim,
pregovori su sve kraći i kraći i svi smo zadovoljniji.
Koliko god mi je skakanje oko zdravog djeteta i moljakanje da nešto pojede neprihvatiljivo, toliko mi je neprihvatljivo i ovo iznad. Ja sam čvrsto uvjerena da su stvarni poremećaji u prehrani kod tako male djece rijetkost, i da se prije svega radi o normalnim fazama na koje ne treba obraćati pažnju. Dakle, mišljenja sam da ne treba kuhati i nositi sa sobom dodatna jela, moljakati dijete, micati jelo koje ostatak obitelji jede sa stola ako dijete tako zahtijeva i slično, ali isto tako mislim da niti ovakvo inaćenje nije rješenje. Govorim iz iskustva.Citiraj:
krojachica prvotno napisa
Meni je baš grozno tjerati nekoga da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi. To je najobičniji obzir prema članu obitelji, bilo to dijete ili roditelj.
Ja ne sjedim za stolom kad se jede riba, niti uopće ribu pripremam u stanu jer mi previše smeta taj miris. I dan danas se sa mamom redovito oko toga posvađam jer ona misli da "izvodim", pa onda možete misliti kako je bilo kad sam bila dijete.
Ovo potpisujem milijon puta.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Specijalno dobro razumijem tu preosjetljivost na mirise, jer ju i ja imam.
Ja nisam napisala da bih natjerala dijete da sjedi za stolom, dapače. Komu smeta, neka slobodno ustane od stola i ode tamo gdje mu je ljepše. Ili bi trebala cijela obitelj odustati od jedenja onoga što želi, ne razumijem ? Mom mužu smrdi piletina, meni smrde jaja i to toliko da ne ulazim u kuhinju nakon što se jaja ispeku. Jel bi ostatak obitelji trebao odustati od jaja i piletine ?Citiraj:
Mima prvotno napisa
Čuj, moj muž jede tunu iz konzerve isključivo kad ja odem spavati.
Nisam sigurna da je netko to tvrdio, barem ja nisam.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Nisam niti napisala da je netko rekao da tako treba biti, samo se pitam jel to rješenje ? Ako već nije rješenje da dijete uzme sa stola ono što želi jesti, i premjesti se za drugi stol. Ako želi, naravno.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
nije nitko tvrdio ni da dijete treba tjerati da sjedi za stolom ako mu nešto smrdiCitiraj:
Anemona prvotno napisa
rehab, stvarno nisam primjetila da je nekome rješenje da cijela obitelj odustane od pola hrane, jer ju dijete ne jede.
Kod nas je baš tako, ako MM jede jaja na oko, dijete sjedi za drugim stolom, ili MM za drugim, ili slučajno ne jedemo istovremeno,... Poanta je da postoji bezbroj prihvatljivih opcija, samo ni jedna (po mojem mišljenju) ne smije biti prisila.
Nisam sigurna što bi krojačica rekla.:mrgreen:Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Evo, slažem se, samo bih još nadodala ni prisila, ni moljakanje :)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Eto rehab, slažemo se.
Pa i stav "ako ti smrdi makni se" pokazuje da sa onim kojem smrdi nešto nije u redu, tj. da onaj kojem ne smrdi ima veća prava.
Dakle ako moje dijete doručkuje za stolom a ja sjednem i jedem kruh sa sirom koji njoj smrdi onda bi se ona trebala maknuti od doručka ili trpiti.
Ja ne mislim tako, ako znam da nekome nešto smeta onda mu to neću gorati pod nos, radilo se o djetetu ili o mužu.
A hrana koja ima jako intenzivni miris ako taj miris nekome smeta se u mojoj kući ne bi pripremala, kao što se ne priprema riba ili kiselo zelje koje smrdi meni, ili kao što ne čistim sa octom ili sredstvima na bazi octa jer to smrdi mom djetetu.
Mima, slažem se. Nisam nigdje napisala da se dijete treba maknuti (ili kome več smrdi). Mi postupamo kakva je več prilika.
Ako dijete i ja več jedemo za stolom, nema šanse da nam se MM približi sa smrdljivim stvarima, ako MM več jede za stolom, ne dižemo ga sad dijete i ja, nego mi sjednemo za drugi,...
moj je kao mali jeo sve i s godinu dana je presto jesti to što je jeo.
s god. dana to je dijete živjelo samo na mlijeku i na cici, bio je mršav za poludit.
e onda smo se opet vratili na juhe s tim da u juhi nije smjelo biti nikakvo meso niti povrće.
sada opet može u juhi biti i meso i mrkva ma štogod mu stavim smaže.
pa je jedno vrijeme se davio u varivima pa je to izbacio pa eto opet jede.
pa je jedno vrijeme jeo samo rižu meso niti u kojem slučaju. niti sa saftom niti pohano uz rižu. a sada obožava sa saftom.
ja se jednostavno nikad nisam opterećivala s time. kod nas je baš bilo to u fazama. jedno vrijeme je jeo samo od voća banane a sada jede i lubenicu i mandarine i šljive i grožđe itd.
evo sada s 5,5 god. počeo je jesti i salatu.
mislim u vrtiću jede i kruh s korom doma nema šanse.
nekako je s vremenom sve sjelo na svoje.
i mi smo dosta dugo na ročkasima tj. on na ročkasima ništa nije jeo, em nije imao vremena em nije bilo gladan.
torta na ročkasu, ma nema šanse. sada možda pojede griz dva. veća je fora puhati svijećice.
ima 114 cm i 18,5 kg.
Eto ja sam recimo sebična i ne kuham tripice i bravetinu jer mi to smrdi i riga mi se. A mm to obožava, al eto doma to sigurno neće jesti.
Pa ako poštujem i toleriram svoja "izvoljevanja" ne mogu bit licemjerna i tjerat dijete na nešto. Živimo skupa i moramo tražiti srednje puteve.
Ali, sve mi se čini da šefuje onaj koji kuha, barem je to kod mene tako :mrgreen:
U vezi teme, dobro je netko rekao, većina se toga ispravi odrastanjem.
Ne mora se maknuti. Može se maknuti ako želi. Može ostati za stolom ako želi. Može se strpiti, može plakati, može što god mu je volja. Ali to ne znači da SVI ostali trebamo ustuknuti. Hebat ga, kod nas vrijedi pravilo većine. Što ne znači da se ne ispunjavaju i želje manjine, ali kao što većina poštuje manjinu, tako i manjina poštuje većinu. Moj muž ne podnosi ječam, ali ja ga ipak jednom tjedno skuham, jer ga djeca i ja obožavamo. Sin ne podnosi grah, ali ga ipak jednom tjedno skuham, jer ga mi ostali obožavamo. Ja se grozim variva zgusnutih brašnom, ali u variva koje muž voli dodam brašno i jedem skupa s njim. Ovakav mi se način čini prihvatiljivijim, nego da se moramo odricati nečega radi nekoga.Citiraj:
Mima prvotno napisa
rehab, što jede taj tvoj sin koji ne podnosi grah na dan kad skuhate grah?
I velika je razlika između grozim se variva zakuhanih brašnom, ili povratim čim okusim varivo zakuhano brašnom.
Sendvič ili jaja.
P.S. To je obično alternativa kada se nekome nešto ne sviđa. Ne kuha se još jedno jelo.
Onda si napravila potpuno istu stvar koju i ja ili npr. jen.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Hipotetsko pitanje: a što da ideš na cijeli dan u goste i da su vas pozvali strogo na famozni grah i da znaš da neće biti druge hrane?
Da li ti bi bilo ok da tvoje dijete 12 sati ne jede ništa, ili bi morao na silu pojesti grah koji ne podnosi, ili bi mu npr. možda uzela nešto za pojesti?
I kod mene, na sreću :mrgreen: Jer u ovim opisima djece koja ne podnose određene vrste hrane vidim i sebe. Nešto se riješilo odrastanjem, nešto ne. Npr. grašak ne mogu ni vidjeti, odmah mi se okreće želudac. Ni grah (od njega sam povraćala kao dijete jedući ga na silu "jer se mora"). Pa to ni ne kuham.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
A kako jabuka ne pada daleko od stabla :mrgreen: i moj sin ima svoje specifične razloge zašto neku hranu ne podnosi. I ja sam mislila svojedobno da je to obična izbirljivost, pa smo ga MM jednom didaktički natjerali da pojede kuhano jaje. Takvu dramu više ne želim gledati i sad ga naprosto više ni ne nagovaram da to jede. Jede jaja u drugom obliku. Ista priča je i sa sirom i vrhnjem - ne podnosi ih i što mu možeš (taj isti sir pojest će u kuhanom obliku, npr. u knedlama).
Na rođendanima ili u gostima već je uobičajeno da ne jede ništa ili gotovo ništa, ali to mi nije nikakav problem - pa ne traju takve prigode cijeli dan, nego par sati, a i nisu svakodnevne. Izdrži bez hrane, pa jede kad dođemo doma. Kad smo negdje na putu pa jedemo vani, obično nekako uspijemo zajednički izabrati što će jesti. Svjesna sam da doma s užitkom jede svega 2-3 jela, po još par njih brlja, a ostalo neće ni probati, ali nekako se nadam da će se i to bar malo promijeniti kad počne ubrzano rasti (sad ima 9 godina). Ako ništa drugo, bar ne povraća.
Prvo - nisam napravila istu stvar. Ponudila sam grah, ako hoće neka jede, ako neće ne mora. Nema moljakanja, nema kuhanja dvaju ručkova, uzet će što želi (a to se svede na sendvič ili jaja) i to je to. Na grah nas nitko nikada nije pozvao, ali npr. na riblji ručak jeste. Budući da on nikada nije volio ribu, pojede krumpir ako je poslužen uz ribu. Ako nije, jest će kruh, popiti mlijeko i to je to. Da se razumijemo, njemu su kruh i mlijeko kraljevska poslastica. A meni nije problem ako će jedan dan ručati kruh i mlijeko.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
rehab, ustvari je sve isto, osim što meni sendvič nije hrana i ne smatram ga ručkom i ne želim da ruča kruh i mlijeko.
Dodatak: moljakanja nema ni u kojem slučaju.
Dodatak dodatka::lol:
Stvar je u mojem stavu, ne u djetetu. Moje dijete bi vjerujem rado pojelo sendvič za ručak, ali meni to nije ručak i ja ću mu onda pripremiti ono što meni je ručak.
Tebi sendvič je ručak, pa si mu pripremila sendvič i to je ok.
Osim ako si sam radi sendvič, pa tu imamo eventualnu razliku.:mrgreen:
Razlika je i u tome što će dijete koje ne voli samo grah pojesti sendvič za ručak jedan dan u tjednu, a ono koje ne voli veliki broj uobičajenih ručkova će svaki dan ručati sendvič, što vjerujem većini roditelja ne bi bilo prihvatljivo.
Slažem se.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Krojachice,
ja ne želim namjerno izgladniti svoje dijete. Nije mi to opcija. Znalo se dogoditi da par sati ništa ne jede, spletom okolnosti.. Npr., ovo ljeto na moru.. Putovali smo, isli se odmah kupati, muž i ja smo skoro na sve četiri došli do večere koliko smo gladni bili. A stvarno je bilo svega za klopati, raznih juha, salata, pašti, mesa, ma svašta. Obišla sam sa sinom cijeli švedski stol da si on sam izabere. I tako šetamo se mi, šetamo, gledamo i nakon 15ak minuta on kaže: Ja bi to! I prstom pokaže kriškicu naranče koja je stajala kao ukras na nekoj tacni s mesom :gaah:
Drugi razlog što ga ne želim izgladnjivati je što necu da on hranu i jedenje shvaća kao neki big deal, kao nešto što je meni uuužaaasno važno, i nešto s čime se treba "posebno" baviti. Jesti je normalna fiziološka potreba, ne pokazujem mu da se živciram oko toga.
Inače, pročitala sam one linkove, ne pronalazim ga u tome i stvarno se nadam da će kod nas to postupno proći. Brinem se jedino zato jer traje predugo. Preko godinu dana. Lakše mi je kad pročitam da nas ima još :love2:
Eto vidiš, a po meni je ovo ključno, jer tu onda nastane problem. Ako mojem djetetu ne smeta da jede kruh i mlijeko dok se ne vratimo doma, zašto bi to meni smetalo, i zašto bih ja pravila problem tamo gdje ga nema ? Vratit ću se na Jenino (jel se tako kaže :mrgreen: ) dijete, jer je ona dosta detaljno izložila njihov problem. Dakle, njoj je problem zato što dijete trenutno ne jede meso i povrće. Ali, dijete svaki dan konzumira rižu i kruh (ugljikohidrati), mlijeko i jogurt (proteini) i voćne šejkove (vlakna i vitamini). Dijete ima 20 kg na visinu od 110 cm (za usporedbu, moje dijete ima na istu visinu 4 kg manje, a već je najmanje pola godine u fazi kad jede normalno). Kad sve ovo sagledam, uopće ne vidim potrebu za kuhanjem duplih ručkova, živciranjem, moljakanjem i slično. Dapače, mislim da će način na koji Jennifer reagira zapravo stvoriti problem i produljiti ovu fazu.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
rehab, na neki način se slažem.
I meni se konačni sastav pojedenog čini ok (voćni šejkovi, mlijeko,...), ali imam dojam da jen ima drugi problem koji nju muči.
Ta velika gadljivost, isključivost, moljakanje,...
Mima, i moje je dijete imalo fazu kada je živjelo na kruhu, mlijeku, i doslovno 2-3 čajne žličice variva dnevno. Čak sam došla u mali sukob s tetama iz vrtića, jer su smatrale da ga trebaju posjesti i silom natrpati ručkom - one nisu mogle podnijeti da je već podne, a on ništa nije stavio u usta. Odvela sam malog na pretrage, nalazi ok, dijete veselo i zadovoljno, težina ne pada i ja sam mirno nastavila s odlukom da ne forsiram. Danas sasvim normalno jede.
Pa može biti da ste u pravu.
Iako sam i dalje kronično nezadovoljna sastavom i načinom njegove prehrane, trudit ću se ne raditi više big deal oko toga...
Ako si budem mogla pomoći.
Jučer opet ista priča...teta u vrtiću kaže da nije htio jesti. Dođemo kući i nakon što se izjasnio da neće jesti što smo ja i mm jeli, "dogovorili" smo se da će jesti pohano meso i krumpiriće. Onda sam ja to napravila, a on je odbio jesti meso (neidentificirani razlog) i pojeo par krumpirića. Poslije sam mu napravila šejk (banana, jabuka, avokado, mrkva, naranča, jogurt) koji je popio. Hvala bogu da bar hoće šejkove...
pa, rekla bih da je stvar u dužini trajanja faze, zdravlju i težini djeteta.
ako nešto od toga ne štima normalno je da je roditelj zabrinutiji.
Jen, ništa te ne košta izvaditi mu nalaze, radi svog mira. Ako sve bude ok, zdrav razum ti govori da nije u pitanju nešto strašno i ozbiljno, nego samo prolazna faza. A svi znamo kako se treba odnositi prema fazama :love2:Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Slažem se s dvije stvari: nema moljakanja, i ne prihvaćati to kao problem.
A kuhanje duplih, troduplih ručkova... sram me reći ali ja to najčešće radim radi sebe. Jer mi se eto usprkos kompletnom gotovom ručku baš jedu npr. gljive. Kaže mi mama da sam se razmazila :mrgreen:
Meni je zanimljiva ova skonost jeninog sina prema bijeloj hrani. Čitala sam jednom neki članak gdje je pisalo da Talijani u mamurluku jedu samo bijelu hranu (paštu, rižu, mliječne proizvode). Znači, kad ti je mučno i kad si nadražen - preosjetljiv, izbjegavaj hranu koja "viče" bojom i mirisom.
Vidim tu poveznicu s ovom pričom o senzorici - spominjale su vertex, trampolina i Mima.
Je li i inače preosjetljiv u ovom neurološkom:mrgreen: smislu?
i moj je jeo iskljucivo bijelo, tad sam citala da to nije rijetkost, isto je objasnjavano nekim atavizmima...ne znam
F je u potpunosti drugacija, ta bi zivjela od mesa i salate. Jedva sam osvijestila kako ju stalno nutkam s rizom ili pastom (ako suu rucku) a sebe skinula s ugljikohidrata. Nevjerojatno koliko podlijezemo svojim navikama i pokusavamo ih usaditi djetetu. Ni ona ne mijesa namirnice, ali bira dijametralno suprotne od B. Bira zdravije od njega a puno je deblja nego sto je on ikada bio. Pa ti sad vidi!
Pročitala sam sve tri strane iako je riječ o manjoj djeci, voljela bih da vas sve koje vodite "rat" s hranom mogu utješiti, ali ne mogu. Za sad je stanje ovakvo: 16 godina, puca od zdravlja, ne jede ništa od svježeg povrća (znači-salate=nula bodova), ali jede kuhano sve (uključujući i egzote kao što su mišancija na lešo). Isti problem: nagon za povraćanjem, osjetljivost na miris određenih namirnica (ocat i sve s njim npr.). Zanimljivo, na limun nema reakcije tj.salata joj ne smrdi ako je začinjena limunom.
Za sad mogu reći da jede normalno osim što me to nejedenje salata izluđuje jer mi je komplicirano stalno nakuhavati povrće pa si ne mogu priuštiti jednostavno rješenje tipa-odrezak i salata. U međuvremenu se iskristalizirao ADD i vjerujem da sve to ima neku vezu (netko je spomenuo nemir kod sjedenja za vrijeme gledanja filma-imali smo to prije, a imamo i sad).
Da skratim... mene su u jednom trenu spasili multivitamini. Shvatila sam da ludim od te hrane i da previše brinem pa sam joj ih dala i smirila se. Shvatila sam da ne može uz njih biti nutritivno pothranjena pa mi je postalo svejedno što ne jede to što ne jede. Inače nisam zastupnica multivitaminskih preparata, ali u ovakvim slučajevima u kojima dijete jede isključivo ugljikohidrate i ništa od povrća i voća-dala bih nešto i zbog djeteta, a i zbog sebe.