Ma razmisljamo mi. Ali ne razmisljamo o razmisljanju.
Printable View
Ma razmisljamo mi. Ali ne razmisljamo o razmisljanju.
Citam i ja sve ovo i pomislim, pa ja uopce ne razmisljam. Valjda nisam jako nizak nivo.
A vidim da, ako nista drugo lakse zivim LOL.
Ja sam pocela, ima tome vec duze, u neko vrijeme napraviti fajrunat u glavi. Mislim time reci da mi ti silni filmovi, projekti, razmisljanja koji mi se (ne)kontrolirano vrte i ne trebaju u toj kolicini...a i sprijecavaju me nekad i koce...umjesto da mi daju neku sigurnost u rijesavanju necega....poput onoga prvo dobro razmisli...ili ispeci pa reci....valjda to die sa godinama...slijedece godine navrsavam pedesetu...i ti procesi u mozgu i moj osobni stav prema njima pretpostavljam sazrijevaju pa se valjda nepotrebni viskovi sami po sebi eliminiraju...ni sad nisam sigurna da sam razumjela sto vi svi ovdije mislite jer sve postove nisam procitala...a i kad bi...nemojte mi molim vas zamjeriti...znam samo da mi neka teska fizika efektivno poslaze kockice u glavi ili kad stignem sumski zrak i setnja s psom...i velim vam kad primjetim da je Toga gore previse napravim svjesni fajrunat...mislim da vam ne trebam ni napisati da mi dugo trebalo da dodjem na tu ideju...a pomogao mi je jedan Video gdje sam vidjela sebe u razmisljanju...i to je bio samo isjecak....
Ma samaritanka, jesi li to ti????? Pa dobrodosla natrag.
Jesam, jesam ivarica...tu sam....svi se mi vraćamo tamo gdje nam je dobro...8-)
samaritanka! koje iznenađenje! dobrodošla :-)
Samaritanka :mah:
Samaritanka! :-D
slično i kod meneCitiraj:
leonisa prvotno napisa
btw, kako stojite s brojevima? meni se teško prisjetiti koje sam godine išla u npr. 6. razred pa onda računam od godine rođenja
dosta naporno :/
Ako nije zapisano, nikako. Nedavno su me klinci uvjeravali da nemam pojma koji rodjendan slavi mm i to je bila istina :mrgreen:!Citiraj:
Lucky2 prvotno napisa
jako lose. moram se sjetiti, recimo, aha krenula u skolu, olimpijada, zavrsila 3. razred univerzijada, i onda znam koja je to godina, no ne i koliko sam ja tad imala.Citiraj:
Lucky2 prvotno napisa
vec duze vremena govorim kojem sam godiste jer se pogubim u godinama.
trebam li reci da su mi tjedni, mjeseci, godine, desetljeca vizualizirani? da imaju neku sliku, nesto vrlo slicno onog brzog listanja slika na mobitelima, ili kad gledas onu scenu CSI kad listaju foldere, ili tom cruise u minority report. i tak je od uvijek. i kad brojim dane, vrtim slike konkretnog tjedna/mjeseca u glavi. inace se izgubim.
Nisam zadnja dva dana stigla na forum, samo sam stila potpisati Leo i Optimist, a tako zanimljiva tema!
Sad mi je bad ponavljati jer ste puno toga rekle.. :)
Razmišljam u slikama, vizualiziram stvari. Kad sam bila mala slova su mi imala boje. I brojevi, ali slova više. I pokušavala sam to objašnjavati drugima, ali nisam bila shvaćena. I danas mi slova i imena imaju boje.
S druge strane, ne mogu zamisliti boje, tj. kad mi netko kaže, zamisli ovaj zid u plavoj i crvenoj, ja to ne mogu. Loše slikam i crtam, potpuno sam zakinuta za taj dio mozga, likovnost i likovna kreativnost. Ali bila sam talent za pisanje dok to nisam zapustila.
Maštam otkako znam za sebe i nikad u životu nisam zaspala bez nekog maštanja. Mozak mi nikad ne staje, stano o nečemu razmišljam, pro et contra, stalno nešto stvaram u mislima, nikad nije tišina i nikad nije prazno ili mirno. I često mi se dogodi ono što vizualiziram.
Na yogi mi je najgore kad na kraju voditelj kaže da se opustimo, zatvorimo oči i dišemo... Da se opustim? Kako? Onda ja zirkam okolo i promatram ljude kako su opušteni i čekam da prođe taj trenutak, nestrpljiva sam, dosadno mi je (dosada je strašna). Yoga završi, a ja sam tek onda napaljena, pomicala bih ormare, otišla na trening nekog borilačkog sporta, trčala...kakvo opuštanje.
Dugo mi je trebalo da shvatim da odgovor MD-a "ni o čemu" na moje pitanje "o čemu razmišljaš", nije laganje. Dugo nisam mogla shvatiti da postoje ljudi koji mogu ponekad ne razmišljati, mislila sam da me mulja i da mi ne želi reći :) Ili kad ga pitam "što radi", a on kaže "blejim". Što to znači? Što stvarno radiš? Ništa. Neshvatljivo.
Razmišljam od pojedinačnog ka općem, nikako od općeg ka pojedinačnom. Matematika mi je loše išla dok sam imala nastavnicu koja nije znala objašnjavati, uvijek sam se pitala "ali što to stvarno znači, za što je to bitno, kako se primjenjuje?" A onda sam upoznala fiziku i to mi je super išlo jer sam napokon mogla računati konkretne situacije. Pa kad sam otkrila statistiku i vjerojatnost pa sam se u to zaljubila. Danas perverzno uživam u stvaranju proračuna, to je tako predivno i kreativno.
Kad kupim novu stvar, ne pipnem je bez manuala. Jednom mi je kamera za snimanje stajala neotvorena mjesecima jer nisam imala vremena pročitati upute. Nije da ne bih znala koristiti to nešto, ali mi je neamislivo nešto početi koristiti bez da to stvarno upoznam.
Socijalne vještine..hm...to sam isto mukotrpno učila. I danas sam slon u staklarni. I ne znam baš ćaskati :)
Ali mi je u odnosima jako pomagala intuitivnost. Sve oko sebe, ljude, odnose, pojmove, zvukove, boje..osjećam.
Bez vremena za sebe ne funkcioniram, važno mi je imati vrijeme da mogu posložiti svoje misli i sebe. Inače je kaos. Važno mi je da je i oko mene red, inače mi se kaos i nered preslikaju u mozak. Ne mogu učiti, čitati ili raditi u neredu.
Učila sam vizualno. Profa me pita nešto, a meni se u glavi pokaže strana udžbenika na kojoj je taj dio i ja tono znam gdje slika, što ispod nje piše, vidim naslov, vidim tekst i fusnote.... Za ozbiljnije ispite kasnije morala sam raditi mentalne mape.
Datume i godine savršeno pamtim. U slikama. Kad krene pjesma na radiju, nemojte se smijati, npr. Neverending story od Limahla, ja znam koja je to godina, krene slika školskog izleta na kojem smo to slušali. Ili bilo koja druga stvar, točno vidim koje je to godišnje doba, godina, vidim ljude oko sebe, prostor, rečenice, cijela mi se situacija ponovo stvori pred očima. Isto kad čujem za neka imena i prošlosti...npr. Aldo Moro...meni se vrati rano djetinjstvo, vidim sebe kako se igram na podu u dnevnoj sobi kod bake i djede, djeda na kauču kako gleda vijesti na Rai i čujem noneta kako govori da je Aldo Moro otet. A ja nepunih 5 godina. I tako imam milijun raznih slika točno svrstanih po godinama, od ranog djetinjstva do danas. Da nemam taj timeline u glavi, osjećala bih se izgubljeno.
Fantastično pamtim rođendane, čak i rođendane nekih ljudi koji su totalno sporedni u mom životu, zapamtim tu informaciju.
Pamtim i druge bitne datume, godišnjice i sl. Također ne moram zapisivati datume i sate nekih dogovora (osim ako raspored nije jako zbijen), pamtim.
Ali godine slabo, totalno slabo.
Računanje napamet…živio papir i digitron :mrgreen:
Zadnjih 10 godina svake godine slavim 25. rođendan :coffee:
I to.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
XCitiraj:
Zuska prvotno napisa
Još sam mu ja tvrdila da je to nemoguće!
Dok gledamo neki film, ja sam već par scena naprijed, nekad već na početku "znam" kraj, onda mi kaže - opusti se, gledaj film, filmovi tome služe 8-) A ako baš moram mozgati, da to ne radim na glas, upropastim mu film :lol:
ajme, vama je totalno kul i zanimljivo u životu! s tim slikama :mrgreen:
a ja kao ovaj od zuske, sjedim na kauču i blejim :lool:
Vau, Zuska i pulinka imaju sposobnost sinestezije: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinestezija, jako zanimljivo.
Stvarno postojite! Idem se ispričati mužu :lool:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ajme Zuska, sad si me podsjetila na jednu kolegicu. Grdosija od instrumenta u laboratorij joj je stigla tjedan dana nakon priručnika (od 800strana). Sve je pročitala, označila nejasnoće i dočekala me za edukaciju s pitanjima.
ja sam totalna kontra od toga, i nezamislivo mi je čitati priručnik prije nego sistemom pokušaja-pogreške-nazivanja kolege ne uspijem
ajme zuska to!
"o cemu razmisljas?" "nicemu"
e taj me laze, nesto skriva, mulja.
i dan danas ne mogu pojmiti da netko o nicemu moze razmisljati, odnosno- nerazmisljati.
pjesme, ista stvar. tocno to- odvede me na neko mjesto i mogu dozivjeti isti onaj osjecaj koji sam imala tada, u toj situaciji na koju me pjesma asocirala.
i to osjecanje ljudi, boja, pojmova, situacija, bas to!
i kad krene film nakon 5 minuta u glavi imam sve moguce scenarije kako ce se dalje film razvijati i presretna sam kad nadjem neki koji me iznenadi svojim tokom ili svrsetkom.
i cvijeto, zbog tebe cu morat zvati sve osobe iz svoje proslosti koje sam optuzila da lazu kad kazu da o nicem ne razmisljaju :mrgreen:
nesto ko oni koraci u AAAu :D
pocet cu od muza :D
pa šta se vi nikad ne zablejite :lool:
pa to traje i traje dok vas netko ne trgne? :lool:
cek, vi kad zatvorite oci, vama se pred njima ne stvaraju baloni u boji koji rastu, smanjuju se?
nekad sam mislila da su to boje mog praznog uma (kad pokusavam ne misliti na nista vec se samo fokusirati na mrak pred ocima) a onda sam shvatila da pulsiraju, pa sam s vremenom shvatila da pulsiraju u ritmu disanja i kucaja srca :D
da, al tad odem negdje. toliko me misli ponesu da odem u njih i uopce vise ne percipiram ista oko sebe.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
nije da ne mislim o nicemu vec ful intenzivno, sa svim mogucim osjetilima razmisljam o necemu. kod budan san.
Ne. Uopće ne mogu zamisliti što to znači. Da ti je mrak? Da vidiš bijelu točku koja se ne miče? Da ne vidiš ništa?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja stalno imam barem neki screensaver i hrpu podataka iza toga.
Baloni, krugovi, točke...miču se, u raznim bojama. Prelijevaju.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Aha :lol: Ali se malo preplašim da sam "zakazala" :lool:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
aaa:lol:Citiraj:
leonisa prvotno napisa
ovo je fakat fora tema.
vid ove zuske s bijelom točkom, umiiirem.
ne, nema mraka, nema bijele točke, nema balona koji pulsiraju, nema budnog sna. nego - hm, a kako da to opišem - blejiš :lol: ne znam, u stol preko puta :lol:
Da, da. Nikad nije prazno i tiho, uvijek nešto vrtim. Ako nisu slike, onda su monolozi (nisu dijalozi, rijetko razgovaram sama sa sobom pa u glavi pričam samo ja, loooool).Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ne vrte ti se slike o stolaru koji ga je izradio? :lol:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Upravo tako!Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Ovo me sjetilo...pa ću stidljivo upitati, jeste li ikad nešto sanjali tako intenzivno da je to postane potpuno ravnopravno stvarnom osjećaju, odnosno potreba da se to stvarno u stvarnosti doživi postaje suvišna jer znate i osjećate da ste to potpuno doživjeli u snu i da je to stvarno tako i u realnosti.
Npr. letenje. Osjećala sam vjetrić na koži, srce mi je lupalo prlikom prolaska kraj nekih stvari, pa onaj osjećaj u želucu kad malo ubrzate...Uvjerena sam da znam kako je letjeti i upravljati svojim letom :) To sam tako stvarno sanjala prije nekoliko godina i još uvijek se živo sjećam svakog detalja. I još jednom u djetinjstvu, pa sam u vrtiću pokušala demonstrirati svoje letenje jer sam vjerovala da mi se to stvarno dogodilo. Nisam baš bila shvaćena, lol.
I da, jednom, prije dosta godina, sanjala sam pojam ljubavi. Neprepričljivo.
Hm, sad nabrzinu pišem, ali ne na taj način, čini mi se. Živopisno sanjam, a to nije dobro kad su snovi ružni.
Sinoć sam zanimljivo sanjala: bili smo u Istanbulu (znam, jer sam pitala vodiča gdje smo to) i gledali smo umjetnine izrađene od OBLAKA!!! Bilo je savršeno, žičara nas je dovela do vrha i divili smo se dvorcu isklesanom od oblaka. Bilo je i drugih umjetnina :-)
cvijeto, ajme kako si me nasmijala! ne smijem reci sta se dogodilo jer sam prehladjena, a ovdje je previse osoba koje ce to bez cenzure u svojim glavama vizualizirati :mrgreen:
sto se sna tice, vec sam pisala, 70% mojih snova je takvo.
i nije mi bitna radnja, sta se u njemu dogodilo, vec osjecaj. probudim se s tim osjecajem i treba mi pola dana da se presaltam u RL. za to vrijeme sam negdje izmedju i koliko to zna biti predivan dozivljaj uzasno je...kompliciran. kad ne znas jel to bilo u ovom zivotu ili u snu. kad zaista ne znas.
cesto sanjam neko mjesto, lokaciju, koju pamtim od prije (ne postoji na zemlji) ali je drugacije sve (recimo ko zgb u nekoj drugoj dimenziji, sve zgrade i putevi su drukciji, ali ja tocno znam di je sta i sjecam se u snu da sam to vec sanjala).
i jel mozete kad se probudite nastaviti prethodan san?
to mi se zna rijetko dogoditi, ali kad se dogodi presretna sam :)
i boje, sve je puno zarkih i jakih boja. u zivotu nisam sanjala b/w i iznenadilo me kad sam citala da su takvi sni najcesci.
E, bravo!Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ovako nešto ? http://www.google.hr/imgres?imgurl=&...ed=0CAIQsCUoAA
Ont. ja se mogu dosta dobro usredotočiti kad nešto radim i onda uđem u to stanje "ne vidim, ne čujem" pa mi se dogodi da ne trzam na zvuk telefona i slično. To zovu "stanje plime". ALi ne mogu to uvijek, ne mogu na silu, moram se zainteresirati i "umočiti" u to što radim. Taj misaoni proces sličan je onda ovome što opisujete o mišljenju u slikama - štajaznam kako bi to čovjek opisao, kao da sve što radiš vidiš iz neke nove dimenzije, cjelovito, a okolinu ignoriraš. Ali tada su i najbolji rezultati.
Potpis na prvu rečenicu.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Da, odgovor na drugu.
to u stol preko puta mi se znalo dogoditi par puta kad sam bila premorena.
recimo kad sam izasla na ispit a da nisam ni oka sklopila pa nakon ispita isla na more bez da sam oka sklopila pa sam premorena za zaspati, a i za misliti i osjetim ko da mi se mozak udrvenio. utrnuo. osjetim mu tezinu. uzasan osjecaj.
to mi se znalo dogadjati i sad u fazi kad se S. budila svako malo, ja nikako uloviti san, pa mi je bilo lakse biti budna nego da me budi taman kad zaspem. pa mi se misli udrvene. ko drvena marija :D
al ja sam, majkemi, mislila da je tako svima.
ovo mi je otkrice, blejanje u stol, brojis ovce ili ne radis nista, ajme zakon!
Ovo su mi redovni snovi poslednjih 7-8 godina. I strašno su mi naporni, ne znam zašto. Iako ja znam gde je šta to su obično snovi u kojima nešto/nekog tražim, putujem ili kasnim. I da, mogu nastaviti prekinuti san, sanjati isti san sa više završetaka, sanjati da sam se probudila i ustala, i UVEK sanjam u bojama, obično jarkim, ali poslednjih godina i u nekoj užasnoj tamnoj paleti. Crno-bele snove sam sanjala isključivo u trudnoćama??Citiraj:
leonisa prvotno napisa
opet potpis :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa