Printable View
Moj muz je dobar covjek,nema u njemu grubosti ili zlobe.
Nije odgojen da izrazava osjecaje,vise je zatvorena osoba.
Meni je to u redu,mada sam ja osoba koja je uvijek vesela,nasmijana i bezbroj ljudi mi je reklo da se ne znam ni naljutiti.
Nista mi nije smetalo do sad kad vise nemam strpljenja,nisam vise sretna ni nasmijana,ne prepoznajem sebe u ogledalu.
Najiskrenije,mislim da kod mene ima jos par mjeseci da sredi nesto u svojoj glavi jer ja vise ne mogu,jako sam umorna
http://www.ordinacija.hr/budi-sretan...vno-agresivni/Citiraj:
ana1950 prvotno napisa
Mislim, koliko god muž bio dobar čovjek, bez "zlobe", ipak, je najvažnije koliko nas čini srećnim. Zatvorene osobe znaju biti strašno nezgodne. Moje mišljenje, i savjet je da same sebe učinimo srećnim, jer će nas tako i drugi više cijeniti.
Apsolutno potpisujem! I sama sam bila u vezi skoro 7 godina s čovjekom za kojeg sam smatrala da je to valjda to. (doduše, tad sam bila puuno mladja) I uvijek bi se uhvatila kako razmišljam...ma on je dobar, ok je...ali mene čini nesretnom samo ovo..ili ono... A tih je stvari postajalo sve više i više, a ja bi bila sve dešresivnija i depresivnija..i nezadovoljnija i tužnija. Mislim, on je bio super, drag, sa svima brižan i pažlljiv,a gdje sam ja!? Strašno me podsjetila anina rečenica kad je rekla da pokušava razgovarat s njim, i ti njegovi odgovori. Pokušavala sam i ja svom bivšem reć da sam nesretna, da bi trebali razgovarat..a on mi je znao samo reći ZAR OPET? da OPET i OPET! i milijun puta ako treba...jer meni je to bitno...Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Prekinula sam tu agoniju u jednom dahu. I bilo mi je pretesko, i zbog okoline i zbog svega. Ali sebe staviti na prvo mjesto je najpametniji potez. I isto, tek kad sam našla MM koji je 150% uz mene, baš kao što kaže KrisZg, onda sam tek shvatila da ono nije bilo ni "lj" od ljubavi.
Naravno, nitko ne kaže da ti trebaš prekinuti brak zbog toga, i sl. Ti ipak znaš najbolje. Ali ja bi sigurno dala petama vjetra. Meni bi strašno nedostajala prisnost i komunikacija, jer mi u braku apsolutno djelimo sve.
Ana kažeš dobar je, nema grubosti ni zlobe. Katkada ta zloba nemora nužno bit u fizičkom obliku. Psihički boli još i više. Oprosti, ali zloban je itekako, ako ti ne želi pomoći, olakšati, biti uz tebe.
I u konačnici ni ja ne znam što ces dobiti ultimatumom? Ucjenom, pretragama bez njegovog znanja? Samo ćeš taj razdor medju vama povećati jer nastavit ćeš u njegovom djiru. I ono što je netko predložio da zamoli doktora i da donese ejakulat u sebi....Mislim da bi mene doktor prvo pitao, gospodjo, koliko vaš muž ima godina!?
Grubo je, ali realno, teško da ćeš ti njega na nešto prislit....on je jasno dao do znanja da nema volje sudjelovat u tome. A sve da ga i prisliš, mislim da te to nebi u potpunosti učinilo sretnom. Jer u MPO priči se od njega ne očekuje samo jedna stvar. MPO priča je borba..teška,jako teška borba...
Potpis na Strašnu, pogotovo na:
Što se tiče ultimatuma, ja ga ne vidim kao prisiljavanje da on učini nešto što ne želi, već kao davanje šanse da još jednom razmisli, izvaže što mu je važnije i donese odluku. A ako ni tad ne donese odluku, i to je odluka i pokazuje što on ne želi i bez da to kaže jasno.Citiraj:
Strašna prvotno napisa
Moje iskustvo... povod je bio potpuno drugačiji, ali njegovo ponašanje i moje ponašanje identično onom tvog muža i tebe.
Tako da si me podsjetila na neka prošla vremena.
Problem koji je kod nas postojao i nije se rješavao, iako sam ja pokušavala i urgirala i molila i obrazlagala. Udaljavali smo se, isto tako je na moje molbe odgovarao s "ne znam", "ako si nezadovoljna, otiđi", a ja sam ludila, savjetovala se s njegovom majkom, odlazila psihologu, pokušavala prodrijeti do njega na sve načine, doživljavala komentare ljudi koji su me savjetovali: "Bože, stvarno si strpljiva".
Post festum: nakon uloženog vremena i emocionalnog trapljenja, na ružan način sam doznala da me već mjesecima vara i da je problem zapravo bio prividan i da on, slabić, nije imao dovoljno m..a da mi, pa na bilo koji način, saopći da je među nama gotovo.
Neću ti savjetovati što da učiniš, niti na bilo koji način insinuirati ikakvu poveznicu s rješavanjem tvog problema, bilo bi to preuzetno, ali ću samo konstatirati da je situacija koju si opisala samo beskrajno tavorenje.
Ana, nemoj si samo dozvoliti da prođe još 7 godina u ovom razmišljanju... to je pola života s grčem u želucu. Nitko to ne zaslužuje.
Ja ipak mislim da ste malo pretjerale, čovjek koji se boji bolnice i neugodno mu je davati uzorak sperme možda ima svoje probleme koje ne može nadvladati. Uz svu ljubav. Možda ta ljubav nije dovoljno jaka, a možda nije dovoljno jaka ni želja za djetetom? (recimo, meni bi bilo teško potjerati mm-a na pretrage, ali do toga nismo ni došli jer mi je prije svega bilo pomalo teško natjerati i sebe samu, bila sam par puta s tom problematikom kod ginekologa ali nisam krenula dalje, na kraju se uspjelo "dogoditi čudo" :) )Citiraj:
Strašna prvotno napisa
Naravno, žena pati, i treba se zapitati može li tako nastaviti s njime. Poznam nešto stariji par koji je odlučio da ne idu u postupke, neću u detalje, premda pomalo žale za djecom njih dvoje imaju prekrasan odnos. Oni su se s time ipak pomirili. Ponekad im malo i zavidim koliko vremena imaju za razne druge stvari.
Postoji više opcija, usvajanje, udomljavanje, život bez djece. Pa i ultimatum i razvod su opcije, ali ne jedine. Žena mora odlučiti što joj je od svega toga prihvatljivo. To su bitna pitanja i teško je ako se ne može postići kompromis, ali neki ljudi mogu i bez djece. Naravno, najgora je opcija ostati zajedno ali si predbacivati do kraja života :-/ Mene bi ubilo da ne mogu baš nikako razgovarati s mm-om o tome (također je znala biti otežana komunikacija, ali ja sam i inače dosadna :) )
Pa sto nije odluka o djeci zajednicka?
ako netko ne zeli zajedno odlucivati , niti razgovarati o opcijama, niti bilo sto ...
tada je vec odluka donesena sa njegove strane, zar ne?
donesena je bez razgovora sa parnerom. Donesena je bez da si ju rekao parneru.
pa zar partner ne zasluzuje barem toliko malo da budes iskren i otvoren prema njemu?!
naravno, tu fali razgovoraCitiraj:
sirius prvotno napisa
ja bih od takvog muža tražila da mi kaže točno što on želi
ovaj o kojem je riječ izgleda da se izjasnio da mu nije baš do postupaka, pa ako bude djece dobro, a ako ne ništa
i to je njegov stav
pokušala bih mu još malo predočiti i vidjeti da li je svjestan što to znači, ali natjerati ga ne možeš
kako doći do kompromisa kad su stavovi dijametralno suprotni? Nije u redu ni nabaviti psa ako se svi ukućani oko toga ne slažu, a ovo je puno veća odluka.
Svi ovdje, pogotovo oni koji su prošli mpo, automatski će zauzeti ženinu stranu, ali koliko god nas živciralo takvo ponašanje, kako si rekla, odluka mora biti zajednička.
Tesko je tu sa strane reci sta bi covjek ucinio. Kod mene situacija nije bas takva jer imamo jedno dijete ali ni ja nisam zadovoljna odnosom mog supruga. Vec cetiri mjeseca je proslo od spontanog, nekoliko puta sam mu rekla da trebamo napraviti kariogram, da je to dio koji se odnosi na njega i njegove preglede. Rekao je ok, hocemo, ja sam to spomenula jos par puta a on vise nikada. Ja sljedece semdice krecem na pretrage, narucila sam se za veliki koagulogram i neke druge stvari. kariogram mu vise necu ni spominjati i da, pod punom krivicnom odgovornoscu :), priznajem da sam djetinjasta i da se inatim i da valjda ocekujem da se sam zapita sta se deislo sa svim tim preragama. I jako sam ljuta na njega ali ne spominjem to vise. Jednom prilikom mi je rekao da zeli da sacekamo, i to zbog mene jer on ne zeli da ja prolazim kroz slicne stvari kao ranije: Sta ako opet krene krivo, pitao je?
Ljuta sam, ne stima nam odnos u tom smislu, ali necu se razvesti zbog toga. Fantastican je otac, nemamo problema druge vrste... Svi mi nosimo svoje probleme i sukobe, i ja nikada ne bi mogla reci nekome da ostavi supruga u ovakvim situacijama jer ne znam kako bih sam postupila. Ono sto mene vodi u nasem odnosu jeste da ce prepreka uvijek biti ali se uvijek pitam da li su prevelike da bismo nastavili, da li je on pored toga covjek i otac za kojeg se vrijedi boriti. Zbog toga za pocetak mislim da bi ti pomoglo da vidis sa njim da li je njegova odluka konacna, znam da govori "ne znam", ali da mu postavis ultimatum tipa: dajem ti, npr, mjesec dana da odlucis, vise ne mogu cekati. I kad njegova odluka bude konacna da vidis da li je tebi prihvatljiva kakva god da je.
Da li mislis da bi ostala s njim i po cijenu da nikada nemate dijete i to dijelom i zbog njegove odluke da ne ide na pretrage? da li bi mogla preci preko toga?
isto potpisujem Frcku, odlican post, i jos bi dodala da ponese u bolnicu laptop, tako moj, uvijek ga je frka prije postupka - sta ako ne mogu, sta ako ja upropastim cijeli IVF.... al onda s laptopom ipak bude lakse, i za koju minuticu sve je rijeseno :lol:
Druga stvar, eto takva je tema pa ulazimo u sferu privatnosti u koju inace ne bi naravno, da li tvoj muz ana1950ima problem s ejakulacijom?
Treca stvar, svima buducim i sadasnjim mama- ako imate musku djecu onda odgajate muskarca! to su sve mamice zapaprile..... pardon my French!
Boogie Woogie, dokle god roditelji (ne samo majke) budu odgajale "muškarce" i "žene", a ne samosvjesne, empatične i odgovorne OSOBE, imat ćemo situacije kakve imamo, a to je da je dio odraslih muškaraca (pa i žena, iako u manjem broju) potpuno nesamostalan u odnosu na roditelje ili partnere, neodgovoran prema sebi i drugima, i nezreo u uspostavljanju iskrenih i kvalitetnih odnosa sa suprotnim spolom. A žene odgojene da podilaze muškarcu, da prelaze preko vlastitih potreba i osjećaja u ime veze ili braka jer se jedino tako mogu realizirati, ili u ime muškarca kojeg treba usrećiti, samo su druga medalja iste priče.
To dijelom u džep ide i mojih roditeljima u odnosu na brata, da ne bi bilo....
i ja sam baš htjela reći kako je ovo rezultat onog što se kod nas podrazumijeva pod "odgajanje muškarca" :-/
mene ovo isto podsjeća na pasivnu agresiju, iz vlastitog iskustva...
Uopce nije problem u razlicitosti misljenja.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
nego je problem u tome sto nema misljenja .
muz glumi zrtvu, i ne zeli uopce izreci svoje misljenje i stav, strhove i sl.
svojim nedjelovanjem namece osjecaj da je ona ta koja vrsi pritisak, da je ona svojim pritiskom kriva i odgovorna za razvoj situacije.
jer ako si pasivan, ako nista ne poduzimas, ako se ne izjasnjavas , ako odgovras " ne znam", nisi kriv za -nista.
niti za neimanje djece, niti za lose stanje u vezi, niti za los osjecaj kod partnera... Zar ne?
ti si savrsen muz. Koji voli svoju zenu. A njoj to nije dovoljno.
ja to vidim kao posljedicu odgoja muškaraca koji ne izražavaju osjećaje i nedajbože da im se posumnja u "muškost"Citiraj:
sirius prvotno napisa
tu su žrtve i muškarci i žene, nažalost, ne mora se puno glumiti
netko to prevlada a netko ne, i ne možemo naravno glumiti dadilju onima koji se prepuštaju sudbini
opet, detalje odnosa između njih dvoje znaju samo oni, imati djecu nije jedino što povezuje bračne partnere, pa neka odluče
dajem mišljenje čisto kao protutežu :)
Ma daj, da je on 7 godina takav samo zbog odgoja! Ne 7 dana ili 7 mjeseci.
7 godina.
pa zid bi vec progovorio u 7 godina, a ne muskarac kojeg su ucili da ne izrazava osjecaje.
ako si razuman i zreo muskarac /zena/ osoba prerastes frustracije iz djetinjstva i ides dalje.
ako to ne napravis u 7 godina... Onda imas problem sa pasivnom agresijom iz mog linka.
Ne, oni su takvi cijeli život
ima ih oko mene milijun
I naravno da djeca nisu jedini razlog za uci u brak, ili biti u braku.
ali to treba biti zajednicka IZRECENA / dogovorena odluka.
a ne nazezanje " ne znam" , ili " ako ti ne pase , idi..."...
i ja cijelo vrijeme imam osjećaj da njegova AGRESIVNA pasivnost ima veze sa mjegovom mamom?
da, ana, zlostavljanje, maltretiranje ne mora biti samo fizičko...
a ovo tvoje traje 7 godina....
ana, pročitaj dobro svoje postove, jer tvoja podsvjest jako dobro zna gdje je problem
sama si napisala da "i njegova mama" ima isto mišljenje (čekanje čuda) - a što ako je obratno, ako on ima "isto mišljenje kao i mama". možda mu mama puni glavu i sa nekim drugim stvarima a da ti nisi toga svjesna - pa je on Maminog mišljenja da vaš brak i nije neka vrijednost
ovo pišem jer razmišljam da možda, ustvari, trebaš se malo osvrnuti oko sebe, osluhnuti njegove što govore, jer očito mu je njihov stav jako bitan (a oni su suglasni da ne treba on ništa poduzimati)
???
jer i meni se čini da je ovo glede roditeljstva i mpo priče sa tobom, samo vrh onoga što u njemu doista je.
Mislim da ima, je jos jedna od tabu tema,o tome se ne pricaCitiraj:
boogie woogie prvotno napisa
Kad sam spomenula njegovu mamu htjela sam reci da je ona mirna,pobozna i stidljiva zena koja ceka cudo jer ne zna za drugo rijesenje. Podrzava me,ispituje jer ne zna,nije htjela potpisati u crkvi kad se potpisivalo protiv MPO.
Mislim da se u njihovoj kuci nikad nije sex spomenuo,naprosto takav odgoj
Draga Ana, naslov tvog topica je Kako pomoći suprugu, ali mislim da bi prikladniji naslov bio Kako pomoći sebi. Uglavnom se slažem sa Zuskom, sirius…
Ne idealiziraj ga, ovo što ti radi je pasivna agresija, kao što je već netko napisao. Ti toneš u depresiju. Pretpostavljam da živiš u malenoj sredini, gdje je patrijarhat na snazi. Tamo muško ne smije imati problema. Inače nije muško.
Sjedni sama sa sobom i razmisli što zaista želiš. I onda to serviraj svom mužu najbolje što znaš. Mirnim tonom, vikanjem, deranjem, urlikanjem, pisanim putem. Ali nek te čuje.
Inače ćeš izgubiti sebe.
Lako je biti dobar u dobrome. Treba biti dobar u lošem.
Mislim da si olakšavaš idealizacijama, opravdavaš ga. Ostavlja te na cjedilu tamo gdje je najbolnije. Sad je to pitanje roditeljstva, što će biti slijedeće?!
Tvoj muž ugrožava vašu budućnost. Inertan je. Ide linijom manjeg otpora. Nada se čudu. Ma nemoj.
Trgni se, postavi i riješi to. Ako te tako olako pušta, nemaš zašto ni ostati. Jer ćeš nestati shrvana tugom i boli.
Ovaj moj post je grub, ali na glasan način za tvoju dobrobit. Tvoj muž je grub, ali na tihi način, sumnjam da je to na ičiju dobrobit.
Pouzdaj se u sebe, osluhni se. Zagrmi kad treba. Ako te zaista voli, sačuvat će te kraj sebe. Mora osjetiti tvoju snagu i odlučnost. A ne čekati čudo s neba.
joj Ano, "mislim da ima"- ti to moras znati, ne mozes biti "mislim da"…. znam da ti je tesko, tesko je s tabuima i konzervativnim tradicionalnim drustvima…. ja to ne poznam, zivim u jednom od tolerantnijih drustava i nikako te ne osudjujem, razumijem i postujem razlike. No, vi imate problem intimnosti, i to vam je prece za rjesavat od IVF-a.
Morat cete najprije razbiti sex tabu, to ne znaci da i dalje nece postivate svoje obicaje i tradicionalno ponsanje, ali u spavacoj sobi sretnog bracnog para, ma koliko religiozan ili ne, tome jednostavno nema mjesta.
Znas kako se kaze- ako zelis da se ishod promijeni, moras promijenit nesto u postupku, prema tome vas ceka jedan dobar shift u vezi. Nemaj straha, samo ce vam biti bolje! Po svakom pitanju! SRETNO!!!
Slažem se s bw, znaš! Nema se tu što misliti! Nema lakog načina za rješavanje takvih stvari, nažalost. Bitno je da se pokrenete, oboje! Ti si se već pokrenula, samim pokretanjem ove teme. Nadam se da bude i on. Sretno i od mene!
Draga Ana u tri dana podigla si mnoga zanimanja za svoje pitanje i dobila si mnogo odgovora.Moje pitanje tebi je što ćeš sada učiniti kada si saznala što drugi misle o tvojoj situaciji.
Ono što ti je napisala Optimist ja u cijelosti potpisujem,ali mislim da je to ipak nedovoljno da se stvari u tvom braku pokrenu na bolje.
Budući sam neutralni promatrač meni je lakše vidjeti situaciju nego nekome tko je u samom problemu.
Moje mišljenje je dakle osim već onog što je rekla Optimist ,da ti moraš poraditi na sebi.Pri tom mislim otprilike ovo:ako si nezaposlena potrudi se intezivno da nađeš posao,pronađi također i nove aktivnosti u kojima čes uživati a po mogućnost neka to budu aktivnosti u kojima ćeš svakodnevno upoznati nove ljude.
Planiraj si odmor putovanje na koje češ otići sa svojim mužem ali ako on ne bude htio otiđi i sama ili sa svojom prijateljicom u svakom slučaju otiđi na odmor.Čovjek mora biti zadovoljan prvenstveno sam sa sobom da bi drugome bio interesantan.Ako ti to nisi ,a čini se da ipak nisi,tvoj brak se nažalost bliži svome kraju a ti to sasvim sigurno ne želiš.
Zato draga Ana promisli prvo što možeš učiniti da pomogneš sebi.
Zuska- ma to ja I mislim, odgajati muskarca a ne njonju, a meni muskarac I zena znace upravo to sto si napisala.... ja dajem toj rijeci znacenje kvalitete covjeka muskog spola, a ne neku macho konotaciju, apsolutno ne. Meni su "macho frajeri" najobicniji pozeri I primitivci. Al muskarac je nesto drugo, npr. Clark Gable (gone with the wind) ;) al nema takvih puno, oko sebe uglavnom vidim razmazene mamine sinove I neke njonjavce I klimavce koji se skrivaju iza zene, grubosti, alhokola..... mozda gresim, al ja sam takvog dojma. no ovo je def skretanje s teme. Mozda je I to jedan od uzroka neplodnosti, demaskulinizacija muskaraca.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ana, jesi ga uspjela pokrenuti?? Ja bi ga registrirala na forum ovdje pa da ga mi "obradimo". Malo šale. Naš prvi s-gram loš, drugi još gori, kod mene sve ok, mm prihvatio savršeno, čak bi mogao biti i savjetnik.
Ana, baš sam mislila ovih dana na tebe
srela sam starog prijatelja, supruga i on nisu imali djece, problem je on imao, nije htio na potpomognutu, .. a supruga je prihvatila da je tako kako je i možda kao i ti "čekala čudo".
e sad, ŠOK za mene je bio kada mi je rekao da su se RAZVELI jer je on našao drugu!!!?? mlađu.
a tebe sam se sjetila iz razloga što je njegova (sada, bivša) supruga savršeno zdrava, plodna BILA... a sada je 45 godina..
on je nju ostavio, a ona je sebe ostavila bez djeteta zbog njega...