ja bih ovo potpisala. i to bih učinila zbog sebe i svoje djece. i muža. svoje obitelji i majke.
provincijalka, meni je jasno da ti je trebao ovaj topic da svu gorčinu "izbaciš", da bi se konačno možda malo bolje osjećala, ili barem da ne misliš da si luda. razumijem te. ali bih na tvom mjestu sada vezano za sve što te muči - stala na loptu. ako tvoja sestra smatra da je u nečemu zakinuta - neka se ona obrati odvjetniku ili kome već, neka ona plati procjenitelja i sl. neka pokrene tužbu. zašto da ti bilo što dokazuješ? govorim sada o mirovini. to je jasno ko dan - sud je tako odlučio i točka. reci joj da slobodno potegne tužbu ako misli da je u pravu. pa ćemo vidjeti što će biti.
i moj je stric počeo jednom laprdati o tome da on smatra da nasljedstvo mog oca nasljeđuje moja baka a time i on ( :rolleyes: )... takvim ljudima ne vrijedi objašnjavati... samo sam rekla: "ako ti misliš tako, slobodno se obrati sudu." on je rekao da će to učiniti i evo, prošlo je više od 5 godina i ništa se nije dogodilo. jer naravno da kad je otišao kod odvjetnika, mora da mu je rekao da je to glupost. da pored žive unučadi roditelji ne nasljeđuju svoju djecu.
što se tiče nasljedstva... polako.... ja bih tu također išla na zakon. jednog dana - pola pola od onoga što ostane i gotovo.
"Za stan zna da ja necu potezati pitanje, takorec on je vec njen " - zašto ovo govoriš? nije to ništa njeno. ako drugačije ne ide - neka ide po zakonu. ako treba prodaje se stan i kuća i dijeli sve napola. ali o svemu tome će reći sud svoje na ostavinskoj. tako da ni tu ti ne moraš ništa prejudicirati ili objašnjavati. samo daj do znanja da o tome ne želiš raspravljati. i točka.