Kod moje kćeri su pokušali s takvim uštedama da djeca prepisuju s ploče zadatke i pokazalo se kao jako loše i odustalo se od toga.
Loše zato jer pola djece nije stiglo u jednom školskom satu prepisati pitanja i još na njih i odgovoriti.
Printable View
Kod moje kćeri su pokušali s takvim uštedama da djeca prepisuju s ploče zadatke i pokazalo se kao jako loše i odustalo se od toga.
Loše zato jer pola djece nije stiglo u jednom školskom satu prepisati pitanja i još na njih i odgovoriti.
Hm, stvarno ne bih htjela da se shvati da zagovaram prepisivanje testova sa ploče, to sam se više šalila jer mi je situacija sa školama bez tonera i papira suluda, ali zar to nije malo zabrinjavajuće, da pola razreda ne stigne prepisati zadatke sa ploče u školskom satu!?
I što se tiče diktiranja pitanja za test, ne bih rekla da je to baš tako loše, jer obično takva pitanja zahtijevaju odgovore u kojima se djeca trebaju malo opširnije izražavati, a ne kao u većini današnjih testova koje sam vidjela zaokruživati, spajati i ubacivati riječi u rečenice.
Prije cca dvije godine sam bila na sluzbenom putu (u jednoj drzavi clanici) i imali smo prezentaciju na grafoskopu! Odmah me vratilo u osnovnu i srednju skolu :mrgreen:
Ja se slazem s Mimom za kupljene testove- tako su mi nekako americki :D i vise bi mi se svidjalo da su klasicna pitanja-odgovori.
Ovo ubacivanje rijeci- oni uce napamet recenice iz udzbenike i tako popunjavaju testove. Onak... :/
ma dobro, ali radi se o nižim razredima. i sad raditi dramu oko 50 kn godišnje... ako učiteljica smatra da joj je tako bolje/lakše we, pa šta sad raditi problem oko toga isto mi nije baš najjasnije :-/
Pa kada se oko naše struke jednostavno tako radi, svi sve znaju i komentiraju pod normalno jer je opći stav uglavnom pogrešan...
Kažem komentari oko svega i nikada nije dobro....nije dobro kupiti testove, nije dobro ako djeca pišu pa ne stignu prepisati, nije dobro ako printamo svoje pa tražimo novce za papire jer škola nema???!!! nije dobro ako su naši testovi jer su teski, krivi pa ocjene nisu sve pet....nije dobro ako je prelagano....ma strasno.
Ne znam zasto se oko drugih struke ne vodi takva rasprava po svim područjima i svi su stručni za sve u prosvjesti.....(ovo se ne odnosi samo na ovu temu nego opće veselje oko skolstva)
Moram malo ipak pohvaliti našu školu. Imamo e dnevnik, što u okolici rijetko koje mjesto ima.
U školi su se potrudili i tražili od lokalnih firmi donacije računala. Evo i firma gdje ja radim kupila je jedno novo računalo.
I sada su učionice opremljene računalima i e dnevnik funkcionira odlično.
Več sam rekla da sve kupujemo. Sapun kupi učiteljica, a papire za brisanje ruku su dužni donjeti redari. To mi je ok. Jednom, max 2 puta kroz godinu nije problem kupiti papirnate ručnike.
Moje svaki mjesec nose po 2 role papirnatih ručnika, a svako 2 litru tekućeg sapuna.
Mislim da je puno i do sposobnosti ravnatelja da odnekud stvori potrebno.
Upravo tako.
Mi ne nosimo ništa od navedenog, a u školi ima i sapuna i papira.
Dakle, sposobnost ravnatelja je ključna.
U našoj školi su isto trebali od ove šk uvesti e dnevnike, ali su zidovi predebeli pa signal od wi-fija ne prolazi.
Sad ravnatelj radi na rješavanju tog problema.
Sad sam pitala malu i kaže da smo ove godine platili 16kn i 20 kn za matematiku i hrvatski ili obratno ne sjećamo se više, a sve ostalo dobijaju fotokopirano od nastavnika u školi. 8 razred.
Ja na primjer nisam protiv kupovanja testova radi novčanih troškova, nego zato što su ti testovi loši.
No, kako god bio mali novčani trošak, u situaciji u kojoj živimo ne bih rekla da ga se može samo tako podcijeniti, uostalom za neke ljude je to trošak puta dva ili puta tri. Možda sam i ja samo korak od toga da mi to bude nepodnošljiv trošak.
Mislim da se oko škole vode rasprave zato što smo za školovanje naše djece vrlo zainteresirani, to nam je dakle jako važno, a meni se ne čini da su to rasprave oko struke.
sve bi bilo ok da se ima papira za kopiranje i printanje u školama.
ali nema.
uskoro ni krede neće biti kako je krenulo
meni kreda treba.
powerpoint prezentacije su ok za učeničke referate
a pokusi se rade ili u grupama ili demonstracijski
vidiš da sam stara i senilna.
da, niti ja nikad nisam trebala poslati u školu papir za kopiranje ili toaletni papir, ne kupujemo niti testove...
sto puta sam se već pitala, kako to da se u nekim školama niš ne može i za niš nema, a u nekim se može puno, puno toga (ista lokalna zajednica)?
Najlakše je lopticu prebaciti na roditelje, ali to nije rješenje, dok se tako krpaju rupe ništa se neće promijeniti...
Kako misliš da prije 30tak godina takvih troškova nije bilo? Ja sam išla u OŠ prije 30tak godina i sjećam se takvih testova/listića koje je kupovala učiteljica, stajali su u školi, a roditelji su slali novac za njih.
I plaćali su svi, nije se preispitivala opravdanost takvog potraživanja od strane učiteljice (prema sjećanjima mojih staraca).
Ono što se od tada promijenilo jesu prioriteti. Danas imamo mnoge druge potrebe(prioritete) koje naši roditelji tada nisu imali.
Ne ide ovo na račun ikoga na forumu, nego iz mog direktnog zapažanja u školi mi je nedokučivo kako netko tko ima za troškove mobitela, cigareta i automobila ne može platiti testove ili prehranu djetetu u školskoj kuhinji? A upravo je to čest slučaj.....
kod nas valjda ti kupovni testovi nisu u to vrijeme bili popularni, ne znam.
ne sjećam se da smo imali kupljene testove, niti u osnovnoj, niti u srednjoj-a možda sam i zaboravila.
a što se prioriteta tiče, i to stoji što pišeš.
mi nismo imali nikakve štampane testove nikada,uvijek smoprepisivali s ploče,kontrolne u nižim razredima pisali na drugoj strani bilježnice.
u višim prepisivali ( i tak meni se slupale naočale, i velim curi do da mi pročita zadatak, sad nisam ziher jel ona nije vidjela ili jr namjerrno rekla pogrešno pitanjeiz matke,sva srećada su tad nastavnici gledali i postupak a ne samo rezultate, i Cumbo mi priznao zadatak).
Ja se isto ne sjećam tiskanih testova, osim tu i tamo iz PiD, a očito su bili loši kao i današnji jer ih se i sjećam po tome što je bilo neko pitanje na koje nitko nije znao odgovoriti pa je učiteljica svima upisala točan odgovor :mrgreen: .
A no@ tko zna, možda su se i u vrijeme tvoga školovanja neki roditelji žalili na kupovinu testova, ne možemo to znati, zar ne. Pa očito je većini roditelja i danas prihvatljivo kupovanje testova, kad se tako izglasa na roditeljskom, kod nas se nitko nije žalio.
Ja sam išla u običnu novozagrebačku školu. Testova se jasno sjećam i mogu one nižih razreda čak i vizualizirati :lol:
Ti kupovni testovi najčešće su bili iz hrvatskog jezika i prirode (i društva). Broj im se (odnosno upotreba) smanjivao prema kraju u OŠ, u srednjoj ih nismo imali.
Sjećam se jasno u 1. razredu iz hrvatskog jezika: bili su u sveščiću formata A-5 (kao neki blokić) tiskani na recikliranom papiru (ili je barem tako izgledalo), za svaku lekciju odnosno cjelinu učiteljica bi otkinula listić iz toga bloka. Bila je A i B grupa tako da je jedan sveščić koristilo dvoje učenika. Sjećam ih se jako jer je tip zadataka bio potpuno drugačiji od onih u knjigama:roll: (Put 1,2, 3 i Sunce na prozorčiću)
Iz prirode su testovi nalikovali današnjim završnim testovima na kraju godine. Sjećam se komentara učiteljice prirode/bologije na te testove u višim razredima tj obrazloženja zašto ih neće koristiti - da je tip zadatak poprilično podcjenjivački (kao što ste neke i napisale već)
Pa kažem ti da se niti kod nas nitko nije žalio, ja nemam pojma što roditelji djece koja idu sa mojom u školu misle o tiskanim testovima.
Te listiće iz hrvatskog smo mi rješavali i u školi i doma za zadaću a ne za testove
Usput u prvom razredu smo imali bezbroj autodiktata, gdi si moral znat svako slovo i interpubkciju, a kad smo pisali diktate, sami smo morali atavljati ,.?!