evo ja ću nastaviti s glupastim komentarima...
kad mi je kćer u prvom razredu došla kući s prvom kupi, kupi knjigom digla mi se kosa na glavi. ona je plakala da želi. nisam je kupila. jer joj nije trebalo još istih zadataka. ni drugi ni treći put nisam poslala novce ali smo puno pričali o kupi, kupi forama i razlici između želja i potreba. sad u trećem zna da knjige izabiremo u knjižarama po svom ukusu.
mislim da je posjet bankarice, posjet akvizitera, glazbena škola... prilika da s djecom porazgovaramo o svojim stavovima. mislim da su takvi razgovori korisni čak i kad su uplakani.