To cesto jedno s drugim ima veze.
Printable View
za 6,8,10 godina će ko i mi
izbjegavati forumski search da joj ne otvori sve te rezolucije
:mrgreen: da, trebalo bi otvoriti posebnu temu "Kako sam se razvijala"
moja kćer ima šaroliko društvo, u svim duginim bojama, s milijun pirseva,
neobičnih frizura, sve samo ne u kalupima. umjetnička škola.
i zapravo ti moram reći da si u pravu,
puno toga na glavi, ali i puno toga u glavi.
odlična djeca - pametna, talentirana, baš divna djeca.
Jadni celavi, njima nema druge nego periku staviti. Onda bi se to zvalo - umjetna inteligencija? :)
ćelavi su uglavnom neki seksi tipovi, očito ne mogu imati sve :mrgreen:
šalim se. nadam se da nas je jako malo koji stvarno procjenjujemo po vanjštini.
:-o:-o:-o
ovo me bas piklo, fala bogu ono sto rijetko susretnem studente ipak me nije na ovaj put odvelo.
i ne znam da li bi dala ili ne, moji stavovi koje sam cvrsto stvarala, stitila i argumentirala su puno puta se okrenuli u minutu. npr. moj ima mobitel, a to mije bilo nesto sto sigurno necu kupiti do 5. osnovne. aha yeah right.
Pa ima, da.
Vidiš, moja kći je imala i ima svašta na glavi, a bome i u glavi:
Dvostruka je državna prvakinja i dvostruka dobitnica Oskara znanja i to jedina u 160 godina postojanja škole i jedina u gradu, tri puta je bila treća na tehničkom prvenstvu u taekwondou, crni pojas i majstor tkd-a je od svoje desete godine, open water diver sa zaronima do 18m od dvanaeste godine, uči i služi se s tri strana jezika...
Ma naravno.
Kod svih je tako.
I kod mene.
Moja ima mobitel deset puta bolji od mene i da mi je netko to rekao prije desetak godina, rekla bih mu da nema šanse, a eto, ipak ima.
Zaželjela je, ja sam razmišljala ravno minutu i pristala.
Glavni mi je argument da ga je zaslužila.
I tako sve ostalo.
Ni ja, ni suprug nismo, recimo, istetovirani, ali njoj bi dozvolili.
Zašto ne?
Naravno da bi joj prvo objasnila kako je to trajno i zamolila ju da dobro promisli, ali ako je zaista odlučila, zašto da joj branim?
Zašto?
Ta napravit će to prvom prilikom, a ja to ne želim tako.
Želim odnos kao i do sada: iskren i pun povjerenja.
naravno, kod svih je tako, i kod mene, ima stvari gdje popustiš. ali ipak, treba promisliti, koja je naša uloga? tu smo da budemo prvenstveno roditelji, smjernica, ne prijatelji, za to imaju vršnjake, to im ne treba, i istina je da netko od 13 godina koliko god zreo bio nije spreman razumno razmisliti o posljedicama tetovaže...i naša je dužnost to zabraniti. sa 20 će ti biti možda i zahvalna za to. a ako ne, pa ima cijeli život vremena se tetovirati. kada je punoljetna i sposobna razmišljati o tome što time čini. zato smo najmanje do tada odgovorni za njih, nemojte to zaboraviti.
Punoljetni su s 18, a jesu li i zreli?
To je jako individualno.
Poznajem dosta četrdesetogodišnjaka i starijih koji još nisu zreli, niti će ikada biti.
Mene ovaj dio malo muci: ako nesto zabranim, a ona svejedno to napravi... onda tu ipak fali iskrenost i povjerenje.
Zar oni ne bi trebali imati povjerenja u nase odluke, pa cak i ako bile negativne?
Ako se te odluke baziraju na otvorenom razgovoru pro vs. kontra, a ne "zabranjujem jer mi se zabranjuje".
Tanci ovo ne ide direktno tebe, samo sam se nadovezala 'glasno' razmisljajuci; nisam jos s mojom dosla u takvu situaciju da napravi nesto za sto smo se dogovorile da nece.
To sam napisala jer sam tu pročitala kako je netko probušio uši na maturalcu.
Eto, zato.
Tipa, mama brani i onda se to obavi na maturalcu i dovede starce pred gotov čin.
Moja to sigurno neće tako napraviti jer je naš odnos na sasvim drugoj razini.
Pisala sam općenito pogotovo zato jer su mi bezveze spike s punoljetnošću.
Kaj znači punoljetnost?
Granicu od 18 godina?
Znači sa 17 i tri frtalja nemre, a s 18 može? I to kaj god hoće?
Karikiram, ali kao što rekoh već, punoljetnost i zrelost su jako različiti pojmovi i nisu povezani
Kao da slušam mog pokojnog starog :-)
E da, i ja bi htjela da mogu djeci reći upravo taj argument, tj. da imaju povjerenja u roditeljske odluke, čak i ako mi nemamo konkretnih argumenata da ih obrazložimo, nego se naš stav temelji na nekom životnom iskustvu i procjeni što bi bilo najbolje za njih (djecu), samo zato jer smo njihovi roditelji i trebaju nam vjerovati da radimo ono što mislimo da je najbolje za njih.
s tim se slažem
i imala bih priličan problem da mi dijete u toj dobi počne seksualizirati svoj izgled
ali ti perivi pramenovi su mi u razini, ne znam, nakita, što mi je normalno da koriste i male djevojčice i nisu zbog toga manje djevojčice
ma iskreno i trajni, neš ti toga, kosa izraste za tren
da, ali nije to uvijek ovako crno-bijelo.
njima se njihovi pro razlozi čine puno suvisliji od naših kontra razloga. i obratno. i onda si u pat poziciji. jer na istu stvar gledamo s dijametralno suprotnim očima, očima klinca od recimo 15 :cijeli_svijet_je_moj_i_ja_sam_najpametniji_na_svi jetu: i očima 40 i kusur godišnjaka :iza_svakog_ugla_vreba_neka_opasnost_makar_od_kriv e_poruke_o_sebi: :mrgreen:
i jedna strana mora prevagnuti, a najčešće argument koji prevagne je onaj od bubice27, makar ostane neizgovoren. a druga strana ostane - nezadovoljna.
pa ako je druga strana hrabra :D probuši uši na maturalcu. a hebaj ga, svo zlo s tim. a koji put i opališ neku zabranu kao roditelj koja ti se čini smislena pa ti djeca otvore oči da zabrana nema smisla.
uostalom, u nekoj dobi nije ni previše zdravo da su klinci posve iskreni sa starcima, nit sam ja bila niti to od njih očekujem :mrgreen:
Potpis ko kuća.
Ja sam bušila uši na maturalcu zato što je to tad već postalo potpuno irelevantno. Starci to nisu dali dok sam bila klinka (hvala im!), kasnije nam je postalo svejedno.
U 8. razredu to mi je postalo ponovo aktualno kao pubretetliji, a učinila sam to na maturalcu jer mi je bilo lakše i pristupačnije (Sarajevo) nego doma. Nije to bio nikakav issue niti su mi starci u tim godinama i kasnije ikad radili problema oko izgleda (za što im se divim, lol).
Point tog primjera je da svako vrijeme nosi svoje iako ne mora biti da je definicija pravog vremena svima ista.
Neki od mojih najboljih učenika su tetovirani i imaju kojekakve frizure, neki su kao iz reklame .
Iz 50 tih godina.
I koji je zaključak ?
Da ga nema :-)
u potpisu profesorica sa 19 godišnjim iskustvom
slažem se s ovim da zaključka nema.
iako mislim da ipak ne bih dozvolila tetoviranje. prije neke dobi, al nisam još načisto koje. mislim da će granica biti ta da ja nedam novac za tetoviranje, a kad sami zarade i žele tetovažu , nek se tetoviraju. bar da bude sam pao - sam se ubio. a ne da mi poslije prebacuju kako sam im mogla dozvoliti tetoviranje imena neke osobe, znam jedan takav slučaj. stilizirana, lijepa, početna slova imena i prezimena najveće, velike, ljubavi, ostati ćemo zauvijek zajedno. i onda prekinuli. a slova ostala. velika. majko moja.
Cvijeta, nije mi lijepo vidjeti na djeci zbušene uši. Ali ja sam - uviđam to - malo ekstremniji slučaj, nije mi lijepo vidjeti klinke ni sve urožene. Pa zanemarite moje opaske :)
a što sam ja drugo rekla?
po čemu ste, molim vas iz izjave, doslovno:
"...mene isključivo zanima što imaju u glavi, a ne na glavi -
to obično jedno s drugim ima veze", zaključili da ja ne mislim primjerice na ovo sto je rekla Tachunica?
nego ajmo imati predrasude i sprdat se.
čudite se kao da vi nikada, nikada kada vidite nekoga sa roza, zelenom irokezom ne pomislite da je vjerojatno neki likovnjak, umjetnik,
nekonvencionalnog razmišljanja, a da ne radi npr. u banci.
aha, kužim,
ako nemam 1000 postova na forumu, vjerojatno sam sam krelac koji prosuđuje i osuđuje
ljude prema vanjskom izgledu i mrzi drugačije od sebe.
katastrofa!