Printable View
casa ne moraš vjerovati,Citiraj:
casa prvotno napisa
dovoljno je da ja znam.
ona je malo drugačije dijete.
sto puta sam rekla da mi je nisu pokazali čim se rodila, kladila bih se da su mi krivo dijete dali :mrgreen:
ali ne sekiram se da će me i ovo drugo dočekati, imam ja još jedno dijete.
O ja cu se autat, kad sam rodila prvo i otkrila dojenje, mislila sam da sam otkrila bitak kao takav. I moja intimna razmisljanja su bila na tragu ovih o uzvisenosti odnosa majka-dijete-sisa. Iako sam vec 5 godina u komadu doilja ta opcinjenost, a pogotovo razmisljanja o nedojenju su me prosla. Osim zrelosti i odrastanja :mrgreen:, tome su pomogle i situacije u kojima meni jako bliske osobe odustaju od dojenja. Ono kad sjedis s frendicom, drzis je za sisu, gledas, pipas, cijedis u salicu, namjestas bebu koju ste 5 puta vagale ne bi li shvatile je li nesto pojela ili ne, kad glumis savjetnicu, zoves sos 5 puta, a frendica ti sa suzama u ocima kaze:"ne mogu, ne mogu, ja to ne mogu". Onda te vise briga za sve anonimne neinformirane, komotne, neuoporne i bez podrske, pa ne gledam vise tako.
Od svih zgrazanja ostalo mi je jos samo na hodalice, ne znam zasto, tu se ne mogu cijepiti 8-). Mogu proci kul pored mlacenja trogodisnjaka u parku, djeteta u autu bez sjedalice, al kad mi se neko hvali kak je dijete brzo i spretno u hodalici dode mi da vicem ;).
Dojila sam 51 mesec (to zvuči bolje nego 4 godine i nešto sitno :mrgreen: ) ali eto nisam iskusila taj osećaj blaženstva.Citiraj:
Peony prvotno napisa
Dojila sam jer je maloj to trebalo, ja sam mogla komotno :mrgreen: i bez toga.
Inače dok sam dojila o mamama koje ne doje sam mislila: blago njima, ne moraju da se pate kao ja. Ali nije to samo do dojenja, kako reče KrisiZg gore prva godina (ja bih rekla prve dve) je paklena dojila, ne dojila.
Od kad sam prestala da dojim ne razmišljam o tome uopšte. Prijateljice dve najbliže su mi podeljene: jedna nije dojila (uz sve savete i podršku koju sam joj pružila, nije uspela), a druga je dojila i to dugo (a nikad me za savet nije pitala). Pa i iz toga zaključujem da je bolje da se u tuđa (ne)dojenja ne mešam.
:lol: That's my girl :)!!!Citiraj:
pikula prvotno napisa
I BB mi je napisala fora "bitak" post. A argument "prirodno" me nervira po više ključeva (oni poznati, standardni) - začeće, homo/hetero/ zdravlje-nezdravlje... a dojenje bidno onda samo je opet s krive strane tu.
ne zgražam se više na ništa,Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
briga me jel doje, ne doje, rađaju u kukuruzištu, sade posteljice,
imaju autosjedalicu ili hodalicu, ne želim se zamarati oko odgoja drugih ljudi.
radim ono što mislim da je najbolje za moju obitelj
i duboko vjerujem da svi idu u tom smjeru.
Ni ja se više ničemu ne čudim. Čak ni jednoj poznanici koja mi je rekla da više ne doji jer nije mogla redovito (kao radi njenog dojenja je trpila cijela familija: "3 muška u kući plus beba" ), bolje da skroz prekine a ne daje bebi to svoje "staro" mlijeko. Jednostavno sam odšutila. Možda bih ja ispala glupa u njenim očima da sam išla komentirati.
Zgražam se samo još na : Ispričaj se curici, ispričaj se.... u parku. To je valjda jedina situacija gdje bih najrađe došla i rekla što mislim. Kad čuvam tuđu djecu, unaprijed kažem što se kod mene može i ne može dobit, tako da sam jednoj mami, lijepo objasnila da hodalica u moju kuću ući neće. Bila je zbunjena, vadila ju iz auta, a ja : ne može i gotovo. Ajde idi i ne brini, snaći ćemo se i bez tog čuda.
Imam poznanicu koja doji vec 4 godinu i bebu od 5mj, dzabe joj dojenje kada je glupa ko stup i stavlja malu u hodalicu i hvali se kako dijete sjedi a beba ne moze nista primiti u ruku dok je u sjedecem. Njoj je dojenje islo kao od sale ali pamet se nije pomakla sa mjesta, niti ce to dvoje djece spasiti njeno dojenje jer je evidentno da i starija i mlada kasne u razvoju radi njene gluposti.
moje mišljenje je da dojenje nije najbitnija stvar u roditeljstvu!!
osobno dojim malo više od godinu dana i nastav... ali ne mislim da je to važno za povezanost majka-dijete
imam u blizini jednu situaciju da je majka dojila sina više od godinu dana a 20 godina poslije nije znala ništa o njemu i njegovu životu a živjeli su skupa i jeli za istim stolom itd...
i druga situacija mene je moja majka dojila jedva dva mjeseca a povezane smo koilko majka i kčer to mogu biti
ja ti vjerujem Tashunice, bial sam isto dijete kao tvoja kćer. Niakd al baš nikad se nisam sramila ili odmicala od staraca ili išta slično. I dan danas sam jako ponosna na njih, mislim da su dobar posao odardili, viđe me :-)Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Evo, ja sam dojila usprkos problemima, ali ne mislim da mi zato treba napraviti novi Taj Mahal,:-P pa čak ni omanju kapelicu. Jednostavno, nisam razmišljala o ničem drugom nego da mojoj bebi to treba i da je meni tako lakše i jeftinije nego kupovati razne AD. I srećom, uspjela sam.:dancingfever:Citiraj:
casa prvotno napisa
Ja mislim da je dojenje povezujuce, ali dok je beba mala.
To gledanje u oči dok doji i drzi ciku s ručicom, to okretanje očiju kad ju stavi u usta, to umirujuće iskustvo kad je na njoj.
Nama se luči serotonin tokom dojenja, i ja sam se definitivno jako povezala kroz dojenje. Kad sam u gradu fali mi dijete da bude na sisi i da ju draga jer ju voli. Predivno mi je kad dodem doma a on leti na mene jer sam dosla sa sisom :mrgreen:
Toliko sam povezana i vezana uz njega na sisi da me boli kad razmisljam o prestanku.
Kasnije u zivotu povezanost ode svojim putem, neovisno o dojenju.
Ja nisam dojena pa sam povezana s mamom, buraz je dojen pa nije.
A kako bi ti drugacije dosla kuci, bez sise? :lol:Citiraj:
Apsu prvotno napisa
Mislim , potpuno ti je jasno da je ta povezanost prava kemija? Zena koja doji jest ( u dobroj mjeri) rob hormona . Jasno da je priroda to vrlo zgodno uredila zbog prezivljavanja tokom davne povijesti....Citiraj:
Apsu prvotno napisa
Mogu doc s nebitnom sisom :mrgreen:
I jasno da je kemija, povezujuca kemija, zahebano ko i ljubav :)
Meni je dojenja iskreno govoreći malo navrh glave već. Dijete mi ima 19 mjeseci i cica tako često i predano kao da je novorođenče.
Ne znam samo zašto se toliko obrušavate ne žene koje koriste hodalice - pretpostavljam da ne znaju koliko je to štetno. Ne vjerujem da bi svjesno naudile djeci.
Iskreno uopće ne kužim zašto je bitno na koji način hranimo djecu. Dok nisam rodila uopće nisam tome pridavala pažnju, niti imala neko posebno mišljenje o ženama koje doje ili ne doje. Bitno je da je dijete sito. E, onda kad sam rodila i dojenje nije uspjelo a sa svake strane bombardiranje da moram inače smo i ja i dijete osuđeni na propast (karikiram), osjećala sam se kao totalni promašaj sa tolikom dozom krivnje, jer kao svi mogu a ja ne i nikako ne smijem odustati. Kad sam napokon odustala bio mi je to najbolji dan u majčinstvu napokon sam počela uživati u svojoj bebi i sebi kao majci i tek smo se onda uspijeli povezati.
Ne razumijem tu potrebu mistificiranja dojenja, da je to jedini pravi put, da će jedino tako dijete bit napredno, pametno bla bla.... I stalno neka opravdanja pa kako su prije mame dojile kad nije bilo AD-a, jer su MORALE... oK sve pet, ali ja sad Ne moram!
I rasprave o tome kome je lakše a kome teže.... Sve u životu ima svoj plus i minus samo je pitanje što kome bolje odgovara.
Roditeljem nas čini briga za djete i udovoljavanje njegovim potrebama, znači ako je gladno naše je da ga nahranimo, a kako i na koji način to je manje bitno. I u roditeljstvu ne postoje univerzalni savjeti koji pale baš za sve jer svako je dijete različito i9 svaki roditelj isto tako i važno je da sam ja kompatibilna sa svojim djetetom a ne moja susjeda.
Ne bih si davala za pravo ijednu mamu i kvalitetu njezinog majčinstva propitivati na temelju doji li ili ne, koristi li hodalicu ili ne i sl. Želim vjerovati da se većina mama trudi i djeluje kako zna i može. I sama sam doživjela osude i komentare jer ga lomim u maramama, jer sam dugo bila mama izdajalica, jer dijete nisam posjedala, jer u parku jede korabu i ne kupujem mu čokoladice (ima friška tema na forumu i o ovome). Uvijek se nađe netko tko misli da radi bolje od drugih. Da se više bavimo sobom, a manje drugima, sve bi bilo ljepše.
Evo mog iskustva (Nedojilja): beba koluta očima dok se hrani s AD-om i dijete jako voli majčinu nedojilačku sisu (još uvijek). Ne zezam se, voli moje sise (i brojne druge dijelove tijela, ali i sise). Pogled na takvo dijete (kolutajuće, s bočicom, bez bočice) isto (valjda, beats me) kod majke luči neke hormone. Isto valjda priroda uredila. A možda je i moja racionalizacija (ne vjerujem, to je za one koje uvijek imaju argument "ako ti što smeta pogledaj u sebe itd." (koji se uvijek može, ma dolsovno kao u Šaptača psima, okrenut prema onome ko odašilje tu strelicu - imaš li ti neki issue, ti pitalice). Mislim.. mene i dan danas smiruje pogled na moje dijete, kad se mazimo navečer... nastaje jedan lijepi balun sreće i smirenja i usporavanja i opuštanja, koji nije jednosmjeran, nego djeluje i na mene.
Ovako i ja, mada nisam ni priblizno ovako razmisljala prije 8 godina kad sam rodila prvo dijete. Mozda zato sto vise nisam u dojenju, mozda zato jer me jedno duze vrijeme nije bilo na forumu, a mozda zato jer sam jednostavno..... starija.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
I istina je, sto je netko napisao, da je prije 7-8 godina, atmosfera na forumu bila puno "radikalnija" pa sam valjda i ja bila u tom filmu.
Kad sam rodila prvo dijete, i kad bih pricala s drugim mamama, dojenje bi redovito doslo na dnevni red. Nije me zanimalo tko doji, tko ne doji, a i sama sam mislila da necu toliko dugo. Onda sam uvidjela da u dojenju uzivam, i da mi je zapravo prakticno. S drugim djetetom sam dozivjela da me, recimo, sogorice pitaju da zasto jos dojim (mali ima 7 mjeseci), i zasto si ne `olaksam`. Na to sam im odbrusila da meni to nije problem i da cu nastaviti dok god bude islo.
Ono sto ne mogu shvatiti su zene koje ne doje, jer im se to `ne da`. Naravno, nije moja stvar i nikad nista ne komentiram sto drugi cine. No, prihvacam to ko dio neke druge kulture. U Turskoj je generalno jako losa osvijestenost u vidu tema o trudnoci, porodu i dojenju. Npr. masovno se ide na carski, jer je doktorima tako lakse, ali i vecini zena tako pase. Ne doji se, jer se `nema mlijeka`. Malo koja zena u mom krugu poznanica nastoji preci preko pocetnih problema s dojenjem. Ako im krene teze, odustanu. Recimo i to da generalno govoreci, duze doje zene po selima koje si ne mogu priustiti adaptirano. Naravno da industrija AD cvjeta, a o raznim kasicama prema kojima je Cokolino mila majka da i ne pricam.
Kao što netko prije reče, prerasla sam to
i nije mi dojenje isključivo mjerilo majčinske ljubavi prema djetetu
a tema je već na 3. stranici, a od pokretačice ni traga ni glasa...
moja su djeca iz prošlog stoljeća kad se o dojenju nije puno raspravljalo, pogotovo ne na internetu jer ga nije ni bilo, pa sam isto nešto sitno dojila djecu.
prvog 6 mj., naravno ne isključivo jer je dohrana od 4. mjeseca bila kao sveto pismo, a nakon 6. mjeseci mi je pedijatrica rekla da više nema potrebe za dojenjem i dala mi neki papir s kojim sam otišla u bolnicu di su mi dali zalihe ad mlijeka za još narednih 6 mjeseci. bilo je to ratne 91. a tako sam se namučila s tim dojenjem kad se sjetim. bila bi posustala na samom početku da oko mene nije toliko bombalo i bilo je teško otići do ljekarne po adaptirano. sad kad se prisjećam toga na pamet mi padaju samo one ružnije stvari s tim dojenjem. one ljepše su se valjda nekako podrazumijevale, a i nisam baš nikad specijalno uživala u tom činu. valjda je moja kemija mozga neka zdrmana.
96. sam rodila malu i dojenje mi je krenulo i išlo puno lakše nego s prvim, ali sam sve jedno nakon jednog skoka u razvoju s njezinih 4. mjeseci posegnula za ad i s time završila moj dojilački staž. nisam imala nimalo grižnje savjesti jer i usprkos što mi to drugo dojenje nije bilo ni upola problematično ko prvo nisam opet previše uživala u njemu. to mi je bilo nešto što se mora i podrazumijeva, a neki drugi trenutci su mi bili onakvi kako neki opisuju taj čin dojenja. npr. moj sin nikad nije imao tako blaženu facu kad bi sisao naspram prevrtanja okica i onako istinskog uživanja kao za vrijeme dok bi vrtio moj pramen kose u ručici. i što sad, neke mame s ful kratkom kosom bi ga zakinule za to predivno iskustvo :mrgreen:.
i nemojte me sad razapeti jer moram spomenuti, ali i to dojenje zna otići do nekih ekstremnih primjera kao i sve drugo. neki dan gledam jednu treš emisiju na jednom treš programu, ali mi je zabavno pa ne mogu prestati.:oops: jedna je rodila dijete i toliko postala opsjednuta laktacijom da joj nije bilo dovoljno onoliko koliko dijete sisa nego je razvila cijeli fetiš i biznis oko toga. ima svoju net stranicu, prodaje izdojeno mlijeko i ima mušterije, odrasle muškarce, koji sisaju ko male bebe. ne znam kako nisu izgubili refleks, ali vidjela ja na svoje oči kako vuku. prevrću blaženo očima i oni, a bome i ona. i što reći, više se ni na to ne obazirem. samo mi je zabavno koliko smo svi različiti.
Uglavnom dolazim u kontakt samo s dojiljama, ali to je cisto stjecajem okolnosti jer mi se (namjerno) obracaju one koje namjeravaju dojiti, imaju problema s dojenjem, ili opcenito trebaju odgovore ili podrsku. Inace bas i nemam nekog pojma tko kako hrani dijete, osim ako mi bas izricito ne kaze.
Ako cemo iskreno, onda moram priznati da ne razumijem one koji odluce da ne zele dojiti, a kad ta odluka nema nikakve veze sa zdravstvenim stanjem bilo koje ukljucene strane. Ono, ne kuzim, hebi ga, bez ikakvog zgrazanja ili osude. Inace mi je ni iz dzepa, ni u dzep.
A mislim, ne razumijem ni ja, al ono, briga me...
Znam jednu koja je rodila u 10 mjesecu (prije koju godinu) i odlucila, jos u trudnoci, da nece dojiti, jer u prvom mjesecu ide na skijanje :roll:
Pa joj je lakse dvomjesecnu bebu ostaviti baki ako ne doji
Al ono, mislim da je kod te nedojenje najmanji "problem"
I da, puno vise sam na sve to obracala paznju kad sam rodila prvu kcer
Pa to i kazem. Ne razumijem, ali ni ne ispitujem. Niti se zbog toga odlucujem ne druziti s tim zenama, ili sto vec.
Isuse mili Bože glupog li pitanja! Oprosti draga pokretačice teme ali ne shvaćam u kojem se to svijetu majke dijele na dojilje i nedojilje. Posebno sam osjetljiva na ovui temu jer dobim ospice kada netko pretpostavi da nedojilje ne doje zbog komocije. Sjašite više s tim forama. Niti će dojenje spasiti dijete da do 96.-e ne oboli od prehlade niti će ga nedojenje upropastiti za cijeli život. Zbog ovakvih stavova se žene i osjećaju ko šljam kada ne doje jer ima elitnih postrojbi majki koje doje i primile su zato Boga za bradu.
Oprostit ćete mi na grubosti ali pravo mi skoči tlak kada netko izdvaja eto baš nedojilje kao posebnu kategoriju majki..
Hm, ja bas nisam shvatila uvodni post kao da pokretacica teme dijeli majke na dojilje i nedojilje. Mislim, ako netko stvarno misli da je netko losa majka jer ne doji...., a neznam sto rec na to!
Ako moram istaknut samo jedan aspekt majcinstva po kojem procjenjujem jel netko bolja ili losija mama, a ne mogu i uopce mi je glupo tako nesto formulirat, al ajde, to sigurno ne bi bilo dojenje. Ali voznja djeteta u krilu na prednjem sjedalu mozda i bi.
lavko, nisu rekli da TI ne dojis zbog komocije, ali da ih ima, ima ih....evo navela ti je Ginger primjer ...
meni je samo bilo bitno da ako me se već pita dojim li,sazna da ja nisam jedna od tih....:)
(a pitalo ih me je dosta,na moje iznenadjenje)
ono što je mene zbunilo u uvodnom postu je ova rečenica,Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
gdje se susreće s tim komentarima?
ja ih nigdje ne čujem i ne vidim.
ovo ko da sam ja pisala prije 10 godinaCitiraj:
lavko prvotno napisa
a sad kao nedojena 44 godišnjakinja i majka nedojenog djeteta sve koji bi čeprkali po mojim sisama pošaljem u k....c jer nisu zaslužili da ih pošaljem tamo gdje im je 9 mjeseci bilo najljepše u životu .
Malo grublji post, ali ću ga potpisati.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Nisu 100% moje riječi, ali jako blizu mojem razmišljanju.
sad samo fali da uz to pitanje dodaju još :- " a gdje si bila 91 ?"
prestanite se prebrojavati i dijeliti i same sebi dokazivati da ste bolje od Barice sa Bočicom a glorificirati Ceciliju sa Cicom i tako si bildati ego ,
vaša djeca će vam biti i suci i porota vrlo brzo .
dojena , nedojena poludojena vidjet ćete rezultate svog odgoja vrlo brzo.
Kad vaše dijete napravi pi.....iju u školi, neće ga nitko pitati jel dojeno ili ne
ma i dojilje se susreću sa predrasudama jer dojiti je izgleda poželjno samo do djetove 1. godine a sad se svi čude i komentiraju: Šta ti još dojiš??? a mali mi nije još ni godinu i pol napunio pa se i ja osjećam prozvanom, gledaju me kao da sam pala s Marsa. Tek toliko da znate da nisu ni one koje doje preko godinu dana IN
Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
A, nova fora je uvreda na finjaka, kao ja zalim nedojilje i njihove djecu jer nisu iskusile ovu svetu povezanost kao ja dojilja i moja beba
U te uvrede na finjaka se mogu ubaciti i liste prioriteta :cool:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
A meni ide na živce to da se u zadnje vrijeme ne može napisati ništa pozitivno o dojenju, a da se odmah neka majka koja ne doji ne nađe uvrijeđena. Gledam to na FB Roda ili, još gore, onoj Klokanici. Čak i najneutralniji post o dojenju naslaže komentare majki nedojilja koje u tome vide atak na svoje majčinstvo.
Generalno, žao mi je da više majki ne doji jer bi veća stopa dojenja pozitivno utjecala na mnoge stvari. Oko mene većina majki ne doji. Neinformiranost je velika. Ima i onih koje unaprijed odluče da im je to tlaka (i kasnije u svakom prodojećem postu vide atak). Ima i onih koje ne mogu zbog zdravstvenih problema i one su često tolerantnije od ovih prvih.
E sad, doji, ne doji, zaboli me. Svoju djecu sam dojila/dojim ne zbog mira u svijetu ili zato što u tome uživam, nego zato što je to za njih bolje nego da ne dojim, a pri tom nemam vekih problema s dojenjem ili zdravljem i da ih nisam dojila zbog vlastitog hira, smatrala bih se nedgovornom. Sebe.
Za druge me zaboli, svatko sam sa sobom zna zašto je donio neku odluku i kako se s njom nosi.
A da mi je naporno i da nisam koji put poželila bočicu, jesam. Samo da mogu malo otići od klinaca negdje izventilirati se bez njih.
slažem se sa zuskom, i nije mi jasno zašto to mora biti takvo ratno polje
dojenje nije najvažnija stvar na svijetu, i nedojeno dijete će, bar u našim prilikama, biti sasvim ok, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da je dojenje bolje od nedojenja
to ne znači isto kao "majka koja doji je bolja od majke koja ne doji"
kao što znamo, svatko od nas će kao roditelj donijeti neke odluke koje će biti dobre za dijete, neke ne tako dobre
nekad nesvjesno, nekad svjesno kao biranje bitke
možda ćeš u prvoj godini dojiti i paziti da ne jede šećere, smoki ni soljenu hranu
a kasnije završiti sa trogodišnjakom koji neće da jede skoro ništa i glavna mu je hrana čokolino
taj čokolino i dalje ne valja, ali iz kojih već razloga u nekoj fazi popustiš (biraš bitke)
i najvjerojatnije će biti sve ok, ali to ne znači da je taj čokolino jednako zdrav kao mrkva i da je svejedno
to samo po pitanju hrane, koje je još valjda najjednostavnije
vidim da nisam bila jasna,Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ne govorim o forumu, nego o RL-u,
ako sam dobro razumjela mr. mar
Potpisujem tang i zusku.
Zaboli me kiki jel netko doji il ne doji. Meni je dojenje bilo i patnja i radost, al najboji aspekt dojenja, onaj zbog kojeg bi zene bar trebale pokusati dojiti (ako imaju predispozicije) je onaj financijski.
Jbg, dojenje je besplatno, za razliku od ad-a. I kad pomislim na nedojilje, pogotovo one u tezoj financijskoj situaciji, zao mi je da nisu uspjele i da imaju i taj trosak.
Doduse, i bespelenastvo je besplatno, al to je bitka u kojoj sam odlucila biti komotna :mrgreen: