Pa nisi naisala da govoriš o konkretnom slučaju.
U nekom pojedinačnom slučaju, s nekim pojedinačni ljudima, može se bilo što događati. U svakom slučaju, tu bih kao tang i cvijeta.
edit: pisala poslije Tanči
Printable View
Pa nisi naisala da govoriš o konkretnom slučaju.
U nekom pojedinačnom slučaju, s nekim pojedinačni ljudima, može se bilo što događati. U svakom slučaju, tu bih kao tang i cvijeta.
edit: pisala poslije Tanči
Onda prijavi slucaj ako mislis da je to krsenje. ( sto po meni jest , ako netko dobiva identican test kao onaj sto se ocjenjuje).
ali ako dobije 50 zadataka, pa ce od 50 - 5 biti u testu, to nije nista neuobicajeno.
Tako dobije iz nekih predmeta cijeli razred kod nas.
Danas većinom svaki razred ima barem jednog učenika po posebnom programu ili sl. U razredu starije kćeri bio je jedan učenik posebno nadaren koji je otišao u školu za napredne i bilo je još 4 učenika koji su radili prema posebnom programu. Imali su i pomoćnu učiteljicu koja je dodatno radila sa tih 4. đaka. E sad,razred je vodila jedna divna učiteljica koja je imala preko 20 godina staža i znala je kako postaviti stvari-svi u razredu znali da ovo 4. rade po malo lakšem programu nego ostali i svi su im pomagali i veselili se kad su ovi dobili dobre ocjene. Čak su imali i raspored kada tko sjedi sa tim đacima da pripaze jesu li sve prepisali sa ploče i da im ev. pripomogne. Nije to bilo neko opterećenje za ostale a veselili su se njihovim uspjesima jer su osjećali da su i oni pomogli. Dakle, nije na roditeljskom naglašavano ništa nego je to ona riješila među djecom. Ta djeca su nakon 4. razreda otišla u specijelne škole i nisu nastavili dalje sa njima ali svakih par mjeseci im dođu u posjetu.
Vertex, meni se ne razvlače druga djeca po forumu.
Ja mogu pisati o svojem djetetu, a o drugoj djeci ne iako znam jako puno primjera.
Ovo sam napisala jer sam bila izazvana, inače ne bih i nažalost je itekako točno i događa se u jednoj velikoj školi u Zg.
Mene to osobno ne pogađa, ali je velika nepravda i prema toj djevojčici i prema ostaloj djeci.
I ostaje činjenica da se posebni programi provode loše, nikako, manjkavo itd.
Ja znam koliko se neki ljudi čija djeca trebaju individualizirani pristup muče da ga ostvare, i da realiziraju dobro školovanje za svoju djecu. O tome koliko se djeca u svemu tome muče, da i ne govorim.
Ne mislim da je ostatak razreda tu nebitan, i super je kad učitelji znaju uskladit razred tako da nema ljubomore, ali i kad nije tako, mislim da su patnje druge djece uslijed ljubomore na dijete kojem je potreban IP minoran problem koji bi roditelji trebali znati riješiti. Odnosno, ostat će minoran ako roditelji ne podgrijavaju taj osjećaj tobožnje zakinutosti.
Čime si bila izazvana?
ma o čemu mi pričamo? djeca su na svašta ljubomorna i zavidna, al još nisam nikada čula da je netko zavidan nekome s posebnim potrebama ili individualiziranim pristupom. pa taman da ima sve testove unaprijed, taj sigurno ima dodatnih problema koji su isto tako itekako vidljivi djeci.
mima, po mom iskustvu, pamte samo loše ocjene. ko je dobio koju lošu ocjenu. i to samo u slučaju kad su i oni dobili lošu. pa krenu nabrajati ko je sve dobio jedan, dva (to je uvijek više od pola razreda u igri :D ). kad on dobije pet, onda nekako nema pojma koliko je tko dobio :lool:
Aha, to je jedna od onih prica koje kruze.
A ne mozemo znati niti zasto , niti kako ...
Jedino je tuzno Tanci da zbog jedne takve price ( koja cak nije niti iz vase skole) ispada sa su djeca sa IP -om i PP u teskim povlasticama. Moglo je test dobiti dijete nekog direktora po prijateljskoj liniji , a bez IP- a... Ima i takvih prica oduvijek.
Ako svi sve znaju čudno je da netko ne reagira - netko od djece kojima mala ne da test, ili netko od roditelja.
Svašta je moguće, pa i malo vjerojatne stvari, moguće je da postoje i takvi neodgovorni učitelji i roditelji koji toleriraju ovakvu situaciju. Ali to su ipak rijetki pojedinačni slučajevi.
Ali da su djeca zavidna, jesu, odnosno vjerojatno uvijek vide samo dio po kojem je nekome bolje nego njima. (moja prijateljica je kao mala zavidjela invalidima u kolicima jer joj je bilo teško hodati)
Zato im treba objašnjavati, no bez prostiranja intime druge djece.
U školi mog sina je jedna prof. podijelila test cijelom razredu, pa nakon što je većina slika test, zaključila kako ga ipak taj dan neće pisati, i na sljedećem satu dala isti test. Ja sam otišla u školu i prijavila i više se nije ponovilo. Ima svega. ali sve se može riješiti. Ovo da su djeca zavidna na ip mogu razumjeti, ali da odrasli misle da je nekom lakše što ima ip ne mogu.
Ne d'o Bog nikome da uđe u kožu djeteta ili roditelja djeteta s teškoćama u učenju.
Neću nikad zaboraviti eksperiment koji sam u 2.r.napravila. Svaki dan sam joj za vjezbu davala potpuno isti listić s 6-7 zadataka riječima (sastavila sam ciljano talo da budu pokriveni svi tipovi zadataka i svaki ga dan printala u drugoj boji).
Prvi je dan riješila bez greške, ostale je dane griješila svaki put na nekom drugom zadatku, a niti jednom od tih 5 dana nije primijetila da je listić navlas isti.
nije tema, ali evo da se očitujem :-) na ovu rečenicu
i ja zagovaram taj stav: "gledaj svoje ocjene i sebe"
priznajem da sam i ja nekad znatiželjna, ali u situacijama kada moja donese neku lošiju ocjenu, pa cvili kako je bilo teško, kako je učiteljica dala teške zadatke, kako je 5 jedinica
uglavnom kada glumi kalimera
onda je pitam koliko su dobili pero, marko i marica, onda ona kaže 5, i ja kažem da onda očito nije bilo tako strašno teško
a oni gledaju testove i uspoređuju
ja sam svojoj zabranila da pokazuje svoj test drugima (nisam joj trebala braniti da gleda, jer ih ni nije gledala)
jer je imala situaciju da joj jedno dijete stalno pregledava testove i jednom joj je pokazalo na grešku koju učiteljica nije vidjela uz riječi "nije fer da ja dobijem 4. a ti 5, a imaš grešku"
moja je tada prijavila to učiteljici i isto dobila 4
i to je pošteno i ja sam je pohvalila, ali da budemo fer, ne bi moja bila tako poštena da je ovo dijete nije natjeralo da to napravi
Kod nas učiteljica javno kaže tko je najbolje napisao test i osvrne se na ocjene u smislu - zadovoljna sam, puno je četvorki i petica ili - nije dobro, samo jedna petica, a puno dvojki i pokoja jedinica. Često i javno pročita ocjene, tako da uglavnom znaju gdje je tko.
Moram priznati da je meni u srednjoj školi jako išlo na živce što su neki "perspektivni" sportaši imali poseban tretman u školi. Tada nije bilo propisanog standarda (ili se barem nije primjenjivao) i nas su mogli pitati 5x na dan i mogli smo pisati testove iz 3,4 predmeta u danu, a oni su samo trebali reći da nisu spremni. I pisati i odgovarati kad im se da. A u stvari im se nije dalo nikada, pa bi im se na kraju godine samo poklonila ocjena. Ili bi na kraju godine pisali i odgovarali samo najfriškije gradivo, a ono od prije nema veze.
Inače, naša učiteljica je čak i na roditeljskom pročitala ocjene iz testova, moram priznati da nekim roditeljima nije baš bilo svejedeno. A bogami ni meni, moja, inače odlična učenica je baš taj put iz tog testa dobila 3 :lol:
Pa uvijek je u srednjoj školi postojalo odgovaranje po dogovoru za sportaše i muzičare (sad mi je stao mozak pa ne znam postoji li još ili su ukinuli zbog zloupotrebe?).
I uvijek je bilo zloupotreba - nije isto ako netko ide u srednju muzičku vježba reda radi i jedva se provlači , a s druge strane je neki instrumentalist koji zbilja vježba 3-4 sata dnevno i stalno hoda po natjecanjima.
ali imaju li oni kakve privilegije na državnoj maturi?
ako nemaju, onda im dođe više posla to što su se provlačili
ako im uopće rezultat državne mature treba za nešto poslije
Ako se referiraš na srednjoškolce s IP:
I srednjoškolci na IP-u studiraju :mrgreen: . Imaju pravo na više vremena kod pisanja mature, neki i na asistenta (ovisno o teškoćama), možda joj neke sitne ustupke, samo se sve debelo na vrijeme mora zatražiti.
Ako je riječ o ovima s dogovornim odgovaranjem, oni sve moraju naučiti, samo imaju pravo ne biti pitani svaki sat, nego kad se pripreme.
Znam dečka koji se profesionalno bavi sportom i ide u gimnaziju, nije baš neki blistav đak, ali popuštanja nema.
A kod mene u osnovnoj bila je slična ovakva situacija, s tim da je učenica, koja je dobila 4, prijavila grešku u testu druge učenice (koja je trebala dobiti 5), pa je na kraju i ova druga dobila ocjenu manje.
Odvratno mi je to bilo, i ne želim ni na koji način poticati takvo ponašanje kod svojeg djeteta.
Tuđe ocjene ga se ne tiču, ali činjenica je i da oni uvijek znaju koliko je tko dobio i s koliko bodova, vjerojatno se to i javno komentira u razredu.
čokolada, referirala sam se na sportaše i muzičare, baš zato jer koliko znam pišu državnu maturu kao i svi drugi
dakle, oni bi trebali svladati gradivo kao i drugi, samo je ustupak oko vremena odgovaranja, zato što ako imaju natjecanja/utakmice, često putuju, ne mogu uvijek jednako naći vrijeme za učenje, ideja je da nauče kad mogu i onda se jave.
U moje doba nije bilo državne mature, upisi na faks su bili prema ocjenama. Koje su se masovno poklanjale privilegiranima.
Ono što mene zanima, stavimo na stranu da djeca sa PP ili IP imaju pravo na više vremena na testovima, na to da budu pitani kada njima odgovra i sl. I to mi je potpuno prihvatljivo.
Zanima me da li takvo dijete mora za istu ocjenu, npr. za 4 ili 5 imati istu razinu znanja kao i nazovimo ga "redovan ili običan" učenik? Dakle baš me zanima razina znanja, ne način odgovaranja. I ako da, da li je stvarno tako u praksi?
U praksi je tako da se IP uglavnom ne provodi, a u teoriji IP znači da djeca trebaju savladavati isto gradivo, dakle moraju imati istu razinu znanja, samo uz uvažavanje poteškoće koju dijete ima.
Ili, recimo, ako dijete ima grafomotoričke probleme sugerira se da se to uzme u obzir i da učitelj ne inzistira na velikoj urednosti (ima li to veze sa razinom znanja, ne bih rekla)
PP je nešto sasvim drugo, to je prilagođeni program za djecu koja ne mogu savladavati redoviti program.
Btw. kad se to na faks upisivalo prema ocjenama?! To mi je pričao ujak, koji je studirao pedesetih, da je Moša Pijade ukinuo prijemne ispite. U moje doba se na faks upisivalo prema prijemnom ispitu, a ocjene su utjecale na upis u manjem postotku.
Znam da je tema otišla dalje, ali ipak bih se nadovezala na ovo.
MM je prosvetni radnik i kod nas ovo što sam podebljala uopšte nije dozvoljeno (u teoriji naravno)-tj. ocena ne može samo biti upisana u imenik, prosvetni radnik mora detetu ocenu saopštiti pre upisivanja i obrazložiti detetu zašto je ocena ta koja je ako to dete traži.
I naravno, sve to mora biti na času, a ne na odmoru ili van nastave, tj. nije baš uvek lako izbeći javnost ocene.
Kod nas je u praksi tako da moja kći obično ne zna što je dobila iz likovnog, ali zato petero druge djece iz razreda znaju što je ona dobila.
Ne sjećam se točno, znam da je čak bilo i razlike među fakultetima, npr. na Filozofskom faksu je veći broj bodova dolazio od prijemnog i nekog testa opće sposobnosti. Tu je bilo dosta muljaže, znam da sam imala dobar prijemni, dobre ocjene, ali malo bodova iz tog testa, dok je upala cura koja je bila osrednji učenik u srednjoj, ali je imala max broj bodova na tom testu. A test se sastojao od razgovora i procjene profesora sa faksa. Moj razgovor je trajao čak 2 min, od čega je minutu i pol trajalo ispunjavanje osnovih podataka - ime, prezime, adresa i sl. Mora da je ta profesorica bila vrhunski stručnjak kada u 30 sec uspije procjeniti kandidata.
Moguće, mislim da se i sada kriteriji za upis razlikuju od faksa do faksa.
Ja se toga sjećam jer znam nekolicinu dečki (! naravno) koji su bili osrednji učenici u srednjoj, ali su rasturili prijemni na tadašnjem ETF-u, pa su bili pri vrhu liste; bodovi sa prijemnog su imali veći utjecaj nego ocjene.
@Deaedi, moja još nema IP, iako su mi predlagali (htjela sam vidjeti može li bez toga). Učiteljica zna koje su teškoće i sjećam se par puta da je postupila kao da dijete ima IP :
- u 1.r. ne bi joj ocijenila čitanje ako bi vidjela da ima loš dan (pitala bi je drugi put)
- na rukopis sve 4 godine debelo žmiri iako je koji put potrebna velika mašta da se otkrije što je u testu napisano
- u 2.r. pisala je matem. test i sutradan kad im je donijela ispravljene testove (dobila je jedinicu) nju je izdvojila isto jutro u kabinet i dala joj da napiše isti test ponovo u istom vremenu (napisala bez greške)
- najčešće ima miješane ocjene iz matematike (4 i 5 ), uzme joj u obzir da su pogreške u pismenim gotovo uvijek rezultat krivo prepisanog broja ili krivo pročitanog i dodatno je pita na ploči da provjeri zna li to što je griješila.
Meni je žao što se ne prizna da i "obično" dijete može imati loš dan, da može krivo prepisati ili pročitati broj...No, naravno da se u razredu od 25 djece može izaći u susret samo djeci sa ozbiljnijim problemima, ostali se moraju nositi sa školom i životom bez obzira na svoju individualnost.
Je, bas steta.
toliko da si covjek pozeli da ima dijete sa poteskocom samo da se cjeni njegova individualnost.
loooool
PS: itekako se prizna los dan i djetetu bez poteskoce. Ili sa problemima u obitelji. Ili sto vec...
ali to ( kao i sve ostalo, racunajuci provodenje IP i PP) ovisi o ucitelju ili profesoru .
da, samo je ovdje razlika što kod "običnog" djeteta tek povremeno nabasaš na loš dan, a kod ovakve djece moraš biti strpljiv pa čekati taj jedan The dan kad će zablistati (to su one priče - jedan dan zna apsolutno sve, a druga tri dana blene k'o da nikad u životu za isto gradivo nije čuo).