ti to ozbiljno? :-o
po čemu su različita?
vjeronauk je izborni predmet
jesu li različita djeca koja ne idu na drugi strani jezik i na informatiku?
Printable View
ti to ozbiljno? :-o
po čemu su različita?
vjeronauk je izborni predmet
jesu li različita djeca koja ne idu na drugi strani jezik i na informatiku?
Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ne, nisu razlicita, nego samo ne pohadjaju jedan izborni predmet. A jel razlicito i ono koje ne ide na informatiku?Ali ja cu rado svima objasniti zasto ne ide, a i nju sam to naucila. Pa logicno je da zna zasto ne ide i da to kaze drugima, kao i da dijete zna reci i objasniti zasto IP.
Veza je u tome što postoje privatne i intimne stvari (a vjersko opredijeljenje i nacionalnost, kao i medicinska dokumentacija spadaju u te stvari) za koje svatko od nas ima pravo da ostanu privatne i da se ne komentiraju i objašnjavaju javno. Dakle, ako djecu u razredu uznemirava činjenica da jedan njihov prijatelj ne ide na vjeronauk i postavljaju o tome pitanja - a postavljaju i uznemirava ih, o tome se stalno piše po forumu, oni nemaju pravo na objašnjenje zašto je tomu tako. Jednako tako nemaju pravo na objašnjenje zašto njihov prijatelj iz razreda dobije test sa dva zadatka manje, koliko god ih to zanimalo i uznemiravalo.
Cuj , ako su jedina u razredu koja ne idu na vjeronauk , itekako su razlicita.
barem u nizim razredima kada to opako upada u oci.
Barem u nasoj skoli, gdje je M. jedini koji ne ide na vjeronauk ( u generaciji!)
Ali to je " mala beba" prema drugim razlicitostima, ekipu popusti interes kakon pricesti.
To je tvoja odluka i tvoja stvar kao roditelja, no tvoje dijete nema obavezu nekome objašnjavati zašto ne ide na vjeronauk, a ponajmanje to treba objašnjavati učiteljica svim roditeljima i djeci.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ali oni dobiju objašnjenje
i od učitelja i od dobrog vjeroučitelja
da ne vjeruju ili da vjeruju u drugog Boga
ali ne da su različita
Citiraj:
Mima prvotno napisa
Nazalost, onda pretpostave da ovaj koji ne ide na vjeronauk nije Hrvat, a ovaj koji je dobio laksi test je glup. A da se djeci objasnilo o razlicitostima i zasto IP i zasto pravo izbora oko vjeronauka, onda ne bi tako plitko razmisljali.
Moje "najbolje " objasnjenje razlicitosti je dala uciteljica kad je rekla da : " M. moze na pricest kad odraste kad vec ne ide kad i ostali".
ali kao sto rekoh, to je toliko beznacajno prema drugim komentarima i objasnjenja da se oko toga ne mogu niti uzrujati.
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ili da vjeruju u Boga, ali ne u vjeronauk u skoli :-)
Pa i za djecu sa pp se dobije generalno objašnjenje, i to nikako ne da su različita - sačuvaj Bože.
Djeca se stalno uče prihvaćanju drugačijih, pa još od vrtića postoje takvi programi.
Ovdje govorim o tome da se ne smije iznositi konkretni problem konkretnog djeteta, da to ne može biti predmet razgovora, i da se način na koji se to dijete školuje nikoga ne tiče.
Ja sam prilično sigurna da se tako govori i o vjeronauku, i da se djeci ne kaže - R ne ide na vjeronauk jer ne vjeruje u Boga, a S ne ide zato što je musliman.
Da, nasi su jos bili dodatno zbunjeni cinjenicom jer Hrvat ne ide na vjeronauk.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Mozda smo im trebali zvati strucnu sluzbu da smiri njihovu uznemirenost i bolje pojasni razlicitosti?
Teoretski je tako, dokle god njihovo pravo ne dođe u sukob sa pravima bilo kog drugog deteta. I dok to ne počne ozbiljno da utiče na funkcionisanje razreda kao grupe i održavanje nastave u celini. Ako dođe do kolizije, onda je linija jako tanka čije je pravo preče i nešto mora da se menja ili objasni.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Jer kao što dete sa pp ili IP ima pravo na obrazovanje, tako imaju pravo na obrazovanje i druga deca u razredu.
Dete koje sme da prošeta dok drugi ne smeju, ili sme da odbije test dok drugi ne smeju, je za drugu decu neko ko sme da krši pravila.
I ukoliko ne dobiju bilo kakvo adekvatnije objašnjenje od "gledaj svoja posla", naravno da će osećati revolt.
A ako se takvo stanje dugo ostavi bez objašnjenja, to se itekako odrazi na disciplinu i kvalitet i nastave, ali i odnosa među decom, i odnosa deca/učiteljica (nastavnik) i odnosa roditelji/nastavnik.
Zar nije uopšteno objašnjenje o različitostima korisnije nego njihovo ignorisanje?
Ah, sporo kucam. Zanemarite moj gornji post. I izraz "različiti" koji je nekorektan, imam još puno da učim o korektnosti, ja sam mislila da je to bar neutralna činjenica, da su ljudi različiti...
ja opet ne mogu shvatiti povezanost između djeteta koje mlatne drugo dijete jer mu tako dođe i onog koji ne ide na vjeronauk
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Veza je u tome da u oba slucaja ne smijes pitati zasto.
Ja sam mislila da smo mlacenje zakljucili?
kad vec ima vise djece sa IP koja ne mlate, ali ne pisu test, hodaju po razredu ili ne dobivaju 10 nego 7 pitanja u pismenima. Pa , eto, sto sa njima?
Žao mi je što ne možeš, mislim da sam sasvim lijepo objasnila svoju prispodobu.
Vjeruj mi da je meni podjednako teško shvatiti svođenje problema djece sa poteškoćama na dijete koje nekog mlatne.
Ali tema se zove nasilno ponašanje, a ovaj krug teme je počeo postom o detetu koje je i nasilno i sme da odbije test, otud veza, valjda?
a ne mogu
a još manje mogu shvatiti da su ta djeca različita zato što ne idu na vjeronauk
to ne da ne mogu shvatiti, nego me to silno žalosti
a ja ne znam ni kako je došlo do toga da se povezuje dijete koje mlati i dijete koje ima poteškoće
tema je nasilno ponašanje, ne djeca s PP
Tema ima šest stranica, i kao svaka druga na forumu se razgranala i skrenula na mnoge stranputice.
A ova o kojoj sad pišemo je počela sa djetetom koje se hvali da dobija drugačije testove, ako se dobro sjećam.
Rekla sam da cu podjeliti temu jer se ova nadovezala na post u kojem je najvece pitanje bilo oko djeteta koje ne pise test.
Pa, evo, moje mlađe dete je "posebno" jer je rigidno i nefleksibilno u pravilima, kao i ja. I njega konstantno uznemirava - da, uznemirava do vrištanja- kada neko ne poštuje pravila.Citiraj:
sirius prvotno napisa
I moje posebno dete će da u vrtiću, a verovatno i u školi, beskonačno pita "zašto on sme, a ja ne?" dokle god ne dobije odgovor drugačiji od "kuš", jer će inače da se oseća konstantno uznemireno što drugi ne "igraju po pravilima". Iii, čija je različitost preča, mojeg deteta ili onog drugog? Tj., ako i moje dete bude imalo IP, da li će to značiti da će smeti da dobije objašnjenja o izuzecima od pravila jer su njemu ta objašnjenja potrebna jer je i on poseban?
Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ne znam. Moje dijete hoda po razredu i neprestano zapituje " zasto ovaj ili onaj?" jer njegov IP obuhvaca i tu posebnost uz nedostatak dlake na jezku. Najcesci odgovor je taj da ga se ne ticu drugi . Pa sad mozda se tebi bolje posreci. On jasno moze pitati, ali ne mora dobiti odgovor.
ja bih rekla da je ciklus započeo s djetetom koje ne piše test kad i drugi, već drugi dan, a dijete koje ima različite testove je upalo kad se tema već dobro zaigrala
Eto, nova tema. :)
ti vidis neto sporno u tome da drugasic dobije priliku pisati test drugi dan (uz pretpostavku da ima potrebu za IP-em)?Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
meni je to isto kao da dobije priliku pisati ponovo test , ako mu je prvi bio los zbog "loseg dana".
ili da uopce ne pise nego ga se ispita usmeno.
ili sto vec... vjerojatno ucitelj zna najbolji pristup (ako ima volje).
samo sam ogovorila čime je započeo ovaj ciklus
bez iznošenja mišljenja o postu
gledam svoja posla
ali kada već direktno mene pitaš, ne vidim apsolutno ništa sporno ako dijete ima IP
ali isto tako ne vidim ništa sporno ako druga djeca pitaju zašto
Ne verujem da će mi se bolje posrećiti.Citiraj:
sirius prvotno napisa
I ne mislim da uvek mora dobiti odgovor "zašto ovaj ili onaj...", uostalom, i kod kuće ponekad dobije odgovor "zato što ja to tako kažem".
Ali mislim da je nezdravo po celokupne odnose u razredu da deci koja primećuju neke trajne i objektivne "različitosti" ( ne mogu se setiti bolje reči trenutno) odgovor generalno bude "da ih se ne tiču drugi".
Jer to jednostavno nije način na koji ljudi žive.
Ljude se uvek tiču drugi. O čemu najčešće pričamo, nego o drugim ljudima?
Šta je drugo život u zajednici, nego život SA drugim ljudima?
Dokle bismo stigli da nas se ne tiču drugi?
(Uostalom, to je glavni argument suseda kada u javnost izbije neki slučaj porodičnog nasilja, samoubistva, lošeg socijalnog stanja itd.: "da ih se ne tiče kako žive drugi" i da "gledaju svoja posla".)
I mislim da se u većini slučajeva može naći neki kratak i fer odgovor, koji neće rušiti ni privatnost ni dostojanstvo deteta sa IP-om, ali neće biti ni trajno samo "zato što učiteljica tako kaže". Pogotovo mislim da je to lakše dok su deca u nižim razredima.
Zašto dete sme da šeta po razredu? Zato što mu je potrebno više kretanja na času nego drugima.
Zašto sme da odbije test? Zato što se ne oseća dovoljno dobro danas da bi ga radio.
Zašto ima manje zadataka na testu nego drugi? Zato što su mu dati teži zadaci...itd.
pulinka, u pravu si.
Učiteljica je propustila objasniti drugoj djeci u čemu je kvaka. Ili je objasnila, a to dijete je nije čulo ili razumjelo (to se događalo mom mlađem sinu, da zbog brbljanja propusti bitne informacije, pa onda tvrdi da to učiteljica nije rekla).
Djeca su različita. To im treba učiteljica objasniti. A treba objasniti i roditeljima na roditeljskom sastanku (kad djece nema) kako da se doma nose s takvim pitanjima i kritikama.
Ja sam sigurna da u razredu mog sina isto tako pitaju zašto njemu profesorica iz matematike stavi jedan ili dva zadatka u zagradu (ip zbog vizualne disleksije) ali moj sin je tvrdoglav i prošle je godine gledao da riješi čak i zadatke u zagradama. Ponekad je uspio, ponekad ne. A što su druga djeca o tome doma komentirala, nemam pojma niti me zanima. A moguće je da je bilo svakakvih komentara... On se ne trudi da bude kao ostali, nego se trudi zbog sebe. Natječe se sam sa sobom. Napredovao je jako. Demotivirajuća sredina tu ponekad bude pozitivna komponenta, jer osobe kakav je moj sin potakne da "baš za inat" ulože napor da budu što bolji. Ponekad mogu. Ponekad ne - imaju ograničenja zbog kojih su i dobili ip. Ali neki od njih imaju probleme koji nisu vidljivi na prvu, kao debele naočale. S druge strane - našu djecu ti papiri neće pratiti dalje kroz život, oni moraju naučiti živjeti sami sa sobom, ali i s okolinom. Osnovna škola je istovremeno i životna škola njima kao i svim ostalima. MBee je već napisala da to koristi našoj djeci, ali i ostalima. Vjerojatno i učiteljima. Ni oni se ne snađu kako treba u svakoj situaciji, pa ne vidim nikakve štete da svoju djecu potaknemo da postavljaju pitanja ODMAH, u razredu. Ako moj sin to ne napravi, nego doma ispituje mene - ja sam sigurna da nije baš sjajno pazio na satu. Ako pazi, obično je u toku i ne ustručava se postavljati pitanja profesoru.
Možda sam se malo pogubila u tome šta je tko rekao, pa bi htjela znati, možda sam i krivo razumjela neke cure ili one mene.
Ono što ja smatram je:
- ukoliko postoji neki problem oko izvršavanja školskih obveza (pod time mislim na sve vezano uz školu, od gradiva, testova, ispitivanja, ocjenjivanja, discipline na satu, i svih školskih obveza) dijete ima pravo na IP
- drugoj djeci i njihovim roditeljima se treba reći da se u razredu provodi IP kod nekog učenika (nije ga potrebno imenovati, ali ionako će djeca shvatiti tko je to) i na satu razrednika i roditeljskim sastancima upoznati sa značenjem IP-a i kako se provodi u praksi
Nisam baš shvatila, slijedeće: tko odlučuje da će provesti IP: samo učiteljica ili neka komisija na osnovi medicinske dokumentacije ili na preporuku školskog psihologa/pedagoga? Šta ako dijete nema dokumentaciju, a ide u npr. 5 razred, i neki učitelj provodi IP, a neki smatra da ne treba?
Ono što meni još nije jasno, zašto bi se neki roditelj zalagao za IP i tražio da se djetetu priznaje njegova različitost i pravo na drugačiji pristup u obrazovanju, a istovremeno tajio od drugih roditelja i djece da se to provodi? Zar mu ne bi bilo u interesu da se provede senzibilizacija razreda, da se poveća svijest o različitostima među djecom, o toleranciji...Ako roditelj traži da se drugoj djeci ne govori da njegovo dijete ima IP, nekako mi ispada da se u stvari srami djetetovih problema? I da će radije dijetetu prišiti etiketu ljubimca, nego priznati da postoje neki problemi radi kojih se IP i provodi.
Slažem se s tim. Moji su oba imali IP, nisu bili jedini (u razredu je bilo i druge djece - neki s asistentima, neki s prilagođenim programom) tako da individualizacija nastave nije bila ni čudo ni nešto neobično. Ne treba to svima nabijati na nos, ali ni skrivati. Kad se pitanje postavi - odgovori se iskreno i kratko bez neke velike filozofije.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Poanta ove priče se može svesti na jednostavno pitanje što treba napraviti učiteljica u razredu Peterlininog sina ako neko dijete pita zašto on ima dva zadatka u zagradama, reći: zato što ima disleksiju! ili reći: gledaj svoj test! (naravno, učiteljica će upotrijebiti više riječi, i one će biti ljepše nego ovo što sam ja napisala).
Naravno - roditelji trebaju biti upoznati sa činjenicom da djeca pohađaju školu po različitim programima, a djecu treba generalno senzibilizirati na različitosti. Ja ne znam što se radi u raznim školama, znam da je kod nas defektologinja držala roditeljske sastanke na kojima je objašnjavala i što je IP i što je PP, i uputila roditelje kako razgovarati o tim problemima kod kuće sa djecom. Isto tako, može se na roditeljskom sastanku reći da se u razredu provodi IP, premda ja osobno uopće ne vidim za to razloga, posebno ako su u pitanju inače "nevidljive" posebne potrebe kakva je npr. disleksija. Ako u razred ide dijete sa očitom različitosti onda je svakako dobro i za to dijete i za ostalu razgovarati o tome. no kako bih rekla - taj razgovor se može odnositi na ono što djeca vide drugačije na svom razrednom kolegi, a nikako ne na njegovu dijagnozu i način školovanja.
Može reći ovako: podsjetiti ću te na tematiku koju smo obrađivali na satu razredne zajednice o različitim pristupima u obrađivanju i ispitivanju nastavnog gradiva.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Pa vide, iz njihove perspektive, popuštanje i povlašten tretman: u obliku lakših testova, više vremena za odgovaranje i pisanje, prebacivanja testova na drugi dan...Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali opet mi nije jasno, zašto ne reći da se provodi IP - jel to nešto čega se treba sramiti?
Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Upravo tako.
A ljudi inače generalno ne vole zadiranje u svoju privatnost zato što je se srame?
Zato se djeci na općenitom nivou objašnjavaju i približavaju različitosti, a i njihovim roditeljima.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Djeca svašta vide kao privilegiju, već sam jednom napisala na forumu da je moja prijateljica u djetinjstvu zavidjela ljudima u kolicima jer nije voljela hodati, a oni su se uvijek mogli voziti.
Zato smo mi odrasli tu, da im objasnimo. Problem je čini mi se što ima i odraslih koji individualni pristup u školi doživljavaju kao privilegiju.
ALi IP nije privatan, jer se provodi javno, u razrednom odjelu pred 20+ djece. Nije IP nešto u spavaćoj sobi između tebe i muža. Nego nešto što se vidi, dešava se i zato se pita šta je to.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Naravno da se ne treba sramiti.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ali dijete je kompletna osoba.
Nije samo osoba koja ima IP.
Pa cemu onda stalno to naglasavati, makar se cinilo kao pozitivna edukacija?