Deaedi prvotno napisa
Možda sam se malo pogubila u tome šta je tko rekao, pa bi htjela znati, možda sam i krivo razumjela neke cure ili one mene.
Ono što ja smatram je:
- ukoliko postoji neki problem oko izvršavanja školskih obveza (pod time mislim na sve vezano uz školu, od gradiva, testova, ispitivanja, ocjenjivanja, discipline na satu, i svih školskih obveza) dijete ima pravo na IP
- drugoj djeci i njihovim roditeljima se treba reći da se u razredu provodi IP kod nekog učenika (nije ga potrebno imenovati, ali ionako će djeca shvatiti tko je to) i na satu razrednika i roditeljskim sastancima upoznati sa značenjem IP-a i kako se provodi u praksi
Nisam baš shvatila, slijedeće: tko odlučuje da će provesti IP: samo učiteljica ili neka komisija na osnovi medicinske dokumentacije ili na preporuku školskog psihologa/pedagoga? Šta ako dijete nema dokumentaciju, a ide u npr. 5 razred, i neki učitelj provodi IP, a neki smatra da ne treba?
Ono što meni još nije jasno, zašto bi se neki roditelj zalagao za IP i tražio da se djetetu priznaje njegova različitost i pravo na drugačiji pristup u obrazovanju, a istovremeno tajio od drugih roditelja i djece da se to provodi? Zar mu ne bi bilo u interesu da se provede senzibilizacija razreda, da se poveća svijest o različitostima među djecom, o toleranciji...Ako roditelj traži da se drugoj djeci ne govori da njegovo dijete ima IP, nekako mi ispada da se u stvari srami djetetovih problema? I da će radije dijetetu prišiti etiketu ljubimca, nego priznati da postoje neki problemi radi kojih se IP i provodi.