Nije vjeroucitelj nego NAJucitelj.
Printable View
Nije vjeroucitelj nego NAJucitelj.
Istina.
Bio je vjeroučitelj
To ne znači da je to vjerska škola.
Vjerojatno niti jedan nastavnik koji je vjernik ne odbaci vjeru zato što postane ravnatelj ?!
Ne poznajem ga, ali po onome što čujem je ok.
Ja se ne slažem da je uvijek bolje da dijete ide u razred u kojem nikoga ne poznaje.
Blizina bi mi bila bitna al i dobro vodstvo škole znači puno.
Prosječno dijete u 3.razredu može.ostati samo par sati, napisat zadaću, poigrat se s djecom iz kvarta. Nemoj se bojati unaprijed.
Kod nas u kvartu dosta rano i sama krenu u školu, velika većina u 2.razredu.
Meni bi bilo bitno da dijete ide u školu u kvartu radi društva koje bi onda imalo i za poslije/prije škole i sl.
Ja isto ne kuzim sto bi bio problem s vrtickom ekipom. Bitno je samo da nije bas cijela grupa preslikana u skolu u isti razred. Sa starijom je 6-oro iz razreda bilo iz njene vrticke grupe i bila je sretna da u početku ima prijatelje koje poznaje a i meni je dobro došlo za saznati nešto u početku dok još nije pohvatala da treba zapisati što je zadaća i sl. Na kraju ionako se najviše skompala s curama s kojima uopće nije išla u vrtić.
Sin ima jednog dobrog prijatelja u vrtiću i mislim da bi bilo sasvim ok da budu zajedno jer je taj prijatelj po meni isto ok, pristojno odgojeno pametno dijete i nemam ništa protiv da idu zajedno i u školu. Iako, moj je toliko prilagodljiv da bi mu bilo apsolutno svejedno i da krene u razred gdje ne zna nikog, no to je primarno do djeteta, kako se snalazi s nepoznatom djecom, kako brzo nalazi društvo i sklapa poznanstva itd...
je klinci se brzo skompaju i nađu društvo
Mislim da niko nije generalizovao da je "uvek" bolje da dete baš nikog ne poznaje.
I naravno da puno zavisi od toga koliko dece iz iste vrtićke grupe će staviti u isti razred, kakvi su odnosi bili u vrtiću između te dece, i od ličnosti samog deteta. I naravno da se ličnosti dece i odnosi među njima razvijaju nekad nepredvidljivo, pa neka kombinacija može da ispadne puno bolje ili gore od očekivane.
Moja sestra je sticajem okolnosti ekstremni primer "društva iz kvarta". Od njenih desetak najbližih prijateljica, sa nekih 5-6 je išla u isti vrtić, zatim istu osnovnu školu, pa istu srednju školu i još na kraju isti fakultet (OK, neke su bile paralelne grupe, razredi ili smer na fakultetu).
Njoj to odgovara i zadovoljna je, dok se ja baš osećam obogaćeno svim novim poznanstvima koje sam stekla tokom školovanja upadajući uvek u novo i 90% nepoznato društvo.
Pomalo se gubim oko argumenata "u kvartu/nije u kvartu", verovatno zato što ne znam topografiju. Meni se čini da će Mojcino dete, koju god školu da odabere, imati određen broj drugara koji žive geografski dovoljno blizu nje da budu "u kvartu" i da se može poigrati sa njima i doći bar deo puta iz škole sa njima. 7-10 minuta bez velikih saobraćajnica, meni se to sve čini jako zgodno i dostupno (moji su u selu pa prelaze baš veliku, prometnu međunarodnu saobraćajnicu).
Moj tata često priča kako je mrzeo što mu je OŠ bila bukvalno iza ugla a mama paničar pa ga čekala na prozoru čim čuje školsko zvono za kraj nastave. Nikad za 8 godina nije imao onaj element druženja tokom puta iz škole :).
Tako je pulinka, obje škole su u kvartu, samo je prva u ulici, druga malo dalje. Jučer smo prošetale do tamo i mjerile vrijeme... laganini 12 min uz zaustavljanje od strane jedne susjede.
U tu školu će ići i djeca iz njene grupe ili susjedne grupe. I njena najbolja prijateljica s kojom se upoznala na parku kad su imale 2 godine.
Odluku sam donijela, čekam samo da još MD-u sjedne da je to to, pa ću zvati školu i pitati što točno trebamo napraviti.
Eto, pulinka napiše skoro isto što bih i ja. Uz napomenu da ja poznajem dotičnu topografiju (ne znam gdje Mojca živi, ali znam točno gdje je svaka od tih škola koje su joj u izboru), i da, te škole zaista nisu osobito udaljene jedna od druge i sve pripadaju u manje-više isti kvart. Vjerojatno ima finesa od ulice do ulice, ali tako uski lokal-patrioti ipak nismo :)
A što se osobnog iskustva tiče - i moje dijete je takvo da bih, da opet kreće u školu, s 90% vjerojatnosti tvrdila da je bolje da ide u 1. razred s nekim koga poznaje iz vrtića. Uostalom, to nam je bio argument da ni ne razmišljamo o upisu u neku drugu školu, prije 7 godina. Tek sad, s ovim iskustvom koje imam, a imajući u vidu i činjenicu da on nije baš tako socijalno zakočen kako se meni činilo nekad, mislim da bi mu bilo bolje da ne ide u razred s pola svojeg vrtića. I da vidim da je i kod neke druge djece bilo slično iskustvo. Što ne znači da to vrijedi uvijek i za svako dijete.
Nismo uopće lokal patrioti :mrgreen: bar ja nisam... MD domorodac je... ali u onoj kategoriji koja je odrasla u doba dok se govorilo "preko pruge se ne ide".... a ova škola nije "preko pruge" :)
Što više vrijeme prolazi to sam sigurnija u ispravnost odluke. Bude li sreće, ići će u razred s najboljom prijateljicom i dva super dečka iz njene grupe. A ako ne bude... snaći će se. Mislim da je to manji problem nego dvosmjenska nastava i svi potencijalni problemi koje ona nosi.
Kod nas ima nekoliko škola u okruženju al definitivno pripaadaju drugim kvartovima, svaki kvart je za sebe. Takva nam je topografija :-)
Mojca super za odluku, mislim da si dobro odlučila. :klap:
dijete u trećem razredu nije isto što dijete u prvom
moj (drugaš) uglavnom nije sam jer su nam takve okolnosti, ali da se promijene, mislim da bi to već sad bez problema mogao (morali bi unaprijed dogovoriti i organizirati neke stvari, ali vjerujem da bi on to mogao odradit)
inače moj je počeo sam ići u školu (10ak minuta hoda udaljenu) možda 5. dan 1. razreda, on je htio već drugi dan, ali bila je stvar u meni
ustvari nije išao sam sam, nego u društvu djece iz ulice iz njegovog i drugih razreda
Slažem se... ali ja sam preveliki control freak da ne bih na to mislila.
:mrgreen:
a u koju spadate školu točno?http://forum.roda.hr/clear.gif Odgovori
Fran Krsto Frankopan, piše u prvom postu.
Zašto?
jer trebaš se javiti kod njih na prvo testiranje, a eventualno za željenu neku drugu školu pisati molbu
kod nas na divljem zapadu, se termin za testiranje za školu se dobije kod doktora
vidi koji je uopće postupak kod vas i kaj ide prvo, kod nekih ide paralelno i nema vezivanja termina
Sve smo to već obavili.
Ja bih ipak izabrala bližu školu, kad već postoji izbor.
Padaju mi na pamet zaboravljene papuče, pribor za likovni, bilježnice iz lektire ... pa trk kući...
Pa odlazak udrugu smjenu na strani jezik, informatiku,,vjeronauk, kakve druge školske aktivnosti, priredbe, radionice i sl. Pa kiša, snijeg, vrućina...Sve je lakše kad je škola na 100m.
nema odlaska na drugu smjenu na likovni , informatiku i sl.
skola je u jednoj smjeni. Za roditelje koji nisu doma od 08-17 biti par sati s djetetom popodne ne moze se nicim platiti. smjenska nastava u visim razredima znaci da se dijete skoro svaki dan vida tek u 19:30.
Osim toga tih 12 minuta x2 bude cesto jedino posteno kretanje u danu.
Mo ide u jedinu školu u kvartu. treba joj 10 min. najvažnije od svega je da ima kvartovsku ekipu i u školi u na ulici
Nije ti PP toliko daleko :)
Sad kad si sve nabrojala, ja bi ipak dala glas za pp.
I. je sad u trećem razredu pocela ic sama u knap, mislim da vam kad prestane boravak nece bit problem niti malo ta udaljenost. Jedino bi ti preporučila ipak torbu sa kotačima u slucaju da im torba ne ostaje u školi.
Sretno!
(Ja sam taj roditeljski zanemarila totalno, sad mi.drago da nisam isla :D )
Hahah smokvice, kad se vidimo sve ću ti prepričati.
Torba na kotačiće, svakako.
Jučer sam otkrila da google maps ima mogućnost mjerenja udaljenosti.
Fkf 200 m, PP 700 m.
Pa nije neka drama.
Plus jedna smjena....
Plus... sinoć na parku sam čula "krasna" iskustva roditelja iz fkf... što je samo potvrdilo odluku.
Kad prestane boravak, torba će biti samo u povratku, jer ću ju ja ujutro voziti.
Moja isto po google mapsu ima 700m tj 10-ak min pjeske. To ne smatram uopce daleko. Doduse, mojoj bi jednosmjenska skola bila kazna pa je na njenu srecu u dvosmjenskoj :mrgreen:
Ja znam iz svog školovanja da su najviše kasnili na nastavu oni koji su živili najbliže školi, slično i sa zaboravljanjem, ako znaš da se možeš vratit, manje brineš jesi li zaboravio
Ja nekako imam osjećaj da Mojcina kćerka nije tip koji zaboravlja.:-)
Mojca slažem se s čoksom, manje planiraj.
Manje planiraj kako kaže čoksa, i ne očekujte idealne prilike niti u odabranoj školi.
Kad već toliko razmišljaš, unaprijed razmisli i kako ćeš reagirati ako dobijete učiteljicu koja vam baš i ne bude po volji... ili ako se u razredu nađe 4-5 malo "zahtjevnije" djece...
Ja uvijek idem na način - pozitivno razmišljanje, pozitivan ishod :-)
Ja ću biti partibrejker i napisati da i dalje glasam za bližu školu i ne-torbi na kotačiće (što kad je snijeg, bljuzga, kiša...)?
Ali zato i postoji forum, razmjena različitih mišljenja u konačnici.
A to da će poželjeti ići sami svakako stoji, već sada neke cure iz njenog 2. razreda idu same busom do škole iako roditelji voze u isto vrijeme autima na posao. Sami.
Zbilja nemam iluzija da ću biti zadovoljna, niti očekujem da će biti idealno. Znam gdje živim. Nažalost. Ali vjerujem da će u PP biti bolje nego u FKF. Vjerujem da smo napravili najbolje što smo znali u ovom trenutku. I to me umiruje,
Jer... kroz vrtić smo se uvjerili da je ravnatelj ključna osoba... Za vrijeme prethodne ravnateljice, vrtić je bio u puno boljem stanju nego sad. Osim što sam to sama zaključila, dobila sam potvrdu od nekoliko teta koje su se usudile to reći.
PP ima mladog, jako zainteresiranog ravnatelja, što je rijetkost. Ima jednosmjensku nastavu, što mi je jako važno. Ima dugačak popis izvanastavnih aktivnosti, što mi je također jako važno. I to je prevagnulo.
Nemam ništa protiv, dapače...
Odabir škole prema ravnatelju ili učiteljicama i nije neki odabir. Ljudi odlaze, ljudi mogu slomiti nogu, biti bolesni, na porođajnom, otići na bolji posao.
Sad rade ti ljudi, za koji mjesec to mogu biti neki posve drugi.
Ja bih rekla da vrtićki i školski ravnatelj i nisu za neku usporedbu... jer školu čine daleko veći broj osoblja i djece a često se stvari trebaju rješavati na nižim nivoima (čak je i razrednik već neki "viši nivo", pogotovo za primjerice sitnije razmirice među djecom).
Izvannastavne aktivnosti u školi, o tome bih isto mogla pisati, često npr. vikendima to bude otkazano zbog xy razloga pa se pokazalo (bar kod nas) da su zapravo najbolje aktivnosti one koje organiziramo u klubovima djeci neovisno o školi.
Nema po meni jednoobraznog "dobrog" i "lošeg", sve može imati lice i naličje, ali ako ste onako mirni u svoju odluku o školi, onda je to po meni to, svako daljnje vaganje zapravo je nepotrebno. Sretno!