Sustav vrtic

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Djetetu promjenom svog stava.

Držanje pod staklenim zvonom nikom nije puno dobrog donijelo posebno kasnije u životu.

Šta ćeš tek pomislit AQ kad se suočiš sa školskim sustavom...bolje čuvaj živce, radi na sebi da olakšaš objema!

That s life nije uvijek sve najbolje i ne treba biti al treba izvući najbolje iz onoga što ti se pruža.

---

Ja ne mogu shvatiti ovo "pod staklenim zvonom".

Ti sto mi je bitno da malo dijete, u ovom slucaju cak ne niti moje, dobije utjehu od tete dok place za mamom.

Mislis da dijete koje je doma s mamom do skole, zivi pod staklenim zvonom?
E pa varas se..to je i bilo bi najprirodnije i ne, to ne znaci da se nece igrati sa vrsnjacima, ne znaci da ce biti nesamostalno, ne znaci da ce mu faliti ista u zivotu, ne znaci da se nece vrlo lako moci socijalizirati sa 6.kada i je vrijeme za pravu prirodnu socijalizaciju.
Ne i ne.

Vrtici postoje jedino i iskljucivo zbog roditelja koji rade i bas zbog toga bi trebala djeci pruziti maksimalno zadovoljavanje njihovih potreba, a to znaci i tetu koja ce ga znati utjesiti dok nema mame, jer nije dijete biralo biti bez mame, niti to zaista zeli!

Ne znam koliko su tvoji klinci stari Amarant, ali ima ti situacija, ko što netko već reće, kada dijete ne dozvoljava da ga se utješi. Npr. moja dvogodišnjakinja se krene plakat, ja je podignem da ću je nosat i onda ti se ona krene otimat, bacat, a nije baš tako lako držati dijete od kojih 15 kg. Onda je hoću spustiti, a ona se hoće sjesti guzicom na pod i nastaviti plakati. Onda da ću sjesti s njom i držat je, a ona se opet otima i u plač još veći. Na kraju se odmaknem i pričekam da najgore prođe, uz nagovaranje ajde mami, ajde mami.
A da sam teta u vrtiću, sa još 15 takvih? Au.

Pulinka , čitaj s razumijevanjem , molim te .

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Lili, na zalost ne mozemo zivjeti svoj stav samo tako. Na koji nacin moje dijete ispasta zbog mog stava?

Moj stav je da vrtici mogu biti bolje mjesto nego sto jesu. Pa svaka teta ce ti reci da ima premalo teta, a previse djece u grupama.
Npr.u Rusiji djeca ne idu u vrtice do 3.godine.
Joj,mogla bih pisati hrpu na ovu temu, ali poanta je bila da se sve to nekako "odradjuje", a da bi trebalo biti puno bolje, najvise u smislu zadovoljavanja djecijih emocionalnih potreba.

---

Naravno...uvijek može bolje.

Bilo bi bolje da nam je i gospodarstvo, a tek onda zdravstvo i školstvo i skrb o starijim osobama na višoj razini, ali eto - nije. Vrtić je samo jedan mali dio priče.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Vrtici postoje jedino i iskljucivo zbog roditelja koji rade i bas zbog toga bi trebala djeci pruziti maksimalno zadovoljavanje njihovih potreba, a to znaci i tetu koja ce ga znati utjesiti dok nema mame, jer nije dijete biralo biti bez mame, niti to zaista zeli!

---

vrtic nije isto sto i boravak doma, teta nije mama i nema tu ulogu i ne moze ju imati
boravak u grupi nije isto sto i boravak jedan na jedan doma s mamom

vrtic bi trebao pruziti maksimalno moguce zadovoljenje potrebe djece
ali ako dijete zeli mamu, onda nece moci zadovoljiti njegovu potrebu
jer dijete ne zeli biti u vrticu, ne zeli utjehu od tete, vec od mame, ma koliko se teta trudila.

vrtic nije svima dobar
mnogima je, jako ili malo manje dobar.
ali nije svima.

nema ideala.
pa nisu ni sve mame/roditelji perfektne sa svojom djecom, i sigurno ima djece kojoj bi bilo bolje da borave u vrticu 8 sati, nego doma

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Naravno...uvijek može bolje.

Bilo bi bolje da nam je i gospodarstvo, a tek onda zdravstvo i školstvo i skrb o starijim osobama na višoj razini, ali eto - nije. Vrtić je samo jedan mali dio priče.

---

Pa iskreno, djeca su mi puno vaznija od gospodarstva i ostalih stvari. A bas zbog tog gospodarstva majke i ocevi moraju raditi,zar ne?
Ali, ako na trzistu ima gro nezaposlenih teta odgajateljica, zasto ne isfiltrrati najbolje?
I zasto ne inzistirati na djecijoj sreci i emotivnoj stabilnosti? Kad ce, osim svladavanja socijalnih i intelektualnoh vjestina i rijec "sreca" dobiti svoje mjesto u odgajanju djece..?
Imam ja jos primjera plakanja djece i ne reagiranja od strane teta.
Ja sam sa svojom na adaptaciji duzi period ,tako da nekad vidim i cujem ono sto najrdje ne bih.. Sustav je trul i smrdi..Treba ga mijenjati..

Citiraj:

---

Imam ja jos primjera plakanja djece i ne reagiranja od strane teta.

---

Ajde ih napiši.

Ajaja...lincevat ce me ovdje pobornici vrtica :-D

Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).
Zna li ta mama ista vise osim toga da joj je dijete tuzno i da se nije "adaptiralo". ?

Jer, normalno je da placu, a nitko zapravo ne zna bi li prestali plakati da ih se iskreno pokusa utjesiti...

Evo,moja kad place, ta jedna teta koja mi je zakon se skroz posveti njoj, bas joj skrene paznju i cijelo vrijeme nesto radi s njom..

Ma masu puta sam vidjela slicne stvari s placucom djecom i meni na prvu dodje da ih utjesim, pa mahinalno gledam di je teta..i tak..

Ma ispada da sam freak, ali zaista mi je zao tuzne djece..

Da, to ako je tako kako si opisala nije pedagoški od tete.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Pa iskreno, djeca su mi puno vaznija od gospodarstva i ostalih stvari. A bas zbog tog gospodarstva majke i ocevi moraju raditi,zar ne?
Ali, ako na trzistu ima gro nezaposlenih teta odgajateljica, zasto ne isfiltrrati najbolje?
I zasto ne inzistirati na djecijoj sreci i emotivnoj stabilnosti? Kad ce, osim svladavanja socijalnih i intelektualnoh vjestina i rijec "sreca" dobiti svoje mjesto u odgajanju djece..?
Imam ja jos primjera plakanja djece i ne reagiranja od strane teta.
Ja sam sa svojom na adaptaciji duzi period ,tako da nekad vidim i cujem ono sto najrdje ne bih.. Sustav je trul i smrdi..Treba ga mijenjati..

---

A sad ti meni objasni ODAKLE se financira vrtić, zdravstvo, školstvo i sve drugo??? I ODAKLE bi se to trebalo početi mijenjati??? Samo mi to objasni. Sustav je trul i smrdi, a imaš besplatno školstvo, debelu participaciju (bar u Gradu Zagrebu) vrtića, dosta dobro sufinancirano zdravstvo i sve od jadnog smrdljivog sustava koji vuče korjiene još od Jugoslavije. Da, baš... I porodiljni od 6+6 mjeseci. Hajde, idi malo u Njemačku pa da vidim što bi od toga imala.... Ufff....

Sad cu ja malo s mog Marsa, ali moram jer pokusavam razumjeti, s obzirom da direktnog iskustva nemam.

Sto je zapravo ta famozna adaptacija? Razumijem da je rijec o odredjenom periodu u kojem dijete ne ide u ustanovu (jaslice/vrtic) na cijeli dan, vec malo po malo, koliko kuzim s roditeljem. Ne znam koliko traje, tjedan dana?

Vise od toga me zanima ovaj neki psiholoski aspekt adaptacije. Koliko to traje, odnosno jos bolje, kad prestaje? Kakve kriterije treba dijete zadovoljiti da bi se reklo da je adaptacija zavrsena, a uspjesna (ili neuspjesna)? Dijete koje povremeno place u vrticu (za roditeljima), je li ono adaptirano ili nije? Nikad ne place? Svaki dan place?

Kad citam stalno o adaptaciji, imam osjecaj da je najveci problem adaptacije njezino postojanje jer je, opet prema pisanju, rijec o nekakvoj prakticki nedostiznoj ideji koju niti jedno dijete nikad ne zadovolji u punom smislu rijeci. Kroz postove drugih, koji o njoj pricaju, obicno se siri nekakva anksioznost koju mogu samo zamisliti kako prelazi i na djecu koja se, mozda, zapravo dobro snalaze u kolektivu (valjda su se adaptirali), ili bi se sasvim dobro snasla da nisu pod lupom onih koji traze i cekaju taj neki cilj.

Rekoh, mozda sam skroz u krivu, ali ne znam nego ovo sto citam. Moji su oboje u ustanovi, stariji od 9.5 mjeseci, kcer od 13 mjeseci (s tim da je ona bila s cuvalicom od otprilike mjesec i pol starosti pomalo, a onda od 10ak tjedana nadalje cijeli dan, uz dojenje). Vrtici su skroz drugacije postavljeni, adaptacija se ne spominje, a ni ne odradjuje po nekom pravilu. Sve je jako prilagodjeno djetetu, ako roditelj to moze ishendlati (uglavnom zbog posla). Ako ne moze roditelj, onda se trudi osoblje.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).
Zna li ta mama ista vise osim toga da joj je dijete tuzno i da se nije "adaptiralo". ?

---

Evo, ovo je primjer necega sto se tu kod mene ne zove "neuspjela adaptacija", vec sasvim normalna i cesto ocekivana reakcija u jutarnjim satima. Prihvatljivo je da je dijete tuzno jer ga roditelj (baka, tko god) ostavlja negdje gdje mozda u tom trenutku ne zeli biti (s naglaskom na taj trenutak). Ono sto je dijametralno suprotno je nacin na koji odgajatelji reagiraju na ovakvu situaciju -- ako dolazi dijete koje place ili se necka oko odlaska na igru, pranja ruku, skidanja jakne, odgajatelj koji ima najprisniji odnos s njim, ako je u to vrijeme na poslu, preuzima dijete ili odradjuje rutinu zajedno s roditeljem, ili bez. Vrlo rijetko ima suza 'do prekosutra', a ako dijete i place nesto duze, situacija se obicno smiruje kroz 5 - 10 minuta, jedan na jedan s odraslom osobom ili, ako dijete zeli, zajedno s jos nekim malim prijateljima.

Tesko mi je zamisliti kako to odradjuje ta jedna teta, to svakako. Meni je nekad problem istovremeno ishendlati situaciju s dvoje djece, jos k tome moje.

Adaptacija u državnom vrtiću je kratki period u kojem dijete ne ostaje u vrtiću cijeli dan, nego prvo s roditeljem, a onda samo, neki kraći period.

Kao što je tvoja kći ostajala malo po malo s čuvalicom (od mjesec i pol dana - zvuči moram priznati grozno)

Obzirom da roditelji koji šalju djecu u vrtić najčešće rade, onda je jasno da adaptacija može trajati onoliko dana koliko si to roditelj može priuštiti, a i ne potiče se da traje duže od možda tjedan dana.

U privatnom vrtiću u koji sam ja prvo upisala svoje dijete jedna mama je išla sa svoje dvoje djece u vrtić cijelu godinu.

Adaptaciju sebi prevodim kao mirenje djeteta na novonastalu situaciju, predaju. Stjecanje navike.
Kakvi su vam to vrtići Kaae, ne razumijem? Socijalni, privatni? Koliko koštaju mjesečno?

Mogu upasti i reci da se slazem s Pulinkom u svemu?
Bojim se da je u pravu kad spominje profil teta koje upisuju Ped akad. I moje iskustvo s njima je vrlo lose (nevezano uz vrtic).

Mima, uopce nije bilo grozno. S obzirom na to gdje i sto radim, bila je sa mnom na poslu, samo je spavala u drugoj prostoriji, s cuvalicom. Sisala je na zahtjev, bila je sa mnom dobar dio budnog vremena, a cura koja ju je cuvala je bila odlican par bas za nju. Prvo dijete je bilo drugacije, s njim ovakvo nesto, u toj dobi, nikako ne bi funkcioniralo pa nisam ni pokusavala. Zapravo mi nije bilo ni u zadnjem zakutku pameti, s obzirom na okolnosti.

Zuta, u SAD-u nema socijalnih vrtica, svi su ili neprofitne organizacije ili su privatni, na ovakav ili onakav nacin. Kostaju puno, a u nekim slucajevima mehanizmi socijalne pomoci mogu ublaziti trosak, ovako ili onako.

Za adaptaciju me stvarno vise zanima ovaj filozofski dio, da ga tako nazovem. Kad se to dijete pomirilo; zasto je toliko bitno cekati zavrsetak tog procesa, itd. Mislim, logicno mi je da se nikad ne zavrsi, ako je kriterij djecji plac za roditeljima. Vise mi se cini da se ne znaju ili ne mogu adaptirati odgajatelji (iz objektivnih i subjektivnih razloga), a ponekad i roditelji. Djetetu ce uvijek biti draze ostati s mamom, tatom, bakom, kime god, a ne s ustanovom. I to je ok.

Adaptacija je period u kojem se RODIT3LJI rješavaju svog straha od vrtića i prestaju ga prenositi na dijete.

Malo karikiram, ali u 90% slučajeva iza neuspjele adaptacije krije se roditeljski animozitet, a ne istinski problem djeteta. Jer ako roditelj misli da je vrtić strašno mjesto, kako od djeteta možemo očekivati drugačiji stav??

Onda nemate probleme sa prepunjenosti vrtića u Americi?

Za tih par dana se nitko ne može ničega riješiti.

Btw. roditeljima koji se boje vrtića je bolje da što manje vide.

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

Adaptacija u državnom vrtiću služi tome da dijete ne ostane samo baš prvi dan nego da ipak upozna tete i prostor dok se osjeća sigurnije

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Pulinka , čitaj s razumijevanjem , molim te .

---

Potrudiću se.
Naročito ću se fokusirati na tvoj potpis.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Onda nemate probleme sa prepunjenosti vrtića u Americi?

---

Naravno da postoji problem prepunjenosti; akreditacija nemilice ogranicava broj upisane djece, pogotovo onih do oko godinu dana. Na kvalitetne programe se ceka na upis; prvo dijete sam prijavila u odabrani vrtic prije nego sam ikome, osim muzu, rekla da sam trudna. Mislim da je bilo negdje u petom tjednu trudnoce. Ponuda je siroka, ima svega, za svakoga. Ne idu djeca nuzno u vrtic, s obzirom da je ovdje i radno vrijeme, opcenito kao ideja, puno fleksibilnija kategorija. Kolegicin muz je medicinska sestra i ne moze bas 100% birati radno vrijeme, na primjer. S obzirom da ona moze, njihova djeca ne idu trenutno u vrtic. Stariji sin je isao u vrijeme dok je ona radila negdje drugdje, gdje je radno vrijeme bilo od 8 - 17h.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Za tih par dana se nitko ne može ničega riješiti.

Btw. roditeljima koji se boje vrtića je bolje da što manje vide.

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

---

To je istina.

Kako misliš besplatno? Konkretno, iz moje i muževe plaće se za javna davanja ukupno izdvaja OGROMNA cifra. Ako gledam samo prirez koji ide u proračun grada, uopće ne mogu reći da je išta besplatno. A iz perspektive grada je potpuno svejedno hoće li xxxxplaću isplačivati empatičnoj ili neempatičnoj teti.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Kako misliš besplatno? Konkretno, iz moje i muževe plaće se za javna davanja ukupno izdvaja OGROMNA cifra. Ako gledam samo prirez koji ide u proračun grada, uopće ne mogu reći da je išta besplatno. A iz perspektive grada je potpuno svejedno hoće li xxxxplaću isplačivati empatičnoj ili neempatičnoj teti.

---

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A sad ti meni objasni ODAKLE se financira vrtić, zdravstvo, školstvo i sve drugo??? I ODAKLE bi se to trebalo početi mijenjati??? Samo mi to objasni. Sustav je trul i smrdi, a imaš besplatno školstvo, debelu participaciju (bar u Gradu Zagrebu) vrtića, dosta dobro sufinancirano zdravstvo i sve od jadnog smrdljivog sustava koji vuče korjiene još od Jugoslavije. Da, baš... I porodiljni od 6+6 mjeseci. Hajde, idi malo u Njemačku pa da vidim što bi od toga imala.... Ufff....

---

Kako misliš besplatno? Konkretno, iz moje i muževe plaće se za javna davanja ukupno izdvaja OGROMNA cifra. Ako gledam samo prirez koji ide u proračun grada, uopće ne mogu reći da je išta besplatno. A iz perspektive grada je potpuno svejedno hoće li xxxxplaću isplačivati empatičnoj ili neempatičnoj teti.

Uostalom, sustav postoji zbog mene i moje zaposlenosti, ne ja zbog sustava (nisam ga birala, a raditi moram jer tako sustav nalaže!)

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

---

Tako je, nitko ti ne naređuje da radiš i da ti vrtić mora čuvati dijete. Ja sam bila bez posla nekoliko godina, da bih mogla brinuti o djeci, ostavivši dobar i dobro plaćen posao. Svatko sam odlučuje.
To što je dijete bilo u vrtiću na poludnevnom boravku, bila je moja odluka, jer je ona uživala tamo, naš je vrtić za 5. I kad je neophodan za čuvanje, i kad nije, pa služi za igru (i mamin odmor :) par sati dnevno ).

Moje cura je u vrtiću toliko napredovala da se ja sama čudim...ona je bila doma do 3,5 godine...negdje oko 3 joj je postalo strašno dosadno,ma što god mi radili s njom nedostajalo joj je društvo...krenula je u vrtić i preporodila se..

da se razumijemo, ja sma s njom radila sve živo što se u toj dobi može s djecom raditi, od kreativnih igara, didaktičkih...načitala s elietarture i literature što raditi s djecom u određenoj dobi-i nije to to.

naravno da je svako toliko bila bolesna ali je prošlo... ona je propričala, naučila se samostalnosti, stvorila prijateljstva i slatke male prve ljubavi.

ne bi joj to uzela za ništa na svijetu jer vidim da joj odgovara.

:)

Citiraj:

---

Kaae prvotno napisa

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

---

Kako da ne? Jel besplatna voda,hrana i svi ostali resursi?

Mislim da je tema otisla u krivi smjer.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Tako je, nitko ti ne naređuje da radiš i da ti vrtić mora čuvati dijete. Ja sam bila bez posla nekoliko godina, da bih mogla brinuti o djeci, ostavivši dobar i dobro plaćen posao. Svatko sam odlučuje.
To što je dijete bilo u vrtiću na poludnevnom boravku, bila je moja odluka, jer je ona uživala tamo, naš je vrtić za 5. I kad je neophodan za čuvanje, i kad nije, pa služi za igru (i mamin odmor :) par sati dnevno ).

---

Pa skroz se slazem. Ja sam isto maksimalno odgadjala vrtic i sad sam odlucila da ide,pa makar na par sati jer mislim da i meni i njoj treba takva promjena.
Generalno, vrtici nisu losi, ali mogu biti bolji.
Da moje dijete sretno ulijece u vrtic, bila bih najsrtnija osoba (i nadam se da ce ga zavoljeti u nekom trenutku,a ako ga ne zavoli u nekom razumnom roku, najvj cu je ispisati), ali bez obzira na to, uvijek cu reagirati ako vidim placuce dijete i tetu koja sjedi okrenuta ledjima, uvijek.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Kako da ne? Jel besplatna voda,hrana i svi ostali resursi?

Mislim da je tema otisla u krivi smjer.

---

Postoje drzave gdje je jedna placa dovoljna za solidan zivot, pa roditelji mogu birati da jedan ne radi .
Postoje neka zanimanja u Hrvatskoj gdje je jedan roditelj cesto dugo na putu izvan doma , ali njegova placa da je dovoljna za sve potrebe.
Sve ostalo su vise manje nijanse. Ali tesko da prosjecna obitelj u Hrvatskoj moze sebi priustiti da jedan roditelj nije zaposlen .

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Postoje drzave gdje je jedna placa dovoljna za solidan zivot, pa roditelji mogu birati da jedan ne radi .
Postoje neka zanimanja u Hrvatskoj gdje je jedan roditelj cesto dugo na putu izvan doma , ali njegova placa da je dovoljna za sve potrebe.
Sve ostalo su vise manje nijanse. Ali tesko da prosjecna obitelj u Hrvatskoj moze sebi priustiti da jedan roditelj nije zaposlen .

---

Totalno se slazem. Samo mi nije jasno zasto je ovo meni upuceno :)

Pitam se ..
Zamišljam idealnu situaciju u kojoj su odrasli uvijek jako brižni i empatični. A dijete više nije beba nego recimo tri, četiri, pet godina. Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?

MM je manje brižan od mene. On je djecu vodio u vrtić. :)

Citiraj:

---

cipelica prvotno napisa

Pitam se ..
Zamišljam idealnu situaciju u kojoj su odrasli uvijek jako brižni i empatični. A dijete više nije beba nego recimo tri, četiri, pet godina. Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?

---

A zamisli situaciju u kojoj se dijete osjeca nesigurno, fali mu mama, tuzno je, a jedina osoba koja mu moze pomoci je ta neka teta koja prolazi kraj njega i pusta ga da place?
Hoce li to dijete biti bezosjecajno jednog dana? (Karikiram pitanje, kao sto mi se i tvoje pitanje cini karikirano.)

Da su svi ljudi uvijek empaticni i ljudski, taj obrazac bi se prenosio dalje i ne bi bilo onih slucajeva di se neki decko invalid utapa u jezeru, a druga dva decka mu se smiju i rugaju, a ovaj se na kraju utopi.

Nemoguce je da su svi ljudi uvijek empaticni i osjetljivi na tudje osjecaje, niti je to potrebno, ali je djeci potrebno (da ne govorim o malim jaslicarima) da imaju mamu/tatu koji ce ih razumjeti i tjesiti, a kad nema mame/tate da imaju neku odraslu osobu koja je tu za njih.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

I čini mi se da je ovo detetu već druga godina u vrtiću, ne prva. Tako da i kod nje to više nije predrasuda, nego iskustvo.

---

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Lili, prvo je krenula s 2 godine i to je isla samo 1 dan, ja apsolutno nisam bila spremna jer mi je bila pre mala,pre njezna i vezane jedna za drugu skroz. I te tete mi nisu sjele kada sam ih vidjela u grupi, dok su na roditeljskom rasturile, sto stavovima sto simpaticnoscu. No dok sam bila na adaptaciji (tih dan-dva) bila sam razocarana. Em ta jedna koja slovi za super tetu nije uopce pristupila nesto posebno mojoj curki, niti se trudila uvesti ju u samu grupu. Osim toga, djeca su bila dosta divlja i agresivna, a tete nisu nesto posebno poduzimale po tom pitanju. .

---

pulinka,
sorry ali 1 ili 2 dana pokušaja adaptacije (vjerojatno se radi o ukupno par sati zapravo) ne mogu smatrati iskustvom.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

pulinka,
sorry ali 1 ili 2 dana pokušaja adaptacije (vjerojatno se radi o ukupno par sati zapravo) ne mogu smatrati iskustvom.

---

To je bilo prosle godine. Ove godine ide (za sada) duze. A i kakvo iskustvo bih trebala JA steci, necu ja u vrtic.
Mislis da je predrasuda to sto neka djeca placu, a tete ne reagiraju?

Ti bas mislis da je vrtic super za svakog i da je svako dijete supersretno?

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Lili, na zalost ne mozemo zivjeti svoj stav samo tako. Na koji nacin moje dijete ispasta zbog mog stava?

Moj stav je da vrtici mogu biti bolje mjesto nego sto jesu. Pa svaka teta ce ti reci da ima premalo teta, a previse djece u grupama.
Npr.u Rusiji djeca ne idu u vrtice do 3.godine.
Joj,mogla bih pisati hrpu na ovu temu, ali poanta je bila da se sve to nekako "odradjuje", a da bi trebalo biti puno bolje, najvise u smislu zadovoljavanja djecijih emocionalnih potreba.

---

ma draga nema ništa loše u tome što promišljaš da bi cijeli sustav trebao biti bolji, naravno da bi, ali ako tako kreneš gledati sve apsolutno sve bi moglo biti bolje.

A ovo boldano vrlo jednostavno-naša djeca su spužve i jako dobro znaju što mi osjećamo, osjete pogotovo nas majke.
Nema šanse da ako ti imaš takav stav prema vrtiću (+ djetetu malo teže ide adaptacija), da to tvoje dijete ne osjeti. zato ti i govorim iskreno i dobronamjerno, daj probaj ublažit stav djeteta svoga radi. I na taj način djetetu olakšaj adaptaciju.

Nemoj hodat oko vrtića, njuškat, glumit detektiva i tražit mane u pristupu teta, otiđi na kavu u kvartu, fizički se udalji od vrtića, pročitaj novine i dođi po dijete kad je vrijeme za to.
Ako ti je to izvedivo.

Pod staklenim zvonom sam mislila baš "stakleno zvono", prezaštitnički odnos prema vlastitom djetetu i pažnju da su sve djetetove potrebe zadovoljena odmah i sad ili što prije.
moje mišljenje je da ih treba postupno učiti da ne mogu baš sve, sad i odmah. Ta granica između potreba i želja je vrlo tanka, al da ne idem predaleko , tu stajem.

Citiraj:

---

AmaranthQuinoia prvotno napisa

Totalno se slazem. Samo mi nije jasno zasto je ovo meni upuceno :)

---

Mozda misle da si ti u nekoj od kategorija.
Ili zaboravljaju da nisu svi u nekoj od kategorija.