I kod nas ulazak u novu s urlanjem. Ne zeli dorucak koji je rekao da mu radimo (kajganu). Hoce uz crtic. Ne damo. Hoce da ga hranimo. Ne moze.
Milijun rijeci je izgovorio,al ne jede. Bude poslije. Kazem ne, jaje se jede sad toplo.
I urlanje i suze i on se rastuzio.
Kajgana bacena
Ne mogu vise, stvarno ne mogu. Pred njim pun tanjur kolaca, njemu sve fuj, ne bi ni probao
Svaki drugi dan neke njegove suze i pregovori. Ne mogu stvarno, meni je muka u zelucu na pomisao obroka i njega kako sjedi za stolom. Doslovce sam na rubu hraniti ga samo kruhom i suhom hranom jer mi muka od kuhanja i bacanja