 |
|||
Ajd super i probajte i vi sjest s njim.za stol makar bezveze ti žvakala mandarinu.
Možda ima i na netu tih lonkretnih stručnih savjeta.ja ne bi zazirala od razgovora sa stručnjacima u Klaćevoj jer lakše je kad čivjek dobije na papiru, pa se svako malo podsjeti.a ništa te ne košta osim vremena učoženog za svoje dijete. Zašto ne?
A on i trazi da sjedim uz njega za stolom i "cuvam ga". Da nije tak, evo sjedi dijete sat-dva. Ovak mi je to ipak previse.
Dok mala smaze svoj rucak za 10min
Nemoj ga čuvat, jedi i ti s njim bar juhu.
Jel ga možeš nekako uštimat da jede koliko toliko kad i vi ručate?
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.12.2018. at 00:11
To je inače često kod hiperaktivne djece, moja se i danas s 14 g. nekoliko puta ustane za vrijeme ručka, prošeta do frižidera, pogleda što ima u hodniku, ode do prozora (navečer, tek kad mu se približi, skuži da su spuštene rolete pa ne može gledati što ima vani), onda usput skoči na WC, pa po maramice itd.
Kad je bila mala, to je bila živa muka nahraniti je, samo uz čitanje slikovnica za stolom. Jednostavno nije imala živaca sjediti i jesti.
Posljednje uređivanje od čokolada : 16.12.2018. at 00:13
Ovo je samo primjer iz iskustva, da ne bi bilo da dijelim "dijagnoze".
Za vikend jedemo skupa. U tjednu jede sam kad se vrati iz vrtica. Nekad ja nesto zvacem uz njega,nekad neLili75 prvotno napisa
A je hiperaktivan, barem granicno, cini mi se. Il je do te koncentracije.
Recimo sjedimo i vjezbamo vjezbe koje logopedica dala,on se stalno vrpolji i ustane,pa sjedne i tak ukrug
Tocno tako je bilo kod mojeg.To je inače često kod hiperaktivne djece, moja se i danas s 14 g. nekoliko puta ustane za vrijeme ručka, prošeta do frižidera, pogleda što ima u hodniku, ode do prozora (navečer, tek kad mu se približi, skuži da su spuštene rolete pa ne može gledati što ima vani
Kad je bila mala, to je bila živa muka nahraniti je, samo uz čitanje slikovnica za stolom. Jednostavno nije imala živaca sjediti i jesti.
Dan danas jedva odsjedi na miru za stolom.
Nema dijagnozu hiperaktivnosti, ali sve znakove ima oduvijek.
I moji su prije znali šetkarati za vrijeme obroka, ali kad bolje razmislim, to je nekako prestalo do kraja osnovne škole, kao i razvlačenje obroka. Ustanu tu i tamo, mlađi zna skoknuti na wc nakon juhe, a stariji ako npr čaše nisu na stolu, ali brzina jedenja se povećala (došla na normalu). Eto, ne bih to ni zapazila da nije ovdje spomenuto.To je inače često kod hiperaktivne djece, moja se i danas s 14 g. nekoliko puta ustane za vrijeme ručka, prošeta do frižidera, pogleda što ima u hodniku, ode do prozora (navečer, tek kad mu se približi, skuži da su spuštene rolete pa ne može gledati što ima vani
Kad je bila mala, to je bila živa muka nahraniti je, samo uz čitanje slikovnica za stolom. Jednostavno nije imala živaca sjediti i jesti.
Samo kratka scena od jucer, bas sam htjela podijeliti
Dolazimo kod mene na posao. Kolegica slavila rodendan i bilo je hrane (naresci, pizza, kolaci, torta...). Valjda mu je 5 ljudi doslo: ajde ima kolaca, idi papaj, zelis li pizzu, dodi jedi
A on na svako "ne zelim". Sefica ga pita zasto ne zeli. "Jer ja to ne volim".
Skoro svi su bili u soku kako to da ne zeli nista.
A sto da mu radim...
Pitala sam tetu u vrticu jel tamo uopce jede. Kaze jede, al jako slabo.
Ajd bar nije da uopce ne jede tamo
Vrci, a da probaš s B vitaminom (ako još nisi), čini mi se da je to kod mene znalo otvoriti apetit kad sam bila mala
Vrci jel on ima problem s dodirivanjem nekih namirnica i tekstura?
Ja znam dijete koje nije nikad dotaknulo kruh :/
Pio je on svakakve vitamine, nema sto nisam probala
Nema problema sa teksturama, najradije bi jeo prstima cini mi se
Evo danas je bilo,ak si gladan jedi,ako nisi pospremi za sobom. Al slatkisa nema ako ne jedes normalne obroke.
Malo je pojeo i rekao da vise nece
Nema vise pregovora i ucjena i slicno
Super Vrci pomalo ići će to.
I odlično da nema problema s dodirivanjem hrane jer to onda vodi u druge vode.
I sjebala sam...
Krepana sam od cijelog dana. Sveki je dosla na vikend i vec od jutra krenulo... (A sto to mala jede, mozes joj vec sad dati piskote namocene u mlijeko). Kolaci, kuhanje, kupnja. Curi mi nos, kasljem ko luda,boli me glava.
On danas nije pojeo hrane za jedan posten obrok. Krece cviliti da ga buba busa, da je gladan, da hoce makaroncice.
Zadnjim snagama odem mu skuhati te makarone. Pojeo je 4-5 i rekao da vise nece. Jer se stalno dizao i igrao po 2-3min u sobi,pa dosao u kuhinji. Rekla sam mu nek jede za stolom il nek se igra bez hrane. Odabrao igru
Dirnuo mi zadnji zivac,ja sam pukla,on se rasplakao i nastao kaos
Sad sam u fazi "umri onda od gladi, ja ti kuhala vise ne budem" i placem od muke.
Isprike sto gnjavim, al ovo je kao neka grozna kazna.
Jos se i s muzem borim jer on ima stalno pogodbe "ak pojedes/ne pojedes onda ovo ili ono", a to sam rekla da ne radi.
Događa se pucanje Vrci, pa ljudi smo. Nije to ništa. Samo čuvaj živce radi sebe.
Jesi mu probala stavit na tanjur ono doslovce 3 da pita jel može dobit još?
I nema dizanja na 3 minute od stola.to je predugo sav onda bude rascjepkan
A muž fakat griješi s tim ucjenama.probaj ga resetirat.
Jesam, danas sam mu ja lijepo pojasnila kako nema ucjena, nema dizanja guzve,to je hrana, zna kad je gladan pa ce jesti. Ma savrseno sve, sto sam tu naucila i tako
I onda ja puknem i skocim si u usta
Ovo s malom kolicinom nisam jos probala
Suosjećam... i razumijem. Moj sin je bio ovisnik o dojenju. Problemi su nastali sa početkom dohrane. Jednostavno nije želio nista, a ako bi mu se nesto slucajno i svidjelo, pojeo bi minimalnu količinu. Negdje do godine i po, dvije, to i nije bilo problem, razmišljala sam da ipak dobija iz mlijeka glavni dio onog sto mu treba... međutim, nista se nije promijenilo prekidom dojenja. I mi smo pribjegli jelu uz crtiće i zabavljanje i hranjenju “u neznanju” dok je okupiran nečim drugim... on nije bio izbirljiv, ako bi ga animirali nečim i hranili pojeo bi sta god da mu damo, isto tako s druge strane sam ne bi pojeo nista. Eh sad, osim sto je bilo naporno u smislu da je potrebno bilo 3-5 sati u danu potrošiti na njegove obroke, i da je okolina uvijek tako puna savjeta... ja nisam bila previše opterećena njegovim nejelom jer sam bila ista takva sve do 8-9 g. I znala sam da će početi jesti
To se i dogodilo otprilike sa 7. I dalje on ne jede tako rado, ako vidim da je već nekoliko obroka bilo tanko predložim da mu ja izdajem tanjir nečega (on jedva čeka to), ali dočekali smo da sam kaže da je gladan i traži da jede... u toku obroka na desetine puta on prestane s jelom i brblja sa sestrom ili ide piti vode ili donijeti nesto itd, pa ga napominjemo da nastavi jesti, ali puno je lakše samo reci: jedi, nego govoriti jedi i proganjati ga sa zalogajem koji uporno odbija...
Alef zao mi je da ste to prosli al zaista ne razumijem jel tvoj savjet Vrci da ceka do 7. god? Sto ako.ni tad ne bude htio jesti? Da ceka do 10-te?
Savjeti se odnose samo na zdrav pristup hranjenju u smislu izbacivanja animacija, trcanja za djetetom, crtica, ucjena, poticanja samostalnog hranjenja I sl.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.12.2018. at 01:53
Ne, nije savjet da čeka do sedme godine. Samo sam željela pružiti podršku, jer sam se borila s tim jako dugo, i jos nije kraj borbi.
Nisam sigurna da imam koristan savjet, nesto konkretno što može primijeniti pa da bude bolje. Nažalost. Ja sam najviše bila luda upravo od savjeta, ma koliko bili dobronamjerni. većina djece imaju ponekad tih bubica s jelom, i kod njih pali ovo ili ono, i roditelji to nude kao rješenje - iz iskustva, pa im je teško shvatiti da dijete neće jesti ni ako mu obećaš crtani, niti ako mu prijetiš kaznom, niti ako ogladni, niti s drugom djecom, niti ako hrana bude servirana ovako ili onako, ako sam odabere sta zeli, ni nakon vitamina b, raznih sirupa za apetit, nakon sto se istrči, da neće nista, u bilo koje doba dana... da mu se diže želudac od spomena hrane, od pogleda na sestru koja jede, od pogleda na praznu kasiku, od rijeci: dodji da jedeš.
Kod nas nije koristio niti jedan savjet. I svi su dosli do zaključka da smo mi krivi sto dijete ne jede, da smo ga mi naučili na to da ga hranimo i zabavljamo itd. A to je ustvari zamijena teza. Prvo on nije jeo, pa smo mi iznalazili načine da ga nahranimo. Ponavljam, nisu to obične prolazne bubice... to je nesto sto je trajalo godinama. On je bio s težinom na 5 percentili od prve do šeste. Kad je imao 3 godine nije mogao savladati obrok koliki sam davala njegovoj šestomjesečnoj sestri koja je tek počinjala s dohranom, a koji bi ona smazala za pet minuta. Mi jedemo najmanje dva obroka svi skupa, vrlo često kao proširena obitelj, kuhamo kući, trudimo se da jedemo zdravo, svi uživamo u hrani, onako, bas smo gurmani... sin ne.
Zdrav pristup hranjenju... to smo počeli primjenjivati tek kad je bilo moguće bez svih nezdravih metoda. Mislim, sta je zdravo u tome da dijete pojede nekoliko zalogaja u čitavom danu, a iznimno je aktivno fizički pri tome? I isto tako drugi dan. I treći. Probali smo mi taj sistem: jest će kad ogladni, mnogo puta. Da, hoće, ali toliko malo, da je zanemarljivo. I neće to nadoknaditi naredni obrok. Nego naredni možda opet sasvim preskoči...
Ako dijete unosi neku normalnu količinu hrane, s nutritivnom vrijednošću, onda ga se može pustiti da jede kad može, i koliko dugo mu treba. Pa čak i ako ima boljih i lošijih dana, ako će npr. pojesti dobar ručak, nema veze ako preskoči doručak sasvim. Ako danas ne jede, pa sutra bude ok...
Ako ne, onda činiš sta znas i umiješ da pojede koliko god... jer bez kalorija, bez vitamina, bez minerala... jednostavno se ne može preživjeti.
Jer nije to da dijete ne voli povrće ili ne jede hljeb ili neće mlijeko... ja se sjećam sebe, u dobi od 7 godina i doručka na stolu ispred mene... treba ga pojesti prije škole, a ja sjedim i gledam. Probajte zamisliti da vam neko servira tanjir narezanog kartona. Onako, obična smeđa kartonska kutija narezana na kockice. E to je taj osjećaj. Kao da tu nije hrana, već nesto potpuno nejestivo. Nikakvu potrebu, volju, želju nemaš da to probaš. Upravo suprotno.
Moj savjet je ustvari da pokuša da se ne kida zbog toga. Ako može da jede sam, za stolom sa ostalim, u razumnom roku, super. Ako ne može uvijek, nije ni to smak svijeta. Vazno je da je zdrav... a pocet će i jesti, u nekom trenutku.
Izvinjavam se zbog dugog, možda beskorisnog posta.
Odlično si to objasnila. Mojoj kćeri je većina hrane bila "karton", ali još gore što je mnoga bila "odvratnost". Srećom ju je tjestenina održala
S godinama bude bolje. Proširi se lista hrane.
Prihvatiti, nema druge i računati u glavi koliko je toga unijela u sebe. I umjetni vitamini, bolje ikakvi nego nikakvi.
Nju je i vrt pun voća "spašavao", jer je to htjela.
Alef ne trebas pojasnjavat, sve razumijem sta ste prosli. Zao mi je da je tako a opet ne daj Boze veceg zla.
Ali ja imam necaka od 5god koji jos ne zvace normalno, nije.nikad rukom dotaknuo kruh a akmoli ga stavio u usta I svasta nesto sto ne bih tu pisala, otuda moja zabrinutost I "frustracija" na ovoj temi jer meni se srce stegne kad on mali mis toliko vidljivo odskace i s njim se.nigdje ne moze otici pa ni.na plazu dulje od sat-dva
To zvakanje je strasan problem.
Dijete koje ne žvače sa pet godina zaostaje u razvoju i treba stručnu pomoć.
alef, odlično si ovo napisala. Činjenica je da ljudi u takvoj situaciji ne trebaju savjet nego trebaju podršku - jer su svaki savjet vjerojatno već dobili, a i sami ga isprobali još i prije nego što su ga dobili.
I naravno da je roditeljima grozno jer ih se još i opterećuje krivnjom. Ja se često zezam na temu "to je začarani krug", jer je to nešto što smo stalno slušali - dijete ne jede jer ste vi nervozni, a vi ste nervozni jer dijete ne jede. To vam je začarani krug! Mislim, bravo, imam dijete od dvije i pol kile kojem treba sat vremena da pocucla 20 ml mlijeka, kakva bih bila nego nervozna.
Baš mi kći ima Kishona, Kod kuće je najgore, za lektiru, pa sam se prisjetila tih pričica, i dobro sam se nasmijala jer i Kishon itekako primjećuje da su roditelji krivi za sve.
Alef, i moje iskustvo sa starijim je, makar blaze, slicno tvojem. To je jednostavno dijete koje je malo jelo i preskakalo pola ili vise obroka do seste godine. Pretpostavljam da je i njemu hrana jednostavno bila nesto sto ga nije zanimalo... Mozda kao taj karton koji ti opisujes. Sad sa skoro sedam jede, po meni, ok, u smislu da pojede sve obroke. Al to i dalje nisu neke velike kolicine, no pomalo rastu, pa se ne brinem vise. No on recimo do danas nije navalio na hranu sa onim zadovoljstvom s kojim mladji navali kad je gladan. A obojici smo pristupali dosta slicno kad je rijec o hrani. Zapravo, s mladjim smo bili puno popustljiviji kad je rijec o slatkisima, jedenju uz crtice i dalje od stola. Al mislim da to nema pretjerane veze s nasim pristupom hrane nego jednostavno s tim ne osjecanjem potrebe s hranom...
A moj neki trik je, recimo, bio iskoristit svaku priliku u kojoj je gladan da nesto pojede... s teorijom da sto vise pojede, vise ce i biti gladan. Tipa odemo negdi di se izmori pa mu uvalim nesto kaloricno i fino, tipa fornete... I tu mi je stav bio, kad vec malo jede, bolje krafna nego jabuka. I ovo sto Beti kaze, ako oce svaki dan tjesteninu, nek jede svaki dan tjesteninu. A nove okuse ce usvojit s vremenom.
Jesu bili na obradi negdje? Sigurno je samo zvakanje problem? Problemi sa zvakanjem u toj dobi obicno vuku i jos neke probleme.
Vjerojatno nisu, jer njima takva hrana nije problem dovoljno velik da bi otisli negdje. Njima je sasvim ok miksat i titrat i udovoljavat. Tako sam ja dozivjela vecinu tih kojima dijete ne zvace normalno s pet godina.
Poanta svega jest da je to samo hrana koja nam treba za zivot. I da najveci problem s tim imaju roditelji, a ne djeca. I da, roditelji jesu odgovorni za takav stav. Em genetski su prenijeli takvu sklonost, em su je potkrijepili zivotom. Pa tu odgovornost treba prihvatit, pa si oprostit, pa dat jest normalno. I to je najteze sto sam u roditeljstvu prosla. I roditeljima ne treba podrska, iako nju zele. Treba im otreznjenje i snaga.
Za kraj, ako sam ja mogla, mogu i drugi. I sretno...
Casa bas to otreznjenje I snaga.
Otisli su jednom dvaput, savjeta koje su im.dali strucnjaci se nisu pridrzavali, ajd mozda jesu dan-dva sto je apsolutno nedovoljno.
Dijete ne zvace, jako malo jede uz to da ga se hrani u svim mogucim situacijama I pozama, vrlo uzak odabir namirnica, miksanih of course, mrsav je, al ima energije.otkud ne znaju ni sami.
Da ih pitas oni bi rekli da su potrazili strucnu pomici probali sa savjetima, a zapravo nije tako.
Ja sam.se umorila od diskretnog davanja nekih kontakata jer kad im.je receno da oni trebaju psih.pomoc, oni su se skroz povukli. Mali ne jede nista u vrticu po cijeli dan, bem ti njihov strucni tim I tete da s njima.ozbiljno.ne porazgovaraju.
Ovdje je u igri vise od obicnog nezvakanja I to je jasno ali ocito to ne zele prihvatit ni sad nakon 5 god.:/
Al nemma ja sta s tim, to jenjihovo dijete I njohov problem, naucila sam.se distancirat al svaki put kad smo zajedno kad to krene, srce mi se stisne.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 31.12.2018. at 16:08
Lili ali to dete ide u vrtić ili pričaš o nekom drugom,kak jede kad nije doma?
Moj sad koristi "jest cu kasnije" skoro za svaki rucak
Znaci dobije s nama jelo, mi rucamo,on pojede malo. I onda kaze da ne moze, da bi jeo kasnije. Ne znam koja je to fora sad.
E da, i za tipa sat-dva stvarno trazi i pojede to sto mu ostalo
Danas se rasplakao jer je seka brze jela od njega. Kaze on meni, uspori seku da ne jede tako.
I da, ona pojede vise od njega,a sad ce jednu godinu. Vjerujem da ce ga s kilama brzo prestici
Posljednje uređivanje od Vrci : 31.12.2018. at 17:14
Znam da je kruh kod lili figurativno rečeno nešto za hranu,jel jede bilo što kruto
Jelena.O pa ne jede ni u vrticu, ni nigdje. Jede samo kad ga naganjaju starci. Ne može ni bit s nekim, ako ga cuva baka mama sve pripremi, usitni i baka mu daje.
A kruh doslovce ne želi taknut,a kamoli stavit u usta. Kćerka mo je rekla da ga je zamolila da joj samo doda krisku kruha, rekao je: Ne bih ja kruh dirao! I nije, ono kao da je otrov a zapravo nije nikakva mljeckava textura i slično.:/
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.01.2019. at 05:19
I kod nas ulazak u novu s urlanjem. Ne zeli dorucak koji je rekao da mu radimo (kajganu). Hoce uz crtic. Ne damo. Hoce da ga hranimo. Ne moze.
Milijun rijeci je izgovorio,al ne jede. Bude poslije. Kazem ne, jaje se jede sad toplo.
I urlanje i suze i on se rastuzio.
Kajgana bacena
Ne mogu vise, stvarno ne mogu. Pred njim pun tanjur kolaca, njemu sve fuj, ne bi ni probao
Svaki drugi dan neke njegove suze i pregovori. Ne mogu stvarno, meni je muka u zelucu na pomisao obroka i njega kako sjedi za stolom. Doslovce sam na rubu hraniti ga samo kruhom i suhom hranom jer mi muka od kuhanja i bacanja
Baš ovako je jeo jedan naš rođak kao mali.Moj sad koristi "jest cu kasnije" skoro za svaki rucak
Znaci dobije s nama jelo, mi rucamo,on pojede malo. I onda kaze da ne moze, da bi jeo kasnije. Ne znam koja je to fora sad.
E da, i za tipa sat-dva stvarno trazi i pojede to sto mu ostalo
Danas se rasplakao jer je seka brze jela od njega. Kaze on meni, uspori seku da ne jede tako.
I da, ona pojede vise od njega,a sad ce jednu godinu. Vjerujem da ce ga s kilama brzo prestici
Njegov otac je dosta dominantna ličnost i inače odnos imeđu oca i sina nije bio sjajan, a u zajedničkim obrocima se to nekako suptilno primećivalo kroz očev govor tela i stalno odmeravanje šta, koliko, i kako je dete pojelo, i nikad taj govor tela nije bio afirmativan po dete.
Vremenom, dete je razvilo svoj obrazac- pojesti nešto malo u zajedničkom obroku, zatim dovršiti sat vremena kasnije.
Sad je to vrlo visok i jak momak, nimalo mršav.
Nije poruka ta da kod vas u porodici možda vladaju takvi odnosi, nego da je moguće da je dete počelo sam zajednički obrok da smatra za napetu situaciju koju bi radije izbegao ako može.
Ja se sećam da ni meni porodični obroci nisu bili prijatni jer sam se uvek osećala kao da polažem test a ne da jedem običan obrok. Moja porodica je jednostavno stalno bila fokusirana na mene u meni jako neprijatnoj meri- iako sam dobijala pohvale a ne kritike.
Ma nije do tog,nego on zeli gledati crtic il nesto deseto. A poslije nas redovno trazi da jede,a da mi sjedimo s njim za stolom.
Evo sad je dorucak jeo sam,pa je rekao da bi poslije jeo (jer je htio nesto drugo raditi)
Ni kad skupa jedemo ga ni na sto ne silimo. Pojedi koliko mozes politika.
A to ti je slika moje starije u svemu. Nikad ne bi radila ono što bi kao trebalo tog časa raditi, nego nešto pedeseto. A onda bi baaaš jela onda kad apsolutno nikom živom nije zgodno da joj postavlja hranu i sedi uz nju. Nemam savet i nemam zapravo pojma kad i kako je počela da jede normalnije. Negde od početka predškolskog, mislim. Ali bude i sada da pojede ledenu slepljenu kajganu jer je imala preča posla za doručak.
Moj svekar ima isti obrazac ponašanja, to je čudo. U gostima nikad ne jede i ne pije sa drugima, nego traži da mu se servira posebno kad već svi davno i zaborave da su jeli
Posljednje uređivanje od pulinka : 01.01.2019. at 12:22
Super da pojede malo odmah, jos bolje je to sto na kraju pojede sve, i jos to sam traži. Samo polako, biće sve bolje. I moj jos uvijek svakodnevno pokušava foru s crticima, ali uglavnom vise ne drami sto ih ne dobije...
a sto se tiče toga da su roditelji krivi i da trebaju priznati odgovornost... da, zaista, u mnogo slučajeva je spletom okolnosti način jela-nejela uvjetovan navikama, linijom manjeg otpora roditelja itd. Ali postoji jedan mali broj djece, zaista postoji, koji ima dublji problem s hranom. Djeca koja imaju i nekih drugih razvojnih teškoća, možda neprepoznatih, nekih metaboličkih, neuroloških, vezanih za alergije, netolerancije na neku hranu, senzorickih itd.
Ona neće jesti kad su gladna, neće tražiti kasnije. Onima koji se nisu s tim susreli, teško je povjerovati. Ali takve djece ima. Ima ih koji završe u bolnici, na infuzijama i u kritičnom stanju kada roditelji odluče da primjene teoriju “jest će kad je gladan”... (znam jednu takvu curicu)
Sve mi je gore. Sad pojede 2-3 zalogaja i kaze da ne moze, da bude kasnije i da spremimo.
Rekla sam muzu da ga jedan dan ostavljam bez trunke hrane do vecere jer ovo je katastrofa
U cetvrtak klaiceva. Naruceni radi jedne stvari,a na kraju idemo radi druge i dulje traje
Mene samo zanima jel ima fizicki problem il psiha. Jer je moja psiha vec nastradala
Meni se to kod njega čini psihički problem.
Pa jesi li ikada probala stavrno ga pustit da ogladni, ono on ne pita za hranu, ne daješ mu i tako 5-6 dana ? Daješ mu pit of course.
Tako su u Klaićevoj sugerirali iz stručnog tima mojima. Oni to nisu nikad probali i stoje u mjestu godinama.
A vidim da i na tebe loše psihički utječe.
Zašto se nisi prijavila s njim za one piknike u Klaićevoj ? Ne mogu se sjetit.
Ipak imaju tim čjudi koji se bavi poremećajima u prehrani, pa probaš s njima.
Ako ti ne sjednu, a ništa al barem si probala. Ždere vas ova situacija jako, ne rješava se sama od sebe.
Zašto ne probati? Drž se draga!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 06.01.2019. at 13:22
On bi cak i vise jeo da ga hranimo. Sa skoro 5 godina meni je to neprihvatljivo. I govori mi da zajebava, barem djelomicno. Danas je u par navrata trazio da ga hranimo.
Izbacili smo crtice/tablet i to je plus.
A pustim ga da ogladni. Onda me trazi bananu/jabuku/mandarinu...voce mu je naj.
U cetvrtak smo u Klaicevoj, bas me zanima kako ce tamo proci.
Ovisi kud ideš u klaicevu
Mislim da ti je to psihicki i da trebas zajedno s njim psihologu. A ovo da ga pustis da ogladni je vatrogasha mjera. Bit je zasto dijete ne jede, zasto odbija zivot... Ovo je sve laicki, ali otprilike na to se svede struka. I tko to jos radi u obitelji? Privlaci paznju na sebe psihosomatskim teskocama... I ako si spremna priznat si tko je taj i zasto dijete odbija, onda mozes sama bez psihologa rijesit... pustajuci ga da ogladni. Ako nisi, kreni od klaiceve.
Neki doktori u Klaićevoj uključuju i psihologa,ali recimo kod mojeg psiholog nije nimalo pomogao,dok sama nisam tješila taj problem koji smo morali
I da piknik ne znam kak točno funkcionira kod pravih alergičara,jer ispada da recimo moj bi mogao birati od manje jela nek doma,a kao u bolnici je svedski stol,ali moram priznati da sva sreća da nismo morali ići na piknike
Meni se čini da play piknik terapija nije za alergičare, nego baš za ovakvu djecu kakav je Vrcin sin, koji smiju jesti, ali iz nekog razloga ne žele.
Bio je i kod psihologa vec, tamo ispalo sve ok. Doduse nismo se toliko hrane dotakli
U krivu si peterlin mala Lavko a je išla na piknik,ali on je mono alergičar
Posljednje uređivanje od jelena.O : 06.01.2019. at 16:37
Peterlim je u pravu. Piknici su za djecu koja imaju poteškoće kao Vrcin sin.
A to da je neko dijete uz to alergičar i završi na pikniku, zaista nema nikkave al baš nikkave veze s Vrcinim sinom.
Vrci pa ne kužim bili ste s njim kod psihologa a niste mu prethodno rekli za djetetov problem s hranom??!!
Pa kako će psiholog znat ako mu ne kažete ??!!
Tako ovi moji uopće nikad nisu rekli pedijatrici koje muke muče s prehranom a dijete 5 god.
X na casu, u načelu je to tako zato mislim da Vrci treba potražit stručnu pomoć, a ne zazirat od nje. Neće dijete dobit nikkavu etiketu a možda mu se uspije pomoć.
Da je Vrci to mogla sama rješit prije već bi riješila.
Sretno Vrci !!!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 06.01.2019. at 21:17
A onda smo ga jos mi hranili, jeo je to sto je htio i nekako nam je bilo "ma rjesit ce se s vremenom". Poslali ga iz vrtica psihologu jer je postao malo osjetljiviji kako sam ja zavrsila na mirovanju u trudnoci, i zato sto se druzio samo s jednim deckom,koji ima probleme u govoru. Ma bezveze.
Mm isao s njim i naravno nije se sjetio svega sto je trebao.
Al idemo na proljece na kontrolu opet,pa cu tad onda spomenuti ako prije ne bude nesto.
Pedijatrica nam je upoznata sa svime, tu imamo potporu. I uopce me nije frka etikete. Evo ide kod logopeda, bio kod psihologa, i kod gastro kao manji...samo da on normalno moze funkcionirati
Slično kao kod vas:
https://www.reddit.com/r/Parenting/c...arved_her_out/
Ako se radi o psihologu u vrtiću bez uvrede ikome, ja bi dijete odvela nekom drugom psihologu.
Naravno sudim prema našoj psihologici i koliko je stvari propustila uočit kod naše vrtićke djece. Ne znači da su svi takvi.
A logopedica vrtićka još jača, bude se to ispravilo samo pustite..pa djeca pred školom a ne znaju reć po 10ak slova. Ili prima djecu 1x tjedno ili 1x u 2 tj.
Ajme...
Al to sad nije tema pa da ne idem OT.
Lili ne ide mi u glavu jel to tebi pravi nećak ili sin od tetkine susjede,ako kužiš kaj hoću reći.jer ako je bliži rod onda je ipak trebalo to malo bolje srediti.
Slažem se. Ne radi se tu o uvredi, nego o specijalizaciji. Vrtićki psiholozi pokrivaju široki spektar smetnji i ne mogu im se posvetiti u detalje, a poremećaji prehrane su usko područje kojima se bavi relativno mali broj stručnjaka i nije lako doći do njih.
Vrci, za utjehu - ja sam svog starijeg hranila tj. dohranjivala do četvrte ili pete godine gotovo na redovnoj bazi, ali nije imao tih problema nego motoričkih (uzme žlicu u ruku i umjesto usta pogodi pored uha, zbog mikropokreta koji ometaju mirni položaj, a koji su izazvani njegovom urođenom neurološkom karakteristikom). Isto, nije mogao sunožno skočiti do pete godine, bicikl naučio voziti tek nakon desete itd. Mislim, jeo je on jabuku narezanu na šnite i slično, ali žlicom - dugo nije bilo šanse da pogodi usta. Bome, vrtićke odgajateljice su imale dosta razumijevanja (jer on se trudio, ali je često napravio krš i nered, a i znale su u čemu je problem). Do škole se riješilo. Ovo spominjem ovdje samo zato da naglasim da ima i drugih problema zbog kojih dijete ne jede ili izbjegava jelo. Ne vjerujem da je to u pitanju kod tvog djeteta. Ovaj moj je s vremenom sve savladao, ali i danas radije juhu pije iz šalice nego što jede žlicom, nije mu lako natočiti tekućinu iz boce a da ne prolije itd. Zahvaljujući fizijatrici iz Suvaga dosta toga se riješilo, a neurologu povremeno ode na kontrolu i danas, ali to je nemoguće riješiti do kraja. Njegov brat će uvijek lakše baratati lemilicom nego on.
Sorry na offt. Vrci, posavjetuj se sa stručnjacima i budi nježna, ali uporna. Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
