Mogu ja ? Mogu ja reci ? :aparatic::bouncing:
Printable View
Turisticka agencija nije bila sezona na moru nego rad u Zg.:-)
No svejedno razumijem poantu.
Ne znam jeste li gledali jučer Dnevnik. Javlja se sa Straduna neka odgovorna osoba iz turističkog sektora i jasno i glasno kaže - situacija je tako kritična da i restorani i hoteli zapošljavaju sve što ima 2 ruke i 2 noge i u stanju je nosit pijat. Vrijeme obučenog osoblja je prošlo. Nema.
Ja i dalje ne razumijem kakva obuka treba za biti ljubazan i pristojan.
Em ce tom konobaru bit lakse izvuc se iz neke the sitiacije, em ce nesto kapnut i u dzep. Win-win situacija.
Nema tu edukacije, to je do osobnosti i kucnog odgoja. Ako cemo onako zdravo seljacki pojednostavit.
E pa nije ( samo)do kucnog odgoja.
Do karaktera je, nacinom nosenja sa stresom, smislenosti posla koji ovise o odnosu poslodavca i uvjetima rada, jasno i o placi. I jos drugim faktorima.
Kucni odgoj odgaja male kraljeve i kraljice. Neki dan sam gledala mamu u nekoj vocarni kako dize princa na nogama da stoji na polici ispod blagajne i cekala hoce li mali zakoracit na sam stol di je blagajna, nepojmljivo je da pola minute priceka stojecki. Ni pse ljudi ne znaju disciplinirat, nego ono...a jedino ti lajes, mucica, vidi kako su svi drugi cucki oko tebe dobri joj mucica moja.
Al me nasmija ina :lool: tako nekako ode svijet ukrivo.
Jedna je danas zauzela jedino prazno mjesto u vlaku za sjest jer je tamo ni manje, ni vise stavila svoga psa da lezi, bez icega ispod of course :mrgreen: sta bi pas stajao na podu kad moze lec na sjedalu.
A ljudi su cekali sat vremena na stanici zbog nazalost pregazenja stare osobe i vjerujem da bi mnogi rado sjeli nakon toliko cekanja na stanici.
I nitko joj nije nista rekao, a za ocekivat je da bi ljubaznost bila na visini.
Da je pas bio u njenom krilu ok. I btw to nije bio mali pas.Ono oveci pas zavaljen u sjedalu HZ-a.
Coksa, ljudima opcenito soata manjka ljubaznosti i pristojnosti, nije stvar samo profesije. Dovoljno se okremut oko sebe, susjedi, kolege s posla,ljudi u tramvaju,lo ducanima kao kupci... opcenito govoreci sve je manje ljubaznosti oko nas. Nažalost.
Nema to veze s radisnim i neradisnim ljudima nego bas s karakterom/osobnosti i u vellikoj mjeri odgojem.
Ne soata nego dosta :-)
Sorry na ostalim tipfelerima, al su razumljivi barem.
Dobrodosli u Ameriku. Ovu moju, gdje zivim s dvoje omanje djece s alergijama i ne jedem u vrh vrhova od restorana. Posluzuju, oduvijek, nekakva djeca s rukama i nogama koja znaju donijeti po jednu casu i tanjur u isto vrijeme, ponekad cijeli pladanj. Prvo sam se malo zivcirala, ali sad mi je svejedno. Trazim pedeset puta ako treba, sta's. Jedino me ljuti sto se ocekuje napojnica, a stvarno je usluga, obicno, zaonustvar. Odnosno, nemam ni zelju ni potrebu platiti vise od same usluge s jelom i/ili picem.
Vi i dalje drvite po ljubaznosti koja bi se u ugostiteljstvu i turizmu trebala podrazumijevati. Da, nekada je tako bilo. A ja vam kažem da su danas vlasnici birtija često nadrndani primitivci kojima nije bitno hoće li mu konobarica biti ljubazna. Zvuči nelogično, ali je tako. Ako je po prirodi ljubazna i radišna, gazda je premalo plaća (ili ne plaća ili zakida) pa mu ode na nešto bolje. A onda mu dođe neka nadrndana ko što je i on sam, a njega baš ga briga - skupi lovu i briši.
U jednom hotelu (3*) tek nam je 3. dan boravka na vrata lupala (doslovno lupala) nepalska sobarica i doviknula na nerazumljivom engleskom: need towel, not need towel? Nije joj palo na pamet ništa očistiti jer me nije razumjela i jer je ležerno otišla dalje.
Obično imam dobra iskustva u ugostiteljskim objektima. Stvarno dobra. Zato me i je ovaj primjer osupnuo.
Ljubaznošću reagiraju na ljubaznost.
Nisam još doživjela da sobarica ne očisti sobu. Ima vremena, kažete :)
Riri, dobro kažeš, naići će na nadrkanijeg. Ili će ga svojim ponašanjem izazvati.
Paše ovako laganija tema u ovim vrućim noćima. Još oko 12 sati do ljeta. Odradit će ga konobari, nekako, bilo kako.
Lili, mislim da bih ja ovoj sa psom rekla da ga makne u krilo. Ustvari, plaća li pas kartu? Onda ima pravo i na sjedalo? Nisam upućena u to.
Da treba platit kartu za psa (ne znam jel je jer ni putnici cesto ne kupuju) pas smije u vlak, ali ne i da sjedi na sjedalima koja su predvidjena za putnike.
Kad je u pitanju manji pas ljudi ga znaju stavit u neku torbu ili u krilo. Ovo je bio pas onako srednje velicine.
Moram priznat nisam ni to jos nikad vidjela na gradskom vlaku,al za sve ima 1.put :mrgreen:
Zao mi bilo starih ljudil koji ne mogu sjest, ja se ionako kratko vozim.
A upuciva je poglede tipa da joj se nitko nije usudio reci da pas bude na svojim nogama na podu ili u njenom krilu.
Ne radi se o opraštanju 5 kuna, nego o načinu komunikacije. Beti je sama napisala da je to “nađite sitno” izgovorila “uz pogled koji ubija”. Na to sam reagirala, ne na kusur.
Već sam napisala (ja svježe obučena kako ljudi trebaju govoriti :mrgreen:) da iz onoga što je Beti napisala ne vidim problem samo u konobarici nego i u Beti. Nisam bila tamo, i ne znam kakva je cura, ali iz onoga što je Beti sama svojim riječima opisala sve mi izgleda kao lančana reakcije agresije i pasivne agresije jedna na drugu.
U idealnom svijetu, konobarica bi zaboravila taj šećer, a Beti bi nakon što je 2x prošla pored nje bez šećera ljubazno podigla ruku i rekla: “oprostite, može onaj šećer”. U drugom koraku bi rekla samo “Molim vas, možete naplatiti”. I u trećem koraku bi rekla “žao mi je, potreban mi je taj novac, možete li molim vas provjeriti imate li ipak sitnog”. I ako bi nakon toga ova cijelo vrijeme i svaki put bila drska i bezobrazna onda bih ju proglasila takvom, zvala šefa, tražila knjigu žalbe, stavila groznu ocjenu na netu i sl.
Ja u Dalmaciji generalno imam problem s omjerom kvalitete usluge i naplacenog novca, kao i s ljubaznoscu i pristojnim ponasanjem pruzatelja te usluge - cast iznimkama. Da mi ne zamjere Dalmatinci :D
Netko je to jako lijepo napisao - to nema veze sa stresom, edukacijom, kolicinom posla, nego s kucnim odgojem.
Evo primjera. Nedavno sam bila u jednom restoranu koji je ocito tu vecer zaposlio konobara kao ispomoc. Bila je ogromna guzva, momak je zaboravljao, bio je nespretan, na kraju mu je u jednom trenutku ispalo sve iz ruku i zavrsilo razbijeno na podu. Ali toliko mu je vidno bilo neugodno zbog vlastite nespretnosti i nesnalazenja, bio je tako drag i ispricavao se, da smo mu ostavile dobru napojnicu i sigurno cu opet ici tamo.
Svakakve situacije se desavaju, ali na radnom mjestu naprosto moras biti profesionalan, ljubazan i usluzan, bez obzira na sve. Naravno, ne govorim o ekstremima, tipa da ti izbije tucnjava u kaficu i slicno.
X Kažem vam ja. Ja se malo bojim / a i malo unaprijed zabavljem, iskreno (:)) na što će to na Visu ličit. Zamišljam se ko Smoje dok sa strane kao gledam scenu s "a niste zaboravila naplatit?!" (a vjerojatno je ovo "zaboravila" s "a" za Vi je isto neki iskrivljeni sjevernjački govor (sjevernjački as in sve sjevernije od Velebita - prvi put sam to čula u Zg, ovo s "a", a ne s "i" - "zaboravili" je ispravno, možda će ovi mladi mladci konobari prvi put čut tako nešto) i zamišljam već kao da pišem/gledam RL scenu iz Malog mista. Beti, chill, nema ti druge za južne pruge. Zamisli to ko kratki kulturološki break, malo neke druge ehm... kulture :).
I još se najviše veselim kako će bit sve super i svi baš topli i ljubazni jer sam (smo) dobro Beti pripremili pa će ići s malim očekivanjima i bit oduševljena :).
Amen to that, ali mislim da se to ne "hvata" baš u RL-u, barem ne još na nekim južnim koordinatama. Moj muž je agilno svašta nešto (konzultant), scrum master. Jednom je htio da mi doma imamo daily scrum sastanke vezano za malu i instrukcije, ocjene i zaključenje školske godine. Ja i mala ??? Prepričavam ja to svojoj sis iz Splita. Kaže ona meni - iskreno, nemoj mu zapravo reć, ali južnije od Velebita ti zapravo nitko stvarno ne vjeruje u agilno, scrum i te stvari :).
I još jedna crtica, pred možda i 20 godina. Stara godina, St. Kupujem aparat za film (hm.... možda je bilo i 25 godina). Već se odlučili za koji ćemo, sto stvari za obaviti i ja starome vlasniku obrta kažem - evo, može, može, odlučili smo se za taj i taj. On se uvrijedio, ispravno me prepoznao kao strani / iskrivljeni domaći element i održao bukvicu "nećete Vi nas ubrzat, ovo je Mediteran, dolce far niente".
Moram priznati da mi je malo čudno kako tu opisujete ljetovanja u Dalmaciji kao nekakva iskustva s urođenicima iz drugog svijeta :zbunj: obiteljski nemam nikakve veze s tim krajem, ali često ljetujemo na južnom Jadranu i ne sjećam se da sam nailazila na probleme tipa loša usluga, bezobrazluk i sl. Bilo je ponekad bizarnih situacija, nije da nije :mrgreen: ali doživljavali smo to kao zabavu, a ne kao nešto za zgražanje. Ljudi tamo itekako žive od turizma i većina njih se trudi oko toga.
Veći nam je problem s onima koji muljaju oko izdavanja računa, ali mislim da to nije regionalno uvjetovano.
ja se isto cudom cudim jer zivim tu, u srcu te dalmacije, i ove price i generaliziranja su mi bas smijesna
ima vrhunske usluge, losije, ljubaznijih i malo manje ljubaznih, bas kao svugdje
takodjer i za scrum i agilno jer radim u developerskoj tvrtki koja bas tako radi (i ja sam product owner), i nismo nikakve iznimke
sad da treba udahnuti i pripremiti se za otici na vis, ma dajte...
Kupaći, šugaman, šešir, dve-tri haljine za večer i mozak na pašu. I to je priprema za Vis. Dobro, i novčanik. Još malo, pa smo u niskom startu, već sanjam vožnju Dalmatinom i 2 i pol sata trajekta. Obožavam putovanja!
Smeđi šećer ostavljam na Kvarneru. Jutros sam s guštom ostavila te 4 kune do 30 konobaru koji mi je donio željeni smeđi paketić :) Šećera, da ne pomislite nešto drugo.
I ta kava, nakon prvog ovogodišnjeg kupanja u moru, je bila super. Bila bi i sa bijelim. I bez ičega :)
Možda je ipak stvar u meni i mom (ne)raspoloženju. Zen sada.
Ja nemam nekih loših iskustava s konobarima (iako nisam često po kafićima, a još manje po restoranima) aliii ono što me zna užasno iznervirati su drugi gosti koji se ponekad ponašaju kao da je čitav svijet njihov, tako da razumijem konobare kojima je ponekad pun kufer svega. Nedavno mi je nečiji pas na otvorenoj terasi kafića uletio pod stol. Gazda ga je držao odvezanog, a došao je drugi ćuko i eto cirkusa. Što je konobar trebao napraviti??? Osim toga, ima i svakojakih roditelja s malom djecom... Da se razumijemo, nemam ja nikakvih problema s djecom. Problem su neuračunljivi roditelji, koji puštaju da djeca rade što hoće po javnim mjestima. Mislim, ne smeta mi kad zaplaču ili slično, ali roditelji moraju imati na umu da je dječurliji DOSADNO sjediti mirno sat vremena, pa često jurcaju okolo i ruše stolove i suđe, ufff... dok su roditelji zabavljeni svojom kavom, čikom i mobitelom, a konobari se igraju dadilja. Znam da je to nepopularno napisati na ovom forumu, ali meni je uvijek bilo muka ulaziti i u trgovinu dok su mi djeca bila u neuračunljivim fazama i kad im je pažnja bila na razini vinske mušice. Bratemili, takvi trebaju birati birtije u blizini kojih je igralište ili bilo kakav sadržaj zanimljiv djeci ili im barem ponijeti slikovnicu, da ne stvaraju cirkuse. Eh... baš se vidi da sam stara :-) Sorry na offt.
Ja nisam previse zahtjevna i sitnicava gosca, ali sam fakat nailazila na situacije na temelju kojih bih mogla komotno napisati scenarij za epizodu kakve tragikomicne serije. Nesto sto mi se u Istri, Zagrebu, Slavoniji, Lici nikada nije dogodilo. A ni dalje u svijetu.
Nije bed, i dalje se drzim Dalmacije i ne odustajem :D Sama pala, sama se ubila :D
Za mene radje to od 'korporativnog turizma' kojeg ima sad vec i u dalmaciji po hotelskim lancima, gdje je ziher "gost u fokusu". A ima digurno i drugdje, ako se krece istocno il puno juznije. Al meni je to fora, doduse, ne privlaci me sve, al da je razlicito, a je, fala bogu da je, i da svijet zasad jos nije World Inc. s jednom misijom i vizijom i istom korporativnom kulturom.
Kad sam otvarala temu, prvo sam pomislila da se radi o problemima sa sinom tinejđerom
Meni je u Dalmaciji sve tip top, Beti bit ce ti predivno :zaljubljen: nadam se da idete do Komiže.