Ne radi se o opraštanju 5 kuna, nego o načinu komunikacije. Beti je sama napisala da je to “nađite sitno” izgovorila “uz pogled koji ubija”. Na to sam reagirala, ne na kusur.
Već sam napisala (ja svježe obučena kako ljudi trebaju govoriti) da iz onoga što je Beti napisala ne vidim problem samo u konobarici nego i u Beti. Nisam bila tamo, i ne znam kakva je cura, ali iz onoga što je Beti sama svojim riječima opisala sve mi izgleda kao lančana reakcije agresije i pasivne agresije jedna na drugu.
U idealnom svijetu, konobarica bi zaboravila taj šećer, a Beti bi nakon što je 2x prošla pored nje bez šećera ljubazno podigla ruku i rekla: “oprostite, može onaj šećer”. U drugom koraku bi rekla samo “Molim vas, možete naplatiti”. I u trećem koraku bi rekla “žao mi je, potreban mi je taj novac, možete li molim vas provjeriti imate li ipak sitnog”. I ako bi nakon toga ova cijelo vrijeme i svaki put bila drska i bezobrazna onda bih ju proglasila takvom, zvala šefa, tražila knjigu žalbe, stavila groznu ocjenu na netu i sl.