helpmum prvotno napisa
Da podijelim i svoje iskustvo sa buducim mamama o ovoj temi koja u biti samo izazove ogromnu nervozu, nesanicu i strahove a u sustini buducoj mami ne pruzi ama bas nista. Zasto je to moje misljenje? Pa evo zato jer:
1. Uz svo duzno postovanje medicini ali ipak je to jedna sila koja zarađuje velike pare na ljudima gdje god stignu;
[I]-sve se plaća. to je istina. svaki pregled, svaki postupak, sve baš sve vezano uz zdravlje i liječenje smo platili i plaćamo iz naših zarada ili direktno iz našeg novčanika kad idemo kod privatnih liječnika
-sve usluge i materijalna dobra plaćamo. koliko li se se novaca zarađuje na industriji zabave, nafte, slatkiša, duhana, alkohola, koliko novca zaradi autoindustrija, proizvođači mobitela, računala... sve se plaća
-sve košta, pa i medicinska pretraga. besplatna je ljubav, dobrota, prijateljstvo.... ali to nije naša tema
2. Ova pretraga NE pokazuje nikakve TOCNE podatke nego jedino i samo pojam VJEROJATNOSTI a svi znamo sto to znaci, pa i bez samoga testa svaka majka zna da UVIJEK ima sansu da bude onaj 1 "slucaj" koji ce donijeti bolesno dijete bez obzira u kojem smislu rijeci da li od sindroma, bolesti srca, tumora, itd itd, moglo bi se nabrajati u nedogled;
-prenatalni probiri nisu dijagnostičke pretrage, svi koji rade te pretrage moraju biti informirani da su rezultati prenatalnih pretraga izraženi kao statistička vjerojatnost a na temelju biokemijskih i drugih parametara. to uostalom i piše na nalazu koji se dobije nakon probira
-ovi probiri ne predviđaju statističku vjerojatnost oboljevanja od različitih bolesti od kojih svi možemo oboljevati pa na žalost i naše bebe, već samo vjerojatnost kromosomopatija-poremećaja u broju kromosoma za tri najčešća sindroma (Down, Ewards, Patau)
-za neke bolesti koje su nasljedne, za koje postoji genska podloga u promjenjenom (defektnom) genu-npr cistična fibroza, huntingtonova bolest, mišićne distofije... parovi koji u obitelji imaju takve bolesti mogu napraviti gensku analizu nakon što se dijagnostičkim postupkom uzme uzorak za analizu. svi mi koji se ne moramo podvrgavati takvim testovimo smatrajmo sebe sretnim ljudima, a onima koji će radi genske opterećenosti teškim bolestima u obitelji raditi dijagnostičke pretrage-mogu samo poželjeti puno sreće i zdravlja i izraziti svoju podršku.
-prenatalni probir je izbor roditelja. nitko ne mora raditi prenatalni pobir ako ne želi.
3. Kada buduca majka dobije rezultat koji je "pozitivan", odnosno koji pokazuje vecu vjerojatnost (a to izracunava samo stroj u nekom laboratoriju i izbacuje podatke) tada kod svake nastane prvotni sok koji moze trajati kratko ili duze, sto je vrlo individualno jer toliko destruktivno djeluje kao da se radi doista o sindromu a ne o vjerojatnosti, a znamo sta znaci pojam VJEROJATNOST. Nitko, ali bas nitko ne moze garantirati da li ce neka majka ako ima vjerojatnost 1:7 ili 1:7000 roditi zdravo ili bolesno dijete, stoga sve te igre sa tim testovima su za moje misljenje CISTA GLUPOST!
-"pozitivan" rezultat se ne može dobiti prenatalnim probirom jer se pozitivan ili negativan nalaz dobiva dijagnostičkom pretragom, a to smo već napisali da probiri nisu i da su rezultati statistička vjerojatnost
-svi znamo da u životu nema stopostotne garancije na bilo što, ipak živmo život puni nade i optimizma
-ako se odlučimo za prenatalni probir, trebamo sami sa sobom razmisliti i znati što će nam značiti rezultat velike ili male vjerojatnosti i koje korake ćemo poduzimati dalje
-a strahovima i tjeskobama u trudnoći ionako je teško pobjeći radile ili neradile prenatalni probir i nije samo prenatalni probir izvor strahova koje proživljavamo-pa pogledajmo samo naše postove na forumu i vidmo koliko je briga u trudnoći-rijetke su sretnice koje to mogu potpuno izbjeći i u potpunom miru proživjeti trudnoću sa ili bez obzira na to radile prenatalni probir ili ne
4. Svaki ozbiljan ginekolog ce i sam kazati kako je sve to vjerojatnost i kako je BITNIJI STRUCAN PREGLED NA ULTRAZVUKU te pracenje trudnoce na ultrazvuku a ukoliko buduca majka zeli znati da li joj dijete ima problem sindroma ili nema tada ce otici na aminocintezu i biti spremna podineti zrtvu ukoliko dijete nije zdravo, ili da ga rodi i zivi sa njim ili da podnese tezinu pa da se djetetov zivot prekine u cca 20 tjednu. To je samo osobna stvar.
-biopsija korionskih resica, kordocenteza, amniocenteza-invazivne su pretrage koje i kod najiskusnijh liječnika i u najboljim uvjetima nose rizik od spontanog pobačaja, baš radi toga nastoji se neinvazivnim postupcima smanjiti broj tih zahvata
-neinvazivni postupci koji suzuju indikacije za invazivne pretrage su ultrazvučni pregledi i biokemijske pretrage (tj. prenatalni probir)
-nekad je starost rudnice iznad 35 godina značila idikaciju za amniocentezu, danas se zavljujući razvitku tehnika prenatalnog probira i tehnologije ultrazvuka može ta idikacija otkloniti za mnoge trudnice iznad, odnosno procijeniti da je rizik amnicenteze veći od rizika poremećaja u broju kromosma
-smatram vrlo vrijednim postignućem da se što veći broj žena poštedi invazivnih pretraga i rizika koje one nose, a to sve zahvaljujući kombinaciji biokemijskih testova i ultrazvučnih pregleda
5. Znam da ce neke majke misliti kako je "bolje" da se dijete "rijesi" sa 13 tjedana ako se napravi biopsija korizonskih resica ali ja postavljam pitanje nije li to sebicno pri cemu majka misli samo na sebe jer ce NJOJ BITI LAKSE prozivjeti ako se odluci na takav zahvat a djetetu je u tom slucaju svejedno i tako i tako ako mu je sudjeno da se ne rodi, zar ne? Sa druge strane, zahvat tih korionskih resica je daleko daleko daleko opasniji za posljedicu spontanog pobacaja zdravog djeteta, stoga zar nije lakse donijetu odluku pa raditi aminocintezu u 18 tjednu jer je tada vjerojatnost od spontanog daleko manja ili raditi biopsiju resica u 12 tjednu kada je rizik od spontanog daleko veci? Pri tome bi majka naravno trebala misliti na dijete a ne na sebe kako ce lakse podnijeti kiretazu ako dijete nije zdravo i ako se odluci na takav korak da dijete ne zadrzi na zivotu.
-suosjećam sa svakom majkom, svakim roditeljem koji mora proći iskustvo odluke što nakon nepovoljnih rezultata dobivenih prenatalnim dijagnostičkim pretragama, voljela bih da se nitko nikad ne nađe u takvoj poziciji, ali život je često sve samo ne lagan
-svi mi možemo misliti, govoriti, pisati-postupili bi ovako ili onako, ali dok se ne nađemo u toj teškoj životnoj poziciji sigurno ne možemo znati kako bi postupili
-zato ne osuđujmo druge radi njihovog izbora, svaki izbor u slučaju loših nalaza prenatalnih dijagnostičkih pretraga nosi velike dileme, snažno utječe na ostatak života, svaki je takav izbor je najosobnija i najintimnija stvar pojedinca i držim da ljudi koji su morali napraviti takvu odluku trebaju podršku a ne osudu bliskih osoba ma kakva ta odluka bila
-svako osuđivanje i moraliziranje po forumima u stilu da se je netko rješio svojeg djeteta, ili mu uskratio život, nepotrebno je i neljudsko -ako ne možemo pomoći, ne odmažimo
6. Ono sto je najbizarnije jeste da ako pitate svoje ginekologe onda ce vam svi, ali uvjerena sam, svi kazati da su ti nalazi prenatalne, doubla ili tripla UGLAVNOM LAZNO POZITIVNI jer gotovo, naglasavam gotovo, uvijek se rodi zdravo dijete ili amonocinteza pokaze da se radi o zdravom djetetu. Stoga se ja pitam cemu se uopce izlagati ovim suludim novitetima sa kojima majkama uzimaju i pare i zivce a to nije vrijedno svega toga. Inace, na velicine papp-a ili free beta hcg moze utjecati prijeteci spontani, krvarenje na pocetku trudnoce, i jos dosta drugih elemenata ali bez obzira na sve te informacije zena dozivi sok sa nalazom koji joj zaista nije potreban!
-svaki liječnik-ginekolog koji je dobro educiran i predan svome pozivu (znači valjda da je to "ozbiljan" ginekolog) znati će da se dvostuki i trostruki prenatalni probirni test sve rjeđe primjenjuju zbog velikog broja lažnih nalaza (do 35%)
-svaki ginekolog koji prati stručna i medicinska dostignuća ("ozbiljan ginekolog" ) ponudit će svojoj pacijentici rani kombinirani probir koji daje lažne razultate u otprilike 5% slučajeva-taj rani kombinirani probir uključuje ultrazvučni pregled i biokemijske pretrage-samo ultrazvuk nije dovoljan
-prenatalni probir nije obvezna pretraga, neradeći te pretrage možemo se zašititi od "šoka" lažno pozitivnog rezultata-taj "šok" možemo dakle izbjeći
-na žalost uvijek postoje roditelji neće moći izbjeći suočavanje sa činjenicom da je dijete teško bolesno ili još nešto gore. život je pun neželjenih i teških događaja-"šokova", ostaje nam da živimo naše živote i da se nosimo sa teškoćama na način na koji najbolje možemo i znamo
7. Evo kao zadnju "tocku" u ovom postu cu napisati da sam ovo sve pisala jer sam i sama prosla taj prenatalni test i biokemisjki nalaz mi je bio los, prosla sam 2 dana i 2 noci pakla u samoj sebi ali nakon toga moj odlazak na ultrazvuk mom ginekologu kojem beskrajno vjerujem i gdje je pregled na ultrazvuku trajao doslovno jedan sat, ja mirno disem i spavam. Stoga, sve sam prethodno napisala zbog svog vlastitog iskustva. Da jos nadodam kako su mi stavili na nalazu da je gestacijska dob na dan vađenja krvi bila 6 dana veca od stvarne, pa kada sam pitala gđu doktoricu u labosu ona mi je samo rekla "mi vam to ubacimo podatke u stroj i on samo izbaci rezultate". Pa ja se pitam kakve to rezultate moze izbaciti na temelju duzine bebe u datom trenutku mjerenja jer zena je naravno uvijek MANJE trudna nego sto se racuna na nacin od prvog dana zadnje menge ali na koji to nacin moze biti "tjedan dana vise trudna"???
Dakle to su igre bez granica jer je lova u pitanju s obzirom da se danas prosjek rotkinja popeo na 30 i preko godina pa ocito svaka zena ide na te krvne analize koje se placaju pa ih se onda salje na amnio koja recimo kod Podobnika kosta 6000 kuna, a biospija resica daleko vise. Dakle, uplase majke sa pretragom krvi pa ih onda salju da istresu dobre pare da se umire na aminocintezi ili biospiji resica. To je moj stav.
Za moj pojam, DOBAR strucnjak na ultrazvuku je sasvim DOVOLJNO za pracenje trudnoce jer aljkavi doktor koji pogleda 5 minuta dijete na ultrazvuk je daleko veca opasnost da dijete dobije tisucu i jedan problem zbog takvog aljkavog pristupa. Eto, podijelila sam svoje iskreno misljenje po pitanju ovih "vjerojatnosti" i da zivim jos 1000 zivota NIKADA to ne bi napravila a oni koji su to izmislili neka to preporucuju sebi samima!