Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

da se dijete od roditelja zeli emancipirati je dio odrastanja.
kako ce se ta emancipacija dogadati, te da li ce biti za okolinu u vidljivom ili nevidljivom spektru, je drugi par cipela.

emancipacija djeteta od roditelja moze se iskazivati i u pokrivanju "opcih mjesta" na vidljivi nacin (cigarete, alkohol, zelja za ostajanjem vani cijelu, noc, svadanje, issue sa skolom....)
no moze se iskazivati i na sasvim druge nacine, koji nisu okolini tako vidljivi, a pogotovo neuvjezbanom oku.

smatranje da je prvi nacin jedini nacin, ili jedini "vrijedni" nacin je mozda uvrijezen pristup, no meni je to nekako banaliziranje teme odrastanja.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Meni je to prilično neprihvatljivo, svakako nije nešto što bih podržala i tolerirala.

---

A gdje ti je granica? Naime, sa 18 su kao odrasli. Ono, djeca završe škoklu i zaposle se. Popit piće i zapalit joint u odrasloj dobi je više nego normalno, kažeš. Adolescencija je doba transformacije u odraslu osobu, i ulaska u svijet odraslih postupaka. Nije logično da nešto što je za odraslog sasvim ok, za 17 godišnjaka bude potpuno neprihvatljivo u bilo kojoj varijanti, a svakako nije realno da jedan 17 godišnjak na to tako gleda.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ne slažem se samo s tim da se to preispitivanje mora manifestirati kao ponašanje koje bi ovako generalno mogli proglasiti za nepoželjno.

---

pa mislim da smo svi uložili baš na tog konja :lool:
tj. iz tvojih usta u božje uši :fige:

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

A gdje ti je granica? Naime, sa 18 su kao odrasli. Ono, djeca završe škoklu i zaposle se. Popit piće i zapalit joint u odrasloj dobi je više nego normalno, kažeš. Adolescencija je doba transformacije u odraslu osobu, i ulaska u svijet odraslih postupaka. Nije logično da nešto što je za odraslog sasvim ok, za 17 godišnjaka bude potpuno neprihvatljivo u bilo kojoj varijanti, a svakako nije realno da jedan 17 godišnjak na to tako gleda.

---

Naravno da nije realno da 17 godišnjak na to tako gleda. Na to tako gledam ja, stara žena. Nisam niti ja na to tako gledala sa 17, a upravo iz svojih iskustava sa 17 godina mogu reći da na sasvim fizičkom nivou nije isto kad curica od 17 godina popije žestoko piće, i kad to napravi žena u najboljim godinama :mrgreen:.

No, cijela ova priča nema velike veze s odrastanjem, ja sam ovo komentirala samo radi usporedbe odraslih i pubertetlija koja se javila na temi.

Ukratko, šta se trave i sličnog tiče, moj stav je da je nemali broj odraslih u jednaom krasnom samozavaravanju. Čaša vina poslije ručka je mnogima zapravo dvije poslije ručka i tri pivice navečer. A joint nije rekreacija kad je svaki dan. I ja mislim da je mladi mozak osjetljiviji, ali me ne usrećuje ovaj stav: sasvim je to nešto drugo za odrasle. Bome nije sasvim, nego samo malo drugačije. A samokontrolu odraslih bih objesila prvom mačku o rep. Stav da je joint maltene zdrav kao jabuka isto tako.

Mogu ja umjesto Mime? Meni tu nisu godine granica, nego neki moji osobni pokazatelji. Kad klackalica pretrgne s kolicine gluposti koju su u stanju izvesti na kolicinu odgovornosti koju pokazuju, onda su za mene na putu prema odraslome. Imali 17,18,19,20 ili 25 godina. Moj dvadesetogodisnjak je nekako odnedavno na tom putu. Prije toga definitino nije bio.

Citiraj:

---

betty blue prvotno napisa

nego na onu spoznaju "moji roditelji nisu savršeni, moji roditelji griješe, ne slažem se s njima, ne želim ih poslušati u ovome" itd
mislim na prkos autoritetu, odnosno bolje rečeno preispitivanje (roditeljskog) autoriteta - to mi je poželjno i smatram ga dijelom normalnog mentalnog odrastanja

---

s tim se sasvim slazem. moza za roditelje biti i bolno, kad vas dijte vise ne gleda sa 100%nim obozavanjem :mrgreen:
ali ide u rok sluzbe.
iz tog preispitivanja moze i roditelj stosta pametnoga izvuci, ako makne tastinu na stranu. :mrgreen:

jasno, vertex, svi znamo da ima oho-ho odraslih ljudi koji imaju probleme s ovisnostima. Ja sam ovo prokomentirala iz pozicije odrasle osobe kojoj je zaista normalno popiti piće ili dva, ali zaista samo ponekad.

(što naravno ne znači da nemam ovisnosti drugih vrsta)

Vec sam linkala na posvojiteljskom topicu - meni je osobno zanimljivo sljedeće:

Citiraj:

---

Before age 5, the adoptees’ cognitive skills correlated more with those in their adoptive families. As they matured, however, the adoptees’ cognitive skills, including verbal ability, became more like those of their biological parents. The researchers concluded that “environmental transmission from parent to offspring has little effect on later cognitive ability.” A number of other studies, including ones on transracial adoption, have replicated these results.

---

Jest da tu piše kognitivne sposobnosti, a ne karakter, ali vjerujem da i tu ima korelacija.

Meni je zanimljivo jer se naše dijete u kvartu/vrtiću/obitelji/kod pedijatra i šire navodi kao jako napredno. Druga djeca, vršnjaci, pa i stariji, ga navode da će uskoro nešto moći/znati kao on. U najranijoj dobi, svjesna velike nepoznanice i s mojim profesionalnim određenjem, zaista sam se potrudila da se djetetu povežu sinapse što gušćom mrežom. Bila sam non-stop s njim i nisam imala drugih izazova, uživala sam u tome i mogla sam. Naravno da nakon što sam počela raditi nisam više mogla nastaviti, prvenstveno vremensko-energijski. A i mislim da što je tu je, neka sad sam dalje koristi mrežu kako želi i može, uz našu podršku naravno (odavno sam prestala biti dominantan roditelj, potpuno smo ravnopravni). Eto, sad me zanima što će biti s tih 5 čarobnih godina.

Iščekujem, međutim, mislim da na našem primjeru, kakav god da ispao, neću opet ništa moći zaključiti. Ako zadrži interese koje sad ima, a koji se prilično poklapaju s mojim, tko kaže da ih ne bi imao i ovako i onako. Ako ih izgubi, tko kaže da ne bi i da je moje biološko. Promatram i brinem i mislim kao i seni da bez obzira što ispadne da ću se sigurno potrgati da se vrata ne zatvore. Ostalo će biti kako bude.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

??

---

Ja sam to mislila za svoje starce i za sebe, a poslije sam (možda na linku tko je netko linkao gore na ovom topicu) našla neku izjavu tipa Goethea ili tako nekog da je sa 17 mislio da mu je tata tako glup, a s 21 se pitao kako to da je u to malo godina toliko puno naučio - tu sam se našla i nasmijala :lol:. Bit će to možda separacija a la invisible koju opisuje seni.

Kako da je njegov tata u tih 4 godine toliko puno naučio i opametio se na naglo :).

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

pa i različite stvari mogu spadat pod prkošenje roditeljima
ja sam kao svoje prkošenje doživljavala to što sam bojala kosu u izrazito crvenu i što sam probušila uši
to je mojoj mami kao bio šok
danas se pitam je li malo glumila da joj je šok da mi zadovolji tu potrebu (a baš mi je bio gušt da je šokiram), da ne moram dalje tražit

---

tang sad si me bš bacila u razmišljanje
možda bih i ja trebala biti šokirana bojenjem kose...
a ne oduševljena, kao suuuuper je!
pa baš sam tupson :roll:

ja sam još gora - ja sam nagovarala. A ona neće.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

ja sam još gora - ja sam nagovarala. A ona neće.

---

pa često se dogode konzervativna djeca liberalnih roditelja :mrgreen:
zapravo je ista stvar kao i obrnuti, samo je predznak drugačiji
uvijek se toga sjetim kada krenu priče kako petogodišnjaci vole Metallicu (zamisli, i roditelji je vole), a onda sa 17-18 odrvtanje žarulja

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Mogu ja umjesto Mime? Meni tu nisu godine granica, nego neki moji osobni pokazatelji. Kad klackalica pretrgne s kolicine gluposti koju su u stanju izvesti na kolicinu odgovornosti koju pokazuju, onda su za mene na putu prema odraslome. Imali 17,18,19,20 ili 25 godina. Moj dvadesetogodisnjak je nekako odnedavno na tom putu. Prije toga definitino nije bio.

---

ovako je nekako i kod nas
u principu rastemo zajedno s njom i letvica isto tako

Pretpostavljam da je Vrijeska pitala za srednjoškolku i ostavljanje na moru. Moja ide ovo ljeto s ekipom,u obje kombinacije će biti i netko stariji ( u jednoj kombinaciji još ne znam zapravo tko). No ja bi ju pustila par dana i u samostalnoj kombinaciji.

Ako se žele meni inatit, počet će se tetovirat

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Mogu ja umjesto Mime? Meni tu nisu godine granica, nego neki moji osobni pokazatelji. Kad klackalica pretrgne s kolicine gluposti koju su u stanju izvesti na kolicinu odgovornosti koju pokazuju, onda su za mene na putu prema odraslome. Imali 17,18,19,20 ili 25 godina. Moj dvadesetogodisnjak je nekako odnedavno na tom putu. Prije toga definitino nije bio.

---

Ma načelno sve to stoji. Samo mi nije bilo jasno to o "neprihvatljivosti" u praksi. Sine, imaš 20, ali ne vidim te kao zrelog, apsolutno je neprihvatlljivo da popiješ to piće koje je samo za odrasle koji su zapravo odrasli :mrgreen:
Ali mislim da je u međuvremenu svatko svakoga razumio...

Pa baš tako, meni je neprihvatljivo, mislim da to nije pametno niti OK, neću ti kupiti piće za tulum, neću ti natočiti vino za ručkom, moj stav je da mlada osoba ne treba piti.

S tim da sa 20 godina ipak više nisu u pitanju pubertetlije.

Tocno tako. U mom prisustvu nece zapaliti joint niti popit rakiju. Ovaj od 20 bi mogao popit casu pive sa mnom, al mislim da ne voli pivo.
Ako ga zateknem u steti, jasno cu mu reci sto mislim o tome.

Eto, a meni je sasvim u redu da jednom moj sin s 20 popije casu vina doma, a nije mi u redu da ne zna segmentnu, implicitnu i eksplicitnu jednadzbu pravca s 16.. A stvarnost mi govori da moj sin nije zainteresiran za popit casu vina sa mnom, i da upravo ono sto je meni vazno, ne zna. I otprilike tako cesto izgleda pubertet. Ne mora, ali cesto jest. Sto su moje vrijednosti, on zna. I definitivno je u mom vrijednosnom sustavu znanje visoko, iliti vise od ovisnosti neovisnosti dihotomije, pa opet on ne postuje te vrijednosti.

Casa, skroz te kuzim i svidja mi se kako si to napisala.

Citiraj:

---

Riri92 prvotno napisa

Ne mislim da odgoj nema nikakve veze, ali u mom slučaju je imao veze tek toliko da kad se spremam napraviti neko s*anje, pomislim da možda ne bih trebala da ne razočaram svoje.

---

upravo ovo je rekao Sakoman na onom predavanju
najveća kočnica za nepoželjno ponašanje je misao "što bi moji starci rekli da znaju da sam to napravio/la"

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

upravo ovo je rekao Sakoman na onom predavanju
najveća kočnica za nepoželjno ponašanje je misao "što bi moji starci rekli da znaju da sam to napravio/la"

---

Sakoman pojma nema.
Tinejđer to ne misli. On misli "kako da izvedem da starci ne saznaju".

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

ja sam još gora - ja sam nagovarala. A ona neće.

---

A nemam pojma, nekako kad u sebi stvarno nemam ništa protiv onda mi je bezveze glumiti da imam.
Ali zapravo sad na tragu onoga što je napisala tang razmišljam da ta gluma ne mora biti nužno no-no, možda je ponekad možeš iskoristiti kao prednost. Pogotovo kod djece kojoj je jako, jako važno da imaju autonomiju.
Pitam se jesam li ja too much liberalna, jer stvarno je malo toga što branim - osim izlazaka van zakonske granice u 23 sata
I očekivanja da ne bude pod utjecajem alkohola ili droge
Ni pušenje ne podržavam, ali to mislim da nema straha jer ima zdravstvene poteškoće koje bi se sigurno pogoršale, pa računam da nije bedasta baš..
Apropos ovoga da misle o roditeljima, otom potom.
To ovisi i o karakteru
Za mlađu znam da će misliti jednog dana, ta sa 7 pokazuje tendenciju da se drži dogovora, da vjerujemo jedna drugoj, da sam ja zadovoljna.
Koliko je i to dobro dugoročno, ne znam..

za stariju pak, nisam sasvim sigurna.
To ne znači da joj nije stalo, ali znajući njenu prirodnu radoznalost i sklonost istraživanju trudim se ne biti francuska sobarica.

Flopice nemaš se što brinuti, svaka je svoja i na dobrom putu, predivne su ti obje :heart:
Radoznalost i sklonost isitraživanju ne znače da će nužno preći preko granice, al moguće da će biti na 1mm do granice (poznato mi je to :mrgreen:)

Sakoman je u pravu (u mom slučaju).
Identično sam razmišljala i izbjegavala da se posramim pred samom sobom radi staraca (iako nisu ni znali za to nešto).

Citiraj:

---

Evelina prvotno napisa

Sakoman pojma nema.
Tinejđer to ne misli. On misli "kako da izvedem da starci ne saznaju".

---

Slažem se. Ja se još uvijek toga držim :)

Ja ne glumim, ali ozbiljno razmisljam o suzama oko njegovih ocjena krajem osmog pred novu skolsku godinu.

Nisam ja nikad imala ratnu sjekiru s tobom riri. Lili to je ono sta ja pricam, treba nesto sa djetetom i napravit da ga to ne bi zanimalo u pubertetu pa makar i bit dosadna dan i noc al onda bar znas da ce bar 50 posto ostat u glavama. Znam da je ono ne prica s muzem islo meni peterlin al ok. Al vi koje mislite da ono sto nije primjereno pubertetliji moze bit u odrasloj dobi ok zasto onda uopce govorite djeci da to ne valja? Bit ce za par god odrasli i bit ce primjereno kako vi kazete pa onda cemu bespotrebna prica??

Licemjerno im govorim, lalalalala, ti ne mozes piti rakiju, a ja moguuuu, jer sam jaaa velikaaaaa, a ti nisi....
:roll:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Licemjerno im govorim, lalalalala, ti ne mozes piti rakiju, a ja moguuuu, jer sam jaaa velikaaaaa, a ti nisi....
:roll:

---

:lol::lol:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Licemjerno im govorim, lalalalala, ti ne mozes piti rakiju, a ja moguuuu, jer sam jaaa velikaaaaa, a ti nisi....
:roll:

---

Daj se skuliraj moje pitanje je na mjestu

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Licemjerno im govorim, lalalalala, ti ne mozes piti rakiju, a ja moguuuu, jer sam jaaa velikaaaaa, a ti nisi....
:roll:

---

dasta nego licenjerno. popijem vino za rucak, a pubertetliji natocim sok od bazge. neka se veseli.

Pa isto ko što mužu ne mogu ništa govorit za cigarete koje puši, a da mi sin počne pušit imala bih koješta za reći.
Odrasla osoba sve to već zna.
Razumijem da nije jasno reći gdje je granica i ona je nekako ipak subjektivna, uz razliku da od 18. rođendana ta osoba ipak sama odgovara za činjenicu da krši zakon

Inače moj tata je sa mnom i sestrom baš funkcionirao po toj magičnoj granici od 18 godina i kraja srednje škole, toliko da nam je to bilo i smiješno. Jednostavno od tog dana više nije pitao kad dolazimo doma (osim ono informativnog tipa), da li smo i šta konzumirale, s kim smo šta radile..

U petak je zadnji dan oš ija cu sinu ponoviti ono sto je meni moj tata u srednjoj skoli. Kad pijes digni se i proseci, ako ne ide , pređi na vodu i hodaj na friskom zraku, ako ikako mozes ne mjesaj i ne pij zestoko. Dodat cu: nikako pijan prema jarunskoj vodi i ako je lose tebi/drugom zovi hitnu ili mene. Nadam se da neće biti alkohola ali vec neko vrijeme ponavljam ovo s vodom. Možda bi trebala ubaciti i prezervative u predavanje. O travi ustvari ne znam sto bi rekla jer ju nisam konzumirala, a cigarete mislim da ce probati prije ili poslije.

Ali sto ako ne ostane tih 50 posto ili barrm nije vidljivo? I to se ne dogada samo s opijatima i skolom niti samo u pubertetu. Meni je daleko najvisa vrijednost da svi ponekad cinimo oprostiva djela, da je grijesiti i oprostiti ljudski... Pubertet je vrijeme kad mnogi roditelji bar u nekim aspektima ne vide tih 50 posto, ponekad ni pisljivih deset. I zapravo ne mislim da bi upornijim ponavljanjem do 12 godine bitno promijenili stvari. Te horde pobunjenih tinejdera postanu normalni i dragi ljudi.

Citiraj:

---

anita83 prvotno napisa

Daj se skuliraj moje pitanje je na mjestu

---

Tvoje pitanje je u potpunosti promaseno, zato takav odgovor.

Ah promasena sam ja kad pokusavam sudjelovat na ovom forumu a tu samo sprdanja osoba koje su drugacije i koje nisu po forumskim mjerilima savrsenih....dovidjenja

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

ja uletim s novim pitanjem: je l prikladno ostaviti tinejdžere same u stanu na moru (ili gradu) s prijateljem/icom nekoliko dana (3-4)?
prema mojim saznanjima čini mi se da ne piju, valjda ne budu kanal preplivavali, nema nekih posebnih noćnih zabavi u mjestu ... samo se mogu nadati da će sve biti u redu... ili da ne otvaram uopće takve mogućnosti (zbog odgovornosti za tuđe dijete) ...

---

s pozicije nekog koga su sa 16 godina poslali samu u nepoznat grad u drugoj državi s hrpom para na mjesec dana i samo s fiksnim telefonskim brojem lika koji mi je našao smještaj, rekla bih da se može i nije problem (a nisam imala status odgovorne tinejdžerke)
s pozicije roditelja ova odgovornost za tuđe dijete bi me malo poljuljala.

Citiraj:

---

anita83 prvotno napisa

Ah promasena sam ja kad pokusavam sudjelovat na ovom forumu a tu samo sprdanja osoba koje su drugacije i koje nisu po forumskim mjerilima savrsenih....dovidjenja

---

Zašto je tako teško prihvatiti da svatko ima pravo na svoje mišljenje?
I čemu spuštanje rasprave na osobni nivo?


Sent from my iPhone using Tapatalk