Beti3 prvotno napisa
I ja govorim o tome. O pojedinom čovjeku.
A moia, i ja sam rat doživjela osobno. I projektili su mi letjeli iznad glave. I skloništa. I jurnjavu do istih uzbrdo, nadajući se da su tvoji na sigurnom. I muža u uniformi...I gubitak jako bliskog života. I ranjavanje drugog. I...ali, bio je rat. I nisu svi Srbi htjeli rat, nikako to ne mogu i ne želim prihvatiti. Ne želim ni svakog Srbina gledati na nivou države, nego na nivou njega samog, kao i svakog čovjeka kojeg vidim.
Bila sam ove godine i u Vukovaru, i u Sarajevu, i pričala s ljudima i nije bitno da li su izgubili puno ili ništa. Ljudi žele ostaviti rat iza sebe. Mislim da je vrijeme za to.
Oba grada izgledaju poput svakog grada, na površini nema više zla. Ispod, ne znam.
Mogla bih i o Talijanima i II sv. ratu i kako je obitelj moje i mame i tate prošla u istom. Vjeruj, nije bilo bolje. Svaki rat je silno okrutan, ali živjeti se mora.