MPO trudnoća nakon svega...(II. dio)

Bluebella ha bliži se upoznavanje, predivno.

Je i meni paše da je kiša, jedino kaj je pes lud. Sinoć sam išla kasno s njime van pa smo sreli njegovu frendicu CC koja je taman na kraju tjeranja pa su se malo igrali, pa je dokazao da ne zna ševiti, zapravo ne zna niti dobru stranu pogoditi (ne bi im mi ni dali) ali poslije je bio lud, samo se ushodao po stanu. Nakraju smo mu dali plišanu igračku od Nere koju je naravno rastrgao za 3 min - pa smo zaključili da će igračke biti problem. A možda dijete bar rano nauči pospremiti za sobom da ne bi bilo odnjela maca/pes sa sobom.

mene skroz ulovilo ono "spremanje gnjezda" , sad vadim beštek iz ladica u kuhinji i sve perem ... bolje bi mi bilo da ležim i uživam :raspa:

Citiraj:

---

željkica prvotno napisa

Bluebella šta si kupila za bebača za izlazak iz rodilišta?

---

za njega sam pripremila body-benkicu (onaj body što se kopča), plišana benkica (bez rukava) i majica, štramplice, kapica i skafander. ponijet ću sve pa budem vidjela ovisno o temperaturi vani što ću mu obući. ako bude toplo onda bez skafandera, samo dekica.
sebi sam kupila haljinu i čizme, mora i mama biti dotjerana za izlazak :-D

linalena jel ti doktor rekao dali se ta pupčana može još "odmotati"?

Ja imam za izlazak isto,osim stramplica. Cini mi se da mi je to suvisno. Imat ce carapice i dekicu,a nece dugo biti vani

BB rekao je da ne može reći ni da ni ne, jer kako beba ima sada puno mjesta može se gibati na sve strane i tako svakako ispasti. Dosta je to opušteno onako kao neka marama s prebačenim krajevima jedan preko drugog negdje u visini grudi bebača

Citiraj:

---

butterfly101 prvotno napisa

mene skroz ulovilo ono "spremanje gnjezda" , sad vadim beštek iz ladica u kuhinji i sve perem ... bolje bi mi bilo da ležim i uživam :raspa:

---

i mene lovi to spremanje gnjezda ali je već sve spremno. nemam više šta spremati, samo pretumbavam stvari tek toliko da nešto radim :lol:
leptirice.... danas nam je ravno mjesec dana do termina :-D

linalena evo linkić http://forum.roda.hr/threads/50570-S...acije-s-poroda
Onda ću vas čitati dalje, moram ići jesti, malac je tolko aktivan da me boli gornji dio maternice, potrošio nam je svu energiju od doručka :roll:

ja još nisam nemogu nać ništa baš lipo da me oduševi,vidila sam jednu tuticu u iane al nije bilo broja samo 62 mislim da je to veliko.

Ove smiješne priče s poroda su predobre :lol:

Joj Bluebella i butterfly uživajte još s bebicama u bušama, još malo i stižu :-D Tako sam vam svima zavidna (i Vrci isto, ziher sam :-))...kupujete, savijate gnijezda, čistite...uživam vas slušati. Ja bih voljela ali ne mogu preuzeti stvari u svoje ruke...mogu samo jadnog muža šibati svaki dan s tim kaj mora napraviti, skuhati, spremiti...a uz to bjesnim jer nikako da dođe stolar postavit ugradbeni ormar pa da možemo poslije sklopiti komodicu, kinderbet...pa pokupovat sitnice za bebu i bolnicu....sve čeka na stolara ...kakav će ječmenac dobiti! Zato se nadam da ću dočekati 12.mj da se mogu aktivirati jer ovisiti o drugima je :gaah:
linalena lijepo je čuti takve vijesti s pregleda, prekrasno. Koliko se sjećam, mališan sad ulazi u fazu istraživanja/pipkanja posteljice i svega oko sebe, pa držim fige da on pipkanjem makne tu pupčanu :fige:
jejja evo cure su ti sve rekle...teško je našim mozgićima prihvatiti da je borba s neplodnošću urodila plodom...ja ponekad još uvijek imam noćne more, škrgućem zubima...iskreno, ja još uvije ne vjerujem da ću biti mama :-( i evo, opet plačem...vražji hormoni.

Muma,kuzim te :) cak ne bi bio problem da sam samo zatvorena u kuci. Ali na kaucu je teze... no izdrzi se,dan po dan

Linalena super za pregled, veselim se s tobom.
Ja sam vam jutros otisla do bolnice da me dr pogleda jer sam sinoć imala pritisak u zdjelici i malo me peklo, Dr pe pogledala i kaže da mi je malo sve nabijeno doli i pitala me želim li ostati u bolnici radi sebe da budem mirna a ja sam rekla da nebi ako nije potrebno, kaže jedino budem li imala jako pritisak da dodjem, dala mi je magnezij i vaginalete jer i dalje imam gljivice, i da opet krvnu sliku izvadim.
I sad ljepši dio pogledala me na ultrazvuk i vidila sam svoju bebicu i fala Bogu sve je u redu sad sam mirnija.
Danas mi je 18+3 tt a ultrazvuk pokazuje 19+2 tt, tjedan dana vise

linalena,tonkica super za preglede i nek je i dalje sve u redu

imam jedno pitanje,sutra idem svojoj dr jer mi je dr A. napisal da se javim sad svojoj dr koja me bude dalje vodila,imam samo još tri utrogestana pa sam danas zvala sestru da mi napiše recept,ali ga u našoj apoteci dobivaju tek sutra oko 12,izgleda da dobivaju samo po 2 kutije i to valjda samo ja podignem,pa nije nikakav problem kaj bum sutra uzela samo jednu tabletu kaj ne? mm mi htio otići u neku drugu apoteku,ali mi glupo da se vozika okolo zbog jedne tabletice,po mom mislim da to stvarno nema kaj štetit,pa to je ko jedna zaboravljena doza?

Drage moje, mene je ovih dana uhvatila inspiracija pa sam za jedan trudnički časopis na njihov facebook upit napisala "svoju priču o čarobnih 9mj". međutim moj dragi nije baš najsretniji da im to i pošaljem jer uz tekst ide puno ime i prezime i slika (mene kao trudnice) a on ne voli pričati o nepolodnosti jer ima stalno osječaj da je "zakazao" i teško mu je pala njegova dijagnoza. Sav tekst sam pisala sa svim :heart: stoga sam ga odlučila objaviti vama da ne ostane samo još jedan word dokument u mom laptopu.
stavit ću copy paste teksta koji mi je bila namjera poslati u časopis. (još uvijek se nadam da će dragi predomisliti i reći "pošalji im")

S obzirom da je ovo zadnji broj T&L koji čitam kao trudnica odlučila sam s vama podijeliti svoju priča o mojih čarobnih 9mj. Zaista su bili čarobni jer nakon tri godine iščekivanja plusića na testu i 4 postupka medicinski potpomognute oplodnje kad sam ga napokon ugledala mojoj sreći nije bilo kraja. Zbog rigoroznog zakona u hrvatskoj koji je bio tad na snazi, odluka je bila da na postupke idemo u inozemstvo gdje je bilo dozvoljeno zamrzavanje embrija koji ostanu nakon svježeg ciklusa. Bio je nam je ovo četvrti pokušaj, treći u toj klinici, a drugi sa zamrznutim embrijima. Vratili smo dva embrija, jedan je po riječima biologice bio odličan, a drugi malo lošiji. Nismo puno očekivali, ali nada je ipak postojala.
9. dan nakon transfera embrija odlučila sam napraviti test na trudnoću iako je još uvijek bilo dosta rano (preporuka klinike je 16. dan nakon transfera embrija, ali tko može toliko čekati). Moj dragi je bio protiv testa tako rano jer sam uvijek završila u suzama, a taj dan smo išli na ručak kod njegovih pa nije htio da budem tužna. Potajice sam napravila test dok me on čekao u autu i bio je plus. Moj prvi plus u životu! Od sreće nisam mogla sebi doći pa sam po snijegu koji je padao u haljini i papučama trčala sa testom njemu u auto da mu pokažem. Odlučila sam sutradan vaditi betu hcg da vidim kolika je i dali je zaista riječ o trudnoći, beta je bila 50 što je dosta nisko, ali nisam gubila nadu, bilo je bitno da se podupla za dva dana, odnosno da raste. Nalaz sam ponovila za tri dana i beta hcg je iznosila 174,5. To je bilo to, zaista sam trudna :)
Odbrojavala sam dane do prvog uzv i prvih otkucaja srca koje sam vidjela u 6 tjednu trudnoće. Sve je bilo kako treba slijedećih par dana. A onda odjednom u 7 tjednu trudnoće samo sam jako prokrvarila, bila sam na poslu tad, dragi je došao po mene i odvezao doktoru koji mi je vodio trudnoću. Krvarenje je bilo jako i mislila sam da sam izgubila bebu, ali na uzv je malo srce i dalje kucalo. Uzrok krvarenja je bio hematom. Morala sam strogo mirovati, uzimati dodatni progesteron u obliku tableta i injekcija. Na daljnjim uzv-ima se pokazalo da hematomi rastu i da je trudnoća u opasnosti, oblina krvarenja su se nastavila, u terapiju smo još dodali injekcije fragmina s kojima me svaku večer moj dragi morao pikati u trbuh. Ležala sam doma i mirovala i nadala se najboljem. Uz svakodnevne mučnine i promjene raspoloženja nije bilo lako ležati, pogotovo jer sam uvijek bila aktivna, voljela sam svoj uredski posao, uvijek dotjerana i našminkana, svaki dan druženja i kavice sa prijateljicama, odjednom sam se našla u krevetu u piđami od jutra do sutra.
U to vrijeme sam imala neopisivu želju svako jutro jesti burek sa sirom i čokoladno mlijeko, pa bi ujutro kad se probudim tražila žrtvu koja će mi ići do pekare jer meni je odlazak na wc i doktoru u to vrijeme bilo jedino što sam smjela. Stalno sam htjela jesti nešto slano tipa pizza ili fast food i piti colu sa puno leda na što je moj dragi ludio jer to nikako nije hrana za trudnicu, niti je to bila hrana koju sam jela dok nisam bila trudna, ali u trudnoći me jednostavno uhvatila želja.
Dani su polako prolazili, a na bolje je krenulo tek u 13 tjednu trudnoće kad su se hematomi počeli polako povlačiti. Nakon prvotnog olakšanja i jednog dana sreće jer smo prošli kritični period, stigli su nalazi kombiniranog testa koji su pokazali visok rizik za Down syndrom (1:11). Novi šok. Doktor preporuča amniocentezu u 17 tjednu trudnoće. Nismo se oporavili od šoka zbog krvarenja a novi je već bio tu. Psihički sam bila skroz pala i sve sam teže izdržavala stalnu brigu i strepnju. Dragi i ja smo odlučili otići malo iz Zagreba na more i opustiti se i tako je i bilo. Otišli smo u Istru, uživali u sunčanju, istarskoj hrani i šetnjama. U Zagreb smo se vratili večer prije same amniocenteze. Odlučili smo to obaviti kod privatnika koji je bio na glasu kao vrhunski stručnjak. Sam zahvat nije bolio i jako je kratko trajao. Uzv koji je prethodio zahvatu je pokazivao da je sa bebom sve u redu i da nosim dečka. Doktor nam je već na temelju uzv dao naslutiti da možemo očekivati uredan nalaz amniocenteze što se nakon deset dana čekanja nalaza pokazalo točnim.
Nakon što sam dobila nalaze amniocenteze kreće moje najljepše razdoblje trudnoće. Mučnina više nema, trbuh se već lijepo nazire, osjetila sam i prve pokrete svog malog dečkića, polako počinjem kupovati stvarčice za bebu a i ljeto je, preko tjedna sam uglavnom bila na kavama i šetnjicama sa svojim prijateljicama koje su također bile u slatkom iščekivanju ili su neke bile tek rodile. Bezbrižno uživamo na moru, Cres, Dugi otok, Šibenik.. prava uživancija.
Trenutak koji sigurno neću nikada zaboraviti je bio kad sam kupila prve stvarčice za bebu. Dok sam plaćala račun na blagajni ruke su mi se tresle jer prvi put kupujem nešto za svoju bebu, ne za poklon, nego za malo biče koje nosim u sebi. Jedva sam zaustavila suze od sreće.
Nakon povratka s mora počinjemo polako uređivati sobicu za bebu i preuređivati stan, kako sam doma od samog početka trudnoće imala sam sto ideja za uređenje.
Pregled u 33tjednu trudnoće pokazuje da se beba spustila jako nisko i da je moguć prijevremeni porod, opet mirovanje da izdržimo do 36 tjedna 2u1. Malo me uhvatila panika jer majstori tek dolaze a ja opet moram ležati. U jednom trenutku su mi majstori bojali sobu za bebu i montirali namještaj, montirali regal u dnevnom boravku i na terasi, ormarić u kupatilu, mijenjali fronte na ormarima u spavaćoj sobi, a ja ležim na trosjedu sa „ trbuhom do zuba“ i samo promatram. nakon što je to bilo gotovo, teta spremačica mi je napravila generalku a sebi sam ostavila jedan zadatak koji sam od samog početka jedva čekala, peglanje i slaganje robice za svog toliko željenog dečkića.
Sad kad je sve spremno i kad polako ali sigurno dolazim do termina na cijelu svoju trudnoću gledam kao na nešto lijepo i jedva čekam porod i upoznavanje. Budući tata je odlučio biti s nama na porodu i to me jako veseli.
Svoju priču sam odlučila napisati i iz razloga što želim dati podršku svim ženama koje su svoju trudnoću ostvarile putem ivf postupka. Bitno je educirati se, pitati sve doktora bez ustručavanja i vjerovati u uspjeh. Ne uspiju svi ostvariti trudnoću preko ivf-a, ivf nije svemoguć, ali velikoj većini uspije i zato vrijedi pokušati.
Meni su velika podrška i veliki izvor informacija u svim postupcima i cijeloj trudnoći bile cure sa Rodinog foruma (Rodin forum, ne znam dali to smijem spomenuti) i moj doktor koji mi je vodio trudnoću i bio uvijek dostupan bilo preko telefona, sms-a ili maila…. Hvala i curama s foruma i predivnom doktoru Dr. Erdenu Radončić (Dr. Erden Radončić – ako se smije spomenuti njegovo ime) na svemu.

Predivna priča :zaljubljen:

BB lijepa priča! Nagovori muža!

Volim taj časopis i bilo bi lijepo u njemu pročitati takvu priču. Nagovori mužića :-)

prekrasna priča

BB lijepa priča!

Blubella :heart:

Cure moje drage, upadam kao padobranac, ne stignem pisati, ali popratim vas kad ulovim koju minutu od svoje curice :-)
Pročitala sam BB-elinu priču i u mnogočemu se prepoznala, odmah mi je toplo oko srca kad se sjetim samih početaka svoje trudnoće...a sada moja ljepotica sutri puni 2 mjeseca, vrijeme leti...vidim da vas je dosta pred porodom, neke strepe, neke su opuštene (BB, i ja sam bila tako cool, dok me nisu čopili trudovi dva dana pred termin, a moji su mi puni brige rekli kako ja mislim roditi ako već sada toliko boli :lol:); bez brige, nakon svega što sam prošla, mogu vam reći da porod definitivno nije najjača bol koju možete zamisliti, a i kada najjače boli i dok gledate u kazaljke u boksu, znate da vas čeka čarobni paketić na kraju sve muke i uopće vam nije teško, meni su sestre komentirale, gle nje, smije se u rađaoni, ovo davno nismo vidjeli...Kada preko nekoliko puta gledate svjetla operacione sale i primite hektolitre antibiotika, prođete razno-razne boli i išćekivanja, porod je "piece of cake" i nemojte niti u jednom trenutku posumnjati da Vi to ne možete.
Možete, jer ste super-žene i jer većina supatnica u boksu do Vas, srećom, nije prošla ništa bolnije od jačeg PMS-a i mislim i da otuda silna fama oko porođajnih muka. Slažem da nije svima jednako, netko ima nizak prag boli, rodilišta su razne, osoblje svakako, ali to je tako malo bitno...MM je bio na porodu, ali iako sam mislila da neću to moći bez njega, kada sam ušla u boks, nitko više nije bio bitan, samo beba i ja (da utješim one koje idu solo, što je sasvim ok) i zaista je najvažnije slušati primalju i pravilno prodisati trudove - to vam je više od pola posla. Rodila sam bez epiduralne i klizme, s injekcijom dripa u infuziji prije izgona (i da, neću lagati, opako boli i ako vas slijedi indukcija, tražite epiduralnu uz drip). Izgon sam odradila u pet-šest trudova i bio je super, ništa me nije bolilo, niti rezanje (imama nekoliko šavova, rezali su me i šivali).
I zaista, kada rodite i primite svoju mrvu u ruke, sve nestane kao odnešeno čarobnim štapićem...
Želim vam puno sreće, ležalicama miran dovršetak trudnoće, išćekivalicama šaljem puno vibri za skori susret, a onima na početku trudnoće od srca čestitam i želim bezbrižnu trudnoću, jer zaista, kako je predivno napisala BB-ela. nećete se ni okrenuti, a stajati ćete na blagajni nekog baby shopa i kupovati robicu i opremu, ne za rodjendan kumove djece već za dolazak jednog maloga bića koje će naopačke preokrenuti Vaš dosadašnji svijet, u onom najljepšem smislu :-)

Puse od mene i moje curice :heart:

bluebella,prekrasna priča!
danas sam lagano prokrvarila, pa sam išla na UZV danas 5 +1 i dva srculenca trepere:-D:-D.
sada mirovanje.. miriovanje i slijedeći UZV za 10 dana.pozz svima

Ignis, čestitam na dva srčeka! Prekrasno!:klap:

Bluebella, nadam se da će se muž predomisliti. Možda da ovdje pokrenemo peticiju :mrgreen:

Ignis :klap: na srcima!!!!!!!!!!!!!!:-D:-D

Joj cure tako ste se predivno raspisale

Bleuebella obavezno obradi muzica da to objavite,mnoge ce se zene prepoznati u ovoj prici

Kismet hvala za ovu ohrabrujucu i predivnu pricu s poroda!

Ignis ma ovo je predivna vecer,volim lijepe price i jos lijepse vijesti, cestitam od srca na dva junacka srceka

Ignis cestitke na srcekima.. nek to krvaruckanje stane cim prije.

Kismet lijepo te opet čitati :heart:
:-* za tebe i tvoju curicu

Ignis čestitke na dva kuckajuća srca :klap:

Citiraj:

---

Bleuebella obavezno obradi muzica da to objavite,mnoge ce se zene prepoznati u ovoj prici

---

upravo zbog ovoga sam ju i napisala. u svim časopisima samo lijepe priče izlaze, sve je super uvijek i sve su ostale trudne čim su poželjele i imale školske trudnoće. moja želja je bila ukazati da nije uvijek tako, ali eto, dragi bi da obrišem taj dio da se radi o mpo trudnoći, a ja ne želim, jer sam ponosna na sve što smo prošli i ponosna sam što smo uspjeli i još najviše sam ponosna što je moj dječak jedan od onih koji su začeti uz medicinsku pomoć i to iz smrznutih embrija protiv čega su se mnogi borili i najradije bi non stop nosila majicu na natpisom "ivf mama" pa nek svi vide (ili "Bluebella - ivf mama" :lol:)

Pa zasto se dragi buni, nigdje ne pise u kome je bio problem...

Citiraj:

---

Vrci prvotno napisa

Pa zasto se dragi buni, nigdje ne pise u kome je bio problem...

---

jednostavno ne želi s nikim o tome :-| ne želi da ga itko išta pita vezano za to. činjenicu da nismo uspjeli prirodno začeti dijete je doživio kao osobni neuspjeh.
možda se predomisli kad rodim :-)

hm... moj ni nezna za jedan tekst u jednom časopisu od prije nekih godinu-dvije :rock: Mada u tom članku nije bila moja slika, jedino ime (godina) i nisam bila ja autorica članka već novinarka koja je prenijela moju priču.
Jako lijepa priča!
Ignis čestitam!

jutro :cofee:

Bluebella priča je svakako predivno napisana i da kako kažeš pogotovo zbog činjenice o zamrzavanju embrija. Nadamo se da će se td predomisliti nakon poroda pa u jednom drugom broju objavite. A i probaj ih pitati da li možeš objaviti na njihovom webu ili Facu ali bez osobnih podataka?

Ignis bravo za srčeka i to dva jupijeee :-D:-D

Meni se malo slegli dojmovi ali izgleda da mi se paranoja oko pupčane povečala jer sada stalno osluškujem dal se miče, znate onak "ajd udri, ajd, daj ne štedi"

Ima tko danas pregled? Ako ima neka bude predivan
a curama na mirovanju da što prije mogu van i sređivati stvarčice.

A kad smo kod stvari složili kolica, sada ih moram srediti, oprati, upoznati (čini mi se komplicirano), jaje mi je predivno sa malim krovićem joj kako će nam biti lijepo

ignis,čestitke na srčekima

lberc - ha kaj ti je život evo nas tu, na toliko željenoj temi

na kakvoj si terapiji?

Ignis čestitam od srca na malim kuckavcima. Imate ovdje lijepu ekipu duplića za druženje i izmjenu iskustva. Držim fige da sve bude super!
kismet :zaljubljen: hvala na ohrabrenju! Nadam se da će što više nas imati isto toliko pozitivno mišljenje nakon što dođu naši smotuljci. Puse curi :-*
Svima koje danas zaokružujemo jedna ranojutarnja :pivo: (33tt :klap:) a za ostale :coffee:
Danas ljepše vrijeme, nadam se i vibre u zraku...

jutro , ja se noćas probudila u 2 na wc i poslije nikako zaspat bebač je lupkao a ja razmišljala o tome kako još nisam torbu za rodilište spremila pa me naravno nervoza uhvatila,moram ić pod hitno kupit sve šta mi treba al danas ne mogu dolazi mi majstor za grijanje i molilm boga da napokon proradi ( još nam se ovo lito se pokvarilo centralno)!

Bluebella tako ti ni moj mm neželi da se zna za mpo teško mu je palo tako ga nemoj ni silit ako ne želi premda je priča predivna i posebna.

Tako je nama bilo na početku jer je mm iz manjeg mjesta (gdje tako i tako svi sve znaju) a i ima privatnu firmu pa se ne utapa u mnoštvu. Puno sam pričala s njime o tome i nakraju smo sve razrješili, jer tako i tako se zna a za one koji nas ne znaju me baš briga. Jedino priznajem da u cijeloj priči nismo jedino bili otvoreni u vezi razloga neplodnosti, čak sam ja više skretala na sebe.

prije svega ignis cestitke na dvojkama da sto prije narastu veliki tj da sto prije prodju nedelje.
mi sutra ujutro pregled uz nikako docekati.
moj dragi konta na tv ici u vezi sa mpo , jer mu je vise dosta glupih prica i debilne drzave gdje vlada monopol a svi cute i kriju se.

Meni je drago da sam pobjegla iz manjeg gradića gdje mi starci žive...nije uopće zbog srama od mpo (to me ne dira ni najmanje, kao ni muža, čak je on prvi počeo pričati o tome frendovima dok sam ja još šutila), nego zbog toga što bih piz.... da slušam tamo kako netko "prerađuje" moj život i probleme...seljačine :storma: Znam da svi znaju, i boli me briga dok ih ne gledam i ne slušam. Ja sam ponosna na sav trud koji smo uložili da stvorimo naše malo čudo - ono je rezultat puno želje, truda i ljubavi!!! :heart:

Nazdravljam tjednima, svima koje punimo... evo mojih 25 :)