Amosa i ja čitam. I već sam ju jednom produljila, ali se bojim da opet neću stići pročitati ju na vrijeme.
baš mi je knjiga za polagano čitanje. Nekako mi sve mora polako sjesti
Printable View
Amosa i ja čitam. I već sam ju jednom produljila, ali se bojim da opet neću stići pročitati ju na vrijeme.
baš mi je knjiga za polagano čitanje. Nekako mi sve mora polako sjesti
pročitala sam We need to talk about Kevin.
Lionel Shriver je sjajno dekonstruirala majčinstvo, pitanje roditeljske krivnje i krivnje uopće, ali i oprosta.
knjiga definitivno daje više odgovora od filma, baš onako fino popunjava priču. među ostalim, u knjizi ima crnog humora.
da, tema je teška i morbidna (rađa li se čovjek zao, ili je riječ o krivom odgoju), ali riječ je o naslovu koji zavrjeđuje biti pročitan.
Čitam "Zlatni dečko, smaragdna djevojka" od Yiyun Li. Zbirka pripovjedaka koje sve redom tematiziraju samoću/usamljenost, kao odabir i/ili životnu okolnost, u suvremenoj Kini. Odlično pisano, finim, stišanim stilom (ono što b' se reklo, "understatement", jel'te). Melankolično i duboko. Za svaku preporuku.
I ja se mislim to procitat. Film me bas potresao, dugo sam razmisljala o njemu. I sta mislis, jel se rodio zao ili su ga roditelji gurnuli u tom smjeru?Quote:
Originally Posted by anamar
ne želim pisati o svojim razmišljanjima, jer bi sigurno odala dio radnje. spoileri ovdje nisu dobrodošli.
bitno je da, bez obzira na odgovor, je li Kevin rođen zao ili su ga starci za.ebali, Evin osjećaj krivnje nije manji.
Trueba danas, ako je vjerovati Večernjaku, gostuje u Zagrebu :)Quote:
Originally Posted by tanja_b
U kinu Grič je predstavljanje prijevoda njegovih romana, a Dražen Šivak će čitati ulomke iz romana.
Koje izdanje Andersenovih bajki preporucujete za kupiti?
Obično se preporučuje prijevod Josipa Tabaka, mada može biti prearhaičan za današnju djecu.
Hvala Jurana
a znas li mozda za Grimmove bajke?
Ove mi se čine dobre.
hvala jos jednom :)
Ja nisam uspjela s Ozom, nikako mi nije sjeo. Produživala sam Priču o ljubavi i tmini, budući sa svih strana pršte preporuke, ali ubrzo sam skužila da ga uzimam po zadatku, bez istinskog gušta.
Za razliku od McEwana kojeg sustavno gutam, sad krećem s Okajanjem, nakon Subote koja mi je zasad najdraža (iako sam to tvrdila za Amsterdam) jer je za razliku od ostalog dosad pročitanog, najmanje (ako uopće) tjeskobna. Glavni lik i njegov život su mi se jako svidjeli, sve je tako... :heart:
Pridružujem se Tanjinim preporukama za Moon Palace, ali već sam pisala da sam veliki Austerov fan, pa to vrijedi za sve njegove knjige (osim za Nevidljivo koje sam već ovdje izogovarala).
Svimbi, meni Oz ide sporo. ok, pripisujem to i tempu i "neimanju" vremena, koliko god ne volim tu frazu :D
ali, sviđa mi se, meni je njegov stil drag (ovo je treća pa nije neki ogroman uzorak, ali, barem nešto :mrgreen:)
mc ewan je meni odličan. nisam sve pročitala, morala sam malo napraviti pauzu. isto sam krenula sustavno čitati: okajanje, betonski vrt, the child in time, in between the sheets, na plaži chesil. možda ne tim redoslijedom, trebala bih ovdje provjeriti :D
onda sam stala :D
izdvajam ovu posljednju, baš je :heart: i meni vrlo tužna.
ja sam ovih dana završila Priču o ljubavi i tmini. stvarno sam uživala i jedva čekam da opet čitam Oza. jako mi se sviđa njegov pripovjedni stil.
sad sam počela Na plaži Chesil, to mi je prvi susret s McEwanom. što sve njegovo preporučate? sljedeće sam mislila pročitati Atonement.
A ja sam pročitala Na plaži Chesil i uopće mi nije jasno zašto se ljudima toliko sviđa. Ostali su mi upitnici iznad glave: o čemu? i čemu?
Svimbalo meni se uvijek desi tako kao tebi kad uzmem neku knjigu s kojom su svi oduševljeni
jako mi je teško oduprijeti se osjećaju da je čitam "po zadatku" i tada ne uživam istinski u štivu
sad čitam Tomićevu Smotru folklora i neku psihologiju o Manipulatorima
Ozovu Priču o ljubavi i tmini sam čitala sigurno dva mjeseca i drago mi je da sam je pročitala, vrijedilo je
i ja, dugo dugo mi je trebalo da se do kraja uživim (nije pomoglo ni to što sam je čitala na engleskom), ali fakat je vrijedilo!Quote:
Originally Posted by flopica
I nije me čak smetalo ni što se ponavlja, nekoliko puta je ponavljao neke opise i osobine svojih roditelja, a kad sam pred kraj vidjela sliku njegove obitelji, dotuklo me totalno...
Ma znam, možda bi i meni na kraju bila dobra, ali se nikako nisam mogla s njom saživjeti. Posebno dok me sa strane čeka McEwan.
Laumi, preporučam ti Subotu, pa Amsterdam. Ne preporučam Utjehu stranaca, ne zato jer bi knjiga bila loša, nego zato jer me je psihički dotukla.
Atonement još nisam započela.
Zadnje pročitala Tony Parsons "Obitelj".
Women power knjiga.
Meni izvrsna, i baš mi je uletila u pravo vrijeme, kada mi je potrebno tapšanje po ramenu i podizanje samopouzdanja.
Ja ti ne mogu odgovoriti na pitanje, osim da ju... osjećam.Quote:
Originally Posted by Jurana
I potresna mi je zbog dojma (ovo je spojler, pa nemojte svi čitati) bespotrebno upropaštenog života.
Možda joj baš zbog toga nisam povjerovala. Više mi je bilo groteskno, nego tragično.Quote:
Originally Posted by Svimbalo
A Priču o ljubavi i tmini sam pročitala u par dana. Svaku večer išla na Terraneo i onda u 4 ujutro čitala Oza. :mrgreen: A u 10 kupila djecu u bake.
I to me podsjetilo: surfajući o toj knjizi, našla sam neki blog (?) Miljenka Jergovića gdje Priču o ljubavi i tmini svrstava u knjige veće od života pa sam se zainteresirala koje su njemu veće i skužila da je njemu i meni zajedničko barem nekoliko naslova takvih knjiga.
Doživite li i vi kad neku knjigu kao veću od života?
Da, meni je takav Atlas oblaka.
Da, ponekad. Puno toga sam pročitala, ali takvih knjiga je vrlo malo.Quote:
Originally Posted by Jurana
Zadnja takva zaista velika knjiga koju sam pročitala je Grossmanov roman "Život i sudbina". Teška je i potresna, ali toliko jaka da mi je dojam ostao i mjesecima nakon čitanja.
I Priča o ljubavi i tmini mi je jedna od takvih knjiga, i za kategoriju bolja od ostalih Ozovih knjiga koje sam čitala (inače ima lijep stil i dobro piše, ali ova knjiga mu je zbilja nešto posebno).
Moram priznati da je moj izbor knjiga većih od života meinstrimaški: Sto godina samoće, Ljubav u doba kolere, Derviš i smrt, Travnička hronika, Ljubavnik (M. Duras), Lovac u žitu (bio onda, sad bih ga morala ponovo pročitati da vidim jesam li i dalje manja od njega :mrgreen:), Priča o ljubavi i tmini, Vježbanje života... ove mi prve padaju na pamet.
Prije sam se lako dala impresionirati, svaka me oduševljavala; a sada sam se pociničila pa lako frkćem nosom :mrgreen:
Potpisujem ti i za Derviš i smrt.
ok. sad sam malo u čudu ostalaQuote:
Originally Posted by Angie75
nikakve slike ja ne vidje...
pa čitala sam englesko izdanje, vintage books
ali evo, valjda ću uspjeti linkati pravu sliku http://www.google.com/imgres?imgurl=...9QEwBw&dur=178
ajme, hvala ti na ovome
ne mogu vjerovati da sam njegovog tatu zamišljala doslovno ovako! :-o
I ja sam tatu zamislila totalno vjerno slici, ali mama mu je puno ljepša nego što sam se i usudila zamisliti. Najviše me iznenadio sam mali Amos, kojeg sam zamišljala šiljastog, kržljavog i rahitičnog, a zapravo je bio presladak dečkić...
Murakami: Ljetopis Ptice rnavijalice
Kao i sve njegovo, ovo ima veliku preporuku!
kad sam vidjela sliku Ozove obitelji, njegova Priča mi je postala još zeru draža.Quote:
Originally Posted by Angie75
uz već napisane romane veće od života, dodajem Majstora i Margaritu, Kratke rezove i Slobodu.
moji su Djeca ponoći, Sloboda, Zaposjedanje (A.S.Byatt)
a jako me se dojmila i Madame Bovary
Davida Mitchella još nisam čitala, ali mi se čini da će mi se jako svidjeti
Knjige koje su me najvise dirnule bile su Demian od Hessea u srednjoj - cijelu noc sam imala kosmare nakon sto sam je procitala i jos sam dugo razmisljala o njoj, Ljubavnik lady C uz koji me potaknuo da zatrudnim ;-) i Tatarska pustinja, eto knjiga za totalno bacanje u depresiju, totalno upropasten zivot. Samo sam Demiana ponovo citala, al u drugom citanju vise nije bilo carolije i nije mi bas bilo jasno prvotno iskustvo.
Ajde da dodam još kojeg od "svojih" pisaca, kad se već nabraja :-)
Uz spomenute Amosa Oza i Grossmana, životna otkrića su mi bili "Porodica Thibault" R. Martin du Garda, Čehovljeve "Stepa" i "Paviljon br. 6", Marinkovićev "Kiklop" i jedan kratak roman koji nije klasik, ali jako ga volim i često mu se vraćam - "Martinove strune" Sanje Lovrenčić.
Evo i još par mojih - Das weite Land, Arthur Schnitzler; Gloria, R. Marinković; Sloboda, J. Franzen.
I ja sam imala slično iskustvo s Demianom :)
:) Jednom sam naletila isto na nekog na netu tko je isto napisao da je tako doživio knjigu, a kad ju je drugi put čitao, ništa :oQuote:
Originally Posted by Angie75
da, i ja sam ga zamišljala kao i ti. a stvarno je sladak :)Quote:
Originally Posted by Angie75
tanja, i meni su martinove strune divan roman
moja djeca obožavaju sanju lovrenčić :)
Ne mogu zaboraviti kako sam zaboravila Djecu ponoći.
I Kunderinu Šalu (ali nijednu drugu).
Slobodu sam tek nedavno pročitala, za nekoliko mjeseci ću znati je li VOŽ. :-)
I meni su i Zaposjedanje i Majstor i Margarita bili veliki užitak u čitanju.
A što se tiče Priče o ljubavi i tmini (slijedi spoiler), najbolniji mi je taj zaborav u koji je njegova majka pala, odnosno u koji su je oni gurnuli - to što je više nikad nisu spomenuli i što je otac sve njene stvari bacio - to mi i sada lomi srce. Preselili se, otac se preoženio, dobio još djece, a onaj njihov život otprije - kao da nije ni postojao. Nije ni čudo da je čovjek doživio krizu identiteta i da je morao napisati knjigu s osobnom i obiteljskom poviješću koja seže do davnine.
Baš sam se sažalila nad tom njegovom majkom i njenim očajem. Pa zamislite da i vas tako, nakon (nedajbože :-)) smrti, potpuno zapuste djeca (aj muž još nekako). Kad vas se ne sjećaju, to je kao da niste ni živjeli. Drago mi je da je na kraju napisao ovu knjigu i sačuvao majku od zaborava.
Eto, ispao lancun.
sad, kad razmislim, najviše su mi u sjećanju ostale knjige koje sam čitala u srednjoj školi
tolstoj, ana karenjina
dostojevski, zločin i kazna
i marquez, pukovniku nema tko da piše. to mi je njegova najupečatljivija knjiga i još uvijek me trnci prođu kad se sjetim nekih dijaloga. kojih se, začudo, sjećam :munjena:
Meni je od Tolstoja još bolji Rat i mir.Quote:
Originally Posted by Anci
Zapravo, tako mi je dobar da sam ga pročitala nekoliko puta i svaki put bila u transu. Tome je pridonijela i izvrsna Bondarčukova ekranizacija (ne znam je li itko gledao tu verziju filma, nekad se mogla posuditi u Filmoteci, dok je postojala).
Ima tamo nekih rečenica kojih se prisjećam gotovo svaki dan.
Jurana, mislim da ovo što si napisala ipak nije spoiler. Nije tajna što se desi s pripovjedačevom majkom, jer to piše i na ovitku knjige, a i spomene se relativno rano u samoj knjizi. Upravo je kompozicija ono što mi je posebno interesantno u Ozovom romanu, jer ne pripovijeda linearno, nego se sve vrti i malo-pomalo koncentrira oko središnjeg događaja.
U zadnje vrijeme mi fali takvih "velikih" knjiga, stalno nešto čitam, ali puno toga zaboravim u roku od tjedan dana :|