Što čitate 4.

Angie, slična mi se stvar događa sa Patti Smith Tek djeca, koju upravo čitam.
Iako mi je ona kao lik jako zanimljiva, a to vrijeme i mjesto još više, knjiga je iznenađujuće dosadna. Jako puno name droppinga, suhoparnog nabrajanja i skakanja s događaja na događaj, s ne previše duše, što je jako čudno za jednu pjesnikinju.
Možda ju čitam prekasno i možda bi je drugačije doživila da sam je čitala prije 15 godina kad je izašla. Ovako je doživljaj kao kad se netko u zreloj dobi napije pa objašnjava svima kako je bio cool kad je bio mlad

Knjiga koja me se dojmila od zadnje pročitanih je Mariana Enriquez Što smo izgubili u vatri
Radi se o zbirci priča u kojima autorica vješto isprepliće elemente horora i urbanih legendi sa političkom i socijalnom stvarnosti Argentine. Inače više volim romane od kratkih priča, ali ova me baš takla, autorica vješto gradi atmosferu i imam osjećaj da će dosta motiva ostati sa mnom još dugo

N.K.Jemisin - Kameno nebo
Zadnji dio trilogije Slomljena zemlja mi je iscrpila koncentraciju jer je otišla u visine sa znanstvenom apstrakcijom, a ja sam tu, priznajem, jako ograničena. A ništa, bilo je kao kad sam gledala Matrix, probala sam uživati iako mi apsolutno ništa nije bilo jasno, haha
U zadnjoj knjizi pratimo dva putovanja, s dva različita cilja kako okončati peto doba, tj. apokalipsu nakon razornog potresa. Obje junakinje su shvatile čemu služe kristali na nebu, pomalo shvaćaju tko su kamenojedi, a tko Čuvari, i kako upotrijebiti energiju za ono što planiraju. Autorica njihove puteve u Jezgrište Oca Zemlje presijeca s poglavljima iz daleke prošlosti koja objašnjavaju kako je zapravo sve počelo. Prvi dio mi ostaje najzanimljiviji, ali svakako, veliki palac gore ovoj trilogiji.

Nakon ove knjige, ostala sam na znanstvenoj apstrakciji s fikcionaliziranom biografijom/biografijama u djelu Manijak Benjamina Labatuta. Puno hvala što ste ovo stavljale na svoje liste, promaknulo bi mi skroz. Bila sam potpuno opčinjena načinom na koji je Labatut iznio svoju viziju kako su geniji (uglavnom) fizike 20. stoljeća osjećali i mislili od djetinjstva do smrti. U središtu priče je mađarski znanstvenik von Neumann čiji je rad omogućio nuklearnu i hidrogensku bombu, a utro je put i umjetnoj inteligenciji kakvu danas poznajemo. Upada u oči kako je mnogo tih apsolutnih genija bilo i duševno bolesno, a neki su bili i potpuno autistično zasljepljeni znanstvenim napretkom da nisu shvaćali moralne posljedice svojih postignuća. I onda na kraju knjige, potpuno neočekivano, priča o kineskoj igri go i stvaranju računala koji pobjeđuje svjetskog prvaka 2017. Taj zadnji dio mi je sve odlično zaokružio, ali zato me prvi dio knjige još uvijek malo zbunjuje, tj. uvod s ubojstvom svog djeteta s posebnim potrebama i samoubojstvom koja je izvršio jedan austrijski fizičar u osvit nacizma, pa ako je netko malo bolje shvatio, bila bih zahvalna da mi približi.
I da, prije ovoga me film Oppenheimer ni najmanje nije zanimao, a sad ga bome planiram pogledati.

Hvala na informaciji za film Čitav jedan život u Kinoteci, nažalost, ne stignem ga pogledati, nadam se da će jednog dana doći na HRT3.
I ful mi je drago da vam se sviđa U daljini.

Chesil, ajme sto si me nasmijala s Matrixom, tako i ja tehnologiju il previse komplikacija ili likova. Sf da, al vise filozofski ala Odiseja, ako na ploci racunaju putanje, nista od toga za mene. I ja odslusala Labatuta, dobar mi je bio, iako to nije nacelno moje podrucje jer sam se bojala da ce bit previse stemovsko, a zapravo je vise psiholosko-filozofsko sto ja volim. Ne znam ti odg na pitanje vezano za pocetak, kad se slusa ipak ne manja koncentracija.

Iako imam hrpe knjiga otprije koje me čekaju ja sam se bacila na knjigu koju sam nedavno otkrila, Žena u polarnoj noći, nažalost, nije prevedena na hrvatski iako je u Austriji već 85 godina stalno u tisku.

Autorica je austrijska slikarica čiji je muž prije 3 godine otišao na znanstvenu ekspediciju na Arktik i ostao za stalno i sad pozove nju da mu se pridruži godinu dana na Spitsbergenu, najvećem otoku u otočju Svalbard. Ali oni neće živjeti u Longyearbyenu na jugu, nego u osamljenoj baraci na sjeveru otoka, udaljenoj od bilo kakvog susjedstva kilometrima. I neće biti sami - kad stigne na otok, Christiane sazna da će s njima živjeti norveški lovac koji nema interesa učiti njemački.
Iako su oni lovci, njoj je žao životinja koje žive oko kolibe (osim kad treba ručati jer ipak neće mjesecima ići u nabavku). Nezadovoljna je nedostatkom vitamina u njihovoj prehrani pa, kad naiđe na cvijeće u šetnji, jede ga, a izgleda da njena promišljanja o prehrani nisu bila luda jer je doživjela 103 godine.
Ispočetka ne vidi ništa lijepo ni zamamno u prirodi, ali njen stav se s vremenom mijenja.
Na sve opasnosti i neudobnosti života na Arktiku osvrće se s blagim sarkazmom i humorom.

Ono što je drugačije od memoara na koje smo navikli je da govori samo o događajima koje tamo doživljavaju, ništa ne saznajemo o njenom životu u Austriji ni kako to da je muž samo ostao živjeti na Svalbardu nakon završetka ekspedicije.
Ali jako je zabavno, duhovito i lijepo napisano, baš uživam, a nije još ni pao snijeg.

U knjizi ima i crteža i fotografija koje se u mojoj e-knjizi slabo vide, ali ponešto se može naći na internetu.

Za one koji vole priče Rumene Bužarovske, jesenas je izašla i njezina knjiga dnevničkih zapisa Nakon Boga, Amerika.
Donosi njezine dojmove o boravku u SAD početkom 2023., i uspoređuje ih s vremenom kad je ondje boravila s roditeljima (dvije godine išla je u američku školu). I puno toga o američkom stilu života, sustavu vrijednosti, muško-ženskim odnosima, ljubavi Amerikanaca prema oružju, kao i puno ljubavi i entuzijazma prema književnosti. Zadnje poglavlje, ono o povratku u Europu, pravi je biser o stereotipima, oduševilo me.
Dodatni plus, ova knjiga potaknula me da uzmem čitati priče Flannery O'Connor :-)

Danas na HTV3 u 21:10 emisija Klub čitatelja o romanu Max, Mischa i ofenziva Tet

Citiraj:

---

chesil prvotno napisa

Danas na HTV3 u 21:10 emisija Klub čitatelja o romanu Max, Mischa i ofenziva Tet

---

upravo sam je odgledala, ma jedva da su zagrebali po površini romana ali mi je drago da su svi u tu knjigu toliko zaljubljeni :heart:
stvarno, rijetko se nađe da su svi sudionici jednako pozitivni prema nekom djelu, iako je svatko od njih naglašavao neki drugi aspekt knjige, svi su se prepoznali u nekom različitom dijelu djela.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Angie, ako ti se svidila Vladimir, onda će ti se svidit Miranda July All fours :mrgreen:

---

I jedna i druga su mi se svidjele.
Ali da sam ih čitala prije 15 ili 20 godina postoji mogućnost da bi mi bile naporne.
Sada, kad sam na pragu dobi nevidljivosti, ako ne i preko njega :coffee: mislim da su genijalne.

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

I jedna i druga su mi se svidjele.
Ali da sam ih čitala prije 15 ili 20 godina postoji mogućnost da bi mi bile naporne.
Sada, kad sam na pragu dobi nevidljivosti, ako ne i preko njega :coffee: mislim da su genijalne.

---

Definitivno se slažem, mislim da je 40 donja granica za čitanje tih knjiga :)

Ja sam upravo prije sat vremena završila The safekeep od Yael van der Vouden, i sad ne znam šta ću sa sobom. Prekrasan roman, a kako sam ja ušla u njega ne znajući ništa o tome što me čeka (osim puno pozitivnih kritika i da je bio na shortlistu za Booker nagradu) tako neću ni vama ništa pisat. Jako lijepo napisan, od prve rečenice me uvuklo

https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura

Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi :mrgreen:
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura

Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi :mrgreen:
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?

---

Evo me :mrgreen:
Ne znam o čemu je sve riječ u članku jer ga ni ja nisam uspjela otvoriti, ali knjigu sam čitala nedavno. Dobra je, ali nije baš tako revolucionarna kao što se čini. Konkretno, tu ideju o kasnijem polasku u školu za dječake našla sam još davno u knjizi "Odgoj dječaka" Stevea Biddulpha, a vjerojatno ni on nije jedini.
Reeves nije liječnik ni biolog, on cijeloj tematici pristupa iz ekonomsko-statističke perspektive. Cijeli prvi dio knjige je iznošenje statističkih podataka kako se muškarci danas teže snalaze na tržištu rada i češće prekidaju studij. Iz žensko-balkanske perspektive, te žalopojke se doimaju prilično trivijalno :mrgreen: Na sreću, Reeves piše vrlo pomirljivim tonom, piše ovu knjigu i kao angažirani roditelj trojice sinova, i - ono što je bitno naglasiti - nikako ne zagovara povratak tradicionalizmu.
O biološkoj podlozi različitosti muškog i ženskog mozga ne govori mnogo - osim onog što je već odavno opisano (razlike u utjecaju spolnih hormona u prenatalnom razvoju mozga). U hrvatskom izdanju tu se na ključnom mjestu podvukla i prilično gruba pogreška zamjene kromosoma X i Y - ne znam je li tako i u originalu, ili je samo riječ o tipfeleru.

Osim kasnijeg polaska u školu za dječake, Reeves zagovara i jače poticanje dječaka na tzv. HEAL zanimanja (suprotno od STEM - ovo bi bila zanimanja u području zdravstva, obrazovanja, administracije i pismenosti - onog što se dosad tipično smatralo "ženskim" zanimanjima), za koja smatra da će u budućnosti biti sve traženija, a gdje bi se muškarci itekako mogli iskazati. I opet - teoretski je vjerojatno u pravu (npr. o povoljnom utjecaju muških učitelja itd.), ali iz hrvatske perspektive, gdje u nastavnike ne želi nitko, ni djevojke, a kamoli dečki, ta ideja zvuči kao smiješna utopija.

Sad vidim da nisam odgovorila na Juranino pitanje - zašto odgoditi. Pa, zato jer mozak dječaka sazrijeva drugačije i kasnije se prilagođava zahtjevima u školi, dok istovremeno dječaci traže više kretanja i fizičke aktivnosti, koja im je u školi uglavnom ograničena.

I sama sam se u to uvjerila kad mi je sin kretao u školu. Iako je on bio intelektualno i emocionalno više nego spreman za polazak u školu, učiteljica ga je tijekom prva tri razreda konstantno kritizirala da je - "živ", samo zato što je pod odmorom imao potrebu jurcati i ludirati se s drugim dečkima, a nije mirno sjedio u klupi (što se valjda, od nekog s njegovim školskim performansama, očekivalo pod normalno).

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura

Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi :mrgreen:
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?

---

Mogu pročitati, kopiram vam u nekoliko komada jer je jako dugačko.

Poznati sociolog za čijom knjigom svi lude: ‘Obavezno odgodite polazak dječaka u školu, pogledajte samo njihov mozak‘

Budućnost za muškarce ne izgleda optimistično, tvrdi Richard V. Reeves koji je napisao hit knjigu ‘O dječacima i muškarcima‘
Dječaci u školi uče lošije negoli djevojčice, rjeđe odlaze na fakultet, muškarce pogađaju i promjene na tržištu rada, jer se smanjuje potreba za tradicionalno muškim zanimanjima, a i u mnoga do jučer "tradicionalno muška zanimanja" sad su ušle i žene. Drugačija je i percepcija muškaraca u obitelji, uloga očeva, "izgubili su mjesto zato što se njihova tradicionalna uloga hranitelja obitelji promijenila", sve to u knjizi "O dječacima i muškarcima" analizira Richard V. Reeves. Knjiga, u nas nedavno objavljena u izdanju OceanMora, 2023. je proglašena knjigom godine u The Economistu i Observeru.

Neki su ga, kaže Reeves, pokušali odgovoriti od nauma da je napiše, jer je "u trenutačnoj političkoj klimi isticati probleme dječaka i muškaraca nepopularno".

Stvari će se, ističe, teško i sporo mijenjati jer i među liberalima i među konzervativcima tvrda su mišljenja, duboki "ideološki rovovi". Kako pojednostavljeno kaže, ljevica govori muškarcima "Budi više nalik na svoju sestru", a desnica "Budi više nalik na svojeg oca."
Muški problemi, ističe, nisu posljedica psihičkog sloma muškaraca, nego dubokih strukturnih problema u društvu, makar se na to rijetko tako gleda.
Liberali, navodi, odbijaju prihvatiti da se bitne i velike rodne neravnopravnosti mogu naći i s jedne i s druge strane, muške probleme proglašavaju simptomom toksične muškosti.

Konzervativci, ako su i osjetljiviji na probleme s kojima se bore dječaci i muškarci, njima se služe uglavnom kao opravdavanjem za povratak u prošlost, tj. ponovnu uspostavu tradicionalnih rodnih uloga. Populistička desnica koristi marginalizaciju muškaraca kao moćno oružje, tako regrutira svoje birače nudeći im lažna obećanja umotana u nazadnjačku nostalgiju.

Kulturni rat ne pomaže, zaključuje da što više ljevica poriče urođene razlike između spolova, to više na njihovoj važnosti inzistiraju desničari, a vrijedi i obratno.
Umjesto da pomognu dječacima i muškarcima u prilagodbi na svijet ravnopravnosti, piše Reeves, konzervativci ih potiču na otpor napretku žena.
Dječake kasnije slati u školu
I Reevsu je jasno da treba, primjerice, smanjiti razliku u primanjima između muškaraca i žena koja i dalje ide na štetu žena, ali njega kao da više brine budućnost koja za muškarce, prognozira, ne izgleda optimistično.

Rođenjem Britanac, živi u Washingtonu, ekonomist je, radi na Brookings Institutu, bio je savjetnik za strategiju zamjenika bivšeg britanskog premijera Nicka Clegga, bio je i urednik za društvene teme u Observeru, nekad i ravnatelj londonskog političkog think-tanka Demos.
Svojevremeno je, zbog njegovih istraživanja o nejednakosti i klasama, Reeves uvrštavan među pedeset najutjecajnijih intelektualaca u SAD-u.
Uglavnom je fokusiran na jednakost prilika, puno je pisao o podjelama prema društvenoj klasi i rasi, a sad se bavi jazom među rodovima, problemima suvremenih muškaraca.

Upozorava na istraživanja koja su pokazala da razlike između rodova, kad je riječ o učenju, nastaju rano; najveće su razlike u razvoju mozga u adolescenciji. Predlaže da dječaci u školu polaze godinu dana kasnije negoli djevojčice.

Osnovna svrha toga da se polazak dječaka u školu odgodi za godinu dana kasnije, jasno, nije da budu godinu stariji u vrtiću, već da kad dođu u više razrede imaju tu godinu "viška", da budu zreliji.

Jer, istraživanja su pokazala da je godina odgode upisa za dječake drastično smanjila njihovu hiperaktivnost i nedostatak pažnje u osnovnoj školi, učinila ih zadovoljnijima, smanjila vjerojatnost da će ponavljati razred i općenito im donijela bolje rezultate na testovima. Djeca koja su starija od kolega u razredu imaju bolje rezultate na testovima u osmom razredu.
Adolescenti rođeni ljeti koji su krenuli godinu kasnije u školu bitno su zadovoljniji životom nego njihovi vršnjaci.
Najviše bi od toga dobili oni koji se danas bitno rjeđe odlučuju za godinu odgode, dječaci iz obitelji s niskim primanjima, u američkom kontekstu to su i dječaci iz afroameričkih i latino obitelji, jer tim roditeljima godina odgode znači da moraju zarađivati i financijski se skrbiti o djeci godinu dana dulje.

Dječacima nedostaju muški nastavnici
Širom svijeta dvostruko je veća vjerojatnost da će dječaci reći da je škola "gubljenje vremena" nego djevojčice, prema istraživanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj iz 2015. godine.

Što se tiče SAD-a, brojke stoje ovako: gotovo jedan od pet dječaka ne završi srednju školu na vrijeme. Manje od jednog od trojice studenata diplomira u roku od tri godine. Više od jednog od deset mladih muškaraca u dobi od 16 do 24 godine je izvan sustava plaćenog rada i obrazovanja.

Što se može učiniti? Predlaže uvesti više tjelesno-zdravstvene kulture, kasniji početak školskog dana, bolju prehranu - dakle: vježba, hrana i san. To bi, osim dječacima, koristilo i djevojčicama.
Bitno je, kaže, da se u školu privuče više muških nastavnika. U SAD-u u osnovnim je školama samo 24% muških predavača, što je manje od 33%, koliko ih je bilo 1980-ih, a sličan je trend i u, primjerice, Velikoj Britaniji i Južnoj Koreji.

Kad je broj muških nastavnika koji predaju finski jezik u tamošnjim osnovnim školama povećan na 40%, dječaci (ali i djevojčice) imali su bolje rezultate u školi. U Americi muških nastavnika materinjeg jezika je tek 12%, a srednjoškolskih profesora engleskog tek 23%.

Osobito je važno u škole privući više muških učitelja, nastavnika i profesora materinjeg jezika jer pismenost i verbalne vještine područja su u kojima dječaci najviše zaostaju za djevojčicama, a te su vještine naglašeno važne za njihovu perspektivu i u daljnjem školovanju.

Pokazalo se da na afroameričke dječake najbolji utjecaj imaju afroamerički muški učitelji. Znanstvenici tvrde da je za svu djecu dobri imati rodno, rasno i etnički raznolike učitelje.
U idealnom bi svijetu imali sličan broj muških i ženskih učitelja, od predškolskih učionica do doktorskih seminara. Prvi bi korak trebao biti da dođemo do toga da imamo barem 30% muških učitelja u osnovnim i srednjim školama.

Nacionalna je sramota, zaključuje, da su u SAD-u samo 3% odgojitelja i predškolskih učitelja muškarci.

Dvostruko više žena upravlja američkim vojnim zrakoplovima nego što ima muških odgojitelja, tako stoje stvari s rodnim udjelom u profesijama. Doduše, tu je problem i stigma, mnogi roditelji kažu da im ne bi bilo ugodno djecu ostaviti nasamo s muškarcem, dok su roditelji čija djeca imaju muškog odgojitelja često izrazito zadovoljni.

Predlaže uvođenje stipendija za muškarce koji se žele obrazovati za poslove odgojitelja i učitelja, baš kao što su nekad bile brojne stipendije za djevojke zainteresirane za STEM karijeru.

Predlaže i veliku investiciju u strukovno obrazovanje, jer obrazovni je program u Americi (a i u Hrvatskoj) usmjeren prema onima koji namjeravaju studirati.

Bavi se pitanjima "klasizma" i "kulture pameti" gdje je fokus na gimnazijama i fakultetskom obrazovanju, čime se šalje jak signal da su neke vještine puno važnije od drugih te se jako podcjenjuje strukovno obrazovanje.

U prosjeku, čini se da muškim učenicima bolje ide ako imaju "nešto u rukama", da imaju veću korist od pristupa fokusiranog na struku.

Obrazovanje je samo jedan dio problema kojim se bavi Reeves, ali onaj bazični, na kojem se, kaže, temelji budućnost.

Ovo je zapravo vikše za topice o odgoju ili čak za filozofski kutak....

Hvala puno!

Istina, ovo za dječake znam još otprije nego sam rodila starijeg sina (čitala u trudnoći Revoluciju u učenju). Ovakav početak školovanja koji se bazira na pisanju i jeziku ne pada dobro ni dječacima ni djevojčicama - dječacima jer nisu spremni za to, a djevojčicama jer im mnogo bolje ide pa ih se dosta hvali za mirno sjedenje i uredno pisanje pa ispada da ih sve pripremamo za tajnice, a da razmišljanje ostavljamo onima kojih nije briga kako im izgleda bilježnica.

Pročitala Volvo, kamione (nastavak Dopplera), ahhh, što reći, a da nije rečeno- ne mogu reći da je nezanimljivo, no definitivno ostavlja lošiji dojam od Dopplera, a kraj je baš zbrzan, kao da je autor jedva čekao da završi s pisanjem..

Pročitala i Sezonu uragana Fernande Melchor. Ajme!!!! Stil izvrstan, autorica sjajno piše, prijevod također izvrstan, no čitam uglavnom pred spavanje i ovo definitivno nije knjiga koja te uljuljka u miran san!! Vrlo teška i brutalna tematika, nek izbjegavaju svi sa tankim živcima i srčanim problemima!!

I, pogledala sam doma na TV-u film Čitav jedan život. Na njemačkom je, a titlovi na engleskom. Lijep je film, sviđa mi se, dobar odabir glumaca, posebice za Andreasa Eggera i bakicu. Posebno su lijepi alpski krajolici u kojima je film sniman. Baš me zanima kako će se vama svidjeti!!

KAMI, gdje si našla film "Čitav jedan život" s engleskim titlovima?

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

I opet - teoretski je vjerojatno u pravu (npr. o povoljnom utjecaju muških učitelja itd.), ali iz hrvatske perspektive, gdje u nastavnike ne želi nitko, ni djevojke, a kamoli dečki, ta ideja zvuči kao smiješna utopija.

---

Joj da, slusala sam neki podcast s njim na Hidden Brain. Nema muskih ucitelja! Katastrofa! Svi odose u STEM! Privucimo muske ucitelje! Hm...kako to da ih nema? Cime bi smo ih mogli privuci? U tim vapajima ispada da su otpali iz nekog misteroznog razloga, a ne sto svi koji god mogu (imaju sppsobmosti i nisu primatni skrbnici obitelji kao sto su ugl zene koje onsa kupe na trzistu rada sto ostane) slijede trag novca koji je u stemu, kakvom healu. Ofc da je u pravu, treba povratak healu i lova u heal. Al evo....ne vidim tog healing Musk/Rimca da nastaje igdje, a i meni su praole malo zvucale smijesne i otkrivanje tople vode. Knjigu cu ziher poslusat jer je to.idealan pitki audio format.

Mislim da u (cro) drustvu ipak primarni razlog nije da bi radje medu nego muskog ucitelja, nego placa za to zanimanje.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Mislim da u (cro) drustvu ipak primarni razlog nije da bi radje medu nego muskog ucitelja, nego placa za to zanimanje.

---

X

I to vrijedi za sve, ne samo za muške učitelje.

Douglas Murray, Čudna smrt Europe

Stvarno jako zanimljiva knjiga o imigraciji i sadašnjem stanju Europe. Nažalost nije optimistična, Europa je doslovno odlučila zatrti se, barem ovakva kakva trenutačno jest, kako piše autor, i meni je moram priznati jako uvjeriljiva.
Podsjetila me i na naše rasprave na topicu o imigrantima, daje mnoge odgovore na naša pitanja. Od mene velika preporuka.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Douglas Murray, Čudna smrt Europe

Stvarno jako zanimljiva knjiga o imigraciji i sadašnjem stanju Europe. Nažalost nije optimistična, Europa je doslovno odlučila zatrti se, barem ovakva kakva trenutačno jest, kako piše autor, i meni je moram priznati jako uvjeriljiva.
Podsjetila me i na naše rasprave na topicu o imigrantima, daje mnoge odgovore na naša pitanja. Od mene velika preporuka.

---

Mislim da sam je pred par godina poslušala i meni je bila uvjerljiva.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Douglas Murray, Čudna smrt Europe

Stvarno jako zanimljiva knjiga o imigraciji i sadašnjem stanju Europe. Nažalost nije optimistična, Europa je doslovno odlučila zatrti se, barem ovakva kakva trenutačno jest, kako piše autor, i meni je moram priznati jako uvjeriljiva.
Podsjetila me i na naše rasprave na topicu o imigrantima, daje mnoge odgovore na naša pitanja. Od mene velika preporuka.

---

Moram to potražiti. Hvala na preporuci.

Inače, tema se pojavljuje ciklično i podsjetila me na knjigu koja me se dojmila prije valjda 40 godina, u doba dok sam još studirala - Gunter Grass: Iz glave rođeni ili zašto Nijemci izumiru https://ezop-antikvarijat.hr/grass-g...lave-rodeni-2/

Već je tada raspravljao o energiji (nuklearke), migrantima i promjenama demografske strukture.

Druga knjiga koja ima takvu temu: Granice i sudbine, Predrag Matvejević (to je staro najmanje desetak godina, ista priča).

Eh.... U ovim starim knjigama ne radi se o tome da možemo izbjeći promjene nego o tome kako da im se najbolje prilagodimo. Moram pročitati Čudnu smrt Europe da vidim je li na istom tragu.

Jocelyne Saucier - Gospodari rudnika
Priča o obitelji rudara s 21 djetetom. Već u startu nevjerojatna premisa ključna je za obiteljsku tajnu koja se raspetljava na proslavi u čast očeve predanosti poslu. Lako se čita, no više mi se svidjelo Pljuštale su ptice od iste autorice. Dodatna preporuka za sve koji žele istražiti kanadsku književnost.

Ottessa Moshfegh - Smrt u njezinim rukama
I u ovom romanu Moshfegh nastavlja sa začudnim ženskim likovima. Gotovo pa roman toka svijesti 72-ogodišnje Veste Gul koja se nakon suprugove smrti seli na drugi kraj zemlje u zabit još veću odakle je stigla. Sve se vrti oko poruke koju nalazi u šumi, o mogućem ubojstvu nekoga po imenu Magda. Vesta postaje istražitelj, ali ne nužno mogućeg zločina, koliko vlastite prošlosti. Teško je voljeti Moshfegh i njezine junakinje, s protekom vremena shvaćam da jako cijenim njen kultni roman Moja godina odmora i opuštanja, ali tad kad sam ga čitala mi nije bio užitak. U ovom zadnjem romanu sam, ako ništa drugo, s veseljem nailazila na tragove hrvatskog porijekla same spisateljice, jer - funfact - majka joj je violinistica iz Zagreba.

Laura Spence-Ash "A onda more" (Stilus, 2024, prevela Andrea Marić)
Među 14 000 djece poslane u Ameriku početkom 2. svjetskog rata i bombardiranja Londona nađe se 11-godišnja djevojčica iz radničke obitelji, koja bude lijepo prihvaćena u dobrostojećoj obitelji. Završetkom rata mora se vratiti kući, gdje ništa više nije isto kao prije. U sljedećih trideset godina ona se snalazi u životu, obnavlja veze s američkom obitelji i na kraju nalazi smirenje i sreću. Karakterizacija likova je važnija od sadržaja. Knjiga se lagano čita, totalni užitak od početka do kraja.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Pridružujem se pohvalama za "U daljini" Hernana Diaza, zaista odličan roman.

---

I ja.
Podsjetila me napola na Krvnikov prijelaz Johna Williamsa, a napola na Čitav jedan život, samo u znatno okrutnijim okolnostima američkog Srednjeg zapada.

Ne znam je li netko spomenuo knjigu Kanae Minato: Ispovijedam ...
Riječ je učenicima srednje škole, njihovoj učiteljici i jednom tragičnom događaju koji pokreće lanac nasilnih događanja i razotkrivanja.

Zanimljivo je i ovo što se dešavalo u gradskoj knjižnici, a sudjelovali su učenici zagrebačkih srednjih škola:

https://www.telegram.hr/velike-price...ek-se-vracaju/

Počinje BookBate. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljati o pročitanoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom "Misli glasno", vratiti u knjižnicu na novi BookBate.

Dora Kršul

Dobrodošli u komadić planeta gdje se događaju neobične stvari; gdje učenici čitaju, a da nije lektira, gdje o pročitanom debatiraju i gdje je kritičko mišljenje živi proces. Ovdje se stavovi argumentiraju, a mišljenja suprotstavljaju bez uvreda i mržnje.

Samo središte tog neobičnog komadića planeta, u koji nas je ovim riječima uvela knjižničarka Božica Dragaš, u srijedu u poslijepodnevnim satima smjestilo se u Gradskoj knjižnici kod zagrebačkog Glavnog kolodvora. Petnaest minuta iza 17 sati, tamo će započeti još jedan BookBate, debatni susret srednjoškolaca u knjižnici tijekom kojeg raspravljaju o pročitanom književnom djelu.

Ovoga puta na rasporedu je roman Ispovijedi, japanske autorice Kanae Minato. Uoči debate razgovaramo s gospođom Dragaš, inače voditeljicom Knjižnice Marina Držića, i njenom kolegicom Majom Rogoz iz Knjižnice M2, idejnom začetnicom BookBatea. Srednjoškolci iz deset zagrebačkih škola istovremeno pomalo pristižu. Prijateljski se pozdravljaju s knjižničarkama.

Tinejdžeri u knjižnici
Odmah smo pod dojmom. Jasno nam je da oni ne dolaze prvi put i da se ovome stvarno vesele. Učenici će iduća dva sata u knjižnici, bez mobitela, društvenih mreža i drugih distrakcija, prema debatnim pravilima raspravljati o djelu koje su pročitali. Jedna će grupa biti afirmacijska, druga negacijska, a teze vezane uz roman postavit će svjetski debatni prvak, učenik Domagoj Praljak iz IB programa zagrebačke XV. gimnazije.


Sudac Domagoj objašnjava pravila debate
Domagoj će biti i sudac debate. Ovaj format ovako funkcionira od siječnja prošle godine. Knjižničarka Maja objašnjava nam kako je prije dvije-tri godine, dok je još radila u Knjižnici Marina Držića, s kolegama razmišljala kako dovesti starije tinejdžere u knjižnicu. “Svakom knjižničaru to je najveći izazov”, priča nam kako je sve počelo. Raspravljali su tada i kako su škole, knjižnice i kazališta u praksi zapravo odvojeni sustavi i kako to nema baš puno smisla.

Kako je ideja bujala
“Ali iz manjka samopouzdanja, zapitale smo se tko će doživjeti nas knjižničarke i kako bismo uopće došle do tih klinaca”, veli Maja. U međuvremenu je prešla raditi u Knjižnicu M2 koja djeluje u mreži Knjižnice Medveščak. Paralelno s njenim dolaskom, u knjižnicu su počeli dolaziti učenici iz IB programa zagrebačkog MIOC-a. Volontiranje im je u kurikulumu pa je dio njih za to odabrao knjižnicu, s namjerom da djeci čitaju priče.

Tamo usput razgovaraju s Majom i koordinatoricom knjižnice, Brankom Bacinger. “Branka im je predlagala da imaju književni klub, a meni su učinilo logičnim – kako je među njima bio i Domagoj, prvak u debati – da imaju književnu debatu”, prepričava Maja. Ideja je pala na plodno tlo i putem je bujala; zašto na učeničku debatu ne pozvati sve škole, gimnazije, strukovne škole, privatne, javne, vjerske, umjetničke…

U siječnju 2024. lansiraju prvi BookBate kada učenici iz gimnazija i strukovnih škola debatiraju o Orfeju i Euridici. Knjižničarke im u kasnijim susretima za čitanje odabiru autorice od Jasne Žmak, preko Milice Vučković do Zorana Ferića i Ivane Sajko. Uoči ovotjednog susreta koji je popratio i Telegram, odabir je pao na roman Ispovijedi japanske autorice Minato.

Počinje debata u knjižnici
Riječ je o djelu koje, kroz prizmu profesorice koja doživi tragediju i njenih učenika, preispituje relacije zločina, kazne i osvete. Debatiraju učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, Upravne škole, Tehničke škole Ruđera Boškovića, učenici IB programa XV. gimnazije, Prve privatne gimnazije, Hotelijersko-turističke škole, Gimnazije Tituša Brezovačkog, Zdravstvenog učilišta te IX. Gimnazije.

Sudac Domagoj u prepunoj dvorani knjižnice u centru Zagreba kratko objašnjava pravila; afirmacijska i negacijska grupa debatirat će o dvije teze, pri čemu je bitno ne upadati u riječ i čekati da sugovornik završi. Prva teza koju postavlja jest o opravdanosti osvete onima koji su prethodno počinili zločin.


Priprema argumenata za raspravu
Dok se grupe kratko konzultiraju oko svoje argumentacije, iz publike sve promatraju brojni profesori iz škola. I oni djeluju zainteresirano i znatiželjno što će u nastavku čuti i vidjeti. Kreće debata. Afirmacija opravdava osvetu, negacija spori mogućnost pojedinca da uzima pravdu u svoje ruke. Za to su – inzistiraju – zadužene institucije.

Pravda (ni)je u temelju
Afirmacija uzvraća; što ako pravosudni sustav i policija zakažu, što ako ne prikupe dovoljno dokaza, što to govori o njihovoj sposobnosti, pitaju. Iz afirmacije uzvraćaju: “Želite reći da bilo tko, nezadovoljan sustavom, smije uzeti pravdu u svoje ruke?”. Afirmacija završno takve postupke opravdava korumpiranošću sustava i teškom situacijom u kojoj se pojedinac nalazi.


Saša Ćetković
Nakon završnih riječi, sudac debate Domagoj uzima dvije-tri minute da presudi. Odlučuje u korist afirmacije pa argumentira svoju odluku. Afirmacija je, kaže, adekvatno ilustrirala okolnosti koje utječu na počiniteljicu zločina iz romana, kao i da u ovom slučaju u temelju zakona i sustava nije bila pravda.

Pravdu su, dodaje, prioritizirale obje skupine, afirmacija kroz glavnu junakinju, a negacija kroz pravosudni i policijski sustav. To je, objašnjava Domagoj, bio logički prioritet. Iz pozicije prosječne osobe, nastavlja, očekuje pravdu u ovom slučaju i kaznu veću od zakonske jer su, zaključuje, zakonske kazne nedovoljne za karmički dug koji su počinitelji stvorili prema glavnoj junakinji.

Utjecaj teškog odrastanja
Uoči druge teze, dosadašnje se grupe mijenjaju, afirmacijska postaje negacijska i obrnuto. Druga teza glasi: “U slučajevima gdje je to moguće ustanoviti, okruženje i teško odrastanje počinitelja teških kaznenih djela trebali bi biti mitigatorni faktori u odlučivanju pravne kazne”. Negacijska skupina zagovara da su svi bez iznimke jednaki pred zakonom i da je teško djetinjstvo relativan pojam.


Tijekom BookBatea, ne upada se u riječ drugima
Saša Ćetković
Afirmacija se ne slaže i tvrdi da takvim ljudima treba pomoći jer oni nisu inherentno zli pa zbog loših životnih okolnosti zaslužuju blažu kaznu. Nakon završnih riječi, sudac ponovno uzima minutu-dvije da donese odluku. U dvorani je žamor, raspravlja se i dalje o tezi. “Ali meni uopće nije smisleno što su oni tvrdili”, čujemo učenice kako u prolasku uživljeno komentiraju.

Što (ni)su objasnili sucu
Domagoj uskoro obznanjuje da je ovaj put presudio u korist negacije. “Afirmacija je argumentirala da je glavna funkcija zatvora rehabilitacija, a negacija da je to zaštita ljudi van zatvora. Afirmacija mi nije objasnila zašto mi treba biti više stalo do zatvorenih ljudi, nego do ljudi na slobodi. Meni kao prosječnoj osobi intuitivno je prioritizirati ljude koji nisu skršili zakon”, objašnjava među ostalim.


Domagoj predstavlja prvu tezu o kojoj će učenici debatirati
Saša Ćetković
Pred njim je potom drugi dio ove književno-debatne večeri. Ovom će prigodom, naime, debatirati i gošće ovotjednog izdanja: donatorice Tihana Mošet i Ana Kušter, knjižničarke Romana Tanković i Tanja Štignjedec Sulić iz Knjižnice Marina Držića, odvjetnica Sanja Porobija, novinarka Ivana Dragičević, dramaturginja Ivana Vuković i profesorica Nataša Govedić.

(Ne)zainteresirani profesori
Jasno nam je na kraju ove debate, u kojoj je troje najboljih učenika-retoričara ovoga puta izborilo karte za kazalište za svoje profesore, da je ideja zagrebačkih knjižničarki uspjela u praksi. “Naša glavna misija je poticanje čitanja. To je u srži svega”, rekla nam je ranije tog poslijepodneva voditeljica Knjižnice Marina Držića Božica Dragaš.


Knjižničarke Maja Rogoz i Božica Dragaš
Saša Ćetković
Uspjele su navesti srednjoškolce da čitaju i mimo lektire, da dolaze i – ne manje bitno – da se vraćaju u knjižnicu. U tom podvigu najveći im je izazov bio doći do zainteresiranih profesora. Maja se prisjeća razgovora s jednom profesoricom. “Gospođa nije do kraja htjela niti saslušati što joj imam reći o projektu, odvratila mi je da njihovi učenici jedva znaju govoriti i da to nije za njih”, prepričava.

Do učenika iz te škole na koncu je uspjela doći, preko jedne druge profesorice. Priključili su se BookBateu i u nekoliko se navrata vraćali. Govore nam i kako se škole, u kompetitivnom duhu, znaju i zakačiti, a posebno su im zanimljive rasprave među gimnazijalcima i strukovnjacima.

Potpun mozaik
“Oni nam dolaze iz škola iz kojih se inače ne bi susretali, oni čak možda imaju i predrasude jedni o drugima, no ovdje imaju priliku razgovarati i družiti se. Taj dijalog je vrijedan, pogotovo na književnom predlošku”, zaključuje gospođa Božica.


DEBATA GKZ-foto sasa cetkovic
Saša Ćetković
Karte za kazalište, koje najbolji retoričari na ovim susretima osvajaju, uvijek su za predstave iz nezavisne kulture. Učenici ih ne mogu dobiti odmah. Uoči predstave, moraju ih osobno podići na blagajni kazališta. Uz kartu, čeka ih i pismo nekog od istaknutih sugrađana. Mozaik škole, knjižnice i kazališta na ovaj način postaje potpun.

Iskrcavamo se s ovog “komadića planeta” gdje su se dogodile uistinu neobične stvari: mladi su dva sata, nakon dana provedenog u školskim obavezama, žustro, argumentirano i pametno raspravljali o jednoj knjizi. Većina njih će se, pod geslom “Misli glasno”, vratiti u knjižnicu na BookBate.

Vincenzo Latronico: Savršenstva

Vrlo kratak i vrlo zgodan roman.

Knjiga je nadahnuta roman Stvari G. Pereca iz 1965. u kojoj je pisac nabrajao predmete koje jedan par posjeduje da bi tako ispričao priču o njihovom životu i cijeloj toj generaciji. Slično postupa i Latronico, započinje opisom stana talijanskoj para u Berlinu, ali shvaćamo da ne opisuje sam stan, već fotografije stana na Airbnbu. I dalje, dok priča o njihovom životu, svako malo iznosi kako se taj život odražava na njihovim društvenim mrežama.
Oni su hipsteri, digitalni nomadi, vrijeme je 2010-e, žive u Berlinu, ali ne govore njemački, idu na otvorenja izložbi, a umjetnost ih ne zanima.

Nije pretjerano kritičan prema svojim likovima, ali će sigurno biti i uvrijeđenih jer je opisao generaciju ljude koja su imali priliku istaknuti svoju posebnost, a na kraju e to njihovo izražavanje osobnosti pretvorilo u fasadu, sliku.

Lako se čita, nema se dojam da je knjiga autorov prvijenac.

Danas sam pročitala da je kandidat za međunarodnog Bookera.

Od prošlog javljanja pročitala sam:

Sigurna kuća, Marina Vujčić; već se pisalo o ovoj knjizi ovdje, meni osobno najbolje od svih autoričinih djela koja sam do sad pročitala, preporuka.

Podzemna željeznica, Colson Whitehead; zanimljiv roman o Cori, odbjegloj ropkinji sa plantaže pamuka na jugu SAD-a, koja uz pomoć sustava podzemnih željeznica putuje na sjever kako bi dosegnula slobodu. Iskreno, nisam znala da je ovakav sustav uopće postojao, prvo sam mislila da je to fikcija, no Google me razuvjerio. Itekako je postojao, a organizirali su ga ljudi, bijeli i crni, protivnici ropstva, koji su na ovaj način odbjegle robove prevozili do sjevernih država SAD-a ili Kanade, riskirajući pritom vlastite živote. Preporučam.

Danas sam posudila Lekcije iz kemije autorice Bonnie Garmus, nadam se da je dobra.

I moram istaknuti da sam u dva mjeseca pročitala 6 knjiga, dakle, rušim vlastite rekorde!!! (Sad tu ide neki veseli emoji koji sretno i zadovoljno pleše, a koji će se izgubiti negdje putem jer pišem na mobitelu)

Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Sve ste već napisale o ovom romanu. Ja sam oduševljena, nisam ga iz ruku ispustila. Čitateljska godina je tek počela, ali ovo će sigurno biti u mojih top 3.

Delphine de Vigan - Prema istinitoj priči
Jako dobro napisano, ali nisam toliko uživala kao u njenim prijašnjim djelima. Jer ovo je pod krinkom psihološkog trilera zapravo roman o pisanju, o tome što znači biti pisac, a to me ni najmanje ne zanima.

Evo BBC objavio inspirativni popis knjiga za 2025. https://www.bbc.com/culture/article/...o-read-in-2025

Angie, hvala ti, 2 pitanjca jer je ovo možda serija na kojoj ću popustit od negledanja sezona (ne mogu to, sezone su mi tlaka): Je li nakon 4. epizode točka ili su tri točkice... u smislu jel s otvorenim krajem pa nastavci ili su 4 epizode zaokružena epizoda s točkom? Je li za gledanje s djecom adolescnetima ili bez?

Krivi topic, hvala na preporuci, vidim da je i nova Chimamanda tu :).

Ja je pročitala :mrgreen:

Ali nisi pisala o njoj, ili sam propustila! Kakva je?

Nisam pisala, tek sam završila. Dobra je, samo meni manje dobra od drugih njenih romana. Pisat ću detaljnije