Forka, ti, tangerina i Kosjenka!
 |
|||
|
|
|||
Forka, ti, tangerina i Kosjenka!
Posljednje uređivanje od chesil : 03.01.2025. at 21:18
Lol chesil, nisam ni skuzila, al eto, znak s neba
Meni je to bila prva njena koju sam citala, naisla na izlozbenoj polici u knjiznici, tek sam kasnije citala Djeca su kraljevi i ona mi je bila dosta slabija
prema broju pročitanih knjiga (i mnogočemu drugome) 2024. mi je bila lošija od očekivanog, još mi je i goodreads na koncu nešto krivo pokazao pa nisam utvrdila točan skor, ali je više od 45
imam malo vremena, a i volja mi je slaba, pa - ovdje i na mrežama inače, ne pišem redovito o pročitanome. no, kako volim i tuđe popise, prilažem svoju desetku najboljih knjiga među kojima ima i stripova, žanrovskih uspješnica, klasika, YA literature.
(redoslijed je slučajan)
Paolo Giordano - Tasmanija
Claire Alet i Benjamin Adam (prema knjizi T. Pikettyja) - Kapital i ideologija
Ursula K. Le Guin - Trilogija o Zemljomorju
Jaume Cabre - Ispovijedam
Barbara Kingsolver - Demon Copperhead
Mieko Kawakami - Heaven
Apostolos K. Doxiades - Stric Petros i Goldbachova slutnja
Benjamin Labatut - Manijak
Lxdia Sandgren - Sabrana djela
Ottessa Moshfegh - Smrt u njezinim rukama
Evo i mog popisa, slucajnim redosljedom:
1. Vincenzo Latronico - Savrsenstva
2. Ann Napolitano - Dobar dan, ljepoto
3. Robert Galbraith - Vodeni grob
4. Marina Vujcic - Sigurna kuca
5. Lidija Dedus - Ja se zovem Lidija Dedus
6. Valerie Perrin - Troje
7. Danijela Crljen - Strah od kupine
8. Donatella Di Pientrantonio - Vracena
9. Douglas Stuart - Mladi Mungo
10. Sandro Veronesi - Kolibric
Bas uzivam citati ovaj forum i pokupila sam hrpu savrsenih knjiga odavde. Trenutno citam Demon Copperhead i bas uzivam.
Evo i osvrta na moju zadnju knjigu lani, kao i prvu ove godine.
Pachinko autorice Min Jin Lee je svima već dobro poznata saga o korejskoj obitelji u Japanu, ali ja sam je tek sad uzela u ruke. Bila je jako obećavajuća u prvoj polovici, ali u drugoj (kad se zapravo prvi put konkretno i pojavljuje pojam pachinko - igra na sreću slična fliperu) se sve zbrza, odjednom nastupa hrpa likova koji nisu tako dobro razrađeni, i zato mi nije do kraja sjela. No, sasvim ugodno čitanje i uvid u dio povijesti i geografije o kojima zbilja ne znam ništa.
Prva knjiga dovršena ove godine je "Peto doba" američke spisateljice N.K.Jemisin, prvi dio trilogije pod nazivom Slomljena zemlja.
I ja sam napokon napokon našla fantasy koji mi se sviđa, juhu! Pretpostavljam da mi se sviđa jer je novijeg datuma (2015.), autorica je žena, a setting nije nalik srednjem vijeku, što mi je zapravo oduvijek bilo odbojno.
Peto doba je doba koje nastupa nakon razornog potresa koji unišava gotovo cijelu populaciju. Onaj tko se dobro pripremio za ponekad višedesetljetni život pod oblakom pepela, bez poljoprivrede, jedini uspijeva održati život na Ocu Zemlji. Zato su bitne zalihe, i kazivanja o prošlosti da se ne zaboravi da se takav scenarij uistinu može dogoditi. Uz obične ljude, tzv.ugašene, postoji vrsta koju nazivaju orogeni, s posebnim organima u mozgu pomoću kojih mogu upravljati potresima, micanjima zemljine kore, stijenama... Tu su i kamenojedi, pa tajanstveni obelisci, kao i Čuvari koji jedini mogu kontrolirati orogene i njihovu snagu.
U prvom dijelu se naziru teme slobode življenja i slobode izbora, predrasuda, upravljanja kolektivnom memorijom i javnim narativom, hrabrosti da se normama prkosi.
Odlično napisano, mašta u oblacima, prijevod dobar, ali redaktura je mogla biti mrvu bolja.
Ja sam nakon Djeca su kraljevi htjela odustati od de Vigan, ali sad ću joj dati drugu priliku.
Vidim da mi je s popisa ispala Eliza Clark i knjiga Penance, a žao mi je, zaslužila je biti na popisu.
Drago mi je da ti se Peto doba toliko sviđa, chesil, jer je već neko vrijeme imam u čitaču pa ću se sad lakše odlučiti na čitanje!
U 2024. sam pročitala 47 knjiga, a u 10 naj bi izdvojila, kronološki kako sam ih pročitala:
1. Min Jin Lae: Pačinko
2. Milan Majerovič Stilinović: Srce mog medvjeda
3. Ann-Helen Laestadius: Krađa
4. Nguyen Phan Que Mai: Dijete prašine
5. Hiro Arikawa: Putni zapisi jednog mačka
6. Alaa Al Aswany: Republika himbe
7. Nadia Ghula&Agnes Rotger: Tajna mog turbana
8. Abi Dare: Kradljivica riječi
9. Kristian Nobak: Slučaj vlastite pogibelji
10. Elif Shafik: I nebom teku rijeke
Drage moje, sretna vam nova godina!! Nek vam bude ispunjena dobrim zdravljem, veseljem i mnoštvom pročitanih knjiga!!
I ja se veselim vašim popisima najboljih knjiga u prethodnoj godini, to mi je uvijek izvor izvrsnih preporuka!!
Ja se ne mogu ni mjeriti s većinom vas po broju pročitanih knjiga, ja sam na 28 pročitanih knjiga u 2024., no sretna sam jer je i to mali pomak u odnosu na prošle godine kad bih jedva dosegnula 24 ili 25 pročitanih knjiga iliti u prosjeku dvije knjige mjesečno. Čitam uglavnom pred spavanje, jedino tijekom vikenda i godišnjih odmora si mogu priuštiti dulja razdoblja čitanja. Bude bolje, trend se polako popravlja!!!
Knjige koje su meni bile najbolje u 2024:
Srce mog medvjeda; Milan Majerović Stilinović
Shuggie Bain i Mladi Mungo, Douglas Stuart
Listanje kupusa, Igor Beleš
Čovjek koji je tješio Nagasaki, Paul Glynn
Studeni, Alena Mornštajnova
Najljuća jela tatarske kuhinje, Alina Bronsky
Doppler, Erlend Loe (nažalost, nastavak knjige nije preveden na hrvatski jezik)
I bila mi je jako zanimljiva trilogija o bijeloj Masajki (Bijela Masajka, Povratak iz Afrike i Povratak u Barsaloi), voljela bih jedino da je lektura tih knjiga bolje napravljena..
Kami, Doppler ima nastavak preveden na hrvatski: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/.../volvo-kamioni
Jurana, hvala ti na informaciji!!! Ne znam više gdje sam pročitala da nastavak Dopplera nije preveden, ali nisam provjerila točnost informacije!!! Baš ću potražiti nastavak jer mi je Doppler bio baš dobar!!Jurana prvotno napisa
Potraži i pročitaj, ali nemoj previše očekivati"Volvo kamioni" su slabiji od "Dopplera" koji je nenadmašan.
Tanja, hvala ti na komentaru, probat ću smanjiti očekivanja..Potraži i pročitaj, ali nemoj previše očekivati
Odgovaram sa mobitela i uvijek mi svi emojiji iz poruke misteriozno nestanu, ali Jurana i tanja, znajte da sam vam poslala i smajliće..
Kao da jesi
Posljednje uređivanje od Jurana : 09.01.2025. at 11:49
I 2. dio Slomljene zemlje N.K.Jemisin pročitala sam u rekordnom roku. Vrata obeliska ozbiljno kompliciraju priču, ali dovoljno je intrigantno da sam morala znati što će biti na sljedećoj stranici. I da, riješila sam misterij zašto mi se ovaj fantasy sviđa. To uopće nije fantasy, hahaha U knjižnici je zaveden pod SF, a i sama spisateljica kaže da je inspiraciju dobila na spisateljskoj radionici u NASA-i.
Nisam odmah prešla na treći dio, presjekla sam mladom norveškom senzacijom hrvatskog porijekla. Oliver Lovrenski napisao je roman Kad smo bili mladi, što je malo i ironično jer ga je napisao s 20 godina. Ovo je, najozbiljnije, Mi djeca s kolodvora ZOO za tiktok i snapchat generaciju, ali s puno više humora i nježnosti koja izvire svom toksičnom maskulinitetu usprkos. Priča o 4 prijatelja iz Osla, od čega 3 iz imigrantskih obitelji, koji već u osnovnoj školi upadaju u krug drogiranja, dilanja i uličnih obračuna. Obiteljske okolnosti svakog od njih ukazuju na odsutnog ili nasilnog oca. Miks somalijskih, arapskih, indijskih i hrvatskih žargonskih riječi i odličan prijevod omogućuju direktan uvid u generaciju rođenu cca 2003., generaciju uronjenu u društvene mreže i nasilje putem njih. Posebno teško mi je bilo čitati o ljedro, tj.droljama i širenju porn revenge videa, ali uljepšavanje realnosti jednostavno nije bila autorova opcija. Proplamsaji ljubavi prema Babi s hrvatske obale, priznanje u kratkim odlomcima kako sentimentalnost ne bi nikad nikome priznao, pokušaj uvažavajuće veze s djevojkom pokazuju da je tough guy maska koja se mora igrati i dalje.
zvuči odlično. misliš je dovoljno "privlačna" za 16-godišnjakinju koja živi na mangama i fantasyju?
Ako misliš na Jemisin, u njoj ima dosta scena nasilja i nešto malo seksa. No, ako su tinejdžeri izloženi npr.seriji The last of us, ne vidim zašto ne bi čitali ovo. Veći bi problem mogao biti jako apstraktno štivo i puuuuuno geoloških znanstvenih pojmova, kao i pseudo znanost u funkciji objašnjavanja autoričinog svijeta. No, zašto ne početi s kompliciranim štivom sa 16 godina, dapače
Mislila sam na Lovrenskog. Jemisin sam skinila na Audible pa ću je poslušati i procijeniti.
da, Lovrenski je definitivno za 16-ogodišnjake. pisano je njihovim diskursom, gotovo kao kratki fb/insta statusi.
u 2024 sam pročitala otprilike isti broj knjiga kao i inače
izdvajam dvije koje su me oduševile
Kairos Jenny Erpenbeck i Franzenova Raskrižja
Laura Freudenthaler: Priča o duhovima
Ovu sam knjigu dobila na poklon, inače teško da bih je odabrala u knjižnici. Ne osvaja na prvu, ali lako se čita jer ima kratka poglavlja i dobar omjer pripovijedanja i ostalog pa sam ustrajala do kraja. Nije mi žao. Ima melankoličnu atmosferu i elemente fantastike. Ispočetka se teško uživjeti jer su likovi nekako poluživi, vrlo pasivni, ali do kraja su mi postali topliji. Imam dojam da je dobro prenijela duh Beča, činilo mi se blisko mom doživljaju tog grada.
Što se tiče priče, izgleda kao da se ništa ne događa i da nigdje radnja ne ide, ali na kraju ipak stigne.
Mislim da je ovo jedna od onih knjiga koju ću realno moći ocijeniti nakon nekoliko mjeseci jer sam već čitala ovakve, koje ne oduševe odmah, ali poslije shvaćaš da se dosta toga sjećaš i da ti često pada na pamet.
Dakle, ako vas bude zanimalo, pitajte me nakon nekog vremena
Ovo je epistolarni roman, ali više izmjena eseja i platforma za brušenje ideja - svejedno, meni je bilo drago čitati. Despentes mi je draga i njen stil mi uvijek dobro sjeda, a i prijevod je dobar. Gdje je lakoća pisanja, tu je i lakoća čitanja - tako ja to doživljavam. Ne bih se tukla za nju, ali ću sigurno pročitati i sljedeće šta se prevede.
Agnieszka Szpila: Coprnice
Autorica piše briljantno. Vlada jezikom kao da kroti neku divlju životinju i onda prosipa puste riječi, ne boji se ni ludih ideja ni svoga stila. Roman je zapravo erotski, ali ne uobičajen, nego, recimo, eko-erotski, i izlazi izvan običnih okvira u svojoj temi i razradi. Ispočetka mi je bilo pozitivno začudno i zabavno, ali nakon nekog vremena me je malo umorila i počela sam brojati stranice do kraja.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.01.2025. at 11:29
Došla sam potpisati ono što se više puta pisalo, a to je da je Moja dota Nore Verde krasna knjiga.
NajatEl Hachmi: U ponedjeljak će nas voljeti
Nisam sigurna šta bih napisala o ovoj knjizi. Najprije me previše podsjeća na Genijalnu prijateljicu - dvije prijateljice, zatvoreni kvart na periferiji, patrijarhat, mizoginija, nasilje, čitanje i pisanje kao spas od tradicionalnog života podčinjene žene, a ne baš na razini Ferrante. Drugo je pripovijedni ton koji podsjeća na dugu ispovijed u kojoj ima puno ponavljanja, kao da stalno priča jedno te isto (a onda kad se nešto dramatično desi, to bude jedna kratka rečenica). Veliki naglasak na odnosu između dvije protagonistice, ali, za moj dojam, površnije i pliće nego što bih voljela.
Ipak je čitljiva, i nakon sporog početka, vrlo brzo sam je pročitala, sa zanimanjem.
Ne bih se uopće začudila da se nekome knjiga jako svidi, samo je meni bliskiji stil manje je više i ona prosijanost teksta kao u Mojoj doti (na primjer).
Uh, koji niz mojih postova :/
Posljednje uređivanje od Jurana : 22.01.2025. at 11:06
Jurana izgleda da te pratim po pitnaju knjiga - Život na Svalbardu upravo završila i dojam je da sam se na momente baš mučila s glavnim likom
puno puta upitnik iznad glave na njezine reakcije i neprijateljsko povlačenje, osjećaj da se njen muž zapravo muči s njom i da se ona sama muči sa sobom
sad sam uzela Coprnice, baš me privukla ta neobičnost i spominajanje eko erotike u sažetku
nemam pojma što očekujem, da je drugačije
Do sada u siječnju pročitano:
TROFEJ, Gaea Schoeters- Bijeli, bogati Amerikanac dolazi u Afriku zbog lova na svoj peti trofej- crnog nosoroga. No, pred nosom mu krivolovci ubijaju željeni trofej, a njemu potom bude ponuđeno da krene u lov na jedan, vrlo poseban trofej. Prvotno mu ponuda izaziva gnušanje, no vrlo brzo prihvati ponudu. Ne bum dalje da ne spoilam. Zanimljivo, napeto, a u isto vrijeme i izaziva nelagodu.
U DALJINI, Hernan Diaz- Preporučila chesil, sve je već napisala, stilski izvrsno napisan roman, jako mi se svidio, preporučam..
VOLVO KAMIONI, Erlend Loe- Da, bila si tanja u pravu, nije jednako dobar kao Doppler, nisam još pročitala, na polovici sam, no svejedno me vuče dalje, jako me zanima kako će završiti…
I zanimljiva informacija- 29. siječnja se u Kinoteci, s početkom u 18 h, prikazuje film „Čitav jedan život“ snimljen prema romanu Roberta Seethalera…
Pridružujem se pohvalama za "U daljini" Hernana Diaza, zaista odličan roman.
Pri kraju sam Vještičjeg sna Florinde Doner, nemam još jasan stav oko te knjige
Siječanj:
1. Mikael Niemi: Skuhati medvjeda
Svećenik i strastveni botaničar pronalazi zapuštenog saamskog dječaka Jussija i preuzima brigu o njemu. U selu nestaje sluškinja. Sve sumnje padaju na medvjeda i raspisuju nagradu. Posebno me oduševila botanika i krimi rasplet.
2. Jocelyne Saucier: Gospodari rudnika
U kanadskoj zabiti uz zapušteni rudnik živi obitelj Cardinal s 21 djetetom. Nalaze se nakon nekoliko desetljeća kako bi iskazali počast ocu prospektoru. Nakon dugogodišnje šutnje, tajne i istina izlaze iz svih.
3. Charlotte Weitze: Rozarij
Realizam, bajka, mit, znanost i poetika su spojeni u roman od 3 dijela gdje se prati 6 naraštaja obitelji. Mnogo više od djevojke koja se ukorijenila u šumi i botaničarki u potrazi za čarobnom ružom.
4. Sarah Winman: Mrtva priroda
Italija 1944. Mladi britanski vojnik i 64 godišnja bonvivanka u potrazi za umjetničkim djelima se slučajno sreću i to ostavlja dubok trag na oboje. Vojniku se iznenada nakon rata preokreće život, ali i njemu dragim ljudima. Odlaze iz VB u Firencu punu života, umjetnosti, boja i mirisa. Oda Italiji i slatkom životu, slavi ljubav, zanos, umjetnost.
5. Hernan Diaz: U daljini - već rečeno, izvrstan
6. Natsuko Imamura: Žena u ljubičastoj suknji
Iako se radi o hotelskim sobaricama, uznemirujuć roman za preispitivanje društvene strukture i poluge moći.
Pročitala sam Kroniku sretnih trenutaka, biografsku knjigu Snježane Banović.
Knjiga je mogla biti super ali je u nekom trenutku postala tako zamorna, čisto nabrajanje imena ljudi, predstava i gostionica ili kafića. Najzanimljivija u dijelovima gdje govori o vezi sa Štulićem, ali ni tu nema neke povezanosti ni koherentnosti svih dijelova teksta.
Zanimljiva je zbog crtica iz 80-ih koje su ionako zanimljive i same po sebi, ali kao književno djelo slabo funkcionira. Svejedno, tko voli Novi val skupa s njegovim protagonistima, voljet će i ovu knjigu, barem prve dvije trećine
Angie, slična mi se stvar događa sa Patti Smith Tek djeca, koju upravo čitam.
Iako mi je ona kao lik jako zanimljiva, a to vrijeme i mjesto još više, knjiga je iznenađujuće dosadna. Jako puno name droppinga, suhoparnog nabrajanja i skakanja s događaja na događaj, s ne previše duše, što je jako čudno za jednu pjesnikinju.
Možda ju čitam prekasno i možda bi je drugačije doživila da sam je čitala prije 15 godina kad je izašla. Ovako je doživljaj kao kad se netko u zreloj dobi napije pa objašnjava svima kako je bio cool kad je bio mlad
Knjiga koja me se dojmila od zadnje pročitanih je Mariana Enriquez Što smo izgubili u vatri
Radi se o zbirci priča u kojima autorica vješto isprepliće elemente horora i urbanih legendi sa političkom i socijalnom stvarnosti Argentine. Inače više volim romane od kratkih priča, ali ova me baš takla, autorica vješto gradi atmosferu i imam osjećaj da će dosta motiva ostati sa mnom još dugo
N.K.Jemisin - Kameno nebo
Zadnji dio trilogije Slomljena zemlja mi je iscrpila koncentraciju jer je otišla u visine sa znanstvenom apstrakcijom, a ja sam tu, priznajem, jako ograničena. A ništa, bilo je kao kad sam gledala Matrix, probala sam uživati iako mi apsolutno ništa nije bilo jasno, haha
U zadnjoj knjizi pratimo dva putovanja, s dva različita cilja kako okončati peto doba, tj. apokalipsu nakon razornog potresa. Obje junakinje su shvatile čemu služe kristali na nebu, pomalo shvaćaju tko su kamenojedi, a tko Čuvari, i kako upotrijebiti energiju za ono što planiraju. Autorica njihove puteve u Jezgrište Oca Zemlje presijeca s poglavljima iz daleke prošlosti koja objašnjavaju kako je zapravo sve počelo. Prvi dio mi ostaje najzanimljiviji, ali svakako, veliki palac gore ovoj trilogiji.
Nakon ove knjige, ostala sam na znanstvenoj apstrakciji s fikcionaliziranom biografijom/biografijama u djelu Manijak Benjamina Labatuta. Puno hvala što ste ovo stavljale na svoje liste, promaknulo bi mi skroz. Bila sam potpuno opčinjena načinom na koji je Labatut iznio svoju viziju kako su geniji (uglavnom) fizike 20. stoljeća osjećali i mislili od djetinjstva do smrti. U središtu priče je mađarski znanstvenik von Neumann čiji je rad omogućio nuklearnu i hidrogensku bombu, a utro je put i umjetnoj inteligenciji kakvu danas poznajemo. Upada u oči kako je mnogo tih apsolutnih genija bilo i duševno bolesno, a neki su bili i potpuno autistično zasljepljeni znanstvenim napretkom da nisu shvaćali moralne posljedice svojih postignuća. I onda na kraju knjige, potpuno neočekivano, priča o kineskoj igri go i stvaranju računala koji pobjeđuje svjetskog prvaka 2017. Taj zadnji dio mi je sve odlično zaokružio, ali zato me prvi dio knjige još uvijek malo zbunjuje, tj. uvod s ubojstvom svog djeteta s posebnim potrebama i samoubojstvom koja je izvršio jedan austrijski fizičar u osvit nacizma, pa ako je netko malo bolje shvatio, bila bih zahvalna da mi približi.
I da, prije ovoga me film Oppenheimer ni najmanje nije zanimao, a sad ga bome planiram pogledati.
Hvala na informaciji za film Čitav jedan život u Kinoteci, nažalost, ne stignem ga pogledati, nadam se da će jednog dana doći na HRT3.
I ful mi je drago da vam se sviđa U daljini.
Posljednje uređivanje od chesil : 28.01.2025. at 12:59
Chesil, ajme sto si me nasmijala s Matrixom, tako i ja tehnologiju il previse komplikacija ili likova. Sf da, al vise filozofski ala Odiseja, ako na ploci racunaju putanje, nista od toga za mene. I ja odslusala Labatuta, dobar mi je bio, iako to nije nacelno moje podrucje jer sam se bojala da ce bit previse stemovsko, a zapravo je vise psiholosko-filozofsko sto ja volim. Ne znam ti odg na pitanje vezano za pocetak, kad se slusa ipak ne manja koncentracija.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.01.2025. at 18:35
Iako imam hrpe knjiga otprije koje me čekaju ja sam se bacila na knjigu koju sam nedavno otkrila, Žena u polarnoj noći, nažalost, nije prevedena na hrvatski iako je u Austriji već 85 godina stalno u tisku.
Autorica je austrijska slikarica čiji je muž prije 3 godine otišao na znanstvenu ekspediciju na Arktik i ostao za stalno i sad pozove nju da mu se pridruži godinu dana na Spitsbergenu, najvećem otoku u otočju Svalbard. Ali oni neće živjeti u Longyearbyenu na jugu, nego u osamljenoj baraci na sjeveru otoka, udaljenoj od bilo kakvog susjedstva kilometrima. I neće biti sami - kad stigne na otok, Christiane sazna da će s njima živjeti norveški lovac koji nema interesa učiti njemački.
Iako su oni lovci, njoj je žao životinja koje žive oko kolibe (osim kad treba ručati jer ipak neće mjesecima ići u nabavku). Nezadovoljna je nedostatkom vitamina u njihovoj prehrani pa, kad naiđe na cvijeće u šetnji, jede ga, a izgleda da njena promišljanja o prehrani nisu bila luda jer je doživjela 103 godine.
Ispočetka ne vidi ništa lijepo ni zamamno u prirodi, ali njen stav se s vremenom mijenja.
Na sve opasnosti i neudobnosti života na Arktiku osvrće se s blagim sarkazmom i humorom.
Ono što je drugačije od memoara na koje smo navikli je da govori samo o događajima koje tamo doživljavaju, ništa ne saznajemo o njenom životu u Austriji ni kako to da je muž samo ostao živjeti na Svalbardu nakon završetka ekspedicije.
Ali jako je zabavno, duhovito i lijepo napisano, baš uživam, a nije još ni pao snijeg.
U knjizi ima i crteža i fotografija koje se u mojoj e-knjizi slabo vide, ali ponešto se može naći na internetu.
Za one koji vole priče Rumene Bužarovske, jesenas je izašla i njezina knjiga dnevničkih zapisa Nakon Boga, Amerika.
Donosi njezine dojmove o boravku u SAD početkom 2023., i uspoređuje ih s vremenom kad je ondje boravila s roditeljima (dvije godine išla je u američku školu). I puno toga o američkom stilu života, sustavu vrijednosti, muško-ženskim odnosima, ljubavi Amerikanaca prema oružju, kao i puno ljubavi i entuzijazma prema književnosti. Zadnje poglavlje, ono o povratku u Europu, pravi je biser o stereotipima, oduševilo me.
Dodatni plus, ova knjiga potaknula me da uzmem čitati priče Flannery O'Connor
Danas na HTV3 u 21:10 emisija Klub čitatelja o romanu Max, Mischa i ofenziva Tet
upravo sam je odgledala, ma jedva da su zagrebali po površini romana ali mi je drago da su svi u tu knjigu toliko zaljubljeni
stvarno, rijetko se nađe da su svi sudionici jednako pozitivni prema nekom djelu, iako je svatko od njih naglašavao neki drugi aspekt knjige, svi su se prepoznali u nekom različitom dijelu djela.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 30.01.2025. at 10:25
I jedna i druga su mi se svidjele.Angie, ako ti se svidila Vladimir, onda će ti se svidit Miranda July All fours
Ali da sam ih čitala prije 15 ili 20 godina postoji mogućnost da bi mi bile naporne.
Sada, kad sam na pragu dobi nevidljivosti, ako ne i preko njegamislim da su genijalne.
Definitivno se slažem, mislim da je 40 donja granica za čitanje tih knjigaI jedna i druga su mi se svidjele.
Ali da sam ih čitala prije 15 ili 20 godina postoji mogućnost da bi mi bile naporne.
Sada, kad sam na pragu dobi nevidljivosti, ako ne i preko njega
Ja sam upravo prije sat vremena završila The safekeep od Yael van der Vouden, i sad ne znam šta ću sa sobom. Prekrasan roman, a kako sam ja ušla u njega ne znajući ništa o tome što me čeka (osim puno pozitivnih kritika i da je bio na shortlistu za Booker nagradu) tako neću ni vama ništa pisat. Jako lijepo napisan, od prve rečenice me uvuklo
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura
Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?
Posljednje uređivanje od Jurana : 04.02.2025. at 08:13
Evo mehttps://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura
Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?
Ne znam o čemu je sve riječ u članku jer ga ni ja nisam uspjela otvoriti, ali knjigu sam čitala nedavno. Dobra je, ali nije baš tako revolucionarna kao što se čini. Konkretno, tu ideju o kasnijem polasku u školu za dječake našla sam još davno u knjizi "Odgoj dječaka" Stevea Biddulpha, a vjerojatno ni on nije jedini.
Reeves nije liječnik ni biolog, on cijeloj tematici pristupa iz ekonomsko-statističke perspektive. Cijeli prvi dio knjige je iznošenje statističkih podataka kako se muškarci danas teže snalaze na tržištu rada i češće prekidaju studij. Iz žensko-balkanske perspektive, te žalopojke se doimaju prilično trivijalno
O biološkoj podlozi različitosti muškog i ženskog mozga ne govori mnogo - osim onog što je već odavno opisano (razlike u utjecaju spolnih hormona u prenatalnom razvoju mozga). U hrvatskom izdanju tu se na ključnom mjestu podvukla i prilično gruba pogreška zamjene kromosoma X i Y - ne znam je li tako i u originalu, ili je samo riječ o tipfeleru.
Osim kasnijeg polaska u školu za dječake, Reeves zagovara i jače poticanje dječaka na tzv. HEAL zanimanja (suprotno od STEM - ovo bi bila zanimanja u području zdravstva, obrazovanja, administracije i pismenosti - onog što se dosad tipično smatralo "ženskim" zanimanjima), za koja smatra da će u budućnosti biti sve traženija, a gdje bi se muškarci itekako mogli iskazati. I opet - teoretski je vjerojatno u pravu (npr. o povoljnom utjecaju muških učitelja itd.), ali iz hrvatske perspektive, gdje u nastavnike ne želi nitko, ni djevojke, a kamoli dečki, ta ideja zvuči kao smiješna utopija.
Sad vidim da nisam odgovorila na Juranino pitanje - zašto odgoditi. Pa, zato jer mozak dječaka sazrijeva drugačije i kasnije se prilagođava zahtjevima u školi, dok istovremeno dječaci traže više kretanja i fizičke aktivnosti, koja im je u školi uglavnom ograničena.
I sama sam se u to uvjerila kad mi je sin kretao u školu. Iako je on bio intelektualno i emocionalno više nego spreman za polazak u školu, učiteljica ga je tijekom prva tri razreda konstantno kritizirala da je - "živ", samo zato što je pod odmorom imao potrebu jurcati i ludirati se s drugim dečkima, a nije mirno sjedio u klupi (što se valjda, od nekog s njegovim školskim performansama, očekivalo pod normalno).
Mogu pročitati, kopiram vam u nekoliko komada jer je jako dugačko.https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...l_home_kultura
Ovaj članak je zaključan, ali sigurno je netko čitao ‘O dječacima i muškarcima‘ da nam ispriča o čemu se radi
Što im je s mozgom i zašto odgoditi?
Poznati sociolog za čijom knjigom svi lude: ‘Obavezno odgodite polazak dječaka u školu, pogledajte samo njihov mozak‘
Budućnost za muškarce ne izgleda optimistično, tvrdi Richard V. Reeves koji je napisao hit knjigu ‘O dječacima i muškarcima‘
Dječaci u školi uče lošije negoli djevojčice, rjeđe odlaze na fakultet, muškarce pogađaju i promjene na tržištu rada, jer se smanjuje potreba za tradicionalno muškim zanimanjima, a i u mnoga do jučer "tradicionalno muška zanimanja" sad su ušle i žene. Drugačija je i percepcija muškaraca u obitelji, uloga očeva, "izgubili su mjesto zato što se njihova tradicionalna uloga hranitelja obitelji promijenila", sve to u knjizi "O dječacima i muškarcima" analizira Richard V. Reeves. Knjiga, u nas nedavno objavljena u izdanju OceanMora, 2023. je proglašena knjigom godine u The Economistu i Observeru.
Neki su ga, kaže Reeves, pokušali odgovoriti od nauma da je napiše, jer je "u trenutačnoj političkoj klimi isticati probleme dječaka i muškaraca nepopularno".
Stvari će se, ističe, teško i sporo mijenjati jer i među liberalima i među konzervativcima tvrda su mišljenja, duboki "ideološki rovovi". Kako pojednostavljeno kaže, ljevica govori muškarcima "Budi više nalik na svoju sestru", a desnica "Budi više nalik na svojeg oca."
Muški problemi, ističe, nisu posljedica psihičkog sloma muškaraca, nego dubokih strukturnih problema u društvu, makar se na to rijetko tako gleda.
Liberali, navodi, odbijaju prihvatiti da se bitne i velike rodne neravnopravnosti mogu naći i s jedne i s druge strane, muške probleme proglašavaju simptomom toksične muškosti.
Konzervativci, ako su i osjetljiviji na probleme s kojima se bore dječaci i muškarci, njima se služe uglavnom kao opravdavanjem za povratak u prošlost, tj. ponovnu uspostavu tradicionalnih rodnih uloga. Populistička desnica koristi marginalizaciju muškaraca kao moćno oružje, tako regrutira svoje birače nudeći im lažna obećanja umotana u nazadnjačku nostalgiju.
Kulturni rat ne pomaže, zaključuje da što više ljevica poriče urođene razlike između spolova, to više na njihovoj važnosti inzistiraju desničari, a vrijedi i obratno.
Umjesto da pomognu dječacima i muškarcima u prilagodbi na svijet ravnopravnosti, piše Reeves, konzervativci ih potiču na otpor napretku žena.
Dječake kasnije slati u školu
I Reevsu je jasno da treba, primjerice, smanjiti razliku u primanjima između muškaraca i žena koja i dalje ide na štetu žena, ali njega kao da više brine budućnost koja za muškarce, prognozira, ne izgleda optimistično.
Rođenjem Britanac, živi u Washingtonu, ekonomist je, radi na Brookings Institutu, bio je savjetnik za strategiju zamjenika bivšeg britanskog premijera Nicka Clegga, bio je i urednik za društvene teme u Observeru, nekad i ravnatelj londonskog političkog think-tanka Demos.
Svojevremeno je, zbog njegovih istraživanja o nejednakosti i klasama, Reeves uvrštavan među pedeset najutjecajnijih intelektualaca u SAD-u.
Uglavnom je fokusiran na jednakost prilika, puno je pisao o podjelama prema društvenoj klasi i rasi, a sad se bavi jazom među rodovima, problemima suvremenih muškaraca.
Upozorava na istraživanja koja su pokazala da razlike između rodova, kad je riječ o učenju, nastaju rano; najveće su razlike u razvoju mozga u adolescenciji. Predlaže da dječaci u školu polaze godinu dana kasnije negoli djevojčice.
Osnovna svrha toga da se polazak dječaka u školu odgodi za godinu dana kasnije, jasno, nije da budu godinu stariji u vrtiću, već da kad dođu u više razrede imaju tu godinu "viška", da budu zreliji.
Jer, istraživanja su pokazala da je godina odgode upisa za dječake drastično smanjila njihovu hiperaktivnost i nedostatak pažnje u osnovnoj školi, učinila ih zadovoljnijima, smanjila vjerojatnost da će ponavljati razred i općenito im donijela bolje rezultate na testovima. Djeca koja su starija od kolega u razredu imaju bolje rezultate na testovima u osmom razredu.
Adolescenti rođeni ljeti koji su krenuli godinu kasnije u školu bitno su zadovoljniji životom nego njihovi vršnjaci.
Najviše bi od toga dobili oni koji se danas bitno rjeđe odlučuju za godinu odgode, dječaci iz obitelji s niskim primanjima, u američkom kontekstu to su i dječaci iz afroameričkih i latino obitelji, jer tim roditeljima godina odgode znači da moraju zarađivati i financijski se skrbiti o djeci godinu dana dulje.
Dječacima nedostaju muški nastavnici
Širom svijeta dvostruko je veća vjerojatnost da će dječaci reći da je škola "gubljenje vremena" nego djevojčice, prema istraživanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj iz 2015. godine.
Što se tiče SAD-a, brojke stoje ovako: gotovo jedan od pet dječaka ne završi srednju školu na vrijeme. Manje od jednog od trojice studenata diplomira u roku od tri godine. Više od jednog od deset mladih muškaraca u dobi od 16 do 24 godine je izvan sustava plaćenog rada i obrazovanja.
Što se može učiniti? Predlaže uvesti više tjelesno-zdravstvene kulture, kasniji početak školskog dana, bolju prehranu - dakle: vježba, hrana i san. To bi, osim dječacima, koristilo i djevojčicama.
Bitno je, kaže, da se u školu privuče više muških nastavnika. U SAD-u u osnovnim je školama samo 24% muških predavača, što je manje od 33%, koliko ih je bilo 1980-ih, a sličan je trend i u, primjerice, Velikoj Britaniji i Južnoj Koreji.
Kad je broj muških nastavnika koji predaju finski jezik u tamošnjim osnovnim školama povećan na 40%, dječaci (ali i djevojčice) imali su bolje rezultate u školi. U Americi muških nastavnika materinjeg jezika je tek 12%, a srednjoškolskih profesora engleskog tek 23%.
Osobito je važno u škole privući više muških učitelja, nastavnika i profesora materinjeg jezika jer pismenost i verbalne vještine područja su u kojima dječaci najviše zaostaju za djevojčicama, a te su vještine naglašeno važne za njihovu perspektivu i u daljnjem školovanju.
Pokazalo se da na afroameričke dječake najbolji utjecaj imaju afroamerički muški učitelji. Znanstvenici tvrde da je za svu djecu dobri imati rodno, rasno i etnički raznolike učitelje.
U idealnom bi svijetu imali sličan broj muških i ženskih učitelja, od predškolskih učionica do doktorskih seminara. Prvi bi korak trebao biti da dođemo do toga da imamo barem 30% muških učitelja u osnovnim i srednjim školama.
Nacionalna je sramota, zaključuje, da su u SAD-u samo 3% odgojitelja i predškolskih učitelja muškarci.
Dvostruko više žena upravlja američkim vojnim zrakoplovima nego što ima muških odgojitelja, tako stoje stvari s rodnim udjelom u profesijama. Doduše, tu je problem i stigma, mnogi roditelji kažu da im ne bi bilo ugodno djecu ostaviti nasamo s muškarcem, dok su roditelji čija djeca imaju muškog odgojitelja često izrazito zadovoljni.
Predlaže uvođenje stipendija za muškarce koji se žele obrazovati za poslove odgojitelja i učitelja, baš kao što su nekad bile brojne stipendije za djevojke zainteresirane za STEM karijeru.
Predlaže i veliku investiciju u strukovno obrazovanje, jer obrazovni je program u Americi (a i u Hrvatskoj) usmjeren prema onima koji namjeravaju studirati.
Bavi se pitanjima "klasizma" i "kulture pameti" gdje je fokus na gimnazijama i fakultetskom obrazovanju, čime se šalje jak signal da su neke vještine puno važnije od drugih te se jako podcjenjuje strukovno obrazovanje.
U prosjeku, čini se da muškim učenicima bolje ide ako imaju "nešto u rukama", da imaju veću korist od pristupa fokusiranog na struku.
Obrazovanje je samo jedan dio problema kojim se bavi Reeves, ali onaj bazični, na kojem se, kaže, temelji budućnost.
Ovo je zapravo vikše za topice o odgoju ili čak za filozofski kutak....
Hvala puno!
Istina, ovo za dječake znam još otprije nego sam rodila starijeg sina (čitala u trudnoći Revoluciju u učenju). Ovakav početak školovanja koji se bazira na pisanju i jeziku ne pada dobro ni dječacima ni djevojčicama - dječacima jer nisu spremni za to, a djevojčicama jer im mnogo bolje ide pa ih se dosta hvali za mirno sjedenje i uredno pisanje pa ispada da ih sve pripremamo za tajnice, a da razmišljanje ostavljamo onima kojih nije briga kako im izgleda bilježnica.
Pročitala Volvo, kamione (nastavak Dopplera), ahhh, što reći, a da nije rečeno- ne mogu reći da je nezanimljivo, no definitivno ostavlja lošiji dojam od Dopplera, a kraj je baš zbrzan, kao da je autor jedva čekao da završi s pisanjem..
Pročitala i Sezonu uragana Fernande Melchor. Ajme!!!! Stil izvrstan, autorica sjajno piše, prijevod također izvrstan, no čitam uglavnom pred spavanje i ovo definitivno nije knjiga koja te uljuljka u miran san!! Vrlo teška i brutalna tematika, nek izbjegavaju svi sa tankim živcima i srčanim problemima!!
I, pogledala sam doma na TV-u film Čitav jedan život. Na njemačkom je, a titlovi na engleskom. Lijep je film, sviđa mi se, dobar odabir glumaca, posebice za Andreasa Eggera i bakicu. Posebno su lijepi alpski krajolici u kojima je film sniman. Baš me zanima kako će se vama svidjeti!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom